Republika Hrvatska

Visoki kazneni sud Republike Hrvatske

Zagreb, Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: I Kžzd-42/2022-11

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki kazneni sud Republike Hrvatske, u vijeću za mladež sastavljenom od sudaca dr.sc. Lane Petӧ Kujundžić, predsjednice vijeća te mr.sc. Ljiljane Stipišić i Snježane Hrupek-Šabijan, članica vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Ivane Bilušić, zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv optuženog OL, zbog kaznenog djela iz članka 153. stavak 2. u vezi stavka 1. i drugih Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj 125/11., 144/12., 56/15., 61/15., 101/17., 118/18. i 126/19. - dalje: KZ/11.), odlučujući o žalbama državnog odvjetnika i optuženika podnesenim protiv presude Županijskog suda u Varaždinu od 2. svibnja 2022., broj Kzd-8/2021. u sjednici vijeća održanoj 29. rujna 2022. u prisutnosti u javnom dijelu sjednice optuženog OL te njegovog branitelja, odvjetnika Davorina Zlatareka

p r e s u d i o  j e

I Prihvaća se žalba državnog odvjetnika, te se preinačuje prvostupanjska presuda u osuđujućem dijelu u odluci o kazni i odluci o sigurnosnoj mjeri na način da se optuženi OL, zbog kaznenih djela, silovanja, iz članka 153. stavak 2. u vezi stavka 1. KZ/11., protupravnog oduzimanja slobode, iz članka 136. stavak 3. u vezi stavka 1. KZ/11., i teškog kaznenog djela spolnog zlostavljanja i iskorištavanja djeteta, iz članka 166. stavak 1. u vezi s člankom 158. stavak 1. KZ/11., činjenično i pravno opisanih pod točkom I (pod rednim brojevima 1 do 4 pobijane presude), uz primjenu članka 105. stavak 1. i 4. u vezi s člankom 25. i 26. stavak 1. Zakona o sudovima za mladež ("Narodne novine" broj 84/11., 143/12., 148/13., 56/15., 126/19. – dalje ZSM), osuđuje na jedinstvenu kaznu maloljetničkog zatvora u trajanju od 4 (četiri) godine, u koju mu se, na temelju članka 25. stavak 4. ZSM-a, uračunava svako lišenje slobode u vezi s kaznenim djelom od 10. prosinca 2020. pa nadalje, te se ukida prvostupanjska presuda u oslobađajućem dijelu i u tom dijelu predmet upućuje prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje i odluku i na temelju članka 31. ZSM-a u vezi s člankom 73. KZ/11. optuženom OL izriče se sigurnosna mjera zabrane približavanja, uznemiravanja ili uhođenja djece žrtava OLĐ i ŠL u trajanju od 5 (pet) godina dulje od izrečene kazne zatvora.

II Odbija se žalba optuženog OL kao neosnovana. te se potvrđuje prvostupanjska presuda u pobijanom, a nepreinačenom dijelu osuđujuće prvostupanjske presude.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom Županijskog suda u Varaždinu od 2. svibnja 2022. broj Kzd 8/2021. optuženi OL proglašen je krivim zbog počinjenja jednog kaznenog djela protiv spolne slobode silovanjem iz članka 153. stavak 2. u vezi stavka 1. KZ/11., dva kaznena djela protiv osobne slobode – protupravnim oduzimanjem slobode iz članka 136. stavak 3. u vezi stavka 1, te zbog jednog kaznenog djela spolnog zlostavljanja i iskorištavanja djeteta, teškog kaznenog djela spolnog zlostavljanja i iskorištavanja djeteta iz članka 166. stavak 1. u vezi s člankom 158. stavak 1. KZ/11., činjenično i pravno opisanih pod točkama I i II (pod brojevima 1 do 4 izreke pobijane presude) te je uz primjenu članka 105. stavak 1. i 4. u vezi s člankom 25. i 26. stavak 1. ZSM-a, osuđen na jedinstvenu kaznu maloljetničkog zatvora u trajanju od 3 (tri) godine i 6 (šest) mjeseci.

2. Na temelju članka 25. stavak 4. ZSM-a u izrečenu jedinstvenu kaznu maloljetničkog zatvora optuženom OL uračunava se vrijeme uhićenja i vrijeme provedeno u istražnom zatvoru od 10. prosinca 2020. pa nadalje.

3. Na temelju članka 31. ZSM-a u vezi s člankom 70. KZ/11. optuženom OL izrečena je sigurnosna mjera obaveznog psihosocijalnog tretmana koja će se izvršavati u okviru zatvorskog sustava s time da mjera može trajati do prestanka potrebe za istom, a najdulje dvije godine.

4. Optuženi OL se na temelju članka 453. točka 3. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 152/08., 76/09., 80/11., 121/11., 91/12. – odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17. i 126/19. - dalje: ZKP/08.) oslobađa optužbe zbog počinjenja kaznenog djela spolnog zlostavljanja i iskorištavanja djeteta, spolnom zlouporabom djeteta mlađeg od 15 (petnaest) godina iz članka 158. stavak 5. u vezi stavka 1. KZ/11. činjenično i pravno opisanog pod točkom VI (podbroj 5) izreke pobijane presude.

5. Na temelju članka 158. stavak 2. i 3. ZKP/08. oštećena ŠL je sa imovinsko-pravnim zahtjevom upućena u parnicu.

6. Na temelju članka 148. stavak 6. ZKP/08. optuženi OL je u cijelosti oslobođen obveze naknade troškova kaznenog postupka iz članka 145. stavak 2. točka 1. do 6. ZKP/08. i nagrade i nužnih izdataka postavljenog branitelja te opunomoćenika žrtava.

7. Protiv te presude žalbu je podnio državni odvjetnik i to zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja u odnosu na kazneno djelo pod točkom VI (broj 5.) izreke pobijane presude kao i zbog odluke o maloljetničkoj sankciji i sigurnosnoj mjeri te predlaže da se u odnosu na kazneno djelo, navedeno u točki VI (broj 5.) izreke pobijane presude, iz članka 158. stavak 5. u vezi stavka 1. KZ/11. na štetu djeteta žrtve ŠL ukine prvostupanjska presuda i predmet uputi prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje i odluku, a u odnosu na kaznena djela iz točke I (broj 1-4) izreke pobijane presude preinači u odluci o kazni izricanjem kazne maloljetničkog zatvora optuženiku u duljem trajanju te nadalje da se optuženiku izrekne sigurnosna mjera zabrane približavanja, uznemiravanja ili uhođenja djece žrtava, OLĐ i ŠL iz članka 31. ZSM-a u vezi s člankom 73. KZ/11.

8. Žalbu je podnio i optuženi OL putem branitelja Davorina Zlatareka, odvjetnika u Čakovcu i to zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, povrede kaznenog zakona, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i zbog odluke o kazni s prijedlogom da se pobijana presuda ukine.

9. Odgovor na žalbu državnog odvjetnika podnio je optuženi OL po branitelju Davorinu Zlatareku, odvjetniku u Čakovcu, navodeći da je prvostupanjski sud u dijelu presude kojom je oslobodio optuženog OL, donio zakonitu i pravednu odluku te se u tom dijelu nije mogla donijeti osuđujuća presuda. U odnosu na žalbene osnove zbog odluke o maloljetničkoj sankciji navodi da je prvostupanjski sud premalo vrednovao utvrđene olakotne okolnosti da je optuženiku izrečena prestroga kaznena sankcija prema odredbama ZSM-a. Stoga predlaže da se odbije žalba državnog odvjetnika.

10. Spis je sukladno odredbi članka 474. stavak 1. ZKP/08. bio dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske.

11. Sjednica vijeća u javnom dijelu održana je u prisutnosti optuženog OL kao i njegovog odvjetnika Davorina Zlatareka, dok nije pristupio uredno izviješten državni odvjetnik što sukladno s odredbom članka 475. stavak 3. ZKP/08. nije zapreka za održavanje sjednice.

12. Žalba državnog odvjetnika u odnosu na kaznu i sigurnosnu mjeru u osuđujućem djelu pobijane presude je osnovana kao i u odnosu na oslobađajući dio, dok žalba optuženika nije osnovana.

13. Žaleći se zbog bitne povrede odredaba ZKP/08. optuženik u žalbi iznosi da su u pobijanoj presudi navedeni samo djelomični navodi kako iz iskaza optuženika tako i iz iskaza žrtve OLĐ te ispitanih svjedoka radi čega da se pobijana presuda ne može ispitati jer je izreka presude proturječna sama sebi i razlozima presude koji su nejasni i u znatnoj mjeri proturječni. Žalitelj smatra da postoji proturječnost između odlučnih činjenica i onoga što se navodi u razlozima presude o sadržaju isprava iskaza danih u postupku i samih tih isprava i iskaza i to prvenstveno iz razloga jer prvostupanjski sud ne obrazlaže zašto nije prihvatio logičnu i objektivnu obranu optuženika posebno kad se uzme u obzir činjenica da je sa svojom tadašnjom djevojkom OLĐ bio u ljubavnoj vezi i imali su često spolne odnose pa da je tako bilo i 9. prosinca 2020. kada je imao s njom dobrovoljni spolni odnos. Ujedno žalitelj ističe da sud uopće ne obrazlaže nelogičnosti u iskazima žrtve, koje žalitelj ne konkretizira, opisan na način i uz motive pod utjecajem majke žrtve, koja je podnijela prijavu protiv optuženika. U odnosu na kaznena djela pod točkom II i III izreke pobijane presude navodi da sama žrtva kao i svjedoci nisu iskazivali da je bilo prisile od strane optuženika prema žrtvi te da i za ta kaznena djela u obrazloženju postoji niz kontradikcija.

14. Suprotno žalbenim navodima izreka presude nije proturječna sama sebi ni razlozima presude niti su razlozi nejasni i u znatnoj mjeri proturječni između onoga što se navodi u razlozima presude, sadržaju isprava i iskaza danih u postupku i samih tih isprava i iskaza. Naime, ispravno je prvostupanjski sud pod točkom 22. obrazloženja pobijane presude naveo zbog čega poklanja vjeru iskazu žrtve OLĐ ocjenjujući njezin iskaz kao detaljan, uvjerljiv, iskren i okolnosan, jer ga je iznijela detaljno i iskazivala je o onome što se dogodilo kako je upamtila i doživjela, te da to nije izmislila tereteći optuženika na nagovor svoje majke ili iz nekog drugog razloga. Njezin iskaz potvrđuje i njezina majka koja je ispitana kao svjedokinja i kojoj se ŠLĐ povjerila te joj ispričala o događaju. Ispravno je prvostupanjski sud obrazložio da na istinitost njihovih iskaza upućuje i zapisnik o očevidu sačinjen od PU Koprivničko-križevačke, PP Koprivnica od 10. prosinca 2020., a koji je proveden u sobi žrtve OLĐ nakon inkriminiranog događaja iz kojeg proizlazi da je bilo borbe, razbacane su stvari i odjeća po krevetu i podu, kao i iz nalaza i mišljenja sudsko-medicinskog vještaka Davora Majera. Prvostupanjski sud je ispravno nalaz i mišljenje navedenog vještaka ocijenio kao stručno, nepristrano mišljenje, dano u skladu sa pravilima struke, a vještak je odgovorio na sva postavljena pitanja i iz čega proizlazi da je oštećena OLĐ zadobila tjelesne ozljede. U nalazu je objašnjen međusobni fizički kontakt optuženika i oštećenice s obzirom na konstatirane ozljede, kao i mehanizam nastanka. Nadalje, ispravno se prvostupanjski sud pozvao u točki 25. obrazloženja presude i na nalaz Opće bolnice dr. Tomislava Bardeka iz Koprivnice, iz kojeg proizlazi da je žrtva došla na pregled zbog reakcije na teški stres i poremećaj prilagodbe s dijagnozom anksiozno-depresivnog poremećaja, zbog pogoršanja psihičkog stanja. Nadalje, ispravno je prvostupanjski sud ocijenio neuvjerljivom obranu optuženog OL kada navodi da je spolni odnos između njega i žrtve bio dobrovoljan i bez primjene sile, što je prvostupanjski sud obrazložio, dovodeći u vezu komunikaciju između optuženika i svjedoka DL. Suprotno, istaknutim žalbenim navodima optuženika kada ističe da je bio sa žrtvom OLĐ u ljubavnoj vezi i da su često imali spolne odnose pa da je tako bilo i inkriminiranog događaja 9. prosinca 2020., da sud nije obrazložio zašto u tom pravcu nije prihvatio logičnu i objektivnu obranu optuženika, za istaknuti je da je sud obrazložio zbog čega je u cijelosti poklonio vjeru iskazu žrtve OLĐ sve pod točkom 22. pobijane presude, te je također obrazložio i iskazivanja svjedokinje majke ĐL pod točkom 23. kao i ostale provedene dokaze kojima je poklonio vjeru, a sve obrazloženo pod točkom 24. i 25. pobijane presude, slijedom čega nisu prihvaćeni navodi iskaza optuženika u odnosu na kazneno djelo pod točkom I izreke pobijane presude.

15. Suprotno žalbenim navodima optuženika kada navodi da su u odnosu na kaznena djela pod točkom II i III izreke pobijane presude žrtva, kao i niz svjedoka (ne navodeći o kojim svjedocima se radi), naveli da nikakvih prisila od strane optuženika prema žrtvi nije bilo te da za ta kaznena djela postoji niz kontradikcija između iskaza svjedoka i zaključka u obrazloženju, iako se u žalbi ne navodi o kojim kontradikcijama bi se radilo, za istaknuti je da je prvostupanjski sud iscrpno obrazložio zbog čega smatra istinitim, uvjerljivim, životnim i okolnosnim iskaz žrtve OLĐ vezano za inkriminirani događaj od 25. studenog 2020. Naime iz iskaza žrtve proizlazi da nije imala namjeru ostati spavati kod OL sa 24. na 25. studenog 2020. te je opisala događanja i razgovor sa optuženim OL koji je nakon toga bio nasilan prema njoj, počeo ju gušiti te joj rekao da je neće pustiti kući, da će joj zaključati vrata ako bude htjela otići i kako je bila preplašena, jer je to bilo prvi put da je optuženik bio nasilan prema njoj, ostala je spavati kod njega, nije otišla kući, niti je pokušavala otići do jutra u 7 sati kada je po nju došla majka koju ju je odvela kući. Sud je također obrazložio zašto smatra uvjerljivim iskaz žrtve OLĐ, a sve kao što je navedeno pod točkom 28. obrazloženja pobijane presude. Osim toga na istinitost iskaza žrtve ukazuje iskaz socijalne radnice Maje Ernečić koja je žrtvi spomenula da se protiv OL vodi postupak vezano uz njegovu raniju djevojku u vezi čega ga je ŠLĐ i pitala, a što je potvrdio i sam optuženik u svom iskazu, kao i da se povjerila socijalnoj radnici da je optuženik prema njoj bio nasilan i da ju je gušio, a to proizlazi i iz iskaza žrtvine razrednice DLĐ kojoj se ŠLĐ prvoj o tome povjerila i koja je nakon toga obavijestila žrtvinu majku te je sud uzeo u obzir iskaz majke ĐL. U odnosu na kazneno djelo pod točkom III izreke pobijane presude, sud je pod točkom 30. obrazloženja objasnio zašto smatra istinitim, uvjerljivim, životnim i okolnosnim iskaz žrtve OLĐ vezano za događanja od 30. studenog 2020. koji iskaz je potkrijepljen iskazima svjedokinja, IL i RL, a isto je obrazloženo pod točkom 31. obrazloženja pobijane presude, kao i iz kojih razloga prvostupanjski sud nije prihvatio obranu optuženika kao uvjerljivu, već kontradiktornu u dijelu kojem je suprotna opisu događanja od strane žrtve OLĐ. Također je sud obrazložio iz kojih razloga ne smatra istinitim iskaz svjedoka RL koji je prijatelj optuženika, u dijelu kada navodi da je ŠLĐ nakon što je htjela otići od optuženika, primio je za nadlakticu, ona da ga je samo pogledala te ju je on pustio i ona je otišla što nije tvrdio ni sam optuženik, a sud je naveo da isti iskaz smatra danim s namjerom pokušaja otklanjanja kaznene odgovornosti od optuženika. Stoga ni u odnosu na kaznena djela pod točkom II i III izreke pobijane presude nije počinjena bitna povreda odredaba kaznenog postupka kako se upire u žalbi.

15. Ispitujući pobijanu presudu po službenoj dužnosti drugostupanjski sud također nije našao da bi bile počinjene bitne povrede odredaba kaznenog postupka na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, a sve na temelju članka 476. stavak 1. točka 1. ZKP/08.

16. Optuženik se žali i na povredu kaznenog zakona koju ničim ne obrazlaže već navodi da je u odnosu na kazneno djelo pod točkom I, II i III izreke pobijane presude sud pogrešno primijenio odredbe kaznenog zakona na temelju utvrđenog stanja i provedenih dokaza i to članka 153. stavak 2. u vezi stavka 1. KZ/11. te članka 136. stavak 3. u vezi stavka 1. KZ/11. Suprotno žalbenim navodima u konkretnom slučaju ovaj sud nije utvrdio da bi bila počinjena bilo koja povreda kaznenog zakona iz članka 469. stavak 1. točka 1. do 6. ZKP/08.

17. Žaleći se zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja optuženik ističe da u odnosu na kazneno djelo pod točkom I izreke pobijane presude je činjenično stanje nepotpuno i pogrešno utvrđeno jer sud nije spomenuo činjenicu da je i žrtva aktivno trenirala boks zajedno sa optuženikom te da su određene ozljede pronađena na njezinom tijelu, ali i na njegovom tijelu mogle biti i od sportskih aktivnosti i boksa te da je sudsko-medicinsko vještačenje odnosno nalaz i mišljenje, nedostatno u odnosu na to kazneno djelo. Međutim, suprotno istaknutim žalbenim navodima sud je detaljno analizirao nalaz i mišljenje sudsko-medicinskog vještaka Davora Majera, ocijenio vještačenje kao stručno, nepristrano i u skladu sa pravilima struke. Osim toga u obzir je uzeta medicinska dokumentacija i fotografija žrtve, koja je zadobila tjelesne ozljede te je to detaljno opisano i elaborirano pod točkom 24. obrazloženja pobijane presude. Vještak se, a što je izneseno i u obrazloženju pobijane presude izjasnio o zadobivanju ozljeda oboje sudionika, dakle i optuženika i oštećenice koje se mehanizmom nastanka uklapaju u dinamiku događaja kakvu je prikazala žrtva u svom iskazivanju i navodeći da u bitnom odudara od dinamike događaja kakvu je prikazao optuženik u svojim iskazima, a posebno kad je tvrdio da se radilo o dobrovoljnom spolnom odnosu s obje strane bez ikakvog nasilja sa njegove strane. Osim toga vještak je odgovarao na sva pitanja na raspravi, pojašnjavajući određene situacije pa tako i na pitanja branitelja optuženika te u tom pravcu nije pogrešno i nepotpuno utvrđeno činjenično stanje u odnosu na kazneno djelo pod točkom I izreke pobijane presude. Vještak se jasno i decidirano izjasnio na koji način su nastale ozljede na strani kako žrtve tako i optuženika.

18. U odnosu na kazneno djelo pod točkom II izreke pobijane presude žaleći se zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja optuženik u žalbi navodi da je činjenični opis tog kaznenog djela neodređen i da je neživotno i nelogično da bi optuženik imao spolni odnos sa djevojkom, a da bi nakon toga imao cilj da je onemogući da ode kući na način da je rekao da će zaključati vrata i neće je pustiti jer je čitavo vrijeme boravka taj prostor bio otključan, optuženik je spavao, te da je nelogično da bi joj optuženik ograničio slobodu kretanja. Suprotno žalbenim navodima optuženika ispravno je prvostupanjski sud uzeo u obzir iskaz žrtve OLĐ koja je detaljno opisala kako je optuženik prema njoj biti nasilan, počeo je gušiti, rekao da je neće pustiti kući, zaključat će vrata ako bi htjeti otići, a ista je opisala da je bila preplašena i da je to prvi put da je optuženik bio nasilan prema njoj. Međutim ostala je spavati kod njega i nije otišla kući, jer je to ponašanje optuženika za nju bilo neočekivano. Osim toga ista se kao što je i sama navela prestrašila, jer optuženik se profesionalno bavi boksom i zbog toga je ostala iz straha, iako je namjeravala ići kući, a što je sve detaljno obrazloženo pod točkama 28. i 29. pobijane presude.

19. U odnosu na kazneno djelo pod točkom III izreke pobijane presude žaleći se zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja optuženik u žalbi navodi da je upitna vjerodostojnost iskaza ŠLĐ da bi je optuženik držao za ruku protiv njezine volje 30 (trideset) minuta na javnom mjestu i da se u konačnici radilo samo o razgovoru osoba koje su bile u ljubavnoj vezi, a ne o ograničenju slobode kretanja, te da ponašanje optuženika ni u tom slučaju nije takvo da bi upućivalo na počinjenje kaznenog djela iz članka 136. stavak 1. u vezi stavka 1. KZ/11. Osim toga navedeno je da sud nije proveo dokaz ispitivanjem majke optuženika PL, čime je činjenično stanje ostalo nepotpuno utvrđeno, a koja bi mogla potvrditi ili negirati navode iz iskaza optuženika vezano uz okolnosti boravka žrtve u kući optuženika te njihovih odnosa u vrijeme trajanje ljubavne veze. Nadalje se navodi da nije provedeno ni psihologijsko-psihijatrijsko vještačenje ni optuženika, ali ni žrtvi vezano uz ličnost i utvrđivanje stupnja ubrojivosti u vrijeme počinjenja kaznenog djela, kako bi se adekvatno mogla procijeniti situacija u odnosu žrtve i optuženika pa slijedom toga potvrditi ili negirati teza o počinjenju kaznenog djela. Suprotno žalbenim navodima sud je pod točkom 30. obrazloženja pobijane presude naveo zbog čega smatra istinitim, uvjerljivim, životnim i okolnosnim iskaz žrtve OLĐ vezano za ovaj inkriminirani događaj koja ga je detaljno opisala, potvrđen iskazima svjedokinje IL i RL koji su opisali događaj ispred škole između žrtve i optuženika, koji su naveli da žrtva nije htjela razgovarati sa optuženikom i dok ju je ispitivao što se događa, a onda kad se digla s klupe i htjela otići da ju je OL svojom rukom primio za njenu u predjelu nadlaktice da bi je zaustavio. Prvostupanjski sud je obrazložio zbog čega nije prihvatio iskaz optuženog OL, koji je samo rekao da je ŠLĐ uhvatio za ruku rekavši joj "sjedni tu dolje", nakon čega da ju je lagano posjeo na klupu pa se ona nije opirala, da je više glumila da želi otići. Ujedno je ispravno prvostupanjski sud zaključio da u tom dijelu ne smatra istinitim iskaz svjedoka RL, inače prijatelja optuženika, koji je naveo da nakon što je ŠLĐ htjela otići te nakon što je optuženik primio za nadlakticu da ga je samo pogledala te da ju je optuženik pustio i da je ona otišla, a iz razloga jer to nije tvrdio ni sam optuženik pa u tom dijelu prvostupanjski sud ispravno obrazlaže da iskaz tog svjedoka nije smatrao istinitim već danim s namjerom pokušaja otklanjanja kaznene odgovornosti optuženika. U odnosu na žalbene navode vezano za ispitivanje svjedokinje PL sud je detaljno naveo pod točkom 3.1. obrazloženja pobijane presude iz kojih razloga ista nije ispitana, a na iste okolnosti ispitan je otac optuženika TL. Slijedom navedenog u tom pravcu također nije nepotpuno i pogrešno utvrđeno činjenično stanje. Tijekom dokaznog postupka stranke nisu predlagale provođenje psihologijsko-psihijatrijske obrade kako optuženika tako i žrtve, a niti je postojala sumnja u ubrojivost optuženika, odnosno zdravlje optuženika i žrtve pa je činjenično stanje u odnosu na kaznena djela pod točkom 1. 2. i 3. ispravno i potpuno utvrđeno.

20. Zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja žali se državni odvjetnik u odnosu na oslobađajući dio presude, kazneno djelo iz točke VI (pod brojem 5) izreke pobijane presude navodeći da suprotno stajalištu prvostupanjskog suda iz provedenih dokaza proizlazi da je optuženik počinio kazneno djelo spolne zlouporabe djeteta mlađeg od 15 (petnaest) godina iz članka 158. stavak 5. u vezi stavka 1. KZ/11. te da to proizlazi iz iskaza djeteta žrtve ŠL, kao i njezine majke. Također se u žalbi navodi da je prvostupanjski sud trebao uzeti u obzir dob djeteta žrtve, način iskazivanja, podatke o njezinim obiteljskim prilikama i razvoju, jer da je u odnosu na tu žrtvu vidljiva nemogućnost vremenskog orijentiranja i neshvaćanja svih postupaka optuženika prema njoj. Državni odvjetnik u žalbi ističe provedenu multidisciplinarnu obradu u Poliklinici za zaštitu djece i mladeži Grada Zagreba, te iz kojih razloga nije odmah podnesena kaznena prijava u odnosu na ovo kazneno djelo protiv optuženika te odnos žrtve prema optuženiku. Žalitelj smatra da manje konfuznosti ili različitosti iskaza djeteta žrtve i njezine majke, ne čine iskaze nevjerodostojnima i nelogičnima, već su rezultat specifičnosti njihovih ličnosti i utvrđenih poteškoća, kao i osobnih prilika te odnosa prema optuženiku. Posebno državni odvjetnik u žalbi navodi da se to odnosi na iskaz žrtve, za koji iskaz smatra da je, jer je tako iskazivala i u razgovoru sa školskom pedagoginjom, pa da se stoga ne može tvrditi da je njezin iskaz različit, nedosljedan ili proturječan. Razlike prisutne u iskazivanju svjedokinje JL se odnose na to je li optuženik imao nož kad je žrtvu odvukao u wc, svjedokinja događaj nije osobno vidjela već je iskazivala o onome što joj je kćerka povjerila, odnosno posredna svjedokinja sestra žrtve, pa ni u tom dijelu iskaz nije nelogičan. Navode se i sadržaji SMS poruka između žrtve i optuženika od 25. prosinca 2019. što da upućuje da je došlo do spolnog odnosa između optuženika i žrtve u javnom wc-u kao i iz iskaza zaposlenika škole koji viđaju optuženika i žrtvu, da optuženik dolazi pred školu. Nadalje se u žalbi analizira iskaz žrtve te navodi da je za vrijeme nasilnog spolnog odnosa u wc-u optuženik svršio u nju, te da joj je rekao da će opet ostati trudna i da ga nije briga što će ostati trudna. Upravo to potvrđuje da je došlo do novog spolnog odnosa između njih, koji je bio bez zaštite i mogao bi rezultirati trudnoćom, a sve se dogodilo kada je optuženik došao pred školu nakon čega su on i žrtva išli u javni wc. U tom pravcu postoje i SMS poruke, međutim žalitelj navodi da je prvostupanjski sud propustio iz čitavog konteksta poruka izvesti zaključak o tome što se zapravo dogodilo između žrtve i optuženika u javnom wc-u. U žalbi se također navodi da nije sporno da je došlo do spolnog odnosa između žrtve i optuženika, međutim da se spornim ukazalo je li spolni odnos bio nasilan kako je to opisala žrtva u svom iskazu, međutim, u tom pravcu treba uzeti način izvršenja kaznenog djela, kojeg je žrtva opisala tako da je za vrijeme spolnog odnosa držala ruke na vodokotliću, koji položaj vodokotlića je drugačiji prema dostupnim fotografijama, a koje mogu biti sačinjene kasnije i ne odgovarati stanju u vrijeme počinjenja djela. U žalbi se navode sklonosti optuženika agresivnom ponašanju prema majci, koju je napao, grubosti prema djeci u školi te agresivnom ponašanju prema članovima obitelji, kao i raniji ljubomorni ispadi prema žrtvi te prisutno traumatsko iskustvo i brojni rizični čimbenici koji proizlaze iz nalaza i mišljenja Poliklinike za zaštitu djece i mladih Grada Zagreba. Državni odvjetnik ističe u žalbi da se žrtva povjerila stručnim osobama u školi, o čemu svjedoče podaci iz škole te Centra za socijalnu skrb Koprivnica kao i nalaz Poliklinike za zaštitu djece i mladih Grada Zagreba u odnosu na žrtvu. Također žalitelj smatra da je indikativna demotiviranost žrtve za prijavljivanje optuženika što sve govori u prilog da je iskaz djeteta žrtve autentičan i vjerodostojan nasuprot obrani optuženika, čime da su ostvarena sva bitna obilježja kaznenog djela pod točkom VI (točka 5) izreke pobijane presude za koje je optuženik oslobođen optužbe.

21. Uzimajući u obzir sve navode iznesene u žalbi državnog odvjetnika u odnosu na točku VI (točka 5) izreke oslobađajućeg dijela pobijane presude za sada je sporno je li došlo do spolnog odnosa između optuženika i žrtve, a posebno radi li se o nasilnom spolnom odnošaju, kako navodi žrtva. Naime, potrebno je uzeti u obzir iskaz majke žrtve, tako i SMS komunikaciju između žrtve i optuženika u kojoj se također ne spominje nasilni spolni odnosu u javnom wc-u, ali se spominje moguća trudnoća te posebno nalaz i mišljenje multidisciplinarnog tima Poliklinike za zaštitu djece i mladih Grada Zagreba od 27. srpnja 2020. U nalazu Poliklinike se za dijete, ŠL, uz brojne nepovoljne čimbenike vezano za primarnu obitelj, traumatska iskustva u vršnjačkim odnosima i brojne rizične čimbenike, koji narušavaju njeno mentalno zdravlje, spominju mogući problemi s navodnim seksualnim zlostavljanjem od strane optuženika. Iz tog razloga je prihvaćena žalba državnog odvjetnika te je ukinuta pobijana presuda u oslobađajućem dijelu, u odnosu na točku VI izreke prvostupanjske presude.

21.1. U ponovljenom postupku će se utvrditi je li do spolnog odnošaja došlo, jer za sada činjenično stanje nije u potpunosti utvrđeno, jesu li u konkretnom slučaju bila ispunjena obilježja kaznenog djela iz članka 158. stavak 1. ili stavak 5. KZ/11. s obzirom da je žrtva, ukoliko je optuženik s istom imao spolni odnošaj, tada bila 13 godina. U ponovljenom postupku treba izvesti sve do sada provedene dokaze, a po potrebi i druge, posebno pažljivo i savjesno analizirati i cijeniti iskaze optuženika OL, žrtve ŠL te svjedoka, JL, NL, dr. ĐLĐ i majke žrtve JL i to ne samo svaki od tih iskaza posebno, već i u međusobnoj povezanosti i povezanosti s nalazom i mišljenjem Poliklinike za zaštitu djeca Grada Zagreba nakon čega će se zaključiti je li optuženik počinio kazneno djelo iz članka 158. KZ/11.

22. Žaleći se zbog odluke o kazni na osuđujući dio presude optuženik navodi da su prilikom odlučivanja "šturo" navedene olakotne okolnosti, koje su uzete u obzir na strani optuženika, a da u obzir nije uzeto izvješće Centra za socijalnu skrb Koprivnica o osnovnim obiteljskim i materijalnim prilikama za optuženika, složena obiteljska situacija te disfunkcionalnost u odnosima roditelja uz pretjerano konzumiranje alkohola. Također se navodi da je primijenjena sankcija maloljetničkog zatvora u trajanju od 3 (tri) godine i 6 (šest) mjeseci "apsolutno prestroga i neprimjerena" jer se postupak vodio prema odredbama ZSM-a , optuženik se nalazi u istražnom zatvoru, pa bi se blažom kaznom i to odgojnim mjerama postigla svrha sukladno članku 7. ZSM-a.

23. Zbog odluke o kazni, maloljetničke sankcije, žali se i državni odvjetnik navodeći da je trebalo izreći kaznu maloljetničkog zatvora u duljem trajanju, uzimajući u obzir jačinu ugrožavanja, povredu zaštićenog dobra kao i prijašnji život optuženika i obiteljske prilike te odnos prema žrtvama, posebno uzimajući u obzir činjenicu da su kaznena djela počinjena prema žrtvama s kojima je optuženik bio u ljubavnoj vezi, iskorištavajući njihovu zaljubljenost i naivnost. Također se u žalbi navodi da je sud kao otegotno trebao cijeniti okolnosti utvrđene u pogledu načina počinjenja kaznenog djela pod točkom I izreke pobijane presude te iskazanu izrazitu brutalnost prema žrtvi OLĐ. Državni odvjetnik navodi da je u završnom govoru predloženo da se optuženiku uz sigurnosnu mjeru iz članka 70. KZ/11. izrekne i sigurnosna mjera zabrane približavanja, uznemiravanja ili uhođenja djece žrtava OLĐ i ŠL iz članka 31. ZSM-a u vezi s člankom 73. KZ/11. za koju su postojali uvjeti te predlaže prihvaćanje žalbe i u tom dijelu.

24. U odnosu na odluku o kazni, za istaknuti je da kazna mora sadržavati individualiziranu zakonom predviđenu društvenu osudu zbog konkretnog kaznenog djela.

25. Zadatak suda nije ograničen da se samo iz zakonskog opisa kaznenog djela pravnih formulacija i činjeničnog učina kreira konkretno ostvareno kazneno djelo, već izabrati vrstu i mjeru kazne koja će odgovarati svrsi kažnjavanja. Stoga se uloga suda pri tome ne svodi na mehaničko posredovanje između slova zakona i stvarnosti. Zakonodavac kod generaliziranja svrhe kažnjavanja nastoji obuhvatiti neodređeni broj slučajeva i sažeti ih u opće pravilo. Sud će u svakom pojedinom slučaju konkretizirati opće pravilo i deduktivnim postupkom stvoriti zaključke potrebne za pravičnu odluku o vrsti i mjeri kazne. Prilikom određivanja vrste i mjere kazne koju će primijeniti, sud mora uzeti u obzir okolnosti koje utječu da kazna po vrsti i mjeri bude lakša ili teža za počinitelja kaznenog djela osobito stupanj krivnje, pobude iz kojeg je kazneno djelo počinjeno, jačinu ugrožavanja, povrede zaštićenog dobra, pobude, stupanj povrede počiniteljevih dužnosti, način počinjenja, skrivljene učinke kaznenog djela, prijašnji počiniteljev život, osobne i imovinske prilike te njegovo ponašanje nakon počinjenog kaznenog djela kao i odnos prema žrtvi i trud da naknadi štetu. S pravom državni odvjetnik ukazuje na određene otegotne okolnosti na strani optuženika, to je prije svega što je optuženik kaznena djela počinio prema djeci žrtvama s kojima je bio u ljubavnoj vezi iskorištavajući njihovu zaljubljenost i naivnost kako bi ih pokorio svojoj volji, kao što treba uzeti u obzir i okrutnost, autoritativnost i želju za dominacijom nad žrtvama na strani optuženika. Također sud nije cijenio otegotnim da je optuženik prilikom počinjenja kaznenih djela pokazao agresivnost prema žrtvama kada mu je odredio mjeru iz članka 31. ZSM-a u vezi s člankom 70. KZ/11. Upravo navedene otegotne okolnosti kao i težina počinjenih kaznenih djela za koje je optuženik proglašen krivim te posljedice nisu dovoljno došle do izražaja prilikom odmjeravanja kazne optuženiku. Zato je u pravu državni odvjetnik kada navodi da je zbog svih utvrđenih okolnosti potrebno izreći strožu kaznu jer se ovako izrečenom kaznom neće moći ostvariti svrha kažnjavanja i sve navedene otegotne okolnosti su takve da opravdavaju izricanje stože kazne optuženiku.

26. Stoga se optuženiku za kaznena djela pod točkom I do IV izreke pobijane presude izriče jedinstvena kazna maloljetničkog zatvora u trajanju od 4 (četiri) godine, a što je sve sukladno odredbama članka 105. stavak 1. i 4. u vezi sa člankom 25. i 26. stavak 1. ZSM. Po ocjeni ovog drugostupanjskog suda upravo će se takvom jedinstvenom kaznom maloljetničkog zatvora posebno vodeći računa o otegotnim okolnostima na strani optuženika, a koji se odnose na njegov odnos prema žrtvama iskorištavajući ljubavne veze s njima i naivnost, kao i želju za dominacijom te pokazujući agresivnost prema njima, posebno u odnosu na OLĐ, kojoj je nanio i povrede, uzimajući u obzir i način počinjenja, postići svrha maloljetničkog zatvora iz članka 6. stavak 2. ZSM, a uz uvjete predviđene prema odredbama članka 105. ZSM-a. Naime, pri odmjeravanju kazne maloljetničkog zatvora, a na temelju članka 25. stavak 3. ZSM, sud je uzeo u obzir sve okolnosti koje utječu na visinu kazne (prema Kaznenom zakonu), imajući pritom posebno na umu stupanj zrelosti počinitelja, sada 20 godišnjaka, vrijeme koje je potrebno za njegov odgoj, obrazovanje i stručno osposobljavanje.

27. U pravu je državni odvjetnik kada navodi da su ispunjene sve pretpostavke za određivanje sigurnosne mjere zabrane približavanja, uznemiravanja i uhođenje djece žrtava OLĐ i ŠL iz članka 31. ZSM-a u vezi sa člankom 73. KZ/11., kako je to državni odvjetnik predložio i na raspravi, a prvostupanjski sud se o prijedlogu nije uopće izjasnio. Naime, postoji opasnost da bi optuženik prema djeci žrtvama mogao ponoviti istovrsna kaznena djela ili im se osvetiti za prijave, jer je tako žrtva OLĐ navela u policiji pa su ispunjeni zakonski uvjeti za izricanje navedene sigurnosne mjere. Time je prihvaćen prijedlog državnog odvjetnika te je optuženiku naložena navedena sigurnosna mjera zabrane približavanja, uznemiravanja i uhođenja djece žrtava OLĐ i ŠL, prvenstveno uzimajući u obzir upornost i bezobzirnost na strani počinitelja prilikom izvršenja kaznenih djela, za koja je proglašen krivim.

28. Zbog svega navedenog preinačena je prvostupanjska presuda u odluci o kazni, a koju kaznu drugostupanjski sud smatra primjerenom kako kaznenim djelima tako i ličnosti počinitelja te pogodnim za ostvarenje svrhe kažnjavanja izražavanjem društvene osude zbog počinjenih kaznenih djela.

28.1 Na temelju članka 31 ZSM/ u vezi s člankom 70 KZ/11. ispravno je prvostupanjski sud optuženiku izrekao sigurnosnu mjeru obaveznog psihosocijalnog tretmana što je sve obrazloženo pod točkom 39. prvostupanjske presude, a koje obrazloženje prihvaća i ovaj drugostupanjski sud.

28.2. Međutim ispravno državni odvjetnik u svojoj žalbi predlaže i izricanje sigurnosne mjere zabrane približavanja, uznemiravanja ili uhođenja djece žrtava ILĐ i ŠL po članku 31. ZSM u svezi članka 73 KZ/11. Naime u obzir treba uzeti način postupanja optuženika prema žrtvama, uz činjenicu da se aktivno bavio boksom te postizao vrhunske rezultate u tom sportu, te zbog tjelesne spremnosti i obučenosti postoji i objektivna opasnost da bi mogao ponoviti istovrsna ili sličan kaznena djela a posebno uz podatak u spisu (list 362-365) gdje iz pisma majke žrtve ILĐ proizlazi da joj je žrtva rekla kako je čula da će optuženik po izlasku iz zatvora prebiti žrtvu i njenu majku u svojoj ukupnosti opravdava izricanje i ove sigurnosne mjere. Stoga je i u tom dijelu prihvaćena žalba državnog odvjetnika.

28.3. Visoki kazneni sud smatra da će se jedinstvenom kaznom maloljetničkog zatvora u trajanju od 4 (četiri) godine, te izrečenim sigurnosnim mjerama kako iz članka 31. ZSM u svezi člankom 70. KZ/11. tako i u svezi članka 73. KZ/11. utjecati na počinitelja, kao i na sve druge da ne čine kaznena djela te utjecati na jačanje svijesti o pogibeljnosti činjenja kaznenih djela i pravednosti kažnjavanja počinitelja te omogućiti počiniteljevo ponovo uključivanje u društvo. Slijedom navedenog nije osnovana žalba optuženika zbog odluke o kazni, odnosno maloljetničkoj sankciji.

29. Kako nisu utvrđene povrede na koje drugostupanjski sud sukladno članku 476. stavak 1. točka 1. i 2. ZKP/08. pazi po službenoj dužnosti to je na temelju članka 482, 483. i 486. stavak 1. ZKP/08. trebalo odlučiti kao u izreci ove presude.

U Zagrebu 29. rujna 2022.

Predsjednica vijeća:

dr.sc. Lana Petö Kujundžić, v.r.