REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U SPLITU

Ex vojarna Sveti Križ, Dračevac

S P L I T

Pr-2067/2020-9

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Splitu, po sutkinji tog suda Katici Bojčić Vidović, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja N. D. iz S., …, OIB: … kojeg zastupa punomoćnik N. M., odvjetnik u S., protiv

tuženika K. b. c. S., OIB:, iz S., …,

kojeg zastupa generalna punomoćnica K. L. M., dipl.iur., radi isplate,

nakon održane usmene i javne glavne rasprave zaključene dana 6. srpnja 2022.god. u nazočnosti zamjenice punomoćnika tužitelja i punomoćnice tuženika, dne 30. rujna 2022. godine

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku, u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe, isplatiti tužitelju bruto iznos u visini od 21.837,23 kn/2.898,30 Eur na ime razlike plaće u razdoblju od 1. siječnja 2016. godine do 31.siječnja 2017. godine s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 postotna poena i koja teče na bruto iznos od dospijeća svakog pojedinog iznosa do isplate, osim zakonskih zateznih kamata na iznose poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanih u bruto iznosima plaće, specificirano kako slijedi:

- na iznos od 1622,94 kn od 16.veljače.2016.,do isplate

- na iznos od 1488,29 kn od 16. ožujka 2016.g., do isplate,

- na iznos od 1615,58 kn od 16. travnja 2016.g., do isplate,

- na iznos od 2091,36 kn od 16. svibnja 2016.g., do isplate,

- na iznos od 1785,68 kn od 15. lipnja 2016.g., do isplate,

- na iznos od 2144,70 kn od 15. srpnja 2016.g., do isplate,

- na iznos od 2007,10 kn od 16. kolovoza 2016.g., do isplate,

- na iznos od 1640,81 kn od 16. rujna 2016.g., do isplate,

- na iznos od 1795,54 kn od 16. listopada 2016.g., do isplate,

- na iznos od 1704,89 kn od 16. studenog 2016.g., do isplate,

- na iznos od 1807,41 kn od 16. prosinca 2016.g., do isplate,

- na iznos od 1144,39 kn od 16. siječnja 2017.g., do isplate,

- na iznos od 988,54 kn od 16. veljače 2017.g., do isplate,

II. Nalaže se tuženiku, u roku od 15 dana, naknaditi tužitelju parnični trošak u iznosu od 8.125,00 kn/1.078,37 Eur sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od 30.rujna 2022. pa do konačne isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 (tri) postotna poena.

Obrazloženje

1.Tužitelj je dne 9.prosinca 2020.god. podnio ovom sudu tužbu protiv tuženika radi isplate. U tužbi se navodi kako je tužitelj u radnom odnosu kod tuženika te da je tuženik u razdoblju od 1.siječnja 2016. pa do 1.srpnja 2017., odnosno do 10.studenoga 2017. (podnesak tužitelja od 17.siječnja 2022.) isplaćivao plaću primjenjujući osnovicu u visini od 5.108,84 kn bruto, a od veljače 2017. do srpnja 2017. u visini od 5.211,02 kn. Tužbom tužitelj potražuje od tuženika isplatu razlike plaće temeljem odredbe čl. III. Izmjena i dopuna Dodatka Sporazuma o osnovici za plaće u javnim službama sklopljenog 26. listopada 2011. i Arbitražne odluke od 7. prosinca 2011., a nakon preciziranja tužbenog zahtjeva u podnesku od 5.srpnja 2022.god., u ukupnom iznosu od 21.837,23 kn (za razdoblje od 1.siječnja 2016. do 31.siječnja 2017.) s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama od dospijeća svakog pojedinog iznosa do isplate, izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak, te troškovima postupka sa zateznim kamatama od presuđenja do isplate.

2. U odgovoru na tužbu tuženik je naveo kako se ne protivi proširenju tužbenog zahtjeva, ne osporava osnovu onog dijela tužbenog zahtjeva koji se odnosi na razdoblje do 1.veljače 2017., a osporava nakon 1.veljače 2017. U odnosu na podnesak tužitelja koji uređuje tužbeni zahtjev ističe kako se protivi djelomičnom povlačenju tužbe te ne daje pristanak na djelomično povlačenje, predlaže da sud odbije onaj dio tužbenog zahtjeva koji se odnosi na razdoblje od 1.veljače do 10.studenoga 2017.

3. Tijekom postupka sud je proveo dokaze pregledom Sporazuma o osnovici za plaće u javnim službama od 23. studenog 2006., Dodatka Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama od 13. svibnja 2009., Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama od 26. listopada 2011., Arbitražne odluke od 7. prosinca 2011., Vjerodostojnog tumačenja Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama od 28. prosinca 2012., platnih podataka za utuženo razdoblje, priopćenja za javnost DZS-a od 28. kolovoza 2015. o objavi prve procjene tromjesečnog BDP-a za drugo tromjesečje 2015., procjene DZS-a od 4. rujna 2015., priopćenja za javnost DZS-a od 27. studenog 2015. o objavi prve procjene tromjesečnog BDP-a za treće tromjesečje 2015., objave procjene DZS-a od 4. prosinca 2015., priopćenja za javnost DZS-a od 4. ožujka 2016. o objavi prve procjene tromjesečnog BDP-a za četvrto tromjesečje 2015., priopćenja za javnost od 20. listopada 2016. DZS-a, pisanog poziva sindikata javnih službi od 2. lipnja 2016., izračuna razlike plaće pa je na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza, kao i na temelju rezultata cjelokupno provedenog postupka donio odluku kao u izreci iz sljedećih razloga.

4. Neprijeporno je između parbenih stranaka:

- da je tužitelj bio zaposlenik tuženika u utuženom razdoblju temeljem ugovora o radu na neodređeno vrijeme,

- da mu je tuženik u vremenu od prosinca 2015. do siječnja 2017. obračunao i isplaćivao plaću na temelju osnovice od 5.108,84 kn,

- da tuženik kao poslodavac predstavlja javnu službu u smislu odredbe članka 2. Zakona o plaćama u javnim službama (NN 27/01 i 39/09, dalje: ZPSJ).

- da su Vlada RH i Sindikati javnih službi i to: Sindikat hrvatskih učitelja, Nezavisni sindikat zaposlenih u srednjim školama Hrvatske, Nezavisni sindikat znanosti i visokog obrazovanja, Sindikat zaposlenika u djelatnosti socijalne skrbi Hrvatske, Samostalni sindikat zdravstva i socijalne skrbi Hrvatske, Hrvatski liječnički sindikat, Hrvatski strukovni sindikat medicinskih sestara-medicinskih tehničara, te Hrvatski sindikat djelatnika u kulturi zaključili 23.studenoga 2006. Sporazum o osnovici za plaću u javnim službama, a kojim Sporazumom su ugovorili da se osnovica za izračun plaće u javnim službama povećava za 6% u 2007., 2008., te u 2009. i da navedene obračunske osnovice se primjenjuju od 1.1. svake godine,

- da su Vlada RH i isti Sindikati javnih službi zaključili 13.svibnja 2009. Dodatak Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama, a temeljem kojeg Dodatka su se suglasili o zamrzavanju osnovice za izračun plaća iz 2008. u visini od 5.108,84 kn bruto time da su u čl. III. utvrdili način povrata osnovice, a to na način da se osnovica za obračun plaće u javnim službama utvrđuje u iznosu od 5.415,37 kn nakon što službeni pokazatelji DZS-a ukažu na poboljšanje stanja, odnosno rast međugodišnjeg realnog tromjesečnog BDP-a za dva tromjesečja uzastopno prosječno dva ili više posto, a to u odnosu na isto razdoblje prethodne godine te u čl. IV. odredili i način usklađivanja pariteta između prosječne mjesečne bruto plaće početnika sa VSS-om u javnim službama (koeficijent 1,25) u odnosu na prosječnu bruto minimalnu plaću u Republici Hrvatskoj,

- da su Vlada RH te Sindikati javnih službi zaključili 26.listopada 2011. Izmjene i dopune Dodatka Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama s tim da te izmjene nisu potpisane po Samostalnom sindikatu zdravstva i socijalne skrbi Hrvatske iako su po predstavnicima tog sindikata parafirane, a kojim izmjenama je promijenjen čl. III. Dodatka, te čl. IV. koji su se odnosili na način povrata osnovice i način usklađivanja pariteta, a promijenjen je i čl. VII. u kojem su utvrđeni odgovarajući uvjeti nužni za ostvarivanje odredbi Dodatka te Izmjena i dopuna i to na način da se ako realni međugodišnji tromjesečni BDP zabilježi negativni rast u nekom u razdobljima opisanih u čl. III. do V. ovih Izmjena i dopuna uskladba se odgađa za onoliko tromjesečja koliko je pad realnog tromjesečnog BDP-a (u odnosu na isto razdoblje prethodne godine) trajao,

- da je 7.prosinca 2011. Arbitraža, koja je sastavljena temeljem Sporazuma o arbitraži donijela Arbitražnu Odluku kojom je utvrdila sadržaj Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu o osnovici za plaće, a kako je i to prethodno opisano,

- da su Vlada RH te Sindikati javnih službi koji su potpisali naprijed spomenute Izmjene od 26.listopada 2011. donijeli 28.prosinca 2012. Vjerodostojno tumačenje Izmjena i dopuna o osnovici plaće za javne službe, a to u odnosu na član IV. u vezi s članom VII. Dodatka Sporazumu,

- da je negativni rast BDP-a prema službenim podacima Državnog zavoda za statistiku trajao neprestano od četvrtog tromjesečja 2011. do zaključno trećeg tromjesečja 2014. tj. 12 tromjesečja uzastopno,

- da je u drugom tromjesečju 2015. zabilježen rast BDP-a u 1,2%, a u trećem tromjesečju 2015. rast BDPA-a od 2,8% što daje aritmetičku sredinu od 2,0% time da je posljednji podatak za rast BDP-a u trećem tromjesečju od strane DZS-a objavljen dana 4.prosinca 2015.,

- da je Vlada RH 29.prosinca 2016. donijela Odluku o visini osnovice za obračun plaće u javnim službama u iznosu od 5.211,02 kn bruto s primjenom od 1.1.2017. tj. počevši s plaćom za mjesec siječanj 2017., koja će biti isplaćena za mjesec veljaču 2017.

5.. Prijeporna je između parbenih stranaka osnovanost tužbenog zahtjeva.

6. Ovaj sud smatra tužbeni zahtjev u cijelosti osnovanim.

7. Predmet spora je zahtjev tužitelja za isplatom razlike plaće za razdoblje od 1.siječnja 2016. do 31. siječnja 2017. temeljem odredbe čl. III Izmjena i dopuna Dodatka Sporazuma o osnovici plaće u javnim službama, zaključenog 26.listopada 2011.god. i Arbitražne odluke od 7.prosinca 2011.god.

7.1. Tužitelj svoj tužbeni zahtjev temelji na čl. III. Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama sklopljenog 26. listopada 2011. kojim je utvrđeno da će se osnovica u iznosu od 5.415,37 kn primjenjivati čim službeni pokazatelji Državnog zavoda za statistiku (dalje: DZS) ukažu na rast međugodišnjeg realnog tromjesečnog BDP-a za dva tromjesečja uzastopno prosječno dva ili više posto i na čl. IV. st. 2. i st. 3. Izmjena Dodatka, koje odredbe utvrđuju na koji način će se vršiti uskladba osnovice plaće u javnim službama prema paritetu plaće u privredi, a koji tekst je prihvaćen i Arbitražnom odlukom od 7. prosinca 2011.

8. U utuženom razdoblju plaća tužitelja je definirana čl. 4. ZPJS kojim je propisano da plaću službenika i namještenika čini umnožak koeficijenta složenosti poslova radnog mjesta na koje je službenik i namještenik raspoređen i osnovice za izračun plaće, uvećan za 0,5% za svaku navršenu godinu radnog staža. Osnovica plaće je regulirana čl. 2. Zakona o osnovici plaće u javnim službama (NN 39/09, 124/09, dalje: ZOPJS) na način da je određeno da se osnovica plaće u javnim službama utvrđuje kolektivnim ugovorom zaključenim između Vlade RH i sindikata javnih službi, a ako kolektivni ugovor nije potpisan do donošenja državnog proračuna RH za narednu godinu osnovicu plaće u javnim službama određuje Vlada RH posebnom odlukom.

9. Temeljni kolektivni ugovor za službenike i namještenike u javnim službama (NN 141/12, 150/13, 153/13 dalje: TKU), koji je bio na snazi u utuženom razdoblju, u čl. 51. propisuje da plaću zaposlenika čini osnovna plaća i dodaci na osnovnu plaću, a osnovnu plaću zaposlenika čini umnožak koeficijenta složenosti radnog mjesta na koje je raspoređen i osnovice za izračun plaće, uvećan za 0,5% za svaku navršenu godinu radnog staža te dodaci na osnovnu plaću.

10. Imajući u vidu prednje, ovaj sud smatra da Izmjene Dodatka predstavljaju KU sklopljen sukladno odredbama čl. 2. ZOPJS te odredbe čl. 51. st. 4. TKU kojom je bila utvrđena primjena Dodatka Sporazumu te svih njegovih izmjena i dopuna na područje visine plaće u javnim službama. Člankom 51. st. 4. TKU je bilo i propisano da ugovorne stane zajednički utvrđuju da su Dodatak Sporazumu te sve njegove izmjene i dopune ili novi sporazumi koji se na njega nastavljaju ili iz njega proizlaze, važeći dokumenti koji se primjenjuju na način i u rokovima određenim tim dokumentima. Iz navedenih razloga Izmjene Dodatka, a na koje se tužitelj poziva u tužbi predstavljaju pravno valjani kolektivni ugovor što proizlazi i iz činjenice da su Vlada RH i Sindikati javnih službi dana 28. prosinca 2012. usvojili Vjerodostojno tumačenje Izmjena Dodatka radi pojašnjenja primjene čl. IV. st. 5., a u svezi sa čl.

VII. st. 1. Izmjena Dodatka. U tome smislu uvjeti za povećanje osnovice temeljem odredbe članka III. spomenutih Izmjena Dodatka ispunjeni su krajem 2015., s početkom primjene od siječnja 2016., a što proizlazi i iz sadržaja odredbi članka III. Izmjena Dodatka.

11. Dakle, tuženik je tužitelju počevši od 1. siječnja 2016. bio u obvezi obračunavati i isplatiti plaću po osnovici od 5.415,37 kn budući da je ispunjen uvjet za primjenu više osnovice u odnosu na osnovicu temeljem koje je tužiteljici isplaćena plaća u utuženom razdoblju jer je došlo do rasta međugodišnjeg tromjesečnog BDP-a, za dva tromjesečja uzastopno u odnosu na isto razdoblje prethodne godine (prosječno 2 ili više posto).

12. Pregledom obračunskih platnih lista za tužitelja u periodu od siječnja 2016. do siječnja 2017. utvrđeno da je tuženik tužitelju plaću tijekom utuženog razdoblja i nadalje isplaćivao primjenom osnovice iz 2008. godine u iznosu od 5.108,84 kn iako je bio u obvezi obračunavati plaću po osnovici od 5.415,37 kn, to je isti u obvezi naknaditi tužitelju potraživanje s osnova razlike bruto plaće.

13. Slijedom prednjeg, ukazuje se osnovanim tužbeni zahtjev tužitelja za isplatom razlike plaće u utuženom razdoblju. Kako između parbenih stranaka nije prijeporna visina tužbenog zahtjeva jer je tužitelj isti postavio sukladno izračunu tuženika, to je valjalo tužbeni zahtjev za isplatom iznosa od 21.837,23 kn/ 2.898,30 Eur (fiksni tečaj konverzije 7.53450) prihvatiti u cijelosti. Na dosuđeni iznos, tužitelju su dosuđene i zakonske zatezne kamate počevši od dospijeća svakog pojedinog mjesečnog iznosa razlike plaće do isplate, po stopi iz članka 29. stavka 2. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 140/15. i 60/16. – dalje: ZOO), izuzev kamate na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanim u bruto plaći. To zato jer se bruto plaća sastoji od neto plaće te doprinosa, poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak, a sukladno odredbi članka 15. st. 3. Zakona o porezu na dohodak ("Narodne novine" broj 177/04., 73/08., 80/10., 114/11., 22/12., 144/12., 43/13., 120/13., 125/13., 148/13., 83/14. i 143/14.) i članka 17. st. 3. Pravilnika o porezu na dohodak ("Narodne novine" broj 95/05., 96/06., 68/07., 146/08., 2/09., 146/09., 123/10., 137/11., 61/12., 70/13., 160/1. i 157/14), zatezne kamate koje se na zakašnjele isplate plaće isplaćuju po sudskoj presudi ne smatraju se dohotkom i ne podliježu oporezivanju, slijedom čega proizlazi da bruto plaća koja se isplaćuje po sudskoj presudi do trenutka isplate u odnosu na porez na dohodak i prirez porezu na dohodak nije u potpunosti dospjela pa porez na dohodak i prirez poreza na dohodak dospijevaju na naplatu isplatom plaće. Dakle, porez na dohodak i prirez poreza na dohodak koji čine sastavne dijelove bruto plaće dospijevaju tek s isplatom, što znači da do trenutka isplate nisu dospjeli na naplatu iznosi poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak pa se na te iznose zatezne kamate ne obračunavaju, a kako je odlučeno u točki I izreke presude.

14. Nadalje, tuženik je na ročištu od 6.srpnja 2022. istakao kako se protivi djelomičnom povlačenju tužbe koje je tužitelj izvršio podneskom od 5.srpnja 2022., a sve radi odmjeravanja troškova postupka, te da tuženik ne daje pristanak na djelomično povlačenje tužbe i predlaže da sud odbije dio tužbenog zahtjeva koji se odnosi na razdoblje od 1.veljače do 10.studenoga 2017.

15. U smislu odredbi čl. 193. st. 2. ZPP-a određeno je da se tužba može povući i nakon upuštanja tuženika u raspravljanje o glavnoj stvari, ali samo ako tuženik na to pristane.

16. Odredbom čl. 186.b. st. 3. . Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19; dalje: ZPP) propisano je da u sporovima u kojima ne može postaviti određeni zahtjev prije nego što dođe do podataka koje mu tuženik ne želi dati, premda njima raspolaže, a koje mu je prema sadržaju građanskopravnog odnosa dužan dati, odnosno koji se mogu smatrati zajedničkima za obje stranke, tužitelj može u tužbi istaknuti zahtjev kojim će tražiti od suda da tuženika osudi na isplatu iznosa, predaju stvari ili prijenos prava čiju će visinu, količinu, odnosno istovjetnost odrediti tek nakon što mu tuženik dade potrebne podatke, odnosno tek nakon što se provede vještačenje ili izvedu drugi dokazi o podacima koje tuženik izbjegava dati. Stavak 4. propisuje da u slučajevima iz st. 2. i 3. ovog članka tužitelj je dužan određeni tužbeni zahtjev postaviti u roku koji mu za to sud odredi tijekom postupka rješenjem protiv kojega nije dopuštena posebna žalba.

17. Odredbom čl. 325.a. st. 1. ZPP-a propisano je da u povodu tužbi iz čl. 186.b. st. 1. i 2. ZPP-a sud će rješenjem prihvatiti zahtjev za polaganje računa, podnošenja pregleda imovine i obveza ili davanje podataka ako utvrdi da je osnovan. Protiv toga rješenja tuženik može izjaviti žalbu u roku od 8 dana koja ne odgađa ovrhu. Prema st. 2. ako utvrdi da zahtjevi iz st. 1. ovoga članka nisu osnovani sud će donijeti rješenje iz čl. 186. b. st. 4. ZPP-a.

18. U konkretnom slučaju, tužitelj je podnio tužbu sa zahtjevom za isplatu razlike plaće na ime manje obračunate osnovice za razdoblje od 1.siječnja 2016. do 1.srpnja 2017., a podneskom od 17.siječnja 2022. proširuje tužbu i na razdoblje zaključno do listopada 2017., s time da će točan iznos odrediti nakon što tuženik položi platne liste, raspored i evidenciju radnog vremena, a sve jer ne raspolaže potrebnim podacima za izračun tražbine.

19. Dakle, tužitelj ni u tužbi, ni u podnesku od 17.siječnja 2022. nije postavio određeni tužbeni zahtjev koji može poslužiti kao ovršna isprava, već je sukladno izračunu tuženika (od strane suda tuženiku je naloženo dostaviti izračun visine tužbenog zahtjeva uz platne liste i evidenciju radnog vremena, a sve radi uređenja tužbenog zahtjeva od strane tužitelja, koji izračun je tuženik naknadno dostavio), podneskom od 5.srpnja 2022. uredio tužbeni zahtjev na način da potražuje od tuženika isplatu iznosa od 21.837,23 kn za razdoblje od 1.siječnja 2016. do 31.siječnja 2017.

20. Za istaknuti je kako tuženik tijekom postupka nije prigovarao da se ne radi o stupnjevitoj tužbi niti je prigovarao da tužitelj u tužbi nije označio vrijednost predmeta spora, a sukladno odredbi čl. 186.b stavak 5. ZPP-a tužitelj je već u tužbi bio u obvezi označiti vrijednost predmeta spora, te ponovno prilikom postavljanja uređenog tužbenog zahtjeva.

21. Kako je tužitelj prije zaključenja raspravljanja uredio tužbeni zahtjev na novčanu svotu, imajući u vidu odredbu članka 40. stavka 4. i 5 ZPP-a, ima se smatrati da je od početka vrijednost predmeta spora ona koja je navedena u uređenom tužbenom zahtjevu i koja je tužiteljici dosuđena u cijelosti.

22. Naime, tužitelj je podnio tužbu iz odredbe čl. 186.b. st. 3. ZPP-a, jer kako proizlazi iz činjeničnih navoda tužbe, tužitelj nije raspolagao potrebnom knjigovodstvenom dokumentacijom (rasporedima rada, evidencijom rada, platnim listama za utuženo razdoblje) za izračun pripadajuće razlike plaće u utuženom razdoblju, a kojim podacima je raspolagao tuženik kao poslodavac tužiteljice.

22.1. Podneskom od 5.srpnja 2022. tužitelj je (a prije zaključenja prethodnog postupka) prvi put postavio određeni tužbeni zahtjev i to odmah nakon što je tuženik dostavio u spis, odnosno direktno punomoćniku tužiteljice potrebnu dokumentaciju i izračun visine tužbenog zahtjeva.

22.2. Dakle, podneskom od 5.srpnja 2022. kojim je tužitelj postavio određeni tužbeni zahtjev, tužitelj nije djelomično povukao tužbu, bez obzira na činjenicu što je u tužbi i podnesku od 17.siječnja 2021. potraživao isplatu razlike plaće za razdoblje od 1.siječnja 2016. do 10.studenoga 2017., a podneskom od 5.srpnja 2022., sve prema izračunu tuženika, za razdoblje od 1.siječnja 2016. do 31.siječnja 2017., stoga se ni tuženik ne može protiviti navodnom djelomičnom povlačenju tužbe, kojeg povlačenja nije ni bilo.

23. Odluka o parbenom trošku temelji se na odredbi čl. 154. st. 1., te čl. 155. ZPP-a pa je tužitelju, u skladu s važećom Tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine“ br. 142/12., 103/14., 118/14., 107/15., dalje Tarifa) te popisu troška, priznat sljedeći trošak: za sastav tužbe 100 bodova, za pristup na ročište od 11.travnja; 1.lipnja i 6.srpnja 2022. po 100 bodova, pristup ročištu za objavu presude od 30.rujna 2022.god. 50 bodova, za sastav podneska od 18.siječnja i 5.srpnja 2022. po 100 bodova, što pomnoženo s vrijednošću boda od 10,00 kn iznosi 6.500,00 kn, na ime PDV-a iznos od 1.625,00 kn, ukupno iznos od 8.125,00 kn/1.078,37 Eur (fiksni tečaj konverzije 7,53450). Na dosuđeni iznos tužitelju su dosuđene i zatezne kamate počevši od dana 30.rujna 2022.god., kao dana presuđenja, do isplate, a kao u točki II izreke presude.

U Splitu 30. rujna 2022.

S u t k i n j a

Katica Bojčić Vidović, v. r.

NAPUTAK O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ove presude dopuštena je žalba Županijskom sudu. Žalba se podnosi putem ovog suda, u tri primjerka, u roku od 15 dana od dana primitka pisanog otpravka iste.

DNA:

- pun. tužitelja

- tuženiku