Republika Hrvatska
Županijski sud u Splitu
Poslovni broj: Gž Zk-46/2022-3
Split, Gundulićeva 29a
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Splitu, u vijeću sastavljenom od sudaca Tihane Pivac, kao predsjednice vijeća, te Marijana Miletića, kao člana vijeća i suca izvjestitelja i Ane Grbavac, kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice Republike Hrvatske, OIB: ..., zastupane po Općinskom državnom odvjetništvu u Sisku, OIB: ..., protiv tuženika I. Š., OIB: ..., iz G., radi brisovne tužbe, odlučujući o žalbi tužiteljice, protiv presude Općinskog suda u Sisku, Stalne službe u Glini, pod poslovnim brojem 20 P-22/2021-12 od 9. lipnja 2022., u sjednici vijeća, održanoj 29. rujna 2022.,
p r e s u d i o j e
Odbija se žalba tužiteljice Republike Hrvatske kao neosnovana i potvrđuje se presuda Općinskog suda u Sisku, Stalne službe u Glini, pod poslovnim brojem 20 P- 22/2021-12 od 9. lipnja 2022.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskom presudom suđeno je:
"Odbija se tužbeni zahtjev tužiteljice Republike Hrvatske koji glasi:
"I. Ispravlja se zemljišnoknjižno stanje nastalo na osnovu točke 1. rješenja Općinskog suda u Sisku, Stalna služba u Glini, Zemljišnoknjižni odjel u Glini broj: Z-11964/2020 od 10. studenoga 2020. donesenog u pojedinačnom ispravnom postupku na način da se na k.č.br. 236/9 k.o. Š. uspostavlja zemljišnoknjižno stanje kakvo je bilo prije provedbe rješenja Općinskog suda u Sisku, Stalne službe u Glini, Zemljišnoknjižni odjel u Glini broj: Z-11964/2020 od 10. studenoga 2020. te određuje uknjižba brisanja prava vlasništva tuženika I. Š. O.: ..., G., uz istovremenu uknjižbu prava vlasništva za korist Republike Hrvatske.
II. Nalaže se tuženiku I. Š., OIB: ..., G., da tužiteljici Republici Hrvatskoj naknadi parnični trošak zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana donošenja presude pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, u roku od 15 dana."
2. Žali se tužiteljica, pobijajući prvostupanjsku presudu, zbog žalbenih razloga bitne povrede odredbi parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava, sve u smislu članka 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19 i 80/22 – dalje: ZPP), predlažući da se ista presuda preinači u skladu sa žalbenim navodima, podredno ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovni postupak.
3. Odgovoru na žalbu nije podnesen.
4. Žalba nije osnovana.
5. Predmet ovog postupka je zahtjev tužiteljice za ispravak zemljišnoknjižnog stanja na k.č.br. 236/9 k.o. Š., a na kojoj nekretnini je u zemljišnim knjigama upisan tuženik temeljem točke 1. izreke rješenja Općinskog suda u Sisku, Stalne službe u Glini, Zemljišnoknjižnog odjela u Glini, pod poslovnim brojem Z-11964/2020 od 10. studenoga 2020., donesenog u nepravilno provedenom pojedinačnom ispravnom postupku, na način da se na k.č.br. 236/9 k.o. Š. uspostavi zemljišnoknjižno stanje kakvo je bilo prije provedbe navedenog rješenja i odredi uknjižba brisanja prava vlasništva tuženika, uz istovremenu uknjižbu prava vlasništva za korist Republike Hrvatske.
6. Iako, tužiteljica pobija prvostupanjsku presudu i zbog žalbenih razloga bitne povrede odredbi parničnog postupka, u žalbi ne navodi u čemu bi se ta povreda sastojala, pa kako ovaj drugostupanjski sud nije našao one povrede iz članka 354. stavak 2. ZPP-a, na koje pazi po službenoj dužnosti, temeljem članka 365. stavak 2. ZPP-a, to je žalba zbog tog žalbenog razloga neosnovana.
7. Nije u pravu tužiteljica, niti, kada navodi da se prvostupanjska presuda temelji na pogrešno i nepotpuno utvrđenom činjeničnom stanju, te da je sud prvog stupnja pogrešno postupio, kada je odbio tužbeni zahtjev tužiteljice.
8. Naime, prvostupanjski sud, ispitao je sve okolnosti bitne za donošenje pravilne i zakonite odluke u ovom predmetu, te je na temelju nespornih činjenica, kao i onih utvrđenih, na temelju izvedenih dokaza i njihove valjane ocjene (članak 8. ZPP-a), potpuno i pravilno utvrdio činjenično stanje.
9. Tako, je po provedenom dokaznom postupku, a temeljem rezultata kompletne raspravne građe, prvostupanjski sud utvrdio slijedeće činjenično stanje:
- rješenjem tog suda pod poslovnim broje Z-11964/2020-10 od dana 10. studenog 2020., da je udovoljeno prijedlogu predlagatelja I. Š., te da je određen ispravak zemljišnoknjižnog stanja, na način da je određeno brisanje uknjižbe prava vlasništva na nekretninama, između ostalih, kč.br.236/9 oranica L. od 3169 m² u z. k. ul. br. 655 k.o. Š., te da je određena uknjižba prava vlasništva za korist I. Š.;
- uvidom u povijest promjena na katastarskim česticama Državne geodetske uprave od dana 17. siječnja 2019., u katastarskom operatu od neutvrđenog dana do 1967. godine, kč.br. 236/1 da je upisana na posjednika OPZ-Glina u posjedovnom listu broj 307., te 1967. da se vrši parcelacija kč.br. 236/1, koja da se parcelira na kč.br. 236/9, te da se upisuje na posjednika M. T. u posjedovnom listu broj 211, a od neutvrđenog dana do pisanja kč. br. 236/9 da je upisana je na posjednika B. Š., S. (sada upisan kao B. Š., S.);
- iz uvjerenja Državne geodetske uprave, u katastarskom operatu od 1953. godine do dana pisanja uvjerenja na kč. br. 236/9 kao posjednik da je upisan B. Š., S.;
- rješenjem tog suda pod poslovnim brojem Z-1178/2019 od 19. ožujka 2020., na prijedlog I. Š., da je otvoren pojedinačni zemljišnoknjižni ispravni postupak za (između ostalih) nekretninu koju čini čestica 236/9 oranica L. sa 3169 m², upisana u zk. ul. br. 655 k.o. Š., vlasništvo Republike Hrvatske u cijelosti, te Republika Hrvatska da je na navedeno rješenje uložila prigovor, kojim da je istaknula kako se protivi provođenju pojedinačnog zemljišnoknjižnog postupka u odnosu na nekretninu označenu kao k.č.br. 236/9 k.o. Š.;
- rješenjem tog suda pod poslovnim brojem Z-11964/2020-10 od 10. studenog 2020. da je udovoljeno prijedlogu predlagatelja I. Š., te da je određen ispravak zemljišnoknjižnog stanja, na način da se određuje brisanje uknjižbe prava vlasništva na nekretninama upisanim (između ostalih) u z. k. ul. 655 k. o. Š. kč.br. 236/9 oranica L. 3169 m², vlasništvo Republike Hrvatske u cijelosti, te da je određena uknjižba prava vlasništva za korist I. Š. u cijelosti;
- od dana 16. siječnja 2019. da je kao posjednik kč.br. 236/9 bio upisan B. Š., S. u cijelosti.
10. Na osnovu ovako utvrđenog činjeničnog stanja, sud prvog stupnja zaključuje, da je tuženik, zajedno sa svojim pravnim prednicima Markom Tonkovićem (djedom tuženika), B. Š. (ocem tuženika), u poštenom posjedu predmetne nekretnine, te tuženik sa svojim prednicima utuženu nekretninu da posjeduje zadnjih pedeset godina, pa da je u pojedinačnom ispravnom postupku sud pravilno utvrdio da je tuženik I. Š. istu nekretninu stekao na temelju instituta dosjelosti, članka 159. stavaka 2. i 4. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima; „Narodne novine“, broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12, 152/14, 81/15 i 94/17 - dalje: ZV), obzirom da je posjed tuženika istinit i pošten, jer isti da nije stečen silom, potajno niti prijevarom ili zlouporabom povjerenja.
11. Nadalje, ocjenjujući pravilnost zemljišnoknjižnog upisa prava vlasništva tuženika na utuženoj nekretnini u pojedinačnom ispravnom postupku, u predmetu pod poslovnim brojem Z-11964/2020, sud prvog stupnja smatra, kako je isti upis prava vlasništva tuženika u potpunosti pravilan, jer da je utvrđeno kako je tuženik vlasnik sporne nekretnine, koje pravo vlasništva da nije bilo upisano u zemljišnim knjigama, pa da je zemljišnoknjižni sud pravilnom primjenom materijalnog prava i to odredbe članka 203. stavka 3. Zakona o zemljišnim knjigama, koji da je objavljen u „Narodnim novinama“ broj 63/19 (dalje ZZK/19), obzirom da stranke nisu postigle sporazum, odlučio po pravičnoj ocjeni i odredio uknjižbu prava vlasništva nekretnina koje tuženik posjeduje s prednicima dugi niz godina, kao njegovo vlasništvo, slijedom čega tužiteljica neosnovano da prigovara nezakonitosti postupanja zemljišnoknjižnog suda, koji da je pravilno i zakonito proveo zemljišnoknjižni ispravni postupak, pa odbije tužbeni zahtjev tužiteljice, presuđujući sve na način, kako je to pobliže opisano izrekom prvostupanjske presude.
12. Pravilno je sud prvog stupnja postupio, kada je, osnovom valjano utvrđenog činjeničnog stanja, odbio tužbeni zahtjev tužiteljice i to iz razloga kako slijedi.
13. Naime, tužiteljica svoju tužbu u ovoj pravnoj stvari temelji na odredbi članka 205. stavka 1 Zakona o zemljišnim knjigama („Narodne novine“, broj 63/19 – dalje ZZK/19), odredbom kojeg članka je, između ostalog, propisano, da zahtijevati ispravak upisa u zemljišnu knjigu pokretanjem parnice ili drugog postupka pred nadležnim tijelom imaju pravo osobe čiji je upis ili prvenstveni red upisa odlukom donesenom u ispravnom postupku sud naredio izmijeniti, nadopuniti ili izbrisati, 14. Prema tome, u ovoj pravnoj stvari sporno je, da li je sporni pojedinačni ispravni postupak, a temeljem kojeg je tuženik upisan kao vlasnik predmetne nekretnine, proveden na zakonit i pravilan način ili nije.
15. I prema mišljenju ovog drugostupanjskog suda, iz svih izvedenih dokaza po sudu prvog stupnja zaista ne bi proizlazilo, da predmetni pojedinačni ispravni postupak nije zakonito i pravilno proveden, kako to pogrešno tužiteljica navodi činjeničnim navodima svoje tužbe i navodima tijekom prvostupanjskog postupka.
16. Stoga, žalbenim navodima tužiteljice – kojima ista u biti ponavlja navode iz prvostupanjskog postupka i daje svoju ocjenu činjeničnih utvrđenja, suprotnu od ispravnih zaključaka po sudu prvog stupnja na temelju valjano utvrđenog činjeničnog stanja, te prigovara ispravnosti utvrđenog činjeničnog stanja, a slijedom toga i pravilnosti primijene materijalnog prava, kada je sud prvog stupnja izrekom svoje presude odbio tužbeni zahtjev tužiteljice – ničim se ne dovodi u sumnju ispravnost činjeničnih utvrđenja i zaključaka po prvostupanjskom sudu i na toj osnovi pravilnost primjene materijalnog prava, kada je sud prvog stupnja izrekom prvostupanjske presude odbio tužbeni zahtjev tužiteljice, pa se tužiteljica, a kako bi se izbjeglo suvišno i nepotrebno ponavljanje, upućuje na obrazloženje pobijane presude, kojim obrazloženjem sud prvog stupnja dao jasne i valjane razloge o tome zašto je izrekom prvostupanjske presude odbio tužbeni zahtjev tužiteljice, a koje razloge kao pravilne prihvaća i ovaj drugostupanjski sud.
17. Tužiteljici je, a u odnosu na njezine žalbene navode i za odgovoriti, da iz stanja spisa predmeta i to obrazloženja rješenja Općinskog suda u Sisku, Stalne službe u Glini, Zemljišnoknjižnog odjela u Glini, pod poslovnim brojem Z-11964/2020 od 10. studenoga 2020., donesenog u provedenom predmetnom pojedinačnom ispravnom postupku (stranice od 7 do 10 spisa) proizlazi, da su u tom postupku izvedeni dokazi uvidom u slijedeće isprave i to prijepis posjedovnog lista za predmetnu nekretninu, povijest promjena na katastarskim česticama za kč.br. 236/1 k.o. Š., povijesni posjedovni list br. 246 k.o. Š., te uvidom u izvadak iz matice rođenih, kao i uvidom u rješenje o nasljeđivanju iza pokojne M. Š., te da je sud prvog stupnja osnovom utvrđenih činjenica, a temeljem izvedenih dokaza, utvrdio da je predlagatelj u tom postupku, a tuženik iz ovog postupka, sa svojim prednicima u posjedu predmetne nekretnine već više od 50 godina i da ga u tom posjedu nikad nitko nije smetao, a koje činjenice je i mogao utvrđivati u predmetnom pojedinačnom ispravnom postupku.
18. Nadalje, žaliteljici je i za navesti, da je sud prvog stupnja ispravno zaključio, da je u predmetnom pojedinačnom ispravnom postupku pravilno utvrđeno, da je tuženik I. Š. vlasništvo predmetne nekretnine stekao na temelju instituta dosjelosti, ali ne temeljem odredbe članka 159. stavaka 2. i 4. ZV-a, kako to pogrešno zaključuje sud prvog stupnja, već - obzirom da je u provedenom predmetnom pojedinačnom ispravnom postupku utvrđeno da su tuženik i njegovi prednici bili u neprekidnom posjedu premetne nekretnine već više od 50 godina, a sud prvog stupnja obrazloženjem pobijane presude ispravno zaključuje da se radilo o neprekidnom istinitom i poštenom posjedu - temeljem odredbe članka 159. stavaka 3. i 4. ZV-a.
19. Naime, odredbom članka 159 ZV-a propisano je i to stavkom 1. da se dosjelošću stječe vlasništvo stvari samostalnim posjedom te stvari ako taj ima zakonom određenu kakvoću i neprekidno traje zakonom određeno vrijeme, a posjednik je sposoban da bude vlasnikom te stvari, stavkom 2. da samostalni posjednik čiji je posjed pokretne stvari zakonit, istinit i pošten, stječe je dosjelošću u vlasništvo protekom tri godine, a takav posjednik nekretnine protekom deset godina neprekidnoga samostalnog posjedovanja, stavkom 3. da samostalni posjednik pokretne stvari kojemu je posjed barem pošten stječe je dosjelošću u vlasništvo protekom deset godina, a takav posjednik nekretnine protekom dvadeset godina neprekidnoga samostalnog posjedovanja, dok je stavkom 4. propisano da će samostalni posjednik stvari u vlasništvu Republike Hrvatske, županija i jedinica lokalne samouprave i jedinica područne (regionalne) samouprave i s njima izjednačenih pravnih osoba, kao i stvari u vlasništvu crkve ili drugih pravnih osoba koje ne traže za sebe dobitak nego služe za dobrotvorne ili druge općekorisne svrhe, steći dosjelošću vlasništvo tih stvari tek pošto je njegov zakonit, istinit i pošten, ili barem pošten, samostalni posjed neprekidno trajao dvostruko vrijeme od onoga iz stavaka 2. i 3. ovoga članka.
20. Odredbom članka 160 ZV-a, propisano je i to stavkom 1. da vrijeme potrebno za dosjelost počinje teći onoga dana kad je posjednik stupio u samostalni posjed stvari, a završava se istekom posljednjega dana vremena potrebnoga za dosjelost, stavkom 2. da u vrijeme potrebno za dosjelost uračunava se i vrijeme za koje su prednici sadašnjega posjednika neprekidno posjedovali kao zakoniti, pošteni i istiniti samostalni posjednici, odnosno kao pošteni samostalni posjednici, stavkom 3. da nasljednik postaje poštenim posjednikom od trenutka otvaranja nasljedstva i u slučaju kad je ostavitelj bio nepošteni posjednik, ali ne ako je nasljednik to znao ili morao znati, stavkom 4. kad se poštenom posjedniku čiji posjed nije zakonit i istinit uračunava vrijeme kroz koje je njegov prednik stvar posjedovao zakonito, pošteno i istinito, pravo vlasništva steći će istekom još onoliko vremena koliko je potrebno da pošteni posjednik stekne stvar dosjelošću, stavkom 5. kad se zakonitom, poštenom i istinitom posjedniku uračunava vrijeme kroz koje je njegov prednik stvar posjedovao pošteno, ali ne zakonito ili istinito, vlasništvo će steći dosjelošću istekom još onoliko vremena koliko je potrebno da pošteni posjednik stekne stvar dosjelošću, osim ako stvar već nije stekao time što je njegov zakoniti, pošteni i istiniti posjed trajao onoliko vremena koliko je potrebno da je zakoniti, pošteni i istiniti posjednik stekne dosjelošću, dok je stavkom 6. propisano da se na prekid odnosno zastoj tijeka vremena dosjelosti na odgovarajući način primjenjuju odredbe o prekidu, odnosno zastoju tijeka rokova za zastaru tražbina.
21. Isto tako, žaliteljici je, a u odnosu na njezine daljnje žalbene prigovore, da je na dan 8. listopada 1991. u zemljišnim knjigama na predmetnoj nekretnini kao vlasnik bila upisana Republika Hrvatska, pa da tuženik nije mogao steći pravo vlasništva dosjelošću na predmetnoj nekretnini u vremenskom periodu od 6. travnja 1941. pa do 8. listopada 1991., za navesti, da, suprotno njezinim žalbenim prigovorima, u vrijeme dosijedanja, sukladno shvaćanju Europskog suda za ljudska prava izraženim u odlukama Trgo (Zahtjev broj: 35298/04), Jakeljić (Zahtjev broj:22768/12) i Radomilja i dr. ( Zahtjev broj: 37685/10) protiv Republike Hrvatske, treba uračunati i vrijeme do 8. listopada 1991. ( tako i Vrhovni sud Republike Hrvatske u odluci Rev- 2776/106-2 od 29. siječnja 2019.).
22. Naime, Republika Hrvatska je kao članica Europske unije i Vijeća Europe dužna primjenjivati odredbe (Europske) Konvencije o zaštiti ljudskih prava i temeljnih sloboda (MU 18/97, 6/99, 14/02, 13/03, 9/05, 1/06 i 2/10, u daljnjem tekstu: Konvencija) i njezinih Protokola, kao i pravna stajališta prihvaćena odlukama Europskog suda za ljudska prava (odjeljak II. 2. Konvencije).
23. Odlučne činjenice, u smislu zauzetih pravnih stajališta u spomenutoj recentnoj praksi Europskog suda za ljudska prava predstavljaju utvrđenja o neprekinutom posjedu određene kvalitete tuženika i njegovih pravnih prednika u propisanom trajanju, u koje se uračunava i posjed prije 8. studenog 1991. (i kada je riječ o nekretninama u društvenom vlasništvu), pod uvjetima navedenim u tim odlukama Europskog suda za ljudska prava: da je stjecanje nastupilo prije ili za vrijeme važenja odredbe članka 388. stavka 4. ZV-a, ukinute odlukom Ustavnog suda Republike Hrvatske broj U-I-58/97 od 17. studenoga 1999. i da se ne radi o nekretninama u odnosu na koje polažu pravo treće osobe (nacionaliziranim konfisciranim i sl.), obzirom na stečena subjektivna građanska prava, a što nije slučaj u ovoj konkretnoj pravnoj stvari.
24. Prema tome, žalba tužiteljice, izjavljena zbog žalbenih razloga pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava, nije mogla biti uvažena.
25. Budući, da na izloženi način nisu ostvareni istaknuti žalbeni razlozi tužiteljice, a prvostupanjskom presudom, kao niti postupkom koji joj je prethodio, nije počinjena niti bilo koja od bitnih povreda odredbi parničnog postupka, na koje ovaj drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, a na ispravno utvrđeno činjenično stanje, materijalno pravo je pravilno primijenjeno, to je žalbu tužiteljice valjalo odbiti kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu, slijedom čega je presuđeno kao u izreci (članak 368. stavak 1. ZPP-a).
Split, 29. rujna 2022.
Predsjednica vijeća:
Tihana Pivac, v. r.
