REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Gr1 516/2021-2
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske po sucu Ivanu Vučemilu, u pravnoj stvari tužiteljice Vesne Grgošić, mag. pharm., OIB 62191452658, iz Dugog Sela, Josipa Zorića 137, zastupane po punomoćnici Vesni Škare Ožbolt, odvjetnici u Zagrebu, protiv tuženika Upravnog vijeća Gradske ljekarne Zagreb, OIB: 37268254106, Zagreb, Kralja Držislava 6, radi utvrđenja ništavom Odluke o prestanku ugovora o zakupu poslovnog prostora Ljekarne Dugo Selo Ur.broj: 01/1-304/2019 od 17. listopada 2019., odlučujući o sukobu nadležnosti između Trgovačkog suda u Zagrebu koji se oglasio stvarno nenadležnim rješenjem poslovni broj P-2250/2019-16 od 24 veljače 2021. i Upravnog suda u Zagrebu koji je taj sukob izazvao dopisom poslovni broj UsI-1385/21-19 od 21. prosinca 2021., 30. rujna 2022.,
r i j e š i o j e :
Za postupanje u ovom predmetu nadležan je Općinski građanski sud u Zagrebu.
Obrazloženje
1. Tužiteljica je 21. studenoga 2019. podnijela tužbu Trgovačkom sudu u Zagrebu protiv tuženika kojom traži da se utvrdi ništavom Odluka Ur. broj:01/1-304/2019 od 17. listopada 2019., kojom je tuženik odbio zahtjev tužiteljice za produljenje ugovora o zakupu poslovnog prostora Ljekarne Dugo Selo te utvrdio da s danom 31. prosinca 2019. ex lege prestaje ugovor o zakupu poslovnog prostora sklopljen između stranaka 18. rujna 1998.
2. Trgovački sud u Zagrebu se rješenjem poslovni broj P-2250/2019-16 od 24 veljače 2021. oglasio stvarno nenadležnim za postupanje u tom predmetu i po pravomoćnosti rješenja predmet je ustupio Upravnom sudu u Zagrebu.
3. Kako je u skladu s člankom 2. stavkom 2. Zakona o upravnim sporovima ("Narodne novine", broj 20/10, 143/12, 152/14, 94/16, 29/17 - dalje: ZUS) u vezi s člankom 1. Zakona o ljekarništvu ("Narodne novine", broj 121/03, 142/06, 35/08 i 117/08– dalje: ZLJ) tuženik javnopravno tijelo koje obavlja ljekarničku djelatnost, a tužiteljica tužbom traži utvrđivanje ništetnom pojedinačne odluke javnopravnog tijela protiv koje nije dopušteno izjaviti redoviti pravni lijek, za donošenje odluke po stavu Trgovačkog suda u Zagrebu, u skladu s člankom 3. stavkom 1. ZUS nadležan je upravni sud.
4. Upravni sud u Zagrebu je dopisom poslovni broj UsI-1385/21 od 21. prosinca 2021. izazvao sukob nadležnosti uz obrazloženje da je člankom 34. stavkom 1. točkom 7. ZPP propisano da je sudska zaštita u sporovima iz zakupnih odnosa osigurana pred redovnim sudovima (osim sporova iz članka 34. b. točke 1. ZPP). Nadalje ističe da pobijana Odluka o prestanku ugovora o zakupu nije upravni akt jer se istom ne rješava u konkretnoj upravnoj stvari, već takva odluka predstavlja akt poslovanja kojim tuženik raspolaže vlastitom imovinom, s obzirom na to da je takva odluka pretpostavka bez koje se ne može nastaviti obvezno-pravni odnos zakupa, odnosno bez koje ne može doći do sklapanja ugovora o zakupu. Kako Odluka tuženika od 17. listopada 2019., nije upravni akt nisu ispunjene pretpostavke iz članka 150. stavka 1. ZUS temeljem koje bi se ugovor o zakupu koje Gradska ljekarna Zagreb sklapa s fizičkim ili pravnim osobama mogao smatrati upravnim ugovorom, pa zbog toga nije riječ o predmetu spora iz nadležnosti upravnog suda u smislu članka 3. stavka 1. ZUS.
5. Za postupanje u ovoj pravnoj stvari stvarno nadležan je Općinski građanski sud u Zagrebu.
6. Prema članku 3. stavku 1. ZUS određeno je da su predmet upravnog spora: 1. ocjena zakonitosti pojedinačne odluke kojom je javnopravno tijelo odlučilo o pravu, obvezi ili pravnom interesu stranke u upravnoj stvari (upravni akt) protiv koje nije dopušteno izjaviti redoviti pravni lijek; 2. ocjena zakonitosti postupanja javnopravnog tijela iz područja upravnog prava kojim je povrijeđeno pravo, obveza ili pravni interes stranke protiv kojeg nije dopušteno izjaviti redovni pravni lijek; 3. ocjena zakonitosti propuštanja javnopravnog tijela iz područja upravnog prava da u zakonom propisanom roku odluči o pravu, obvezi ili pravnom interesu ili redovitom pravnom lijeku stranke odnosno da postupi prema propisu; 4. ocjena zakonitosti sklapanja, raskidanja i izvršavanja upravnog ugovora.
7. Pojedinačne odluke (upravni akti), u smislu citiranog članka 3. stavka 1. točke 1. ZUS, jesu rješenja ili odluke drugih naziva koje po sadržaju imaju značenje rješenja, kojima nadležna tijela, primjenjujući općenormativne akte (zakone i podzakonske propise), odlučuju o pravima, obvezama ili pravnim interesima stranke u konkretnoj upravnoj stvari. Dakle, upravni akt je autoritativna odluka s kojom javnopravna tijela rješavanju o pravima i obvezama pojedinaca u konkretnoj upravnoj stvari na jednostran način, a izaziva neposredan pravni učinak. Bitni elementi upravnog akta su: da je to pojedinačni akt, da se donosi na autoritativan način, da se odnosi na rješavanje u upravnoj stvari u nekom konkretnom pravu ili obvezi građanina ili pravne osobe, da je donesen u upravnom postupku od strane nadležnog tijela.
8. Nadalje, prema odredbi članka 150. Zakona o općem upravnom postupku ("Narodne novine", broj 47/09 i 110/21– dalje: ZUP), da bi se pojedini ugovor smatrao upravnim ugovorom, potrebno je da su kumulativno ispunjenje sljedeće pretpostavke: (1) ugovorni odnos između javnopravnog tijela i stranke, (2) postojanje rješenja (upravnog akta), koji čini temelj za sklapanje ugovora, te radi izvršenja kojeg rješenja se ugovor sklapa, (3) postojanje izričite zakonske osnove za sklapanje upravnog ugovora. Potonja pretpostavka, po prirodi stvari, razumijeva postojanje odredbe posebnog (sektorskog) materijalnog zakona (koji zakon može sadržavati i pojedine procesne odredbe), koja norma čini pravnu osnovu za donošenje upravnog akta u određenoj (precizno normiranoj) vrsti upravnih stvari, u izvršenju kojega upravnog akta se sklapa upravni ugovor, pri čemu nije nužno da odredbom posebnog zakona bude izrijekom stipuliran termin "upravni ugovor".
9. Ako upravni sud utvrdi izostanak makar jedne od navedenih pretpostavki, nije stvarno nadležan odlučivati o zakonitosti raskida odnosnog ugovora, koji nema sva propisana obilježja upravnog ugovora.
10. Pobijana Odluka upravnog vijeća tuženika nije upravni akt, jer se istom ne rješava u konkretnoj upravnoj stvari već takva odluka predstavlja akt poslovanja kojim Gradska ljekarna Zagreb raspolaže vlastitom imovinom. Naime, takva odluka pretpostavka je bez koje ne može u konkretnom slučaju nastati obvezno-pravni odnos zakupa, odnosno bez koje ne može doći do sklapanja ugovora o zakupu. Imajući u vidu gore navedeno, razvidno je da Odluka tuženika od 17. listopada 2019. ne može predstavljati upravni akt. Samim time, nisu ispunjene pretpostavke iz članka 150. stavka 1. ZUP temeljem koje bi se ugovor o zakupu koji Gradska ljekarna Zagreb zdravlja sklapa s fizičkim ili pravnim osobama mogao smatrati upravnim ugovorom, pa stoga nije riječ o sporu iz nadležnosti Upravnog suda u Zagrebu (članak 3. ZUS).
11. Status tužiteljice kao zdravstvenog radnika propisan je člancima 47. i 48. Zakona o zdravstvenoj zaštiti („Narodne novine“ 100/18, 125/19 i 147/20 – dalje: ZZZ), s obzirom na to da je tužiteljica magistra farmacije koja privatnu praksu obavlja u ljekarni. Prema članku 54. stavku 2. ZZZ propisano je da zdravstveni radnici, uz ostalo i magistri farmacije, obavljaju poslove privatne prakse osobno. Prema tome, tužiteljica kao fizička osoba ne ulazi u krug osoba iz članka 34. b stavka 1. ZPP.
12. Stoga odlučivanje u ovom predmetu ne ulazi ni u nadležnost trgovačkih sudova, te je s obzirom na općemjesnu nadležnost za tuženika u ovom predmetu nadležan suditi Općinski građanski sud u Zagrebu na temelju članka 34. stavka 2. ZPP i članka 2. stavka 1. točke XV. Zakona o područjima i sjedištima sudova (''Narodne novine'' 67/18 i 21/22).
13. Stoga je primjenom članka 23. stavka 2. i 3. ZPP riješeno kao u izreci.
Zagreb, 30. rujna 2022.
Sudac:
Ivan Vučemil
Broj zapisa: eb312-78798
Kontrolni broj: 0a22e-55f67-21f91
Ovaj dokument je u digitalnom obliku elektronički potpisan sljedećim certifikatom:
CN=IVAN VUČEMIL, L=ZAGREB, O=VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE, C=HR
Vjerodostojnost dokumenta možete provjeriti na sljedećoj web adresi:
https://usluge.pravosudje.hr/provjera-vjerodostojnosti-dokumenta/
unosom gore navedenog broja zapisa i kontrolnog broja dokumenta.
Provjeru možete napraviti i skeniranjem QR koda. Sustav će u oba slučaja prikazati izvornik ovog dokumenta.
Ukoliko je ovaj dokument identičan prikazanom izvorniku u digitalnom obliku, Vrhovni sud Republike Hrvatske potvrđuje vjerodostojnost dokumenta.
