Republika Hrvatska
Županijski sud u Varaždinu
Varaždin, Braće Radić 2
Poslovni broj: 27 Gž-905/2022-3
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Županijski sud u Varaždinu po sutkinji Amaliji Švegović, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja M. T. pok. S., OIB: …, V., zastupanog po punomoćnici I. K., odvjetnici u M., protiv tuženika P. d.o.o., OIB: …, M., zastupanog po punomoćniku M. B., odvjetnik u V., radi smetanja posjeda, povodom žalbe tuženika izjavljene protiv rješenja Općinskog suda u Metkoviću, Stalne službe u Pločama poslovni broj Psp- 3/2021-17 od 22. ožujka 2022., dana 30. rujna 2022.
r i j e š i o j e
I. Žalba tuženika se prihvaća kao osnovana te se rješenje Općinskog suda u Metkoviću, Stalne službe u Pločama poslovni broj Psp-3/2022-17 od 22. ožujka 2022. preinačuje u dijelu točke I. izreke i sudi:
Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev koji glasi:
"Tuženik P. d.o.o. za prijevoz putnika, M., OIB: …, je smetao tužitelja M. T. iz R., R. 49, V., OIB: …, u posljednjem mirnom posjedu nekretnine zvane Lazina na Skici izmjere – očevida, stalnog sudskog vještaka za geodeziju Z. P. od 10. prosinca 2021. označena kao dio zk.č.b. 5291/98 k.o. R. brojevima 1-4-3-2-1 u površini označenog dijela od 1069 m2, time što je dana 10. veljače 2020. godine uz pomoć tri bagera i dva kamiona vršio usijecanje u rubne dijelove opisanog dijela nekretnine, te je sa navedenog dijela nekretnine odvozio višak materijala i ravnao teren za potrebe građenja objekta tuženika, pa je tuženik dužan obustaviti sve radove i ukloniti bagere i kamione, te sve druge građevinske strojeve i radnike sa navedenog dijela nekretnine tužitelja, te se tuženiku ubuduće zabranjuje ovakvo ili slično smetanje posjeda tužitelja, kao i nalaže tuženiku naknaditi trošak parničnog postupka tužitelju u iznosu od 5.000,00 kn, u roku od 15 dana.''
II. Nalaže se tužitelju naknaditi tuženiku trošak parničnog postupka u iznosu od 2.500,00 kn/331,81 EUR[1] (slovima: dvijetisućepetsto kuna/tristotridesetjedan euro i osamdesetjedan eurocent) u roku od 8 dana.
III. Nalaže se tužitelju naknaditi tuženiku trošak žalbenog postupka u iznosu od 750,00 kn/99,54 EUR[1] (slovima: sedamstopedeset kuna/devedesetdevet eura i pedesetčetiri eurocenta) u roku od 8 dana.
IV. U nepobijanoj točki II. izreke i nepobijanom dijelu točke I. izreke kojim je odbijen kao neosnovan zahtjev tužitelja za naknadu troškova parničnog postupka u iznosu od 3.781,25 kn, prvostupanjsko rješenje ostaje neizmijenjeno.
Obrazloženje
1. Prvostupanjski sud je donio rješenje čija izreka glasi:
"I. Tuženik P. d.o.o. za prijevoz putnika, M., OIB: … je smetao tužitelja M. T. iz R., V., OIB: …, u posljednjem mirnom posjedu nekretnine zvane Lazina na Skici izmjere – očevida, stalnog sudskog vještaka za geodeziju Z. P. od 10. prosinca 2021. označena kao dio zk.č.b. 5291/98 k.o. R. brojevima 1-4-3-2-1 u površini označenog dijela od 1069 m2, time što je dana 10. veljače 2020. godine uz pomoć tri bagera i dva kamiona vršio usijecanje u rubne dijelove opisanog dijela nekretnine, te je sa navedenog dijela nekretnine odvozio višak materijala i ravnao teren za potrebe građenja objekta tuženika, pa je tuženik dužan obustaviti sve radove i ukloniti bagere i kamione, te sve druge građevinske strojeve i radnike sa navedenog dijela nekretnine tužitelja, te se tuženiku ubuduće zabranjuje ovakvo ili slično smetanje posjeda tužitelja, kao i nalaže tuženiku naknaditi trošak parničnog postupka tužitelju u iznosu od 5.000,00 kn, u roku od 15 dana, dok se u preostalom dijelu tužiteljev zahtjev za naknadu parničnih troškova u iznosu od 3.78,25 kn odbija kao neosnovan.
II. Odbija se tužiteljev zahtjev za određivanje predložene privremene mjere, što glasi:
''Određuje se privremena mjera kojom se nalaže tuženiku da na nekretnini zvanoj Lazina i označenoj kao dio čest.zem.5291/49 k.o. R. obustavi izvođenje svih građevinskih radova, te da ukloni sve građevinske strojeve i radnike koji se tu nalaze, i to u roku od 24 sata nakon dostave ovog rješenja, a pod prijetnjom novčane kazne u iznosu od 30.000,00 kuna koja će se tuženiku izricati sve dok se ne pokori naprijed navedenom rješenju suda.
Ova privremena mjera ostaje na snazi do pravomoćnosti rješenja u ovom predmetu ili do drukčije odluke suda, ako se okolnosti, zbog kojih je mjera određena, kasnije promijene tako da mjera više nije potrebna."
2. Navedeno rješenje pravodobnom i dopuštenom žalbom pobija tuženik zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešne primjene materijalnog prava te pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, predlažući drugostupanjskom sudu ukinuti pobijano rješenje i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.
3. Tužitelj nije odgovorio na žalbu.
4. Predmet spora je zahtjev tužitelja za utvrđenje da ga je tuženik smetao u posjedu nekretnine označene kao dio čest. zem. 5291/49 (prema konačno uređenom zahtjevu
kčbr. 5291/98) k.o. R. na način opisan u izreci prvostupanjskog rješenja, te zahtjev da se tuženiku zabrani takvo ili slično smetanje ubuduće.
5. Prvostupanjski sud, polazeći od sljedećeg činjeničnog utvrđenja:
- da je tuženik predmetnu nekretninu kupio od Grada V. temeljem ugovora o kupoprodaji nekretnine – građevinskog zemljišta u gospodarskoj zoni ''R.'' od 4. studenoga 2019.,
- da je prema potvrdi Postaje granične policije Vrgorac od 24. veljače 2020. tužitelj dana 10. veljače 2020. prijavio događaj da se na njegovoj parceli u mjestu R. na njegovoj parceli Lazina, u sklopu ''Industrijske zone R." nalaze bageri koji izvode građevinske radove bez njegovog odobrenja te da radove izvodi tvrtka Ć. g. d.o.o. po nalogu tvrtke P. d.o.o. M. (ovdje tuženik),
- da je tuženik u posjedu predmetne nekretnine od 4. studenoga 2019., a u koji posjed ga je uveo Grad V. nakon sklapanja ugovora o kupoprodaji, nakon čega je tuženik započeo izvođenje građevinskih radova,
- da je prilikom uviđaja na licu mjesta prema pokazivanju tužitelja, a isto proizlazi i iz nalaza i mišljenja mjerničkog vještaka Z. P., utvrđeno da je predmet spora dio nekretnine (građevne čestice broj 22) u gospodarskoj zoni R., na kojoj je u tijeku izgradnja poslovne zgrade tuženika, da se sada prijeporni dio ranije prostorno nalazio na kčbr. 5291/49 k.o. R. od koje je kasnijim parcelacijama nastala kčbr. 5291/52, a onda od nje kčbr. 5291/98, da je sporni prostor u naravi plato s južne strane poslovne zgrade koji je u naravi tamponiran krupnim šljunkom, da unutar građevne čestice broj 22 nisu vidljive granice spornog dijela te da je površina prijepornog dijela identificirana kao čest. zem. 5291/98 na skici izmjere označena brojevima 1-4-3-2-1 iznosi 1069 m2,
- da iz iskaza svjedoka A. P. pok. J., M. V., D. T. te iskaza tužitelja, a koje iskaze je sud prihvatio, proizlazi da su tužitelj i njegova braća kao izvanknjižni vlasnici bili u posjedu nekretnina u R., da je tužitelj bio u posjedu sada prijepornog dijela koji je koristio za sječu drva,
- da je tužba, predana sudu 3. ožujka 2020., podnesena u zakonskom roku propisanom odredbom čl. 21. st. 3. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“ broj: 91/1996, 68/1998, 137/1999, 22/2000, 73/2000, 114/2001, 79/2006, 141/2006, 146/2008, 38/2009, 153/2009, 143/2012, 152/2014 i 81/2015 – dalje u tekstu: ZV), jer tužitelj dana 9. prosinca 2019., a kada je na spornoj nekretnini vidio strojeve, nije znao tko izvodi radove, već je tek 10. veljače 2020. saznao da radove na prijepornom dijelu izvodi tuženik,
pozivajući se na odredbu čl. 22. st. 1. ZV-a zaključuje da je tužitelj u postupku dokazao da je posljednji mirni posjednik prijepornog dijela i da ga je tuženik smetao u posjedu prijepornog dijela radnjama opisanim u izreci prvostupanjskog rješenja, slijedom čega je prihvatio tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti. Prvostupanjski sud je odbio prijedlog za određivanje privremene mjere kao neosnovan jer je tuženik obustavio radove na spornoj nekretnini.
6. Tuženik u žalbi prvenstveno ističe bitnu povredu iz čl. 354. st. 2. toč. 6. Zakona o parničnom postupku (''Narodne novine'' broj: 53/1991, 91/1992, 112/1999, 88/2001, 117/2003, 88/2005, 2/2007, 84/2008, 96/2008, 123/2008, 57/2011, 148/2011, 25/2013, 89/2014, 70/2019 i 80/2022 – dalje u tekstu: ZPP) koju obrazlaže tvrdnjom da ga je prvostupanjski sud nepriklapanjem spisa istog suda poslovni broj Psp- 1/2020 onemogućio u raspravljanju, pri čemu ističe da je neprihvatljivo obrazloženje prvostupanjskog suda da se izvođenjem tog dokaznog prijedloga neće bitnije utvrditi činjenično stanje, jer je taj dokazni prijedlog predložen radi ocjene osnovanosti/neosnovanosti tuženikovog prigovora prekluzije. Tuženik navodi da iz rezultata parnice poslovni broj Psp-1/2020, vođene između tužitelja i Grada V. radi smetanja posjeda, proizlazi da je tužitelj saznao za čin smetanja i počinitelja zasigurno u prosincu 2019., zbog čega je izgubio pravo za pružanje posjedovne zaštite u ovom postupku, radi čega je sukladno čl. 282. ZPP-a prvostupanjski sud trebao odbaciti tužbu jer je ista podnesena nepravodobno, pa kada je umjesto toga usvojio tužbeni zahtjev, počinio je bitnu povredu iz čl. 354. st. 2. toč. 13. ZPP-a. Tuženik i u žalbenom postupku ustraje kod prigovora prekluzije tvrdeći da je tužitelj saznao za čin smetanja posjeda najkasnije u parnici protiv Grada V. vođenoj pod brojem Psp-1/2020, a u kojoj je tužitelj pravomoćno odbijen sa zahtjevom za posjedovnom zaštitom.
7. Neosnovano tvrdi tuženik da je tužba podnesena po proteku prekluzivnog roka od 30 dana (radi čega je trebala biti odbačena) jer je sam tuženik tvrdio da su zemljani radovi i radovi uređenja platoa u poslovnoj zoni R. izvođeni u razdoblju od studenoga 2019. do veljače 2020., pa je stoga tužitelj mogao zahtijevati posjedovnu zaštitu za svaku izvršenu građevinsku radnju poduzetu u navedenom razdoblju. Kako je tužbom podnesenom dana 3. ožujka 2020. tužitelj zahtijevao posjedovnu zaštitu radi građevinskih radova odvoza viška materijala i ravnanja terena za potrebe gradnje objekta tuženika izvršenih dana 10. veljače 2020., to je pravilno prvostupanjski sud zaključio da je tužba podnesena u zakonskom roku od 30 dana propisanom odredbom čl. 21. st. 3. ZV-a, kojom je propisano da pravo na zaštitu posjeda prestaje protekom roka od 30 dana od dana kad je smetani saznao za čin smetanja i počinitelja, a najkasnije godinu dana od dana nastalog smetanja, te nije počinjena bitna povreda iz čl. 354. st. 2. toč. 13. ZPP-a, na koju upućuje tuženik u svojoj žalbi.
8. Protivno žalbenim navodima tuženika, time što prvostupanjski sud nije prihvatio tuženikov dokazni prijedlog za priklop spisa, a koje odbijanje je obrazložio, prvostupanjski sud nije počinio bitnu povredu iz čl. 354. st. 2. toč. 6. ZPP-a, jer je u smislu odredbe čl. 220. ZPP-a sudu pridržano pravo odlučiti o tome koje će od predloženih dokaza izvesti radi utvrđivanja odlučnih činjenica, a pravo tuženika na raspravljanje pred sudom ostvareno je upravo omogućavanjem tuženiku iznošenja činjenica i predlaganja dokaza.
9. Međutim, osnovano tvrdi tuženik da je prvostupanjski sud je pogrešno primijenio materijalno pravo kada je prihvatio zahtjev tužitelja i pružio mu posjedovnu zaštitu, a na koju povredu ovaj sud pazi i po službenoj dužnosti osnovom odredbe čl. 365. st. 2. ZPP-a.
10. Prema čl. 10. st. 1. ZV osoba koja ima faktičnu vlast glede neke stvari, njezin je posjednik. Odredbom čl. 28. st. 2. ZV propisano je da je dotadašnjem posjedniku je prestao njegov posjed kad je stvar stekla u posjed osoba koja neće izvršavati nikakvu njegovu vlast u pogledu te stvari ili kad mu je druga osoba oduzela stvar, ako on nije ostvario zaštitu svojeg posjeda.
10.1. Uzimajući u obzir tvrdnje tuženika da se u posjedu sporne čestice nalazi od zaključenja ugovora o kupoprodaji s Gradom V. dana 4. studenoga 2019., da je u spisu istog suda poslovni broj Psp-1/2020 tužitelj podnio tužbu (prema podacima eSpisa podnesena 8. siječnja 2020. – napomena ovog suda) protiv tuženika Grada V. radi smetanja posjeda na kčbr. 5291/49 k.o. R. dana 9. prosinca 2019., a koju parnicu je tužitelj pravomoćno izgubio (prema podacima eSpisa rješenjem Općinskog suda u Metkoviću poslovni broj Psp-1/2020 od 8. listopada 2020., potvrđenim rješenjem Županijskog suda u Šibeniku poslovni broj Gž-966/2020-2 od 5. studenoga 2020., odbijen je zahtjev tužitelja za pružanje posjedovne zaštite u odnosu na kčbr. 5291/49 k.o. R.), a koje činjenice tužitelj u ovom postupku nije osporavao, prvostupanjski sud je pogrešno primijenio materijalno pravo kada je prihvatio tužbeni zahtjev zaključivši da je tužitelj bio posljednji mirni posjednik sada prijepornog dijela predmetne nekretnine označenog na skici izmjere točkama 1-4-3-2-1.
10.2. Naime, tužitelj tijekom postupka nije osporavao činjenicu da je tuženik u posjedu prijepornog dijela od prosinca 2019. (prema tvrdnji tuženika), da od tada tuženik na predmetnoj čestici vrši faktičnu vlast i da od prosinca 2019. tužitelj nije bio u posjedu prijepornog dijela nekretnine niti je na tom dijelu izvršavao ikakvu faktičnu vlast na stvari, pa imajući u vidu da tužitelj nije uspio ostvariti zaštitu svog posjeda (jer je pravomoćno izgubio parnicu vođenu pod poslovnim brojem Psp-1/2020, što u ovom postupku nije sporio), kao i činjenicu da je tuženikov posjed postao miran, to se, protivno zaključku prvostupanjskog suda, tužitelj u ovom parničnom postupku, pokrenutom tužbom podnesenom sudu dana 3. ožujka 2020., ne može smatrati posljednjim mirnim posjednikom prijepornog dijela predmetne nekretnine, a posljedično tome niti se utužene radnje tuženika mogu smatrati samovlasnim smetanjem.
11. Slijedom iznijetih razloga, valjalo je prihvatiti žalbu tuženika i primjenom odredbe čl. 373. toč. 2. i 3. ZPP-a preinačiti prvostupanjsko rješenje u točki I. izreke te odbiti zahtjev tužitelja u cijelosti.
12. Kako je ovaj sud preinačio pobijanu odluku, valjalo je primjenom odredbe čl. 166. st. 2. ZPP-a odlučiti i o troškovima cjelokupnog postupka. O troškovima postupka odlučeno je primjenom odredbe čl. 154. st. 1. ZPP-a, a visina troškova određena je prema Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj: 142/12, 103/14, 118/14, 107/15 i 37/2022 – dalje u tekstu: Tarifa).
12.1. Tuženiku kao opravdan i nužan trošak pripada jednokratna nagrada u iznosu od 2.000,00 kn (sukladno Tbr. 7. toč. 2. Tarife) uvećana za trošak PDV-a od 25% u iznosu od 500,00 kn, odnosno ukupno 2.500,00 kn, a koji iznos je tužitelj dužan naknaditi tuženiku u cijelosti.
13. Obzirom da je tuženik uspio u žalbenom postupku u cijelosti, priznat mu je trošak žalbenog postupka u iznosu od 750,00 kn, a koji se sastoji od troška sastava žalbe u iznosu od 600,00 kn (Tbr. 10. toč. 2. Tarife) uvećan za trošak PDV-a od 25% u iznosu od 150,00 kn.
14. U nepobijanoj točki II. izreke i nepobijanom dijelu točke I. izreke kojim je odbijen kao neosnovan zahtjev tužitelja za naknadu troškova parničnog postupka u iznosu od 3.781,25 kn, prvostupanjsko rješenje ostaje neizmijenjeno.
U Varaždinu 30. rujna 2022.
Sutkinja
Amalija Švegović, v.r.
