Republika Hrvatska

Općinski sud u Bjelovaru-Stalna služba u Daruvaru

Stjepana Radića 27

43500 Daruvar

Poslovni broj: P-464/2021-24

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Bjelovaru-Stalna služba u Daruvaru po sucu Damiru Palatinuš, kao sucu pojedincu u pravnoj stvari tužitelja M. T. iz Z. B., OIB: …, zastupanog po punomoćniku L. T., odvjetniku iz Z., protiv tuženika G. P. iz P., OIB: …, zastupanog po punomoćniku M. L., odvjetniku iz D., radi utvrđenja, nakon javne glavne rasprave zaključene 14. rujna 2022. godine u nazočnosti zamjenika punomoćnika tužitelja odv.

V. Š. R. i zamjenika punomoćnika tuženika odv. vježbenika A. D., temeljem odredbe članka 335. Zakona o parničnom postupku, dana 29. rujna 2022.

p r e s u d i o  j e

I Utvrđuje se da stan upisan u zk. ul. br. … k.o. …: 6. suvlasnički dio s neodređenim omjerom ETAŽNO VLASNIŠTVO (E-6), dvosobni stan na 1. katu koji nosi oznaku 6, ukupne površine 59,94 m[2] , (u stambenoj zgradi sa 20 stanova, treća zgrada sagrađena na kčbr. …) predstavlja bračnu stečevinu prednice tužitelja pok. L. T. P. i pok. L. P., svakog u 1/2 dijela.

Utvrđuje se da 1/4 dijela stana upisanog u zk. ul. br. … k.o. .: 6. suvlasnički dio s neodređenim omjerom ETAŽNO VLASNIŠTVO (E-6), dvosobni stan na 1. katu koji nosi oznaku 6, ukupne površine 59,94 m[2] , (u stambenoj zgradi sa 20 stanova, treća zgrada sagrađena na kčbr. …), ne ulazi u ostavinsku imovinu iza pok. L. P.. Utvrđuje se da je tužitelj, kao zakonski nasljednik pok. L. T. P., nasljeđivanjem stekao vlasništvo 1/4 dijela stana upisanog u zk. ul. br. … k.o. …: 6. suvlasnički dio s neodređenim omjerom ETAŽNO VLASNIŠTVO (E-6), dvosobni stan na 1. katu koji nosi oznaku 6, ukupne površine 59,94 m[2] , (u stambenoj zgradi sa 20 stanova, treća zgrada sagrađena na kčbr. …) što je tuženi dužan priznati i trpjeti da tužitelj ishodi uknjižbu prava vlasništva po pravomoćnosti ove presude.

II Nalaže se tuženiku G. P. iz P., OIB: …, da tužitelju M. T. iz Z. B., OIB: …, nadoknadi parnične troškove u iznosu od 15.937,50 Kn / 2.115,27 € (slovima: petnaest tisuća devet stotina tridesete sedam kuna pedeset lipa / dvije tisuće stotinu petnaest eura dvadeset sedam centi)[1] , u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj M. T. podnio je tužbu protiv tuženika G. P. radi utvrđenja prava vlasništva na nekretnini (označenoj pod točkom I. izreke). U tužbi navodi u bitnome da je sin pok. L. T. P. i pravomoćnim rješenjem o nasljeđivanju br. … (…) od 13. listopada 2011. godine utvrđen njezinim nasljednikom u 1/2 dijela, u drugoj polovici njezin suprug, sada također pokojni L. P., da su majka tužitelja i L. P. bili u braku od 18. ožujka 1995. godine do smrti majke tužitelja, da je L. P. umro 2. rujna 2016. godine te je rješenjem o nasljeđivanju br. … od ... godine njegovim nasljednikom proglašen tuženik u cijelosti, da ostavinsku imovinu iza pok. L. P. između ostalog čini i predmetni stan u P., iako nije bio njegovo isključivo vlasništvo jer je stečen radom za vrijeme trajanja braka pok. L. P. i majke tužitelja, da u smislu članka 271. tada važećeg Zakona o braku i porodičnim odnosima predstavlja njihovu bračnu stečevinu u jednakim dijelovima, a s tim u vezi tužitelj smatra da mu, kao nasljedniku pok. majke u 1/2 dijela, pripada 1/4 dijela predmetnog stana, pa predlaže donošenje presude kojom će se to utvrditi što bi mu tuženik bio dužan priznati i trpjeti da ishodi uknjižbu prava vlasništva po pravomoćnosti presude, uz obvezu tuženika da mu nadoknadi parnične troškove.

2. U odgovoru na tužbu danom u podnesku od 18. kolovoza 2017. godine tuženik se istoj usprotivio u cijelosti navodeći u bitnome da predmetni stan nije bračna stečevina već isključivo vlasništvo tuženikovog oca, a sada tuženika, da je otac tuženika stanarsko pravo na tom stanu stekao još 1982. godine, a zahtjev za otkup stana podnio je 1994. godine koje je pravo ostvario tek naknadno u sudskom postupku, da majka tužitelja nikad nije stekla status sunositelja stanarskog prava ni pravo na njegov otkup, a od sklapanja braka s ocem tuženika živjela je u Zagrebu, kao i da je netočno da bi za života prednika stranaka postojao njihov dogovor da će stan nakon smrti oca tuženika pripasti kćerima stranaka A. T. i L. P..

3. Tijekom dokaznog postupka izvršen je uvid u rješenje o nasljeđivanju (list 5, 7), vjenčani list (list 6), izvadak iz zemljišne knjige (list 8), presudu (list 15-19, 32-33), sudsku praksu (list 20-22, 37-38), kupoprodajni ugovor (list 29-30), rješenje (list 31), detalje osoba (list 39), podatke Grada Pakraca (list 44-63), presliku oporuke (list 124), fotografije (list 126-135, 146-147), uz suglasnost stranaka pročitani su iskazi tužitelja i tuženika (list 41-42, 139-143), svjedoka M. K., Z. N., M. P., Z. T., D. D., R. D., G. S., B. S. (list 110-122), te je izvršen uvid u spis Općinskog suda u Pakracu broj ….

4. Temeljem provedenih dokaza utvrđeno je slijedeće činjenično stanje:

5. Na temelju uvida u vjenčani list (list 6) utvrđeno je da su majka tužitelja L. T. P. i otac tuženika L. P. bili u braku od 18. ožujka 1995. godine do smrti majke tužitelja 12. rujna 2011. godine. U svezi nasljeđivanja prethodno navedenih supružnika proizlazi da su tužitelj M. T. i otac tuženika L. P. proglašeni nasljednicima na jednake dijelove ostavinske imovine pok. L. T. P. na temelju rješenja o nasljeđivanju broj … od 13. listopada 2011. godine (list 5), dok je tuženik G. P. proglašen univerzalnim nasljednikom ostavinske imovine iza pok. L. P., umrlog 2. rujna 2016. godine na temelju rješenja o nasljeđivanju broj … od 3. listopada 2016. godine (list 7).

6. Iz prethodno navedenog rješenja o nasljeđivanju u ostavinskom postupku iza pok. L. P. proizlazi da je tuženik G. P. kao ostavinsku imovinu naslijedio i predmetni stan u P. koji je predmet ovog postupka i koji je naveden u izreci ove presude, te se uknjižio kao vlasnik istog, a u pogledu predmetnog stana tužitelj M. T. u ovom postupku traži da se utvrdi da se radilo o bračnoj stečevini njegove majke sada pok. L. T. P. i pok. L. P., svakog u ½ dijela, te da se samim time utvrdi da ¼ dijela tog stana ne ulazi u ostavinsku imovinu iza pok. L. P., odnosno da se on utvrdi kao vlasnik ¼ predmetnog stana kao nasljednik iza svoje majke pok. L. T. P. koju je naslijedio u ½ dijela.

7. U svezi predmetnog stana u P. koji je predmet ovog postupka između stranaka nije sporno da je nositelj stanarskog prava na istom stanu bio otac tuženika L. P. koji je pravo otkupa tog stana realizirao pravomoćnom presuda Općinskog suda u Pakracu broj …. od 29. svibnja 2001. godine koja zamjenjuje ugovor o kupoprodaji stana na kojem postoji stanarsko pravo za cijenu u iznosu od 60.025,50 kn plativo u 336 mjesečnih obroka, a iz dokumentacije u spisu (list 44 spisa) proizlazi da je u periodu od 2003. godine, kada je započela otplatama prema presudi, do smrti majke tužitelja L. T. P. 12. rujna 2011. godine plaćeno učešće u iznosu od 1.800,72 kn i 97 mjesečnih rata, dok je nakon smrti oca L. P. tuženik G. P. kao njegov sin i nasljednik nastavio uplaćivati mjesečne obroke cijene stana. Pri tome na temelju uvida u ovosudski spis broj … (raniji brojevi …) utvrđeno je da je rješenjem G. P. od 29. rujna 1992. godine stan bio dodijeljen na privremeno korištenje M. L. s kojim je G. P. 12. rujna 1996. godine sklopio ugovor o kupoprodaji stana na kojem postoji stanarsko pravo, a taj ugovor je poništen ranije spomenutom presudom broj … od 29. svibnja 2001. godine kojim je nadomješten ugovor o kupoprodaji stana na kojem postoji stanarsko pravo za korist oca tuženika L. P..

8. Uzimajući u obzir nespornu činjenicu da je otac tuženika L. P. bio nositelj stanarskog prava na predmetnom stanu koji je kupio kao nositelj stanarskog prava za odlučivanje o tužbenom zahtjevu tužitelja uz odredbe zakona koji regulira bračnu stečevinu mjerodavne su i odredbe Zakona o stambenim odnosima (NN broj 51/85, 42/86, 32/92, 70/93 i 19/95), te odredbe Zakona o prodaji stanova na kojima postoji stanarsko pravo (NN broj 43/92, 69/92, 25/93, 26/93, 2/94, 29/94, 44/94, 47/94, 58/95, 117/97, 68/98 i 96/99).

9. Sukladno odredbi članka 64. stavak 2. Zakona o stambenim odnosima kad je stanarsko pravo stekao jedan od bračnih drugova, koji zajedno stanuju, stanarsko pravo ima i drugi bračni drug, te sukladno citiranoj zakonskoj odredbi bračni drug stanarsko pravo ne stječe sklapanjem braka, već stanovanjem u stanu koji kao stanar koristi bračni drug. Kada je riječ o izvanbračnoj zajednici koja se može izjednačiti s bračnom, izvanbračni drug stanara smatra se članom porodičnog jedinstva stanara, pod pretpostavkom da zajedno stanuju. Sukladno odredbi 6. stavak 1. Zakona o prodaji stanova na kojima postoji stanarsko pravo stan ima pravo kupiti stanar, a uz njegovu suglasnost i članovi njegovog obiteljskog domaćinstva, a prema članku 6. stavak 2. Zakona o prodaji stanova, kada stanarsko pravo imaju supružnici, stan mogu kupiti zajednički a jedan od njih samo uz suglasnost drugog.

10. Uzimajući u obzir prethodno utvrđeno činjenično stanje i citirane zakonske odredbe proizlazi da je za osnovanost tužbenog zahtjeva u ovom predmetu bilo odlučno utvrditi da li su roditelji stranaka tj. L. T. P. i L. P. zajedno stanovali u predmetnom stanu u Pakracu neposredno prije napuštana stana 1991. godine, te da li su isti zajedno stanovali za vrijeme objektivne nemogućnosti u predmetnom stanju, a sve za vrijeme dok je stan bio na korištenju M. L..

11. Kako su između stranaka bile sporne ove odlučne činjenice, sukladno njihovom prijedlogu, kao svjedoci u ovom postupku saslušani su svjedoci M. K., Z. N., M. P., Z. T., D. D., R. D., G. S., B. S., također su saslušane stranke, te je izvršen uvid u dokumentaciju u spisu.

12. Svjedoci M. K. i Z. N. u svojim iskazima (list 110-112) navode da prema njihovim saznanjima majka tužitelja L. T. P. nije nikada živjela u predmetnom stanu u P., no pri tome M. K. navodi da je u tom stanu bio vrlo rijetko, dok Z. N. navodi da osobno nikada nije bio u tom stanu.

13. Svjedok M. P. u svom iskazu (list 113) navodi da je u predmetnom stanu u P. svratio samo jedanput, tom prilikom tamo je zatekao L. P., te nema drugih saznanja u svezi predmetnog stana.

14. Svjedok Z. T. kao supruga tuženika u svom iskazu (list 113-114) navodi da je L. P. sam živio u predmetnom stanu u P., te ima saznanja o tome da su L. P. i L. T. P. počeli zajedno živjeti u Z. i to najprije kao podstanari, a potom je L. P. kupio stan.

15. Svjedoci D. D. i R. D. u svojim iskazima (list 115-116) navode da su bili vjenčani kumovi L. P., navode da se isti vjenčao sa L. T. P. 1983. godine, da su isti prije rata zajednički živjeli u stanu u P., a nakon rata su preselili u Z..

16. Svjedoci G. S. i B. S. kao strina i stric tužitelja u svojim iskazima (list 117- 121) navode da su L. P. i L. T. i P. počeli živjeti zajedno u predmetnom stanu u P. oko 1985. godine, da su nakon početka rada iz P. otišli u V. G., potom u S. te u Z., i također im je poznato da su isti zajedno uređivali predmetni stan u P..

17. Tužitelj M. T. u svom iskazu (list 41-42 i 139-141) navodi da su njegova majka L. T. P. i L. P. živjeli u predmetnom stanu u P. još i prije sklapanja braka i to od sredine 80-tih godina, pa sve do početka rata u kolovozu 1991. godine, također navodi da je njegova majka digla kredit i na stanu je promijenjena stolarija, a uz to je ista prodala kuću i novčana sredstava su iskorištena za uređenje predmetnog stana u P.. Također, od strane tužitelja tijekom postupka dostavljene su fotografije (list 126-135) pojedinih osoba koje se nalaze u predmetnom stanu u P., te iz iskaza tužitelja u pogledu osoba na tim fotografijama proizlazi da su tužitelj i njegova majka doista bili u tom stanu, da je tužitelj u tom stanu slavio svoj 7. ili 8. rođendan, a što potvrđuje njegove navode da je njegova majka L. T. P. zajedno s L. P. krajem 90-tih godina prošlog stoljeća doista živjela u predmetnom stanu u P..

18. Tuženik G. P. u svom iskazu (list 41-42 i 142-143) navodi da su L. T. P. i L. P. počeli živjeti zajedno nakon završetka Domovinskog rata odnosno 1992. godine, te su skupa živjeli sve do L. smrti 2011. godine, a pri tome osporava činjenicu da su njih dvoje zajedno živjeli u predmetnom stanu u P..

19. Analizirajući iskaze saslušanih svjedoka i stranaka sud cijeni da je na temelju provedenih dokaza utvrđeno da su L. T. P. i L. P. doista živjeli u predmetnom stanu u P. od sredine 80-tih godina XX. stoljeća do kolovoza 1991. godine odnosno početka ratnih zbivanja, a nakon toga su nastavili živjeti zajedno sve do smrti L. T. P. 2011. godine. Pri tome prethodno navedenu odlučnu činjenicu sud nije mogao utvrditi na temelju iskaza saslušanih svjedoka M. K., Z. N. i M. P. koji vrlo rijetko ili uopće nisu bili u predmetnom stanu u P., također niti na temelju iskaza svjedoka Z. T. kao supruge tuženika koja je time zainteresirana za ishod ovog postupka i neuvjerljivo govori o odlučnoj činjenici da L. T. P. nije živjela s L. P. u spornom stanu opravdavajući isto burnim ljubavnim i društvenim životom L. P., a također niti na temelju iskaza svjedoka D. D. i R. D. s obzirom da su isti potpuno krivo iskazali o vjenčanju L. T. P. i L. P. navodeći da se isto dogodilo 1983. godine iako nije sporno da su se iste osobe vjenčale tek 1995. godine. Također, odlučnu činjenicu sud nije mogao utvrditi niti na temelju iskaza G. S. i B. S. kao strine i strica tužitelja s obzirom da su isti u spornom vremenskom razdoblju živjeli u Z., te nemaju saznanja o odlučnim činjenicama o vremenu kada su L. T. P. i L. P. počeli zajedno živjeti. Uzimajući u obzir prethodno navedeno sud je analizirao iskaze stranaka, te cijeni da se može prihvatiti iskaz tužitelja M. T. iz kojeg proizlazi da je njegova majka L. T. P. još od sredine 80-tih godina XX. stoljeća živjela s L. P. u predmetnom stanu u P. sve do početka ratnih zbivanja u kolovozu 1991. godine, a da su potom nastavili zajedno živjeti sve do smrti L. T. P. 2011. godine. Prethodno navedeni iskaz tužitelja sud prihvaća iz razloga što je isti tijekom postupka dostavio fotografije (list 126-135) za koje nesporno proizlazi da su snimljene u predmetnom stanu u P. krajem osamdesetih godina dvadesetog stoljeća, pri tome nije sporno da se radi o fotografijama na kojima se nalaze tužitelj i njegova majka L. T. P., između ostalog te fotografije prikazuju i proslavu sedmog ili osmog rođendana tužitelja 1987. ili 1988. godine, a što sve upućuje na zaključak da je L. T. P. doista živjela u predmetom stanu u P. od sredine 80-tih godina XX. stoljeća zajedno s L. P., te je potom i nastavila živjeti s istim sve do svoje smrti 2011. godine, a što nije sporno. S druge strane sud ne prihvaća iskaz tuženika G. P. iz razloga što isti ne osporava autentičnost fotografija s lista 126- 135, također ne osporava da se radi o fotografijama koje su nastale u predmetnom stanu u P., dok je vrlo neodređeno i bez jasnih argumenata naveo da je zajednički život L. P. i L. T. P. započeo tek nakon Domovinskog rata.

20. Na osnovu prethodno utvrđenog činjeničnog stanja proizlazi da su L. T. P. i L. P. počeli živjeti u predmetnom stanu u P. sredinom 80-tih godina XX. stoljeća, pri tome je njihova izvanbračna zajednica kao relevantna okolnost za stjecanja statusa člana porodičnog domaćinstva stanara bila uspostavljena tek od 1989. godine kada je razveden prijašnji brak L. P., nakon toga isti su nastavili živjeti u vanbračnoj zajednici do 1995. godine kada su se oženili, te potom u bračnoj zajednici do smrti L. T. P. 2011. godine, dakle, i u cjelokupnom periodu kada objektivno nisu bili u mogućnosti stanovati u predmetnom stanu u P. iz razloga što je isti bio na korištenju druge osobe. Kako je L. T. P. u smislu ranije citiranih odredbi Zakona o stambenim odnosima i Zakona o prodaji stanova na kojima postoji stanarsko pravo imala status člana obiteljskog domaćinstva L. P., ista je imala i pravo na otkup stana koji je proistekao iz stanarskog prava stečenog za vrijeme trajanja vanbračne odnosno bračne zajednice, te stoga to imovinsko pravo predstavlja bračnu stečevinu sukladno odredbama tada važećeg Zakona o braku i porodičnim odnosima.

21. U svezi prethodno utvrđene bračne stečevine sud također uzima u obzir da se sukladno odredbama Zakona o stambenim odnosima kod vrednovanja stanarskog prava kao imovinskog prava na kojem se stjecalo pravo vlasništva nema pravo utvrđivati doprinos svakog bračnog druga u stjecanju tog prava, te stoga predmetni stan u P. koji je predmet ovog tužbenog zahtjeva predstavlja bračnu stečevinu prednice tužitelja L. T. P. i pok. L. P. svakog u ½ dijela. Kako je tužitelj M. T. svoju majku L. T. P. naslijedio u ½ dijela proizlazi da samim time predmetni stan u P. u ¼ dijela ne ulazi u ostavinsku imovinu iza pok. L. P., odnosno isti je vlasništvo tužitelja u ¼ dijela koji je isti stekao nasljeđivanjem iza svoje majke L. T. P.. Radi prethodno navedenog proizlazi da je tužbeni zahtjev tužitelja na način kako je isti postavljen u cijelosti osnovan, te je stoga odlučeno kao u točci I izreke ove presude.

22. Odluka o troškovima postupka donesena je temeljem članka 154. stavak 1. Zakona o parničnom postupku, a sve uzimajući u obzir da je tužbeni zahtjev u cijelosti usvojen. Punomoćnik tužitelja dostavio je troškovnik kojim se potražuje ukupni iznos od 16.337,50 kn, a isti se odnosi na nagradu odvjetniku, sudske pristojbe i troškove pristupa svjedoka na raspravu. Sukladno Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika i Zakona o sudskim pristojbama punomoćniku tužitelja pripada pravo na nagradu za sastav tužbe u iznosu od 1.000,00 kn, za sastav obrazloženog podneska od 24. listopada 2017. godine 1.000,00 kn, za pristup ročištu 26. listopada 2017. godine 500,00 kn, za zastupanje na ročištu 1. prosinca 2017. godine 1.000,00 kn, za zastupanje na ročištu od 9. veljače 2018. godine 1.000,00 kn, za zastupanje na ročištu 3. svibnja 2018.godine 1.000,00 kn, za sastav žalbe od 26. lipnja 2018. godine 1.250,00 kn, za sastav obrazloženog podneska od 27. rujna 2021. godine 1.000,00 kn, za zastupanje na ročištu 28. rujna 2021. godine 1.000,00 kn, za zastupanje na ročištu 22. veljače 2022. godine 1.000,00 kn, za zastupanje na ročištu 14. rujna 2022. godine 1.000,00 kn, ukupno 10.750,00 kn, na ime PDV 2.687,50 kn, za sudsku pristojbu na tužbu 500,00 kn, za sudsku pristojbu na presudu 400,00 kn, za sudsku pristojbu na žalbu 800,00 kn, za troškove pristupa svjedoka D. D. na ročište 28. rujna 2021. godine 400,00 kn i za troškove pristupa svjedoka G. S. na ročište 28. rujna 2021. godine 400,00 kn, sveukupno 15.937,50 kn. Tužitelju ne pripada pravo na daljnji iznos od 400,00 kn koji se odnosi na sudsku pristojbu na presudu u ponovljenom postupku iz razloga što za tužitelja ne postoji obveza plaćanje iste. Zaključno, na osnovu prethodno navedenog tuženik je obvezan da tužitelju naknadi troškove u ukupnom iznosu od 15.937,50 kn, sve na način kako je to navedeno u točki II izreke ove presude.

23. Radi svega navedenog odlučeno je kao u izreci.

U Daruvaru 29. rujna  2022.

S U D A C:

Damir Palatinuš, v.r.

P O U K A: Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana od dana objave presude, a u svezi stranke koja nije uredno pozvana na objavu od dana primitka pismenog otpravka presude. Žalba se podnosi putem ovog suda drugostupanjskom sudu, pismeno u 3 primjerka.

PRESUDA SE DOSTAVLJA:

1. odv. L. T., Z.

2. odv. M. L., D.

Nakon pravomoćnosti:

1. Porezna uprava, Ispostava P.