Poslovni broj 25 K-137/2022-10

REPUBLIKA HRVATSKA

Općinski sud u Vinkovcima

Trg bana Josipa Šokčevića 17

32100 Vinkovci

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Vinkovcima, po sutkinji Ivani Lovrić Vidaček, uz sudjelovanje zapisničarke Željke Peh, u kaznenom predmetu protiv optužene I. G. B. zbog kaznenog djela protiv imovine –prijevarom, opisano i kažnjivo po članku 236. stavku 1. Kaznenog zakona (Narodne novine, broj 125/11, 144/12 i 56/15-dalje u tekstu KZ), a povodom optužnice Općinskog državnog odvjetništva u Vinkovcima broj K-DO- 194/2017 od 25. travnja 2017. na javnoj raspravi održanoj u prisutnosti, zamjenika Općinske državne odvjetnice u Vinkovcima Artura Ilin, optužene I. G. B. uz braniteljicu, odvjetnicu K. K. i oštećenog V. L., dana 29. rujna 2022.,

p r e s u d i o  j e

I. Optužena I. G. B., rođena G., OIB 8., kći B. i K. rođ. C., rođena 2.. s. 1.. u V., s prebivalištem u G., K. T. 1., državljanka Republike H., dipl. pravnica sa završenom VSS, zaposlena u V.-s. ž., sa mjesečnom plaćom od 5.300,00 kuna, udana, bez djece, vlasnica osobnog automobila marke Chevrolet god. proizvodnje 2011., neosuđivana, drugi postupak se ne vodi,

k r i v a j e

što je:

u vremenskom razdoblju od 6. k. 2.. do 2.. v. 2.. u G., znajući da je V. L. imao prometnu nesreću iz koje su proizašla potraživanja i sudski sporovi zatražila od imenovanoga da ju kao odvjetnicu opunomoći za zastupanje, neistinito mu navodeći da će podnošenjem tužbe pred Općinskim sudom u Ž. ishoditi povećanje rente, zbog čega je u dva navrata od V. L. zatražila da joj isplati ukupno novčani iznos od 14.000,00 kuna na ime troška zastupanja u parnici, pa kada je V. L. povjerovao u njezine tvrdnje i potpisao dvije punomoći i predao joj iznos od 14.000,00 kuna, prema unaprijed stvorenoj namjeri da se nepripadno materijalno okoristi nije podnijela tužbu za povećanje rente, već je novčani iznos od 14.000,00 kuna i iznos od 4.852,60 kuna koji je isplaćen V. L. na ime izgubljene zarade i pripadajućih kamata za razdoblje od 1. l. 2.. do 3.. p. 2.. na njezin žiro-račun zadržala za sebe, oštetivši time V. L. za iznos od 18. 852,60 kuna,

dakle, s ciljem da sebi pribavi protupravnu imovinsku korist dovela nekoga lažnim prikazivanjem činjenica u zabludu i time ga navela da na štetu svoje imovine nešto učini,

čime je počinila kazneno djelo protiv imovine –prijevarom, opisano i kažnjivo po članku 236. stavku 1. Kaznenog zakona (Narodne novine, broj 125/11, 144/12 i 56/15-dalje u tekstu KZ).

II. Temeljem članka 236. stavak 1. KZ/11, optužena I. G. B. se

o s u đ u j e

na kaznu zatvora u trajanju od 6 (šest) mjeseci,

a potom se temeljem članka 56. KZ/11,

izriče uvjetna osudu, tako da se izrečena kazna zatvora u trajanju od 6 (šest) mjeseci neće izvrši ako optužena I. G. B. u roku od 1 (jedne) godine ne počini novo kazneno djelo.

III. Temeljem članka 158. stavaka 1. i 2. Zakona o kaznenom postupku (Narodne novine, broj 152/08, 76/09, 80/11, 91/12,-Odluka i Rješenje USRH, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14 i 70/17 i 126/19, 80/22-u daljnjem tekstu ZKP/08), oštećenom V. L., dosuđuje se imovinsko pravni zahtjev u iznosu od 18.852,60[1] kuna (osamnaest tisuća osamsto pedeset dvije kune i šezdeset lipa) / 2.502,17 eura (dvije tisuće petsto dva eura šezdeset centi), a koji iznos je optužena I. G. B., OIB 8. iz G., K. T. 1. dužna platiti oštećenom V. L., OIB 1., G., N. 1., u roku od 1 (jedne) godine od pravomoćnosti presude pod prijetnjom ovrhe.

IV. Temeljem članka 145. stavak 2., u svezi članka 148. stavak 1. ZKP/08, optužena I. G. B. obvezna je platiti troškove kaznenog postupka u paušalnom iznosu od 1.500,00 kuna (tisuću petsto kuna) / 199,08 eura ( sto devedeset devet eura i osam centi), u roku od 15 (petnaest) dana od dana pravomoćnosti presude pod prijetnjom ovrhe.

Obrazloženje

1. Općinsko državno odvjetništvo u Vinkovcima je optužnicom broj K-DO-194/2017 od 25. travnja 2017. optužilo I. G. B. za počinjenje kaznenog djela protiv imovine – prijevarom, opisano i kažnjivo po članku 236. stavku 1. KZ/11 stavljajući joj na teret da je u vremenskom razdoblju od 6. k. 2. do 2.. v. 2.. u G., znajući da je V. L. imao prometnu nesreću iz koje su proizašla potraživanja i sudski sporovi zatražila od imenovanoga da ju kao odvjetnicu opunomoći za zastupanje, neistinito mu navodeći da će podnošenjem tužbe pred Općinskim sudom u Ž. ishoditi povećanje rente, zbog čega je u dva navrata od V. L. zatražila da joj isplati ukupno novčani iznos od 14.000,00 kuna na ime troška zastupanja u parnici, pa kada je V. L. povjerovao u njezine tvrdnje i potpisao dvije punomoći i predao joj iznos od 14.000,00 kuna, prema unaprijed stvorenoj namjeri da se nepripadno materijalno okoristi nije podnijela tužbu za povećanje rente, već je novčani iznos od 14.000,00 kuna i iznos od 4.852,60 kuna koji je isplaćen V. L. na ime izgubljene zarade i pripadajućih kamata za razdoblje od 01. l. 2.. do 3.. p. 2.. na njezin žiro-račun zadržala za sebe, oštetivši time V. L. za iznos od 18. 852,60 kuna.

2. Pozvana na očitovanje o osnovanosti optužnog akta, optužena se očitovala kako se ne smatra krivom za počinjenje kaznenog djela koje joj se stavlja na teret.

3. U dokaznom postupku pročitan je: zapisnik o ispitivanju oštećenika V. L. od 1.. t. 2.. (list 90-93), zapisnik o ispitivanju svjedoka S. L. od 1.. t. 2.. (list 94-96), punomoć od 2.. v. 2.. (list 26), punomoć od 1.. p. 2.. (list 63), račun broj 3/P./1 od 6. k. 2.. (list 12), nalog za plaćanje od 6. k. 2.. (list 13), račun broj 1/P./1 od 2.. s. 2.. (list 25), račun broj 2/P./1 od 2.. v. 2.. (list 25), potvrda od 2.. v. 2.. (list 14), dopis E. podružnica Z. Odjel šteta od 1.. s. 2.. (list 15), preslika presude Općinskog suda u Ž. broj: P-1./0.-1. od 1.. t. 2.. (list 4-9), preslika presude Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj: R.. 2./1.-2 od 1.. s. 2.. (list 10-11), preslika dopunske presude i rješenja Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj: R. 2./1.-6 od 3.. l. 2.. (list 18-23), dopis Ureda predsjednika Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj: S.-I.-5./1.-2 od 1.. p. 2.. (list 64), uredovna bilješka upisničara Općinskog suda u Vukovaru Stalna služba u Županji od 2.. o. 2.. (list 74), 16. zapisnik o prvom ispitivanju okrivljene I. G. B. od 1.. t. 2.. s pripadajućom DVD snimkom i dostavnicom (list 82-84), 17. iskaz svjedoka S. L. sa zapisnika od 1.. l. 2.., 1.. s. 2.. i 2.. s. 2.. , iskaz oštećenog V. L. sa zapisnika od 1.. l. 2.. i 1.. s. 2.., iskaz oštećenog V. L. sa zapisnika od 2.. t. 2.., izvršen je uvid u spis Općinskog suda u Županji, sada Općinskog suda u Vinkovcima, Stalna služba u Županji broj P.-4./2. (ranije P-1./0.) i u spis Općinskog suda u Vukovaru, Stalna služba u Županji broj P-5./2..

3.1. Također je temeljem članka 430. u svezi članka 330. stav 3. ZKP/08 reproduciran sadržaj snimki ispitivanja optužene.

3.2. Na kraju dokaznog postupka izvršen je uvid u izvadak iz kaznene evidencije za optuženu I. G. B..

3.3. Sud je u ranijem tijeku postupka, točnije na raspravi 16. listopada 2019. godine odbio dokazni prijedlog optužbe za provođenjem psihijatrijskog vještačenja oštećenog s obzirom da je činjenično stanje u cijelosti utvrđeno, dok je sud u ponovljenom postupku smatrao kako ne treba odustati od ove procesne odluke jer zaista sukladno odredbi članka 421. stav 1. točka 2. ZKP/08 nije našao povezanost između odlučnih činjenica u ovom postupku i činjenice koju je optužena ovim dokazom željela utvrditi.

3.4. Glede svjedoka F. B., usvojen je dokazni prijedlog za njegovim saslušanjem, te je isti pozvan na raspravu 28. lipnja 2021. godine, no njegov je iskaz izdvojen rješenjem od 29. rujna 2022,. jer prije saslušanja predmetnog svjedoka istog nisu dana propisna upozorenja. Obrana je odustala od ponovnog saslušanja predmetnog svjedoka, s obzirom da je isti iskazao kako želi koristiti blagodat ne svjedočenja. Stoga je sud odustao od provođenja ovog dokaza.

4. Na temelju dokaza provedenih u tijeku dokaznog postupka, sud smatra utvrđenim kako je optužena počinila kazneno djelo koje joj se optužnicom stavlja na teret, na način naveden u optužnici.

5. Optužena I. G. B. se prilikom prvog ispitivanja 13. travnja 2017. godine, branila šutnjom, dok je na raspravi 7. studenog 2019. godine iznijela svoju obranu, ali navela kako ne želi da joj se postavljaju pitanja. U obrani je osporila kako nije odradila posao za iznos od 18.852,00 kune, već je naprotiv po tarifnim brojevima Tarife za nagradu na naknadu troškova za rad odvjetnika, nabrojala koje radnje je odradila prilikom zastupanja V. L., dok je dio iznosa koji je od V. L. primila akontacija za dogovorenu uslugu pravnog zastupanja. Posebno je naglasila kako joj oštećeni nikada nije otkazao punomoć. Smatra da računi koje je dostavila nisu ispravno sastavljeni, ali je usluga odrađena. Kod ovakve obrane optužena je ostala i na raspravi održanoj 28. lipnja 2021., dok je istu obranu ponovila na raspravi 29. rujna 2022. godine.

6. Uvidom u presudu Općinskog suda u Županji poslovni broj P-1./0. od 1.. t. 2.. godine i cjelokupni spis P-1./0. (sada P.-4./2.) utvrđeno je kako V. L. iz G., N. u. 1. po punomoćniku odvjetniku D. Š. iz V. podnio tužbu protiv S. o. d.d. Z. radi naknade štete u kojoj navodi kako je stradao u prometnoj nezgodi 2.. s. 2.. godine na način da je upravljajući motociklom marke T., tip B., ušao u raskrižje T. h. v. u G., u trenutku kada je iz smjera C. u isto raskrižje nailazio osobni automobil marke VW tip Golf I, kojim je upravljao M. J., ne pridržavajući se ograničenja brzine, te je uslijed neadekvatne reakcije skrenuo na lijevi kolnički trak i udario motocikl kojim je upravljao tužitelj, ovdje oštećeni V. L.. Kako je predmetno vozilo M. J. bilo osigurano kod prednika S. osiguranja, tužitelj je predložio da mu S. osiguranje naknadi štetu za pretrpljene fizičke bolove, pretrpljeni strah, smanjenje životne aktivnosti, naruženost u ukupnom iznosu od 494.000,00 kuna, kao i da mu isplati na ime tuđe pomoći i njege dospjeli iznos od 12.000,00 kuna, a nadalje od 1.. s. 2.., pa dok za to budu postojali zakonski uvjeti iznos od 2.000,00 kuna mjesečno, te iznos od 2.350,00 kuna mjesečno počevši od 1. l. 2.., pa dok za to budu postojali zakonski uvjeti na ime izgubljene zarade. Također je tužitelj tražio zakonske zatezne kamate od podnošenja zahtjeva do isplate.

6.1. Nakon provedenog postupka, sud je presudom od 1.. t. 2.. tužitelju, ovdje oštećenom V. L. dosudio na ime neimovinske štete ukupan iznos od 114.900,00 kuna, sa zakonskom zateznom kamatom počevši od 1.. s. 2.. do isplate, na ime imovinske štete na tuđu pomoć i njegu iznos od 3.960,00 kuna sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od 1.. t. 2.. do isplate, te za izgubljenu zaradu u iznosu od 300,00 kuna mjesečno počevši od 1. l. 2.., dok za to postoje zakonski uvjeti.

6.2. Predmetna presuda je potvrđena presudom Županijskog suda u Vukovaru poslovni broj G.-1./1. od 2.. s. 2..

6.3. Na navedenu presudu podnesena je revizija Vrhovnom sudu Republike Hrvatske od strane, tužitelja i tuženika S. osiguranje d.d. Z., te je presudom Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj R.-2./1. od 1.. s. 2.. godine, odbijena revizija tužitelja.

6.4. Po zahtjevu tuženika S. osiguranje d.d. Z., Vrhovni sud Republike Hrvatske je dopunskom presudom i rješenjem broj R.-2./1. od 3.. l. 2.., djelomično prihvatio reviziju tuženika, te preinačio presudu Županijskog suda u Vukovaru broj G.-1./1. od 2.. s. 2.. i Općinsko suda u Županji broj P-1./0. od 1.. t. 2.. u odluci o kamatama i odbio tužbeni zahtjev za isplatu zakonske zatezne kamate na iznos od 114.900,00 kuna za razdoblje od 17. siječnja 2006. do 11. travnja 2010., kao neosnovan, a u preostalom dijelu reviziju tuženika odbacio kao nedopuštenu.

7. Iz računa od 6. kolovoza 2014. godine koji se nalazi na strani 12 spisa vidljivo je kako je optužena, tada odvjetnica I. G. B. 6. kolovoza 2014. godine ispostavila oštećenom V. L. račun broj 1./P./1 na kojem je navela kako se isti ispostavlja za odvjetničke usluge i to zastupanje u postupku ishođenja rente kod S. osiguranje d.d. Z., te zastupanje u parn. postupku kod Opć. suda u Županji broj P-1./0. u iznosu od 3.200,00 kuna plus PDV od 800,00 kuna, odnosno ukupno 4.000,00 kuna. Račun je ovjeren žigom i potpisom odvjetnice I. G. B..

7.1. Na strani 13 spisa nalazi se uplatnica koja potvrđuje kako je predmetni račun plaćen od strane V. L. i to 6. kolovoza 2014. godine.

7.2. Također potvrdom od 27. veljače 2015., odvjetnica I. G. B. potvrđuje da joj je oštećeni V. L. uplatio iznos od 10.000,00 kuna na ime ishođenja rente i naknade štete, te da prema njoj nema nikakvog duga po ovom osnovu. Ova potvrda je također ovjerena žigom i potpisom odvjetnice, odnosno optužene I. G. B..

7.3. Dopisom od 19. svibnja 2016. godine E. osiguranje, Podružnica Z., Odjel šteta, obavještava oštećenog V. L. kako je na ime naknade štete iz predmeta Općinskog suda u Županji broj P-1./0., S. osiguranje d.d. Z. isplatilo na račun odvjetnika D. Š. 7. listopada 2013. (nakon izvršenog prijeboja sa dosuđenim troškovima parničnog postupka S. osiguranja d.d. ukupan iznos od 170.734,10 kuna i to za neimovinsku štetu s kamatom i imovinsku štetu s kamatom, dok je na račun odvjetnice I. G. B. 22. siječnja 2015. godine isplaćen iznos od 4.852,60 kuna i to na ime izgubljene zarade od 1. listopada 2013. do 31. prosinca 2014., te kamate za dospjele obroke izgubljene zarade, dok se od siječnja 2015., pa nadalje renta zbog izgubljene zarade isplaćuje na račun oštećenog V. L..

7.4. Iz računa za odvjetničke usluge broj 1/P./1 od 2.. s. 2.. godine, vidljivo je kako je odvjetnica I. G. B., ovdje optužena, predmetni račun ispostavila oštećenom V. L. na ime zastupanja u postupku ishođenja naknade štete kod S. osiguranja d.d. u iznosu od 3.882,08 kuna, plus PDV 970,52 kune, odnosno ukupno 4.852,60 kuna, odnosno, istog datuma kada je primila isplatu na svoj račun na ime izgubljene zarade od 1. listopada 2013. do 31. prosinca 2014., te kamate za dospjele obroke izgubljene zarade V. L., te upravo u iznosu koji je od strane S. osiguranja, isplaćen na njen račun.

7.5. Iz računa za odvjetničke usluge broj 2/P./1 od 2.. v. 2.. godine vidljivo je kako je isti ispostavila optužena, tada odvjetnica I. G. B. za zastupanje u postupku podnošenja tužbe radi povećanja rente i dr. u iznosu od 8.000,00 kuna plus PDV od 2.000,00 kuna, ukupno 10.000,00 kuna.

7.6. Iz punomoći na strani 63 spisa, proizlazi kako je oštećeni V. L. ovlastio odvjetnicu I. G. B. 15. prosinca 2014. godine da ga zastupa u postupku pred S. osiguranje d.d., zbog isplate dužnih iznosa po presudi poslovni broj P-1./0. (Općinski sud Županja) i doznake na žiro račun optužene.

7.7. Iz punomoći na strani 26 spisa proizlazi kako je oštećeni V. L. ovlastio odvjetnicu I. G. B. 27. veljače 2015. na podnošenje tužbe radi povećanja rente, te za zastupanje u postupku pred Općinskim sudom u Županji.

7.8. Iz uredovne bilješke na strani 74 spisa, utvrđeno je kako u Općinskom sudu u Vukovaru, Stalna služba u Županji, do 22. ožujka 2017. nije zaprimljen parnični predmet tužitelja V. L., zastupan po odvjetnici I. G. B., protiv S. osiguranje d.d. Z., radi povišenja rente.

8. Oštećeni V. L., saslušan 18. siječnja 2018. iskazivao je suglasno kao na zapisniku kod Općinskog državnog odvjetništva u Vukovaru 19. travnja 2017., te naveo kako ga je odvjetnik D. Š. zastupao u postupku naknade štete u vezi sa prometnom nesrećom koju je imao u svibnju 2005., a kada mu je isplaćena naknada štete oko 128.000,00 kuna. S odvjetnikom Š. je dogovorio da je njegova naknada 20 posto ukupno ugovorene štete. Odvjetnici I. G. B. je potpisao punomoć za zastupanje u parničnom postupku radi ostvarivanja rente. Ne sjeća se jeli potpisao jednu ili dvije punomoći, no ona mu je rekla kako može ostvariti puno već iznos rente od dotadašnjih 290,00 kuna. S odvjetnicom G. B. je išao na konzultacije za zastupanje dva do tri puta, te ju je putem poruka također kontaktirao dva do tri puta kada mu je rekla da je sve u postupku. Prometnu nesreću je imao 24. svibnja 2005., te se nakon nje liječio po psihijatru i dijagnosticirana mu je amnezija. Pio je lijekove te je i u trenutku dogovaranja s odvjetnicom I. G. B. bio pod lijekovima. Punomoć koju je dao odvjetnici I. G. B. nikada nije opozvao. Ne zna u kojim ga je postupcima zastupala niti što je radila. Sjeća se da je bio pozvan na Općinski sud u Županju u spisu P-5./2., a to je bilo nakon što je podnio kaznenu prijavu protiv optužene.

8.1. Ponovno saslušan na raspravi kod ovoga suda 16. listopada 2019., oštećeni je u cijelosti ostao kod prijašnjeg iskaza te potvrdio kako punomoći na strani 26 i 63 spisa, sadrže njegov potpis. Nadalje je iskazao kako nikada nije primio nikakvu poštu od optužene I. G. B., glede njihovog poslovnog odnosa. Dva do tri puta bio je kod nje na savjetovanju, te je ona bila kod njega dva puta kod kuće, donoseći mu punomoći koje je potpisao, te potvrdu za primitak novca u iznosu od 10.000,00 kuna. S njom je dolazio i F. B..

8.2. Na raspravi 20. travnja 2021. godine oštećeni V. L. je iskazao kako je nakon potpisivanja punomoći optuženoj, više puta zvao, preko njenog muža F., koji mu je odgovorio da je optužena nešto pokrenula, da bude strpljiv i čeka. Sa samom optuženom je samo jednom razgovarao i to slučajno, kada ju je zatekao na prozoru njene kuće, i pitao ju je što je s postupkom, jer mu nije dala nikakav papir da je nešto poduzela, na što mu je odgovorila kako kod sebe nema papire, te da je postupak u tijeku i da bude strpljiv. Naglasio je kako je ranije bio klijent odvjetnika D. Š., te je isti imao dokumentaciju koju bi mu pokazao kada bi došao u njegov ured i iz koje je bilo vidljivo u kojoj je fazi postupak. Optuženu nije zatekao u njenom uredu u Vinkovcima, gdje je vidio njeno ime, nije ju zatekao niti u njenoj kući, niti mu je odgovarala na telefonske pozive. Prilikom potpisivanja punomoći, kod sebe je imao dokumentaciju od odvjetnika Š., no, ovu dokumentaciju optužena nije uzela niti je kasnije tražila, već je samo čitala jedan od papira koji je pokazao i tvrdila kako je to dokaz da ga je odvjetnik Š. pokrao za određenu svotu novca. Nakon potpisivanja punomoći nikada nije s optuženom bio zajedno na sudu. Bio je pozvan na sud u jesen 2017., no, na ročište je došao sam, čekao ispred sudnice na što mu je sudac B. rekao kako nema nikakve rasprave. Poziv za taj sud je dobio osobno. Taj poziv je primio nakon što je podnio kaznenu prijavu protiv optužene.

8.3. Sud je iskaz oštećenika cijenio kao vjerodostojan, temeljen na vlastitom opažanju, precizan, dosljedan, i vremenski podudaran te poduprijet s ostalim izvedenim dokazima.

9. Svjedok S. L., saslušan na raspravi 18. siječnja 2018. godine, otac oštećenog V. L. iskazivao je suglasno kao na zapisniku kod Općinskog državnog odvjetništva u Vukovaru 19. travnja 2017. godine, te je izjavio kako je njegov sin V. imao prometnu nesreću, te ga je u postupku radi naknade štete zastupao odvjetnik Š. iz Županje koji mu je nakon okončanog postupka, u svom uredu isplatio 128.000,00 kuna, te još nešto sitno novca. Nakon toga su njegov sin V. i F. B. u slastičarni u G. pričali vezano uz tu naknadu štete, te mu je V. rekao koliko je dobio i da ne dobiva rentu, a F. B. mu je rekao da donese papire koje će njegova supruga, odvjetnica pregledati. Koncem srpnja 2014. godine, optužena i njen suprug F. B. su došli u njihovu obiteljsku kuću u G., te rekli kako V. treba potpisati punomoć u koliko želi da ga optužena zastupa. Tražila je odmah isplatu 4.000,00 kuna, te na upit svjedoka rekla kako ne želi dogovarati na postotak, jer ima puno predmeta koje ne može naplatiti. Rekla je da je to konačno i da samo to trebaju platiti. Platili su joj, te tražili račun koji je donijela 6. kolovoza 2014. godine, kada joj je svjedok rekao da ne tuži ako nema elemenata za tužbu na što je ona rekla kako će ponovno doći i kako ima puno nejasnoća. Nakon toga se ponekad javljala na pozive, a ponekad ne, dok je u prosincu 2014. pred Božić, V. dobio rješenje iz Zagreba i odnio joj, nakon čega su ponovno u kuću došli optužena i F. B. i tražili 10.000,00 kuna, a kada je svjedok rekao kako nemaju novaca, optužena je rekla da je velik novac u igri, da su nakon tog rješenja iz Zagreba, koje joj je V. donio, "na konju", da je više puta uhvatila odvjetnike D. i Š., "s prstima u pekmezu", da će rentu istjerati na 500,00 kuna, V. poslati u bolnicu po žurnoj uputnici. U tom trenutku su mislili da ih je odvjetnik Š., zaista, prevario, te su odlučili skupiti novac te u veljači 2015. zvali da dođe po novac i tražili račun. I tada je optužena došla sa suprugom, kojeg je predstavljala kao svog asistenta, za kojeg je govorila da će im riješiti probleme s policijom ako ih imaju, jer je dobar s policijom, čak je svjedoka pitala želi li da mu "istjera" 500,00 kuna za sljepoću, kao što je uradila nekom M., na što je svjedok rekao da ne treba. Nakon što je uzela novac više se nije javljala i izbjegavala je njihove pozive. Stoga su kontaktirali gospođu u S. osiguranju, te pismenim putem tražili od E. osiguranja, s kojim se S. osiguranje spojilo, podatke o isplati, iz kojih su vidjeli kako je odvjetniku Š. isplaćeno od 128.000,00 kuna, a odvjetnici I. G. B. oko 4.850,00 kuna, o čemu ih nije niti obavijestila. Stoga su otišli na policiju. Još je naveo kako je više puta i osobno zvao optuženu, ali se javljala telefonska sekretarica. Nije ju zatekao niti u njenom odvjetničkom uredu, dok mu se na kućni broj javio F., te rekao kako nema ništa s tim, kako I. radi na tome.

9.1. Prilikom iskaza 16. listopada 2019. istaknuo je, kako je pri isplati iznosa od 10.000,00 kuna bio prisutan F. B., te je za istu isplatu dobio račun nakon dva do tri dana. Optužena im je rekla kako se radi o velikom novcu za naknadu štete i rente, te kako ona ima psihijatricu u staroj bolnici u V. kod koje se ide "na žurno", te će uz pomoć te psihijatrice povećati rentu na 500,00 kuna mjesečno. Obećala je kako će svjedoka, oštećenog i J., majku oštećenog voziti kod te psihijatrice, da ne plaćaju autobus, no nakon toga se više nije javljala.

9.2. Na raspravi 27. svibnja 2021. svjedok S. L. je ostao kod svih dosadašnjih iskaza, te dodao kako je oštećeni V. L. punomoć optuženoj otkazao nakon podizanja optužnice. Napomeno je kako optužena V. nije davala nikakve pravne savjete, niti usluge, a govorila je kako su odvjetnici Š. i D. učinili veliku novčanu prevaru, te da ih je ona uhvatila "s prstima u pekmezu", što je njen muž F. potvrđivao. Za F. B. je govorila kako je njen asistent, jer ima jako puno predmeta. Odvjetnicu I. G. B. nisu prijavili Hrvatskoj odvjetničkoj komori.

9.3. Iskaz ovog svjedoka sud je ocijenio vjerodostojnim, utemeljenim na vlastitim doživljajima, dosljednim, podudarnim s ostalim provedenim dokazima.

10. Uvidom u spis Općinskog suda u Vukovaru Stalna služba u Županji broj P-5./2., utvrđeno je kako je tužitelj V. L. zastupan po punomoćniku I. G. B., odvjetnici protiv tuženika A. L. d.d. Z. podnio tužbu 31. kolovoza 2017. godine, neposredno predanu u sudu, radi povišenja rente dosuđene tužitelju presudom Općinsko suda u Županji broj P-1./0. od 1.. t. 2.., u kojoj predlaže povišenje rente zbog izgubljene zarade na 800,00 kuna mjesečno, od dana podnošenja tužbe, pa dok za to postoje uvjeti. Tužba je podnesena uz punomoć od 27. veljače 2015. godine.

10.1. Podneskom od 25. listopada 2017. godine, tužitelj V. L. je osobno povukao tužbu.

11. Analizirajući ove dokaze, svaki za sebe i u njihovoj ukupnosti, sud zaključuje kako između stranaka nije sporno kako je I. G. B., dok je radila kao odvjetnica, od V. L. ishodila dvije punomoći za zastupanje vezano u njegova potraživanja naknade štete koju je pretrpio u prometnoj nesreći 2.. s. 2.., i to 15. prosinca 2014. za zastupanje u postupku pred S. osiguranje d.d. zbog isplate dužnih iznosa po presudi poslovni broj P-1./0. (Općinski sud u Županji) i doznake na žiro račun optužene, te 27. veljače 2015. za podnošenje tužbe za povećanje rente, te zastupanje u postupku pred Općinskim sudom u Županji. Također nije sporno kako je V. L. optuženoj predujmio prvotno 4.000,00 kuna koncem srpnja 2014. godine, a zatim 10.000,00 kuna u veljači 2015. godine. Ovo proizlazi iz iskaza svjedoka S. L., ali i iz računa koje je odvjetnica I. G. B. izdala i to računa 1./P./1 od 6. kolovoza 2014. na iznos od 4.000,00 kuna i računa 2/P./1 od 27. veljače 2015. na iznos od 10.000,00 kuna, te predmetne okolnosti ne osporava niti obrana. Također je nesporno kako je odvjetnica I. G. B. od S. osiguranja 22. siječnja 2015. naplatila iznos od 4.852,60 kuna na ime izgubljene zarade V. L. i kamate na istu za razdoblje od 1. listopada 2013. do 31. prosinca 2014., koji je iznos zadržala za sebe, te je dana 22. siječnja 2015. godine izdala račun broj 1/P./1 na iznos od upravo 4.852,60 kuna oštećenom V. L. na ime zastupanja u postupku ishođenja naknade štete kod S. osiguranja d.d. Nesporno je i kako je I. G. B. tužbu radi povišenja rente podnijela Općinskom sudu u Vukovaru Stalna služba u Županji temeljem punomoći od 27. veljače 2015. 31. kolovoza 2017.

11.1. Sporno je jeli optužena dovela u zabludu i održavala u zabludi oštećenog V. L., jeli njen cilj bio pribavljanje protupravne imovinske koristi, te jeli na taj način došlo do štete na imovini oštećenog.

12. Prvotno, iz provedenih dokaza sud je došao do zaključka kako je optužena oštećenog V. L. dovela u zabludu, glede činjenice da je u postupku vođenom kod Općinskog suda u Županji broj P-1./0., njegov tadašnji punomoćnik nepravilno, čak nezakonito postupao, uslijed čega je on dobio znatno manju naknadu štete od one koja mu je pripadala, te kako to može ispraviti. Ovo sud zaključuje iz iskaza samog oštećenog, ali i njegovog oca, svjedoka S. L.. Optužena je znala kako je predmet Općinskog suda Županji broj P-1./0. pravomoćno okončan, kako je u istome 15. srpnja 2014., dakle, prije potpisivanja prve punomoći optuženoj, odbijena revizija tužitelja, te da dakle tužitelj nema više nikakvih pravnih lijekova. Nadalje, optužena je oštećenog održavala u zabludi, te mu je nakon što je djelomično prihvaćena revizija tuženika, S. osiguranje dopunskom presudom i rješenjem Vrhovnog suda od 30. lipnja 2015. godine, to prikazala na način da je tužitelj sada "na konju" te kako su sada "veliki novci u igri", iako je znala da se činjenicom djelomičnog usvajanja revizije tuženika, pravna situacija tužitelja, ovdje oštećenog, ni u čemu ne mijenja, čak naprotiv, tom dopunskom presudom i rješenjem Vrhovnog suda tužitelj, ovdje oštećeni je odbijen za dio ranije dosuđenih zakonskih zateznih kamata na nematerijalnu štetu. Sud je u ovom dijelu povjerovao iskazu svjedoka S. L., jer je njegov iskaz detaljan i precizan, ne obiluje nepotrebnim detaljima i temelji se na osobnom opažanju. Ali dodatno njegov iskaz je poduprijet i činjenicom da je nakon primitka ove revizije optužena izdala račun oštećenom na iznos od 10.000,00 kuna, iako su joj već ranije platiti 4.000,00 kuna, a do tada nije podnijela tužbu za povećanje rente, iz čega proizlazi kako je optužena, zaista, uvjerila oštećenog da nakon donošenja revizijske odluke 30. lipnja 2015. ima šanse dobiti neke dodatne i to "velike novce" na ime naknade štete proizašle iz prometne nesreće 24. svibnja 2005.

12.1. Nije sporno kako odredba članka 1096. Zakona o obveznim odnosima (narodne novine 125/11), koja verzija predmetnog zakona je bila na snazi u trenutku

sud može na

potpisivanja punomoći od strane oštećenog, optuženoj, propisuje kako zahtjev oštećenika za ubuduće povećati rentu, a može je na zahtjev štetnika sniziti ili ukinuti ako se znatnije promijene okolnosti koje je sud imao na umu pri donošenju prijašnje odluke.

12.2. No, optužena nije, kako to u obrani navodi, naplatila oštećenom samo zastupanje u postupku radi povećanja rente, već je istome naplatila zastupanje u postupku ishođenja rente kod S. osiguranje, te zastupanje u parničnom postupku kod Općinskog suda u Županji pod brojem P-1./0. u iznosu od 4.000,00 kuna i to računom broj 1./P./1 od 6. kolovoza 2014. godine, iako je postupak P-1./0. bio već pravomoćno okončan i u tom trenutku je revizija tužitelja bila odbijena, dakle, tužitelj nije imao na raspolaganju, kao što je to već naglašeno, nikakvih pravnih lijekova u spisu P-1./0., dok mu je nadalje računom 1/P./1 od 22. siječnja 2015. godine naplatila zastupanje u postupku ishođenja naknade štete kod S. osiguranje d.d. u iznosu od 4.852,60 kuna, iako su svi vidovi štete već dosuđeni pravomoćnom presudom Općinskog suda u Županji broj P-1./0. od 12. travnja 2010. Jedinu pravnu radnju koju je radi zastupanja u spisu Općinskog sud u Županji broj P-1./0. optužena nakon 15. srpnja 2014. godine, odnosno, dana kada je odbijena revizija tužitelja na presudu P- 1./0. od 12. travnja 2010., mogla oštećenom naplatiti je bio uvid u spis Općinskog suda u Županji broj P-1./0., po tarifnom broju 32. točka 1. Tarife o nagradama i naknadama troškova za rad odvjetnika (Narodne novine", broj 142/12, 103/14, 118/14 – Ispravak . dalje Tarife) u iznosu od 25 bodova po satu, odnosno s PDV-om 312,00 kuna po satu. Optužena u svojoj obrani navodi kako je vršila uvid u spis P- 1./0. dva puta, uslijed čega bi joj pripadala nagrada od 325,00 kuna ukupno. Ovaj navod obrane je suprotan utvrđenjima iz spisa Općinskog suda u Županji broj P-1./0., iz kojeg proizlazi kako optužena nije niti predala punomoć za zastupanje oštećenog V. L. u predmetni spis, dok sukladno članku 98. stav 1. tada važećeg Zakonu o parničnom postupku (Narodne novine 53/1991, 91/1992, 112/1999, 129/2000, 88/2001, 117/2003, 88/2005, 2/2007, 96/2008, 84/2008, 123/2008, 57/2011, 25/2013

– dalje ZPP-a), punomoćnik je dužan pri prvoj radnji u postupku podnijeti punomoć. S obzirom da optužena nije predala punomoć u spis P-1./0., nije mogla niti poduzeti radnje uvida u spis.

12.3. U svojoj obrani optužena nabraja radnje koje je, na ime zastupanja oštećenog odradila, te tako navodi kako je 11. studenog 2014. podnijela podnesak Vrhovnom sudu Republike Hrvatske po tarifnom broju 7 Tarife. Predmetni podnesak nalazi se na stranama 33 do 41 sudskog spisa, te je uz njega račun iz kojeg proizlazi kako je 13. svibnja 2015. godine poslana određena preporučena pošiljka, no, uz podnesak se ne nalazi povratnica iz koje bi bilo vidljivo jeli i kada poslan predmetni podnesak. Nadalje, proizlazi da se predmetnim podneskom tužitelj očituje na navode revizije tuženika od 13. rujna 2013. dakle, na reviziju izjavljenu gotovo dvije godine ranije, te da je predmetni podnesak, naslovljen na Vrhovni sud RH, što je suprotno tada važećem ZPP-u, koji u članku 390. stav 1. navodi: "Primjerak pravodobne, potpune i dopuštene revizije sudac pojedinac, odnosno predsjednik vijeća prvostupanjskog suda dostavit će protivnoj stranci, koja može u roku od petnaest dana od dostave revizije podnijeti tom sudu odgovor na reviziju". Nadalje u stavku 2. do 4. istog zakonskog članka navodi se kako: "Nepravodobno podnesen odgovor na reviziju neće se odbaciti, već će se dostaviti revizijskom sudu, koji će ga uzeti u obzir ako je to još moguće.

Nakon primitka odgovora na reviziju, odnosno nakon proteka roka za odgovor na reviziju sudac pojedinac, odnosno predsjednik vijeća prvostupanjskog suda uputit će reviziju i odgovor na reviziju, ako je podnesen, sa svim spisima izravno revizijskom sudu.

Sudac pojedinac, odnosno predsjednik vijeća prvostupanjskog suda dostavit će primjerak revizije i odgovora na reviziju ako je podnesen i drugostupanjskom sudu koji će svoje izvješće o mogućim povredama postupka pred tim sudom izravno uputiti revizijskom sudu".

Dakle, ne samo što punomoćnica oštećenika, ovdje optužena, očitovanje na reviziju tuženika nije trebala slati Vrhovnom sudu, već Općinskom sudu u Županji, koji ga tada dostavlja Vrhovnom sudu, ne postoji nikakav dokaz da je isti uopće i posala. Račun na strani 42 spisa, ne dokazuje ništa, jer je iz njega vidljivo samo kako je netko poslao preporučeno pošiljku 13. svibnja 2015. godine, a nije vidljivo niti tko niti gdje je pošiljka poslana. S druge strane, optužena nije predočila povratnicu iz koje bi bilo vidljivo kome je napisani podnesak upućen. Nadalje, podnesak ne sadrži žig i potpis odvjetnice I. G. B., te bi kao takvog, sud, sukladno odredbi članka 109. stav 1, u vezi s člankom 106. stav 2. ZPP-a, vratio na ispravak rješenjem, te bi i o tome bilo traga u spisu Općinskog suda u Županji broj P-1./0..

No, radi provjere navoda optužene kako je sastavljala određene podneske i slala ih Vrhovnom sudu u spisu Općinskog suda u Županji P-1./0., izvršen je uvid u odgovor na dopis od 8. prosinca 2016. godine, a kojim odgovorom Vrhovni sud Republike Hrvatske izričito navodi kako Vrhovni sud Republike Hrvatske nije u spisu R.-2./1. zaprimio obrazložene podneske punomoćnice tužitelja od 11. studenog 2014., 4. veljače 2015. i 13. svibnja 2015. Nadalje, za napomenuti je kako je spis Općinskog suda u Županji broj P-1./0., priklopljen ovom kaznenom spisu radi uvida, te se u njemu nalazi sva dokumentacija iz predmetnog spisa, te bi se ondje nalazili i predmetni podnesci upućeni Vrhovnom sudu, dok je taj spis bio na reviziji, a što nije slučaj. Naime, uvidom u predmetni spis vidljivo je kako je, kao što je već naglašeno prvotno odlučeno o reviziji tužitelja, te spis vraćen Općinskom sudu u Županji 16. veljače 2015. zatim je po podnesku tuženika, koji je utvrdio kako o njegovoj reviziji nije odlučeno spis ponovno vraćen Vrhovnom sudu Republike Hrvatske, koji je zatim odlučio o reviziji i spis vratio uz odluku 27. srpnja 2015. godine. Sljedeće što se u spisu nalazi je podnesak prethodnog punomoćnika tužitelja koji javlja sudu kako mu je tužitelj otkazao punomoć, te slijedeći podnesak od strane Općinskog državnog odvjetništva u Vukovaru od 11. siječnja 2017. godine. Podnesci na koje se optužena poziva, ne nalaze se niti u sudskom spisu, niti su zaprimljeni u Vrhovnom sudu Republike Hrvatske, iz čega proizlazi kako siti nisu sačinjeni u svrhu zastupanja tužitelja u spisu P-1./0., već u svrhu ublažavanja kaznene odgovornosti optužene nakon što su započeli izvidi od strane Općinskog državnog odvjetništva.

12.4. Nadalje, u svojoj obrani optužena navodi kako je platila predujam za dva vještačenja u iznosu od 6.000,00 kuna, koje navode ničim nije potkrijepila, a niti iz spisa P-1./0., niti iz spisa P-5./1. ne proizlazi da je ikada išta platila u ime oštećenog V. L., čak naprotiv vještačenja su u spisu P-1./0. provedena i plaćena puno ranije nego što je ishodila punomoć za zastupanje oštećenog V. L., odnosno prometno vještačenje po vještaku L. L. iz Ž. djelomično predujmljeno za iznos od 1.000,00 kuna od strane odvjetnika D. Š. dana 11. svibnja 2006. uz uplaćenu razliku od 1.100,00 kuna (poleđina spisa P-1./0.), medicinsko vještačenje po dva vještaka u ukupnom iznosu od 2.000,00 kuna uplaćene od strane odvjetnika Š. 17. srpnja 2006. (poleđina spisa P-133/06), neurološko vještačenje predujmljeno od strane odvjetnika D. Š. od 25. siječnja 2007. u iznosu od 2.000,00 kuna (strana 98 spisa P-133/06), vještačenje po V. d.o.o. Ž. u iznosu od 2.000,00 kuna predujmljeno od strane tuženika S. osiguranje d.d. 30. svibnja 2007. (strana 132 spisa P-133/06), vještačenje po Fakultetu prometnih znanosti provedeno 19. ožujka 2009. predujmljeno od strane S. osiguranje d.d. Z. u iznosu od 4.000,00 kuna (strana 204 spisa P-133/06), vještačenje po Medicinskom fakultetu u Osijeku je provedeno 12. siječnja 2010. predujmljeno od strane S. osiguranja u iznosu od 15.000,00 kuna 29. rujna 2009. (strana 300 spisa P-133/06).

S druge strane u spisu Općinskog suda u Vukovaru, Stalna služba u Županji broj P- 5./1., niti su provođena vještačenja niti su uplaćivani ikakvi predujmovi.

Proizlazi, dakle, kako optužena nije uplaćivala nikakve predujmove za vještačenja u ime oštećenog, te je ovaj navod obrane usmjeren izbjegavanju kaznene odgovornosti.

12.5. Optužena navodi kako je oštećenom u razdoblju od 20. kolovoza 2014. do 20. veljače 2015. pružala pravne savjete osamnaest puta, odnosno, u vrijednosti od 11.250,00 kuna. Ovo je suprotno navodima oštećenog i svjedoka S. L., kako ih je optužena dva puta posjetila u kući, kako im se nije javljala na telefonske pozive, kako je nije bilo u uredu u Vinkovcima, ukratko kako nisu mogli niti doći do optužene nakon što su joj predali iznos od 10.000,00 kuna, a kamoli da bi im pružala pravne savjete. Upitno je i kakve je pravne savjete optužena osamnaest puta mogla pružati uzimajući u obzir da je spis Općinskog suda u Županji broj P-1./0. bio pravomoćno okončan, optužena u njega nije niti izvršila uvid, dok tužbu za povišenje rente nije podnijela do 31. kolovoza 2017. godine, dakle, tek dvije i pol godine nakon pružanja zadnjeg pravnog savjeta. Sud zaključuje kako se optužena u svojoj obrani poziva na pružanje pravnih savjeta i to upravo 18 puta, kako bi opravdala izdane račune za usluge naplaćene oštećenom. Jedina pravna radnja koju je optužena dokazano poduzela je sastav tužbe za povišenje rente koja je zaprimljena u Općinskom sudu u Vukovaru, Stalna služba u Županji 31. kolovoza 2017., predana neposredno po tarifnom broju 7 Tarife za koju optužena u svojoj obrani obračunava po iznosu od 250,00 kuna plus PDV od 25% odnosno 312,50 kuna. Ova tužba je podnesena, kao što je već naglašeno 31. kolovoza 2017. godine, a što je bilo u trenutku kada je već potvrđena Optužnica za kazneno djelo prijevare protiv optužene od strane Općinskog suda u Vukovaru rješenjem Kov-99/17 od 11. srpnja 2017. godine. Predmetnu optužnicu, optužena je prethodno primila na odgovor, te je i izjavila odgovor na istu, kao i njen branitelj, te joj je bilo poznato da se istom navodi kako je počinila kazneno djelo prijevare na štetu V. L.. Iako V. L. optuženoj nije otkazao punomoć za zastupanje, očito je kako je odnos povjerenja između oštećenog i optužene kao punomoćnice bio narušen za što je optužena znala.

Nadalje, sud se ne može oteti dojmu kako je optužena, iako je već dvije i pol godine bila u posjedu punomoći koju je priložila uz tužbu, te, iako se nisu dogodila nikakve nove okolnosti koje bi baš u tom trenutku opravdale podnošenje tužbe za povišenje rente, predmetnu tužbu podnijela samo kako bi prikazala u kaznenom postupku kako nije dovodila u zabludu oštećenog glede zastupanja u parničnom postupku radi povišenja rente. Tužba je podnesena uz jedan jedini prilog i to upravo punomoć optužene, dakle, bez ikakve popratne dokumentacije kojom bi se opravdalo znatnije promijenjene okolnosti iz podnošenje tužbe radi povišenja rente, dokazale

članka 1096. ZOO-a, što također govori u prilog stava suda kako je optužena predmetnu tužbu podnijela samo da pokuša umanjiti svoju kaznenu odgovornost. Dovođenje oštećenog u zabludu glede tužbe za povišenje rente, ne odnosi se na samu mogućnost optužene da kao odvjetnica podnese tužbu iz članka 1096. ZOO-a, već ga je dovela u zabludu kako će predmetnu tužbu, zaista, podnijeti, a za čiji sastav i podnošenje nije imala stvarnu namjeru.

13. Pored novca koji je nesporno primila od strane oštećenog V. L., u iznosu od ukupno 14.000,00 kuna oštećena je njegovu dospjelu, a neplaćenu rentu na ime izgubljene zarade u iznosu od 4.852,60 kuna naplatila u njegovo ime, a na svoj račun, a da o tome nije obavijestila oštećenog, već je to samovoljno zadržala za sebe, istoga dana sačinivši račun broj 1/P./2 od 22. siječnja 2022. godine, upravo za navedeni iznos, a za uslugu zastupanja oštećenog u postupku ishođenja naknade štete kod S. osiguranja d.d. Ovaj račun je sporan, ne samo po iznosu, jer nije vidljivo koja bi radnja zastupanja po Tarifi odgovarala ovom iznosu, već i po činjenici da je oštećeni V. L. naknadu štete od S. osiguranje d.d. već ishodio pravomoćnom presudom Općinskog suda u Županji broj P-1./0. od 12. travnja 2010., te je jedina pravna radnja prema S. osiguranju mogla biti dopis kojim traži isplatu zaostataka ove rente za izgubljenu zaradu.

14. Na taj način, optužena je za sebe stekla ukupno 18.852,60 kuna, a što je učinila upravo prema unaprijed stvorenoj namjeri da se neprikladno materijalno okoristi, jer tužbu koju je oštećenom obećala podnijeti nije podnijela dvije i pol godine, od njega nije tražila nikakvu dokumentaciju, pravnu niti medicinsku, temeljem koje bi uopće mogla sastaviti tužbu radi povećanja rente, što potvrđuje i oštećeni i svjedok S. L., ali i materijalni dokaz, a to je spis P-1./0., u kojem ne prileži punomoć odvjetnika koji bi trebao podnijeti tužbu za povećanje rente dosuđene u tom spisu, a za koju tužbu bi prvi korak bio uvid u spis u kojem je donesena presuda kojom je renta dosuđena.

15. Člankom 236. stav 1. KZ/11, propisano je kako kazneno djelo prevare čini onaj tko s ciljem ili drugome pribavi protupravnu imovinsku korist, dovede nekoga lažnim prikazivanjem ili prikrivanjem činjenica u zabludu ili ga održava u zabludi i time ga navede na štetu svoje ili tuđe imovine nešto učini ili ne učini. U ponašanju optuženog ostvarili su se i subjektivni i objektivni elementi kaznenog djela prevare. Naime, ona je oštećenog V. L. dovela u zabludu kako njegov predmet naknade štete prema S. osiguranju vođen kod Općinskog suda u Županji broj P-1./0. nije valjano rješavan, te kako će ga ona zastupati i poduzimati pravne radnje u njegovo ime, i kao odvjetnica ishoditi povećanje rente, iako nije imala stvarnu namjeru poduzimati pravne radnje u ime oštećenog, što je vidljivo iz njenog postupanja nakon pribavljanja punomoći i primitka predujma za zastupanje, s obzirom da ista tri godine od primitka prve punomoći i dvije i pol godine od primitka druge punomoći od oštećenog, nije poduzela niti jednu pravnu radnju pred sudom, nego je tužbu koju je oštećenom obećala podnijeti, podnijela tek nakon potvrđivanja optužnice za kazneno djelo prevare na štetu oštećenog. Jedina radnja koju je, naprotiv u tom razdoblju, poduzela je bila naplata dospjele, a neisplaćene rente oštećenog od S. osiguranja, a na svoje ime i za svoj račun, o čemu nije obavijestila oštećenog.

16. Predmetno kazneno djelo optužena je počinila s izravnom namjerom, s ciljem stjecanja imovinske koristi za sebe, pri čemu svijest optužene o protupravnosti u vrijeme počinjenja djela, kao niti njena ubrojivost s ničim nisu dovedeni u pitanje.

17. Pri izboru vrste i mjere kazne sud je, vodeći računa o stupnju krivnje i svrsi kažnjavanja, sukladno članku 47. KZ/11, vrednovao sve okolnosti koje su od utjecaja da kazna po vrsti i mjeri bude lakša ili teža, pa je tako optuženoj kao olakotno cijenio dosadašnju neosuđivanost, kako prije počinjena ovog djela, tako i nakon, dok joj je kao otegotno cijenio što je djelo počinila prilikom obavljanja odvjetničke djelatnosti, jer je kao odvjetnica trebala i morala jačati povjerenje građana u pravni sustav, te jačati povjerenje stranaka u obavljanje odvjetništva. Također joj je kao otegotno sud cijenio visok stupanj upornosti počinjenju predmetnog kaznenog djela, s obzirom da je radnju naplaćivanja ponavljala u tri navrata, a dovođenje oštećenog u zabludu i u više navrata, te odnos prema oštećenom nakon počinjenja djela, odnosno činjenicu da oštećenom, do okončanja ovog kaznenog postupka, nije vratila niti dio novca koji joj je dao, i koji je naplatila u njegovo ime, čak niti onaj dio novca koji je, kako sama u obrani navodi, naplatila od oštećenog za vještačenja, a kojih kako je ranije obrazloženo, nije niti bilo, iako joj je poznato kako oštećenog uzdržava slijepi otac, te kako je nesposoban za rad.

18. Imajući u vidu navedeno, sud je optuženu, osudio za kazneno djelo iz članka 236. stav 1. KZ/11, na kaznu zatvora u trajanju od šest mjeseci, smatrajući da je predmetna kaznena sankcija primjerena težini i posljedici počinjenog kaznenog djela, te da će se tako izrečenom sankcijom ostvariti zakonom propisana svrha kažnjavanja, odnosno izražavanje društvene osude zbog počinjenog kaznenog djela, jačanje povjerenje građana u pravni poredak utemeljen na vladavini prava, utjecati na optuženu i sve druge da ne čine kaznena djela kroz jačanje svijesti o pogibeljnosti činjenja kaznenih djela i o pravednosti kažnjavanje.

19. Temeljem odredbe članka 56. KZ/11, optuženoj je izrečena uvjetna osuda, tako da se kazna zatvora neće izvršiti ako u roku od jedne godine ne počini novo kazneno djelo, koju sankciju sud smatra dovoljnom i primjerenom okolnosti počinjenja kaznenog djela, te je sud stava kako izrečene kazne zatvora nije potrebno neposredno i izvršiti, jer će već i uvjetna osuda postići opću i specijalnu svrhu kažnjavanja. Na ovaj način sud optuženoj daje priliku da pokaže kako je ponašanje opisano u činjeničnom opisu presude, samo izolirani incident, te da shvaća ozbiljnost i nedopuštenog opisanog načina postupanja.

20. Temeljem članka 158. stavaka 1. i 2. ZKP/08, oštećenom V. L., dosuđen je imovinsko pravni zahtjev u iznosu od 18.852,60 kuna. Naime, sud je našao dovoljno osnova za odluku o ovom imovinsko pravnom zahtjevu rješavajući o kazneno pravnoj odgovornosti optužene, a bez potrebe izvođenja posebnih dokaza samo o imovinsko pravnom zahtjevu. Naime, iz uplatnice na strani 13 spisa proizlazi kako je V. L. optuženoj platio 4.000,00 kuna na ime zastupanja po računu 1./P./1 od 6. kolovoza 2014. Iz potvrde E. osiguranja, proizlazi kako je na ime izgubljene zarade V. L. u razdoblju od 10. listopada 2013. do 31. prosinca 2014., s kamatama na račun optužene isplaćeno ukupno 4.852,60 kuna, dok iz potvrde od 27. veljače 2014. godine na listu 14 spisa, proizlazi kako je V. L. optuženoj I. G. B. isplatio dodatni iznos od 10.000,00 kuna, što je osim toga potvrđeno i iskazima oštećenog i svjedoka S. L., a nije osporeno niti od strane obrane. Dakle, na ime zastupanja odvjetnica I. G. B., ovdje optužena je naplatila ukupan iznos od 18.852,60 kuna, a nije zastupala V. L. u postupku pred sudom niti drugim državnim tijelom, niti obavljala bilo kakve pravne radnje u njegovo ime, sve do 31. kolovoza 2017. godine, odnosno, sve dok u odnosu na istu nije potvrđena optužnica za prijevaru na štetu V. L.. Uslijed navedenog, sud je utvrdio kako upravo ovaj iznos predstavlja štetu koja je nastala umanjenjem imovine V. L., te je upravo taj iznos optužena istome dužna naknaditi. Iako je radnju podnošenja tužbe Općinskom sudu u Županji u spisu P-5./1. optužena, poduzela, sud je smatrao kako nije opravdano umanjiti iznos naknade štete oštećenom za iznos nagrade za ovu tužbu, uzimajući u obzir kako optužena istu pravnu radnju, nije podnijela u cilju ishođenja povišenja rente za oštećenog, nego u cilju izbjegavanja vlastite kaznene odgovornosti.

21. Sud je optuženu obvezao na plaćanje troškova kaznenog postupka u paušalnom iznosu od 1.500,00 kuna, temeljem odredbe članka 145. stav 2. u vezi s člankom 148. stav 1. ZKP/08, a koji trošak je razmjeran duljini trajanja i složenosti ovog kaznenog postupka s jedne strane, te imovnom stanju optužene s druge strane. Naime, ista ima redovna mjesečna primanja, vlasnica je automobila, te nama zakonskih obveza uzdržavanja.

21.1. Slijedom naprijed iznesenog, sud je odlučio kao u izreci.

U Vinkovcima 29. rujna 2022.

Sutkinja

Ivana Lovrić Vidaček, v.r.

Uputa o pravu na žalbu:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana računajući od dana primitka iste.

Žalba se podnosi ovome sudu pismeno u tri primjerka, a o njoj u drugom stupnju odlučuje vijeće Županijskog suda.

Oštećenik može pobijati presudu zbog odluke suda o njegovim troškovima kaznenog postupka i odluke o imovinsko pravnom zahtjevu.

Dostavna naredba:

1. ODO u Vinkovcima na broj K-DO-194/2017

2. Optužena, I. G. B., G., K. T. 1.

3. Braniteljica, odvj. K. K., V., G. 8

4. Oštećeni, V. L., G., N. 1.

Za točnost otpravka – ovlašteni službenik

Verica Perić