Republika Hrvatska

Županijski sud u Splitu

Split, Gundulićeva 29a

Poslovni broj: Gž R-436/2022-3

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Splitu, u vijeću sastavljenom od sudaca ovog suda i to Borisa Mimice kao predsjednika vijeća, Andree Boras Ivanišević kao sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća, te Denis Pancirov Parcen kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice S. Z.-P., R., OIB: ..., zastupana po Odvjetničkom društvu Z. V. i dr. iz R., protiv tuženika Zavod, Područna služba u R., OIB: ... radi isplate-naknada štete, odlučujući o žalbi tužiteljice protiv presude Općinskog suda u Rijeci od 23. prosinca 2021. pod poslovnim brojem 30 P-431/2014-111, u sjednici vijeća održanoj dana 25. kolovoza 2022.,

r i j e š i o  j e

Ukida se presuda Općinskog suda u Rijeci od 23. prosinca 2021. pod poslovnim brojem 30 P-431/2014-111 i predmet vraća sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom odbijen je tužbeni zahtjev tužiteljice kojim je traženo naložiti tuženiku da tužiteljici isplati iznos od 1.981.362,71 kn s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama tekućim od dana podnošenja tužbe 21. veljače 2014. do isplate, po stopi propisanoj odredbom članka 29. Zakona o obveznim odnosima koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, u roku od 15 dana uz zahtjev za naknadu troškova postupka ( točka 1. i 2. Izreke).

2. U odluci pod točkom 2. izreke naloženo je tužiteljici da isplati tuženiku prouzročeni parnični trošak u iznosu od 15.824,00 kn u roku od 15 dana.

3. Protiv navedene presude žali se tužiteljica pobijajući istu zbog svih žalbenih razloga predviđenih odredbom članka 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22 dalje u tekstu: ZPP) s prijedlogom da se pobijana presuda preinači shodno navodima žalbe, podredno ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

4. Tuženik je odgovorio na žalbu tužiteljice te osporio navode žalbe i istu predložio odbiti u cijelosti kao neosnovanu.

5. Žalba je osnovana.

6. Predmet spora predstavlja zahtjev tužiteljice za naknadu neimovinske i imovinske štete koju trpi kao posljedicu oboljenja vidnog živca uslijed izloženosti štetnom utjecaju plina na radnom mjestu tijekom razdoblja od siječnja do veljače 2011.

7. Između stranaka nije bilo sporno da je tužiteljice u spornom razdoblju obavljala poslove referenta u referadi samostalnih uplatioca doprinosa, koji posao je tada obavljala u zgradi tuženika u R. na adresi ..., u kojoj je utvrđeno propuštanje plina od 250 ppm prema zapisniku društva E. E. d.o.o., R. o izvršenim radovima br. 035/11 od 22. veljače 2011.

8. U ovoj fazi postupka nije bila sporna ni činjenica da je kod tužiteljice tijekom travnja 2011. došlo do propadanja vidnog živca, što je dovelo do znatnog pogoršanja vida, što je okarakterizirano kao visoka slabovidnost i invalidnost veća od 80%, na granici praktičke sljepoće.

9. Sporno je, međutim, u postupku valjalo raspraviti u utvrditi postoji li uzročno posljedična veza između predmetnog štetnog događaja i oboljenja tužiteljice zbog kojeg potražuje naknadu štete od tuženika kao poslodavca.

10. Prvostupanjski sud je po provedenom dokaznom postupku, osnovom nalaza i mišljenja Instituta ... od 9. travnja 2018. odbio tužbeni zahtjev tužiteljice jer je smatrao kako se na strani tužene nisu ispunile pretpostavke za naknadu štete jer predmetna šteta koju potražuje tužiteljica nije nastala na radu niti u svezi sa radom, a niti postoji uzročno posljedična veza između radnje i propuštanja tuženika kao poslodavca i nastale štete, pa time niti odgovornost tuženika u smislu odredbe članka 103. tada važećeg zakona o radu ("Narodne novine", broj 149/09, 61/11, 82/12 i 73/13; dalje: ZR ), u svezi s člankom i članka 15. Zakon o zaštiti na radu (Narodne novine 75/09- dalje ZZR) .

11. Iz obrazloženja pobijane presude proizlazi kako rezultati provedenog dokaznog postupka, posebice utvrđenja vještaka toksikologa i medicine rada Instituta za medicinska istraživanja i medicinu ukazuju na odsustvo relevantne uzročne veze između zdravstvenih posljedica tužiteljice i istjecanja prirodnog plina koji je utvrđen u prostoru gdje je tužiteljica radila. Naime, u vrijeme kada je tužiteljica bila na svom radnom mjestu nije utvrđeno istjecanje prirodnog plina, a što je razvidno iz dokumentacija koja prileži spisu, kao utvrđenja u presudi upravnog suda u kojoj je saslušan stomatolog dr. V., u čijem prostoru je došlo do istjecanja plina. Tako je prema navodima ovog svjedoka prošlo cca tjedan dana od kada su se kod njega izvodili radovi pa do dolaska E. E. d.o.o. za mjerenje i koncentraciju plina, koje je vršio mjerenje istjecanje plina dana 22.2.2011., a tužiteljica se nalazila na bolovanju od 14.2.(ponedjeljak) do 21.2.(ponedjeljak).

12. Naime, iz nalaza i mišljenja vještaka Instituta proizlazi da niti jedna koncentracija plina niti smjese plinova nije mogla istjecati u takvoj količini, a da prethodno hipoksija ne bi izazvala situaciju da se tužiteljica te i svi drugi djelatnici u prostoru onesvijeste. Jedino u takvoj situaciji bi nastupile takve posljedice koje bi mogle dovesti do ovakvog zdravstvenog stanja tužiteljice i odumiranja očnog živca. Utoliko vještaci drže kako nisu od značaja navodi tužiteljice da je možda u konkretnoj situaciji došlo do trovanja sa CO nastalog izgaranjem zemnog ili prirodnog plina ili iz nekog drugog plina iz odvoda kanalizacije jer postojanje takvih plinova nije utvrđeno u radnim prostorijama tuženika, a kao što je rečeno nije niti moglo izazvati takve posljedice kod tužiteljice.

13. Stoga sud smatra da promjene zdravstvenog stanja tužiteljice nisu u uzročno posljedičnoj vezi sa istjecanjem prirodnog plina na radnom mjestu, a nije niti dokazano niti vjerojatno da je bilo kakvog drugog otrovanja sa CO ili smjesom plinova na radnom mjestu, pa ne postoji uzročno posljedična veza između utvrđenog istjecanja prirodnog plina i zdravstvenih posljedica tužiteljice.

14. Navedena utvrđenja i pravne zaključke prvostupanjskog suda za sada nije moguće prihvatiti kao pravilne jer je činjenično stanje odlučno za ocjenu osnovanosti zahtjeva tužiteljice u postupku ostalo nepotpuno utvrđeno, a na što s pravom ukazuje žaliteljica u žalbenim navodima.

15. Naime, u ovoj fazi postupka nije sporno da je povodom predmetnog štetnog događaja sačinjena prijava o ozljedi na radu prema kojoj je utvrđeno da je kod tužiteljice došlo do permanentnog trovanja plinom od sredine veljače 2011.

16. S druge strane prijavu ozljede na radu, iako nema svojstvo javne isprave sukladno odredbi članka 230. stavak 1. ZPP-a ( pravni stav izražen u odluci Vrhovnog suda Republike Hrvatske u predmetu pod poslovnim brojem Rev-74/2020 od 28. travnja 2021.), vrednovati je i cijeniti kao svaku privatnu ispravu u sklopu svih ostalih izvedenih dokaza.

17. Tako je iz stanja spisa razvidno da je rješenje Zavoda, Direkcije od 19. prosinca 2011. i rješenje Zavoda, Područni ured u R. od 4. listopada 2011., kojom je tužiteljici priznata ozljeda na radu te utvrđena dijagnoza kronično trovanje prirodnim plinom pod šifrom: T59.8, ukinuto presudom Upravnog suda u Rijeci pod poslovnim brojem 1 Usl-52/12-107 od 4.travnja 2017.

18. Citirana presuda Upravnog suda u Rijeci potvrđena je presudom Visokog upravnog suda Republike Hrvatske od 14. lipnja 2018. pod poslovnim brojem Usž- 283/18-2, uz obrazloženje kako je u postupku savjesno i zakonito proveden postupak utvrđivanja mjerodavnih činjenica o kojima ovisi priznanje prava iz Zakona o obveznom zdravstvenom osiguranju, koji je bio na snazi u to vrijeme te Pravilnika o pravima, uvjetima i načinu ostvarivanju prava iz obveznog zdravstvenog osiguranja u slučaju ozljede na radu i profesionalne bolesti.

19. No, činjenica da je parnični sud vezan za odluku upravnog tijela u granicama njezine pravomoćnosti i za činjenična utvrđenja u toj odluci, ne ograničava sud da u novoj parnici utvrđuje uzročnu vezu između posljedica oboljenja i činjenice rada tužiteljice kod tuženika ukoliko svojom odlukom ne bi rješavao nešto inkompatibilno s onim što je već odlučilo nadležno upravno tijelo (pravni stav izražen u odluci Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Rev-1261/2021-2 od 2. veljače 2022., ali i u odluci Ustavnog suda Republike Hrvatske broj U-III-350/2006 od 20. svibnja 2008.).

20. Ovdje je prije svega za ukazati da ocjena invalidnosti koja se procjenjuje u postupcima rješavanja prava i obveza iz mirovinskog osiguranja prema članku 34. tada važećeg Zakona o mirovinskom osiguranja ("Narodne novine", broj 102/98- 114/11; dalje: ZOMO) zahtijeva prikaz ne samo zdravstvenog stanja kao posljedicu određenog štetnog događaja, nego i ocjenu je li radna sposobnost trajno smanjena uzimajući u obzir sve poslove koje odgovaraju tjelesnim i psihičkim sposobnostima osiguranika, a koji se smatraju dosadašnjim poslovima osiguranika ( profesionalna nesposobnost za rad) i prema kriterijima propisanim posebnim podzakonskim aktom odnosno Uredbom o medicinskim vještačenjima u mirovinskom osiguranju(„Narodne novine, 73/09), koja su bila na snazi u spornom razdoblju.

21. U tom kontekstu je bilo i promatrati presude Visokog upravnog suda Republike Hrvatske od 21. prosinca 2015. pod poslovnim brojem Usž-773/14-7 i 11. svibnja 2016. pod poslovnim brojem Usž-792/15-2, donesene u istovrsnim predmetima između istih stranaka, a na koje se pak poziva tuženik tijekom ovog postupka i u žalbenim navodima, osporavajući pravni učinak rješenja tuženika koja su predmetnim odlukama ukinuta .

22. Osim toga predmetnim odlukama prethodio je i pravomoćno okončan upravni spor, a u okviru kojeg je tužiteljici na temelju pravomoćne presude Upravnog suda u Rijeci od 9. veljače 2015. pod poslovnim brojem Usl-1340/13-26 priznato pravo na invalidsku mirovinu zbog ozljede na radu, prema kojem je kod tužiteljice na dan 21. ožujka 2013. utvrđen invaliditet u smislu članka 34. ZOMO-a kao posljedica izloženosti djelovanju gradskog plina ( oštećenje vidnog živca koje je dovelo do znatnog pogoršanja vida tako da je ostao samo otok centralnog vida koje se karakterizira kao visoka slabovidnost).

23. Nakon citirane odluke donesena je i Odluka Zavoda, Područne službe u R. od 29. prosinca 2015., kojim je na temelju pravomoćnog rješenja o priznanju prava na invalidsku mirovinu zbog ozljede na radu, utvrđen prestanak radnog odnosa kod tužene na temelju članka 112. točka 6. ZR-a.

24. U tom pravcu je promatrati navode tužiteljice u žalbi kako je sud zanemario činjenicu postojanja pravomoćnih rješenja tuženika, a kojim je utvrđeno da je tužiteljica u svezi s predmetnim štetnim događajem pretrpjela ozljedu na radu, pozivajući se na sudsku praksu ESLJP u predmetima Lelas protiv Hrvatske (Zahtjev br. 55555/08 od 20. svibnja 2010.) koju je analogno primijeniti u situaciji kao što je konkretni, a kada rizik za pogreške tijela javne vlasti ne mogu snositi pojedinci.

25. U konkretnom slučaju, prema stanju spisa proizlazi kako prvostupanjski sud prilikom ocjene osnovanosti zahtjeva tužiteljice polazi od utvrđenja vještaka toksikološke struke i medicine rada, koji ne nalaze uzročno posljedičnu vezu zdravstvenog stanja tužiteljice sa istjecanjem plina na radnom mjestu jer da nije dokazano niti vjerojatno otrovanje CO ili smjesom plinova.

26. No, nalaz vještaka oftalmologa dr. M. M., koje je sudsko medicinsko vještačenje provedeno prije potonjeg, u zaključku ne nalazi druge razloga za propadanje očnog živca, koje se bilježi upravo kroz promatrano razdoblje izloženosti prema utvrđenom mjerenju poduzetom upravo po djelatniku tužene, što je na koncu u suglasju s nizom spisu priležećim specijalističkim nalazima liječnika mr. sc. dr. M. S. spec. med. rada od 26. travnja 2011. i 5. prosinca 2011., P. za baromedicinu i medicinu rada OXY i to njezinog ravnatelja dr. med. M. D. F. od 28. rujna 2011., dr. med. H. K. U., anesteziologa i reanimatologa od 8. srpnja 2011. i 7. rujna 2011., prim. prof. dr. sc. D. M., otorinolaringologa i dr. plastične kirurgije i vrata od 14. travnja 2011., 26. svibnja 2011., 31. kolovoza 2011. i 15. veljače 2012., mr. sc. M. B., specijalista neurologije, mr. sc. I. S. L., specijalista neurologije od 18. travnja 2012.

27. Tako dr. sc. M. M. u svom pisanom nalazu i mišljenju od 2. svibnja 2016. nalazi kako laboratorijski nalaz krvi KBC Rijeka od 13. travnja 2011. te opadajuće vrijednosti karboksihemoglobina govore u prilog opravdanosti dijegnoze kroničnog trovanja plinom, što je dovelo do toksičnog oštećenja nervnih vlakana, slabije oksigenacije i u konačnici do atrofije vidnog živca.

28. Naime, u konkretnom slučaju se radi o pravu tužiteljice za naknadu štete prema poslodavcu koja je regulirana odredbom članka 103. tada važećeg ZR -a i članka 15. ZZR-a, u svezi s odredbom članka 1063. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 35/05, 41/08,i 125/11, 78/15 i 29/18 – u daljnjem tekstu: ZOO), o objektivnoj odgovornosti poslodavca, što posljedično znači prebacivanje tereta dokaza s tužitelja na poslodavca ukoliko je do štetnog događaja došlo u uvjetima rada na radnom mjestu.

29. Tako je odredbom članka 103. stavka 1. ZR-a propisano da ukoliko radnik pretrpi štetu na radu ili u svezi s radom, poslodavac je dužan radniku naknaditi štetu po općim propisima obveznog prava, dok je odredbom. članka 15. ZZR-a propisano kada poslodavac odgovara radniku za štetu uzrokovanu ozljedom na radu, profesionalnom bolešću ili bolešću u vezi sa radom da isti odgovara po načelu objektivne odgovornosti na koju odgovornost ne utječu propisane obveze radnika u području sigurnosti i zdravlja na radu, time da se poslodavac može osloboditi odgovornosti ili se njegova odgovornost može ograničiti prema općim propisima obveznog prava ako se radi o događajima nastalim zbog izvanrednih i nepredvidivih okolnosti, odnosno više sile a na koje poslodavac unatoč njegovoj dužnoj pažnji nije mogao utjecati.

30. Stoga se ukazuje kako zakonskim odredbama člankom 15. ZZR te člankom 103. ZR-a , koje su u odnosu na opći obvezno-pravni propis specijalne prirode, ni u kojem slučaju nije isključena primjena općih propisa obveznog prava. Naprotiv, kada naznačeni propisi nisu potpuno riješili pitanje objektivne odgovornosti poslodavca i kada ne sadrže cjelovita pravila o oslobođenju poslodavca od objektivne odgovornosti, već u tom dijelu izrijekom upućuju na primjenu općih propisa obveznoga prava, tada se u slučaju naknade štete koju pretrpi radnik na radu i u svezi radom, moraju primijeniti opće odredbe o oslobođenju od odgovornosti iz članka 1067. ZOO-a.

31. U konkretnom slučaju na okolnost postojanja uzročno-posljedične veze između oštećenja zdravlja tužiteljice i rada kod tuženika provedeno je kombinirano vještačenje po vještacima prim.dr.sc. J. M., specijaliste medicine rada i stalnog sudskog vještaka mr. sc. R. T., mr. pharm, stručne savjetnice Instituta za medicinska istraživanja, koji polaze od činjenice utvrđene tijekom postupka da je od tvrtke ovlaštene za distribuciju plina na području Grada R. dostavljen je podatak da se u 2010. i 2011. u Gradu R. i na konkretnoj lokaciji radnog mjesta tužiteljice distribuirao prirodni plin standardne kvalitete koji se kemijski sastoji od minimalno 85% metana s manjim udjelima etana, propana i viših ugljikovodika, dušika, ugljičnog dioksida, kisika, sumpora, sumporovodika i merkaptana (merkaptani su odoranti koji se dodaju kako bi prirodni plin, koji je bez mirisa dobio prepoznatljiv upozoravajući miris).

32. U navedenom prema nalazu vještaka ukoliko se radilo o simptomima hipoksije radi udisanja prirodnog plina, potrebno je naglasiti da vrsta i intenzitet simptoma pokazuju da se moglo raditi samo o blagom otrovanju kod kojeg nije moguć razvoj trajnih neuroloških ili kognitivnih posljedica hipoksije, pa u pravilu nije potrebno korištenje bolovanja jer se simptomi povlače odmah po prekidu izloženosti. Naime, izmjerene vrijednosti COHb kod tužiteljice u razdoblju od travnja 2011. godine do veljače 2012. godine kretale su se u rasponu od 1,4 do 3,1%, što upućuje na uobičajenu svakodnevna izloženost CO u nepušača pri kojoj se prema nalazu i mišljenju kombiniranog vještačenja Instituta od 9. travnja 2018. ne očekuje pojava zdravstvenih tegoba niti poremećaja. Tako je zaključak u vještvu da dijagnoza otrovanja sa CO i drugih plinovima (MKB 10 – T 59.8 Ostali specificirani plinovi, dimovi i pare), uz razvoj trajnih neuroloških posljedica, prvenstveno u smislu oštećenja vidnih živaca, postavljene od strane brojnih specijalista, uključujući specijalistu medicine rada, nije opravdana jer nije toksikološki utemeljena u smislu: 1. izloženosti tužiteljice (CO nije sastojak prirodnog plina, a kod tužiteljice nije nedvojbeno utvrđena niti izloženost prirodnom plinu iz neispravne instalacije), 2. izmjerenih razina COHb-a (na godišnjoj razini variraju od 1 do 3%), 3. kliničke slike tj. vrste i intenziteta prisutnih simptoma kod tužiteljice u prva 2 tjedna veljače 2011. godine (ne specifični simptomi opće slabosti, bolova u trbuhu, lupanja srca, mučnine, vrtoglavice, umora kao potencijalni simptomi blage hipoksije), 4. toksokinetike CO i prirodnog plina (prirodni plin se resorbira iz pluća, a CO nestao iz organizma u pravilu za 24 do 48 sati nakon prestanka izloženosti, ovisno o maksimalno dosegnutoj koncentraciji COHb-a).

33. No, u predmetno kombinirano vještačenje nisu bili uključeni liječnici vještaci, čime je izostala nužna pretpostavka multidisciplinarnog stručnog nalaza i mišljenja, kao pomoć sudu u utvrđenju relevantnih činjenica za koja ne raspolaže potrebnim znanjem, a koja su odlučna za ocjenu osnovanosti tvrdnji stranaka. Naime, tek je u nastavku postupka prvostupanjski sud proveo dokaz vještačenjem i po liječniku vještaku specijalisti oftalmologu dr. G. P., koji u svom nalazu ističe kako su i manje koncetracije štetnog utjecaja gorivih plinova i ugljičnog monoksida, koja se u konkretnom slučaju nije mjerilo, dostatni za oštećenje vidnih živčanih stanica kod tužiteljice.

34. Vještak specijalist oftamolog G. P. je tako u svom usmenom pojašnjenju ustrajao kod nalaza i mišljenja te naveo kako je logično uzročno posljedično rješenje da je nepoznata smjesa gorivih plinova i nepoznata koncentracija ugljičnog monoksida koja se nije izmjerila mogla uzrokovati ovakve posljedice na očni živac tužiteljice jer posljedica isto nikako nije glaukomska bolest niti očni tlak, a za što su dovoljne i manje koncentracije ugljičnog monoksida.

35. Vještak medicine rada prim.dr.sc. J. M. je, pak, u svom usmenom pojašnjenju nalaza i mišljenja istakla da cjelokupni postupak utvrđenja koncentracije plinova nije proveden lege artis jer su se trebala vršiti mjerenja i drugih vrsta plinova i ugljičnog monoksida međutim u konkretnom slučaju izloženost tužiteljice bilo kakvom plinu nije nedvojbeno utvrđeno.

36. Kako mjerenja postojanje ugljičnog monoksida i smjese plinova nisu vršena vještakinja ne zna da li postoji koncentracija takvih plinova u prostoru gdje je radila tužiteljica ali u niti jednoj literaturi nije pronašla bilo kakvu povezanost sa bilo kojom vrstom plina i takvim zdravstvenim posljedicama.

37. Pritom treba imati u vidu i navode tužiteljice kako je jedino tužiteljica bila smještena odmah uz direktni izvor propuštanja plina, o čemu govore kazivanja saslušanih svjedoka u upravnim postupcima vođenim povodom prava tužiteljice u svezi s predmetnim štetnim događajem vezanim za priznanja mirovinske i zdravstvene zaštite zbog ozljede na radu.

38. Iako ova vještakinja navodi da se ne može složiti sa mišljenjem vještaka oftalmologa dr. P. da izloženost ugljičnom monoksidu i u manjim koncentracijama postepeno dovodi do oštećenja organa, pozivajući se na izvore i mišljenja svjetske zdravstvene organizacije, činjenice jest da je navedena ocjena upravo u djelokrugu nadležnosti liječnika vještaka koji daje procjenu zdravstvenog stanja i njegovu uzročnost s određenim štetnim događajem.

39. Obzirom na iznesene prigovore na nalaz stručne suradnice R. T., provedeno je i toksikološko vještačenje po vještaku za toksikologiju mag.farmacije i toskikološke kemije B. R., koja u usmenom objašnjenju nalaza i mišljenja ističe kako se odnosne prigode, kada je neprijeporno utvrđeno curenje plina u prostoriji rada tužiteljice i to upravo iza kanalizacijskog otvora smještanog iza radnog mjesta tužiteljice, nije provodila analiza mjerenja različitih plinova, čime se ostavlja otvorenim mogućnost da je došlo do istjecanja različitih plinova ( list spisa broj 376). Osim toga i vještakinja ističe kako se plin širi ekponencijalno zrakom i da je najveća koncentracija upravo na mjestu isticanja.

40. Naime, prema nalazu stalnog sudskog vještaka za toksikologiju B. R., trovanje prirodnim plinom može izazvati hipoksiju, a da li će izazvati trajne posljedice na organizam ovisi o vremenu izloženosti iako u toksikološkoj literaturi nije navedeno da bi uslijed takvog trovanja došlo do propadanja bilo kojeg organa čak niti očnog živca. Međutim, činjenica jest da je u konkretnom slučaju mjerenje izvršeno od strane E. E. d.o.o. 22. veljače 2022. uređajem koji ne mjeri ugljični monoksid kao ni prisutnost smjese plinova, kao i drugih eventualnih plinova u prostoriji kao npr. ugljičnog dioksida, sumporovog vodika odnosno ostalih plinova koji se mogu nalaziti o odvodnom šahtu, imajući u vidu kazivanja saslušanih svjedoka T., Z. i S. u okviru upravnog spora koji se vodio pred Upravnim sudom u Rijeci pod poslovnim brojem 41. Naime, s pravom žaliteljica u žalbenim navodima ukazuje na selektivnu ocjenu izvedenih dokaza, koji nedvojbeno predstavljaju i iskazi saslušanih svjedoka u upravnom sporu vođenom u predmetu Upravnog suda u Rijeci pod poslovnim brojem UsI-52/12, za koje su stranke iskazale suglasnost za korištenje u dokazne svrhe u ovom postupku (list spisa broj 306) , čime je ostvarena bitna povreda postupka iz članka 354. stavak 1. u svezi s odredbom članka 338. stavak 4. ZPP-a. na koju s pravom ukazuje žaliteljica u žalbenim navodima.

42. Tako svjedok S., djelatnik tužene, ističe kako je na njegov poziv nakon primijećenih „čudnih mirisa“ mjerenju pristupila tvrtka E. E. d.o.o, koja inače servisirala plinske bojlere za tuženika i kojom prilikom je iza radnog stola tužiteljice utvrđenu propuštanje plina, na mjestu gdje se prije nalazio stari lavandin, koji odvod je bio začepljen papirom i silikonom, time da je uređaj više titrao kod plinskog brojila koje se nalazi na ulazu u stomatološku ordinaciju.

43. Posebno je indikativno da je upravo zbog velike koncentracije plina zatvoren izvor plina za cijelu zgradu i koji nije baždaren za veću koncentraciju plina od utvrđenih 250ppmh. Pri tom vještakinja, objašnjavajući sastav prirodnog plina za koji je utvrđena distribucija na lokaciji, između ostalog naglašava kako smjesa plinovitih ugljikovodika može izazvati hipoksiju sniženjem koncentracije kisika u zraku, a koju vještaci oftalmolozi nalaze mogućim uzročnikom propadanja očnog živca kod tužiteljice, a što korespondira s vremenom izloženosti tužiteljice plinu na radnom mjestu.

44. Utoliko se po ocjeni ovoga suda za sada ne može prihvatiti kao pravilan zaključak prvostupanjskog suda da činjenica što u postupku nije nedvojbeno utvrđeno da su posljedice koje tužiteljica trpi povezane sa istjecanjem prirodnog plina (nesumnjivo utvrđeno u prostoru tuženika), razlog koji otklanja odgovornost tužene jer da nije moguće povezati posljedice koje tužiteljica ima sa procesom njenog rada, radnim mjestom, radnim zadacima ili tehnološkim procesom, koji bi ukazivali da je tuženik napravio neki propust u zaštiti na radu kao sastavnog dijela organizacije rada.

45. Slijedom naprijed izloženog i činjenično stanje odlučno za ocjenu osnovanosti zahtjeva tužiteljice, odnosno tvrdnje tužene o isključenju njene objektivne odgovornosti, u postupku je ostalo nepotpuno utvrđeno, radi čega je na temelju odredbe članka 370. ZPP-a pobijanu presudu valjalo ukinuti i predmet vratiti sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

46. U nastavku postupka sud prvog stupnja će nadopuniti činjenično stanje sukladno naprijed iznesenom, dodatnim izjašnjenjem vještaka na navedene okolnosti te će sveobuhvatnom analizom svih izvedenih dokaza kako to nalaže odredba članka 8. ZPP-a uz pravilnu primjenu materijalnog prava, ponovno odlučiti o tužbenom zahtjevu tužiteljice.

U Splitu 25. kolovoza 2022.

Predsjednik vijeća:

Boris Mimica, v. r.