REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U RIJECI

Erazma Barčića 5

Poslovni broj: Us I-791/2022-4

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Rijeci, po sucu Vedranu Juričiću, dipl. iur., uz sudjelovanje zapisničarke Monike Puharić, u upravnom sporu tužitelja I. H. iz L., P. …, zastupanog po opunomoćeniku M. B., odvjetniku u L., S. K. …, protiv tuženika Ministarstva financija, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak, Zagreb, Frankopanska 1, radi otpisa dospjelog duga, 30. rujna 2022.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se tužbeni zahtjev radi poništenja rješenja Ministarstva financija, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak, KLASA: UP/II-410-23/20- 01/357, URBROJ: 513-04-22-4 od 18. svibnja 2022. i rješenja Ministarstva financija, Porezne uprave, Središnjeg ureda, KLASA: UP/I-410-01/20-01/64, URBROJ: 513-07- 21-06-21-2 od 21. kolovoza 2020.

II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova ovog upravnog spora.

Obrazloženje

1. Pobijanim rješenjem tuženika odbijena je žalba tužitelja izjavljena protiv prvostupanjskog rješenja Ministarstva financija, Porezne uprave, Središnjeg ureda, KLASA: UP/I-410-01/20-01/64, URBROJ: 513-07-21-06-21-2 od 21. kolovoza 2020. Prethodno označenim prvostupanjskim rješenjem odbijen je tužiteljev zahtjev za otpis dospjelog duga i kamata podnijet na temelju čl. 137. st. 3. Općeg poreznog zakona (NN br. 147/08, 18/11, 78/12, 136/12,73/13, 26/15, 44/16; dalje: OPZ).

2. Tužitelj osporava zakonitost rješenja tuženika i prvostupanjskog tijela te u tužbi, u bitnom, izlaže kao slijedi. Navodi da živi u zajedničkom kućanstvu sa suprugom, sinom, snahom i dvoje malodobne unučadi te da primanja koja ostvaruju, a koja se navode u obrazloženjima pobijanih rješenja, nisu dovoljna niti za podmirenje njihovih osnovnih životnih potreba, a samim time niti za podmirenje dospjelog poreznog duga. Nekretnina koje je vlasnik predstavlja jedinu nekretninu za stanovanje te istu ne može otuđiti jer bi time on i njegova obitelj ostali bez prostora za život. Također navodi da ne može niti iznajmiti barem dio te nekretnine niti od iste na drugi način ostvarivati prihode budući da im je čitava potrebna za stanovanje. Smatra da iz prethodno navedenog proizlazi da bi izvršenje naplate predmetnog poreznog duga dovelo u pitanje osnovne životne potrebe njega i obitelji, pa je stoga zahtjev za otpis pogrešno odbijen.

3. U odgovoru na tužbu tuženik je naveo da ostaje kod svih navoda iz osporavane odluke te je predložio odbijanje tužbenog zahtjeva.

4. Kako činjenice odlučne za rješavanje ovog spora nisu sporne, a Sud nije našao potrebnim u sporu provoditi raspravu i izvoditi nove dokaze, to je, na temelju odredbe članka 36. točke 4. Zakona o upravnim sporovima (NN br. 20/10, 143/12, 152/14, 94/16, 29/17, 110/21; dalje: ZUS), te odredbe članka 8. ZUS-a prema kojoj je Sud dužan upravni spor provesti brzo, bez odugovlačenja i uz izbjegavanje nepotrebnih radnji i troškova, ovaj spor riješen bez održavanja rasprave.

5. Iz stanja spisa proizlazi, a isto je i nesporno među strankama ovog upravnog spora, da je tužitelj 11. studenog 2016. nadležnoj ispostavi Porezne uprave podnio zahtjev za otpis dospjelog duga s pozivom na odredbu čl. 137. st. 3. OPZ-a, u kojem je, u bitnom, naveo da zbog teške financijske situacije nije u mogućnosti podmiriti porezni dug. Postupajući po predmetnom zahtjevu porezno tijelo je u postupku, između ostalog, utvrdilo: da je tužitelj na dan 20. kolovoza 2020. imao evidentiran porezni dug u iznosu 1.600,00 kn; da pored toga ima evidentiran i zastarjeli dug i iznosu 94.225,91 kn koji je osiguran založnim pravom; da je tužitelj vlasnik nekretnine k.č.br. … upisane u zk.ul.br. … k.o. L.-P., površine 176 m[2] u naravi kuća i dvorište; da je tužitelj suvlasnik u 5/8 dijela nekretnina k.č. br. … (površine 97 m[2] ) i …(110 m ) upisanih u zkk.ul.br. … i … k.o. L.-P., u naravi građevinsko zemljište (dvorište); da je procjenom utvrđeno da tržišna vrijednost navedenih nekretnina iznosi 861.463,03 kn; da tužitelj u svome vlasništvu ima motorno vozilo marke F. F. TDCI (godina proizvodnje 2010.) procijenjene tržišne vrijednosti u iznosu od 32.735,53 kn; da tužitelj ostvaruje primitke od mirovine a po kojoj osnovi mu je u 2020. (do kolovoza) isplaćen iznos od 5.742,01 kn.

7. Odredbom čl. 137. st. 3. OPZ-a propisano je da, ako bi izvršenje naplate poreznog duga dovelo u pitanje osnovne životne potrebe dužnika odnosno ovršenika, i članova njegovog kućanstva, porez se može iznimno, na njegov zahtjev, otpisati u cijelosti ili djelomice. Sukladno st. 4. istog čl. o otpisu dospjeloga poreznog duga rješenjem odlučuje čelnik tijela, na osnovu pisanog i obrazloženog zahtjeva dužnika odnosno ovršenika.

6. Odredbom čl. 4. ZUS-a propisana su ograničenja u pokretanju upravnog spora, odnosno ograničenja glede širine ispitivanja osporene odluke i ovlasti upravnog suda. Tako je u st. 2. navedenog čl. ZUS-a propisano da se upravni spor ne može voditi o pravilnosti pojedinačne odluke donesene primjenom slobodne ocjene javnopravnog tijela, ali se može voditi o zakonitosti takve odluke, granicama ovlasti i svrsi radi koje je ovlast dana.

7. Iz citirane norme čl. 137. st. 3. OPZ-a proizlazi ovlast prvostupanjskog tijela da o zahtjevu stranke za otpis dospjelog poreznog duga odluči po slobodnoj ocjeni. U pogledu primjene slobodne (diskrecijske ocjene) poreznog tijela, opseg upravnosudskog nadzora ograničen je na zakonitost takve odluke, granice dane ovlasti, te svrhu radi koje je ovlast dana (članak 4. stavak 2. ZUS-a), te stoga Sud nije ocjenjivao pravilnost takve odluke, već se ograničio na one elemente koje po zakonu može ispitivati.

8. Sukladno prethodnom, na temelju cjelokupnog provedenog postupka, Sud je vodeći se propisanim ograničenjima u ispitivanju osporavanih odluka iz čl. 4. st. 2. ZUS-a, uvidom u dokumentaciju koja prileži spis predmeta upravnog postupka kao i onu koja prileži spis ovog upravnog spora, u sporu utvrdio da odluka prvostupanjskog tijela ne sadrži nedostatke koje bi utjecale na njezinu zakonitost kao niti da bi ista bila izvan propisanih ovlasti iz čl. 137. OPZ-a, odnosno da bi bila protivna svrsi radi koje je ta ovlast dana.

9. Zaključno, Sud primjećuje da se javnopravna tijela u obrazloženju pobijanih odluka pozivaju na odredbe propisa koji nije bio na snazi u vrijeme pokretanja postupka, konkretno radi se o odredbi čl. 148. st. 4. Općeg poreznog zakona (NN br. 115/16 ,106/18, 21/19, 32/20, 42/20; dalje: OPZ/16). Prvostupanjsko tijelo u svojoj odluci konstatira, pravilno, da se postupak treba dovršiti prema odredbama propisa koji je bio na snazi u vrijeme podnošenja zahtjeva, odnosno OPZ-a, međutim isti (zahtjev) ocjenjuje neopravdanim zbog neispunjenja uvjeta iz čl. 148. st. 4. OPZ-a/16. Isto ponavlja i tuženik u obrazloženju svoje odluke. Ipak, Sud nalazi da opisani nedostatak nije od utjecaja na drugačije rješavanje predmetne uprave stvari, a obzirom da je norma na koju se pozivaju tuženik i prvostupanjsko tijelo sadržajno istovjetna s odredbom zakona koji je trebalo primijeniti (čl. 137. st. 3. OPZ-a).

10. Slijedom svega gore izloženog, temeljem odredbe čl. 57. st. 2. ZUS, odlučeno je kao u dispozitivu presude (tč. I.).

11. Odluka o troškovima spora (tč. II. izreke) temelji se na odredbi čl. 79. st. 4. ZUS-a.

U Rijeci 30. rujna 2022.

Sudac

Vedran Juričić, dipl. iur., v. r.

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokome upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog Suda u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave presude. Žalba odgađa izvršenje pobijane presude (čl. 66. st. 5. ZUS-a).