Republika Hrvatska

Poslovni broj Kž-292/2022-2

Županijski sud u Osijeku

Osijek, Europska avenija 7

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Osijeku, u vijeću sastavljenom od suca Marija Kovača, kao predsjednika vijeća te sudaca Vlaste Šimenić-Kovač i Zvonka Vrbana, kao članova vijeća, uz sudjelovanje Ane Mahmutović, zapisničara, u kaznenom predmetu protiv opt. Ž.M., OIB: ..., zbog kaznenog djela iz čl. 149. st. 1. i 2. Kaznenog zakona ("Narodne novine", br. 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17, 118/18, 126/19 – dalje u tekstu KZ/11), odlučujući o žalbi privatnog tužitelja podnesenoj protiv presude Općinskog kaznenog suda u Zagrebu, poslovni broj 46. K-1089/2018-40 od 11. veljače 2022., u sjednici vijeća održanoj 30. rujna 2022.

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba privatnog tužitelja TD ... d.d. kao neosnovana, te se potvrđuje prvostupanjska presuda.

Obrazloženje

1. Presudom Općinskog kaznenog suda u Zagrebu, poslovni broj 46. K-1089/2018- 40 od 11. veljače 2022., opt. Ž.M. je na temelju čl. 453. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine", br. 152/08, 76/09, 80/11, 91/12 - odluka Ustavnog suda, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19, 80/22 – dalje u tekstu: ZKP/08) oslobođen optužbe da bi počinio kazneno djelo protiv časti i ugleda – klevetom – opisano po čl. 149. st. 1. i 2. KZ/11, a kažnjivo po čl. 149. st. 2. KZ/11.

1.1. Na temelju čl. 149. st. 3. ZKP/08 privatni tužitelj TD ... d.d. obvezan je naknaditi troškove kaznenog postupka iz čl. 145. st. 2. toč. 6. ZKP/08 u iznosu od 6.000,00 kuna s osnove paušalne svote, te nužne izdatke opt. Ž.M. i nužne izdatke i nagradu njegovog branitelja D.Š., odvjetnika iz Z., u visini koja će biti određena posebnim rješenjem po postavljenom zahtjevu. Trošak iz čl. 145. st. 2. toč. 6. ZKP/08 privatni tužitelj dužan je uplatiti u roku od 15 dana po izvršnosti presude na temelju čl. 181. st. 4. ZKP/08.

2. Protiv navedene presude žalbu je podnio privatni tužitelj TD ... d.d., putem punomoćnika M.M., odvjetnika u Odvjetničkom društvu ... iz Z., zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz čl. 468. st. 1. toč. 11. ZKP/08 i zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja iz čl. 470. st. 1. i 2. ZKP/08, s prijedlogom da drugostupanjski sud uvaži žalbu i pobijanu presudu ukine te predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovnu odluku pred drugim sucem pojedincem.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Žalba privatnog tužitelja TD ... d.d. nije osnovana.

5. Nije u pravu privatni tužitelj kada pobija ožalbenu presudu zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka jer da je izreka presude nerazumljiva s obzirom prvostupanjski sud oslobađajući opt. Ž.M. od optužbe na temelju čl. 453. ZKP/08 nije naveo osnovu po kojoj se oslobađa. Naime, odredba čl. 454. ZKP/08 propisuje da će se u izreci presude kojom se odbija optužba ili presude kojom se optuženik oslobađa od optužbe, navesti činjenični i zakonski opis te naziv kaznenog djela koje je optuženiku stavljeno na teret, a za koje se optužba odbija ili se optuženika oslobađa od optužbe, odluka o troškovima kaznenog postupka i o imovinskopravnom zahtjevu, ako je bio postavljen. Stoga, izreka oslobađajuće presude ne mora sadržavati osnovu oslobođenja iz čl. 453. ZKP/08, već ona mora proizlaziti iz obrazloženja oslobađajuće presude, a u ožalbenoj presudi u toč. 6. obrazloženja prvostupanjski sud jasno navodi kako ne nalazi dokazanim da je opt. Ž.M. počinio kazneno djelo klevete iz čl. 149. st. 2. KZ/11, što nedvojbeno upućuje na osnovu za oslobođenje od optužbe po čl. 453. toč. 3. ZKP/08.

5.1. U okviru iste žalbene osnove privatni tužitelj upire da je prvostupanjski sud počinio i daljnju bitnu povredu odredaba kaznenog postupka jer je nepostojanje dokaza o izravnoj namjeri obrazložio time da je optuženik svoje navode usmjerene na čast i ugled TD ... d.d. temeljio na pravomoćnim sudskim odlukama, a da su razlozi koje je dao prvostupanjski sud nejasni i u znatnoj mjeri proturječni. Suprotno takvim žalbenim navodima prvostupanjski sud za svoju odluku dao je jasne i neproturječne razloge, pa i o tome zbog čega smatra kako nije na strani optuženika dokazana namjera da inkriminiranim tekstom okleveće privatnog tužitelja i tako naškodi njegovom ugledu, a koje razloge prihvaća u cijelosti i ovaj drugostupanjski sud.

5.2. Ispitujući, nadalje, pobijanu presude po službenoj dužnosti u smislu odredbe čl. 476. st. 1. ZKP/08 ovaj drugostupanjski sud je utvrdio da prvostupanjski sud nije počinio neku od bitnih povreda odredaba kaznenog postupka na koje pazi po službenoj dužnosti, kao i da na štetu optuženika nije povrijeđen kazneni zakon. 6. U žalbi zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja privatni tužitelj upire da tvrdnje optuženika da je veći dio svoje karijere proveo boreći se protiv korupcije i protuzakonitih radnji TD ... nisu ničime potkrijepljene jer u odnosu na TD ... ne postoji nijedna pravomoćna sudska presuda donesena u kaznenom postupku kojim bi bila utvrđena koruptivna ili protuzakonita djelatnost; da su postojeće sudske odluke u građanskim postupcima zasnovane na povredama ugovornih obveza; da je korupcija zlouporaba dodijeljene moći radi vlastite koristi, a da postojanje takvih osuda za njega (privatnog tužitelja) nije utvrđeno niti jednim dokazom, da činjenične tvrdnje u dijelu gdje se neistinito i ničime dokazano povezuje nestanak sudskog spisa sa navodnim aktivnostima privatnog tužitelja kao i da svojim postupcima u velikoj mjeri pridonosi osiromašivanju i bespomoći starijih i siromašnih građana Republike Hrvatske, te zaključno da iz obrane optuženika, iskaza svjedokinje M.M. (predstavnicom privatnog tužitelja) te materijalnim dokazima nedvojbeno proizlazi da je optuženik bio svjestan da iznosi neistinite činjenične tvrdnje o privatnom tužitelju kao pravnoj osobi kojoj je navodno modus operandi poduzimanje koruptivnih radnji zbog čega su takve činjenične tvrdnje usmjerene na šikaniranje i na štetu poslovnih ugleda TD ... d.d. u javnom prostoru njegova djelovanja.

6.1. Takvim žalbenim navodima privatni tužitelj nije doveo u pitanje pravilnost utvrđenja prvostupanjskog suda koji je za svoju odluku dao izrazito jasne, argumentirane i iscrpne razloge, a koje prihvaća i ovo vijeće. Naime, iz provedenih dokaza, a to ne spori žalbom ni privatni tužitelj, proizlazi da je odlukom Ustavnog suda Republike Hrvatske od 8. prosinca 2014. poslovni broj U-III-3305/21 (str. 57- 101 spisa) odbijena ustavna tužba koju je podnio TD ... d.d. protiv presude Upravnog suda Republike Hrvatske broj Us-8902/2008-4 od 30. ožujka 2011., a kojom je odbijena tužba TD ... d.d. protiv rješenja Ministarstva financija Republike Hrvatske, Samostalne službe za drugostupanjski upravni postupak, kojim je odbijena žalba TD ... d.d. protiv rješenja Ministarstva financija, Porezne uprave, Područnog ureda Z., kojim su prvostupanjskim rješenjem utvrđene porezne obveze TD ... za razdoblje 2000., 2001. te 2002. na ime manje obračunatog i nepravodobno plaćenog poreza na dodanu vrijednost u ukupnom iznosu od 12.471.162,40 kuna sa zateznom kamatom do 12. studenog 2007. u ukupnom iznosu od 9.692.091,83 kune i zateznom kamatom do dana uplate u ukupnom iznosu od 1.127.437,62 kune, te s naslova poreznih obveza na ime manje obračunatog poreza za dobit u ukupnom iznosu od 24.392.682,15 kuna sa zateznom kamatom od 12. studenog 2007. u ukupnom iznosu od 23.251.365,11 kuna te je naloženo TD ... da izvrši navedene uplate na propisane račune po osnovi poreza i zateznih kamata te da obračuna i uplati daljnje kamate i provede odgovarajuća knjiženja u poslovnim knjigama.

6.2. Uz to iz rješenja Agencije za zaštitu tržišnog natjecanja od 12. srpnja 2007. (str. 64-67 spisa) proizlazi da su poduzetnik TD ... d.d. i njegovo povezano društvo, poduzetnik TD ... d.o.o. za telekomunikacijske usluge zlouporabili vladajući položaj na mjerodavnim tržištima na teritoriju Republike Hrvatske iz sfere komunikacija tako što su u razdoblju od 13. studenog 2003. do 12. srpnja 2007. sklapali okvirne ugovore o pružanju telekomunikacijskih usluga s dodacima i prilozima kojima su uvjetovali sklapanje ugovora pristankom poslovnih korisnika na dodatne obveze koje po svojoj prirodi i običajima u trgovini nisu ni u kakvoj vezi s predmetom tih ugovora. Ujedno iz presude Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske broj Gž-3544/2015 od 20. travnja 2016. (str. 77-80 spisa) odbijena je žalba I-okr. TD ... d.d. i II-okr. odgovorne osobe i potvrđena prvostupanjska presuda Prekršajnog suda u Zagrebu broj Ppg-5063/11 od 11. lipnja 2015. kojom su I-okr. i II-okr. proglašeni krivim zbog prekršaja iz čl. 118. st. 1. toč. 2. i st. 2. Zakona o elektroničnim komunikacijama ("Narodne novine" br. 73/08, 90/11, 133/12, 80/13, 71/14) te kažnjeni novčanom kaznom (I-okr. TD ... d.d. u iznosu od 2.000.000,00 kuna a II-okr. u iznosu od 20.000,00 kuna). Zbog istog prekršaja iz čl. 118. st. 1. toč. 2. i st. 2. Zakona o elektroničnim komunikacijama, odnosno kršenja regulatornih obveza transparentnosti i nadzora cijena i vođenja troškova računovodstva, privatni tužitelj, odnosno TD ... d.d. proglašen je krivim i pravomoćnim presudama Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske broj Gž-303/2015 od 22. srpnja 2015. (str. 81-85 spisa) te Gž- 5652/2013 od 22. siječnja 2014. (str. 86-90 spisa). Napokon, pravomoćnom presudom Trgovačkog suda u Zagrebu broj P-366/2003 od 20. rujna 2004. (str. 152- 154 spisa) TD ... d.d. naloženo je da tužitelju TD "..." d.o.o. iz Zagreba isplati iznos od 715.785,09 kuna sa zakonskom zateznom kamatom kao i trošak postupka od 19.126,20 kuna koje potraživanje proizlazi iz partnerskog odnosa davanja telekomunikacijskih usluga, tj. usluga najma, iznajmljivanja telefonskih linija po Ugovoru od 27. studenog 1992. o uspostavljanju i zakupu telekomunikacijskih kapaciteta za davanje telefonskih usluga trećim osobama, a pravomoćnom presudom Trgovačkog suda u Zagrebu broj P-4503/2002 od 1. lipnja 2004. (str. 157- 159 spisa) TD ... d.d. obvezan je trgovačkom društvu, ovdje privatnog tužitelja, TD "..." d.o.o. isplatiti iznos od 7.426,13 kuna sa zakonskom zateznom kamatom.

6.3. Kako su sve navedene sudske odluke postale pravomoćne prije inkriminirane objave, a u to vrijeme je egzistirala i nepravomoćna presuda Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Gž-1309/2016 od 9. svibnja 2017. (str. 92-101 spisa) kojom su utvrđene ništave u presudi taksativno navedene odredbe dodatka o Ugovoru o poslovnoj suradnji oko prosljeđivanja SMS poruka između privatnog tužitelja i opt. Ž.M., odnosno njegovog trgovačkog društva "..." d.o.o., koji se odnose na troškove obračuna i rizika naplate te podjele prihoda i ispostavljanja faktura od strane tamo tuženika, a ovdje privatnog tužitelja, a kojom je TD ... d.d. naloženo isplatiti trgovačkom društvu optuženika "..." d.o.o., iznos od 5.535.827,22 kuna s pripadajućom zateznom kamatom kao i troškove parničnog postupka u iznosu 722.000,62 kuna (koja je presuda preinačena presudom i rješenjem Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Revt-309/2018 od 7. svibnja 2019., str. 113-127 spisa, na način da je odbijena žalba tužitelja TD "..." d.o.o. neosnovana i potvrđena presuda Trgovačkog suda u Zagrebu od 9. studenog 2015. broj P-1911/2010 a kojom je odbijen tužbeni zahtjev tamo tužitelja TD "..." d.o.o.) to je optuženik imao opravdanog razloga vjerovati da je ono što je iznio, odnosno pronio objavom na internetskoj stranici www.linkedin.com na svom korisničkom nalogu "Ž.M.", istinito.

6.4. Pri tome, nije od utjecaja to što u odnosu na privatnog tužitelja ne egzistira niti jedna kaznena presuda kojom bi bio proglašen krivim zbog koruptivnih ili protuzakonitih radnji, kada je u vrijeme objave inkriminiranog sadržaja na www.linkedin.com postojalo više pravomoćnih te jedna nepravomoćna odluka iz kojih proizlazi da je i prije inkriminirane objave TD ... d.d. bio osuđivan zbog nezakonitog poslovanja (prethodno citirana odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, rješenje Agencije za zaštitu tržišnog natjecanja, presude Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske o više počinjenih prekršaja iz čl. 118. st. 1. toč. 2. i st. 2. Zakona o elektroničnim komunikacijama) kao i obveze isplate značajnih iznosa trgovačkom društvu optuženika (TD "..." d.o.o) proizašlih iz ugovora o poslovnoj suradnji.

6.5. Nadalje, suprotno žalbenim navodima, da se obrazlaganje nepostojanja izravne namjere kao subjektivnog obilježja kaznenog djela ne može temeljiti na pravomoćnim sudskim odlukama donesenim u građanskim postupcima vezanim za razrješenje međusobnih poslovnih odnosa, za ukazati je kako je optuženik upravo na temelju sadržaja navedenih odluka imao razloga opravdano vjerovati da je ono što je napisao istinito. Stoga, kada se ima u vidu da je privatni tužitelj TD ... d.d. više puta proglašavan odgovornim, da su protiv njega bile prihvaćene tužbe podnesene od strane optuženikove tvrtke, da su privatnom tužitelju sudovi nalagali isplate novca zbog povreda odredaba ugovora o međusobnoj poslovnoj suradnji, tada pravilno zaključuje prvostupanjski sud kako u konkretnom slučaju nije dokazana namjera optuženika, tj. da za privatnog tužitelja iznese ili pronese činjeničnu tvrdnju za koju zna da je neistinita kako bi naškodio njegovoj časti i ugledu, zbog čega je opt. Ž.M. u nedostatku dokaza, a sukladno odredbi čl. 453. toč. 3. ZKP/08 oslobodio od optužbe zbog kaznenog djela klevete – opisano u čl. 149. st. 1. i 2. KZ/11, a kažnjivo po čl. 149. st. 2. KZ/11.

7. Iako privatni tužitelj u žalbi ističe kako je pogrešan zaključak prvostupanjskog suda, a glede inkriminiranih navoda koji se odnose na to da je iz suda nestao jedan spis te da je svojim postupcima u velikoj mjeri pridonio osiromašivanju i bespomoći starijih i siromašnih građana Republike Hrvatske koje činjenične tvrdnje povezuje s navodnim aktivnostima privatnog tužitelja, za ukazati je da je prvostupanjski sud i u tom dijelu dao dostatne i argumentirane razloge, u toč. 19. i 20. na koje se upućuje žalitelj radi izbjegavanja nepotrebnog ponavljanja. Naime, iz prethodno istaknutih navoda iz inkriminiranog teksta, i po nalaženju ovog suda, ne može se zaključiti da se odnose na bilo kakvu djelatnost privatnog tužitelja, a to što je sam privatni tužitelj te navode doveo u vezu sa svojom osobnošću, nije od važnosti niti od utjecaja na postojanje kaznenog djela.

8. Kako, dakle, ne postoje razlozi iz kojih privatni tužitelj pobija presudu prvostupanjskog suda, niti je ovaj drugostupanjski sud ispitivanjem pobijane presude po službenoj dužnosti u smislu odredbe čl. 476. st. 1. ZKP/08 utvrdio neku od bitnih postupovnih povreda na koje pazi po službenoj dužnosti, trebalo je na temelju čl. 482. ZKP/08 odlučiti kao u izreci presude.

Osijek, 30. rujna 2022.

Predsjednik vijeća

Mario Kovač, v.r.