- 1 -              Revd 479/2024-2

Broj: Revd 479/2024-2

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

              Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Ivana Vučemila predsjednika vijeća, Marine Paulić članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Dragana Katića člana vijeća, Jasenke Žabčić članice vijeća i mr. sc. Senije Ledić članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice M. B. iz B., OIB …, koju zastupa punomoćnica R. P. Š., odvjetnica iz B., protiv tuženice Z. d.d. Z., OIB …, koju zastupa K. K., odvjetnik u Odvjetničkom društvu M., K. & partneri d.o.o., Z., radi isplate, odlučujući o prijedlogu tuženice za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Splitu poslovni broj Gž-1356/2023-3 od 13. rujna 2023. kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Bjelovaru, Stalne službe u Daruvaru poslovni broj P-141/2022-34 od 16. svibnja 2023., u sjednici održanoj 19. ožujka 2024.,

r i j e š i o   j e :

Prijedlog tuženice za dopuštenje revizije se odbija.

Obrazloženje

1. Tuženica je podnijela prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Splitu poslovni broj Gž-1356/2023-3 od 13. rujna 2023. kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Bjelovaru, Stalne službe u Daruvaru poslovni broj P-141/2022-34 od 16. svibnja 2023.

2. U prijedlogu je postavila sljedeća pravna pitanja:

              „1. Obzirom na primijenjeni stav VSRH da je podnošenjem kolektivne tužbe došlo do prekida zastare te da je ista ponovno počela teći pravomoćnošću odluka u kolektivnom sporu, ali i obzirom na noviji stav VSRH sa sjednice Građanskog odjela od 30.01.2020. broj Su-IV-47/2020 iz kojeg proizlazi da zastarni rok u slučaju restitucijskog zahtjeva prema kojem su ugovorne strane dužne vratiti jedna drugoj sve ono što su primile na temelju ništetnog ugovora, odnosno u slučaju zahtjeva iz članka 323. stavak 1. ZOO/05 (članak 104. stavak 1.ZOO/91) kao posljedice utvrđenja ništetnosti ugovora, počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ili na drugi način ustanovljena ništetnost ugovora, ima li se smatrati da i zatezne kamate na restitucijski zahtjev u smislu odredbe članka 29. stavka 1. ZOO-a počinju teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ili na drugi način ustanovljena ništetnost ugovora?

              2. Ima li se stranka ugovora o kreditu koja je neki iznos stekla bez osnove (tuženik), u slučaju utvrđenja ništetnim pojedinih odredbi Ugovora o kreditu (konkretno članak 10. stavak 1. Ugovora o kreditu), smatrati poštenim/savjesnim ili nepoštenim/nesavjesnim stjecateljem tih iznosa i to sve u smislu odredbe članka 1115. (ranije članak 214.) ZOO-a?

              3. Ima li se u svjetlu Direktive 93/13 kao i odluke Suda EU u predmetu broj C-81/19 i C-243/20 smatrati da je ugovorna odredba o valutnoj klauzuli u CHF na način kako je ista ugovorena odredbom članka 7. stavka 3. predmetnog ugovora o kreditu isključena od ispitivanja nepoštenosti, a sve budući da je ta ugovorna odredba odraz tj. sadržajno u cijelosti usklađena s odredbom članka 22. ZOO-a?

              4. Ima li mjesta primjeni čl. 502. ZPP-a u pojedinačnim sudskim postupcima (izravna primjena odluka u Kolektivnom postupku), kada je odluka nacionalnog suda u Kolektivnom postupku donesena na temelju predugovorne dokumentacije (oglasi i reklamni materijali) bez ispitivanja okolnosti u kojima su vođeni pregovori te opsega pruženih informacija prije sklapanja ugovora, a i stav je nacionalnog suda u Kolektivnom postupku da su informacije koje su pojedini potrošači dobili tijekom pojedinačnih pregovora o sklapanju ponuđenog ugovora relevantne samo za pojedinačni odnos između banke i određenog potrošača i da se sudovi u Kolektivnom postupku nisu time bavili?".

3. Postupajući sukladno odredbama čl. 385.a st. 1. i čl. 387. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 88/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - dalje: ZPP) vijeće revizijskog suda je ocijenilo da pravna pitanja naznačena u prijedlogu za dopuštenje revizije nisu važna pravna pitanja u smislu čl. 385.a st. 1. ZPP-a iz sljedećih razloga.

4. Prvo, drugo i treće pravno pitanje nisu važna pravna pitanja za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu, jer pobijana presuda ne odstupa od ustaljene prakse revizijskog suda i pravnih shvaćanja izraženih u odlukama ovog suda broj Revt-249/14 od 9. travnja 2015., Rev-2245/17 od 20. ožujka 2018., Rev-3142/18-2 od 19. ožujka 2019., Rev-2221/2018 od 3. rujna 2019. i dr., a nije riječ o pitanjima u pogledu kojih bi bilo potrebno preispitivati ustaljenu sudsku praksu (tako i u odluci ovoga suda poslovni broj Revd- 1554/2023-2 od 28. rujna 2023.).

5. Četvrtim pravnim pitanjem tuženica problematizira primjenu odredbe čl. 502.c ZPP-a o vezanosti suda za utvrđenja iz kolektivnog spora te polazi od pretpostavke da je prvostupanjski sud propustio ispitati okolnosti u kojima su vođeni pregovori i utvrditi opseg informacija pruženih tužiteljici prije sklapanja ugovora o kreditu.

6. Prema odredbi članka 385.a stavka 1. ZPP, Vrhovni sud će dopustiti reviziju samo onda ako se u povodu nje može očekivati odluka o pravnom pitanju koje su nižestupanjski sudovi razmatrali, a koje je važno za odluku u sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.

7. Odredbom čl. 387. st. 3. ZPP propisano je da prijedlogu za dopuštenje revizije, osim dokaza iz članka 91.a ovoga Zakona, treba priložiti prvostupanjsku i drugostupanjsku odluku protiv kojih se prijedlog za dopuštenje revizije podnosi, žalbu i prema potrebi druge dijelove spisa s jasnim naznakama spornih dijelova na koje se u prijedlogu za dopuštenje revizije stranka poziva.

8. Budući da drugostupanjski sud nije razmatrao pitanje nužnosti ispitivanja okolnosti vođenja pregovora i utvrđivanja opsega informacija pruženih tužiteljici prije sklapanja ugovora o kreditu niti je o tome zauzeo ikakvo shvaćanje, a tuženica nije sukladno odredbi čl. 387. st. 3. ZPP uz prijedlog za dopuštenje dostavila žalbu kao dokaz da je uopće osporavala takav zaključak prvostupanjskog suda niti da je isticala bitnu povredu odredaba parničnog postupka zbog propusta suda da ispita okolnosti vođenja pregovora i opseg pruženih informacija, prema ocjeni ovog suda niti četvrto pitanje nije važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu.

9. Slijedom navedenog, valjalo je na temelju odredbe čl. 389.b st. 1. i 2. ZPP odbiti prijedlog za dopuštenje revizije pa je riješeno kao u izreci.

Zagreb, 19. ožujka 2024.