Poslovni broj: 9 UsI-1271/20-6
REPUBLIKA HRVATSKA
UPRAVNI SUD U ZAGREBU
Avenija Dubrovnik 6 i 8
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Upravni sud u Zagrebu, po sutkinji Vanji Crnković te zapisničarki Aniti Zlodi, u upravnom sporu tužitelja Ž. P. iz P., protiv tuženog Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Središnje službe, Z., kojeg zastupa opunomoćenik V. P., radi starosne mirovine, 29. rujna
2022.
p r e s u d i o j e
Odbija se tužbeni zahtjev za poništavanje rješenja Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Središnje službe KLASA: UP/II 140-02/19-01/03106755417, URBROJ: 341-99-05/3-19-8022 od 5. ožujka 2020.
Obrazloženje
1. Rješenjem Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Središnje službe KLASA: UP/II 140-02/19-01/03106755417, URBROJ: 341-99-05/3-19-8022 od 5. ožujka 2020. odbijena je žalba tužitelja protiv rješenja Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Područnog ureda u S. KLASA: UP/I 140-02/19- 01/03106755417 od 26. rujna 2019. kojim je tužitelju određena počevši od 1. rujna 2014. starosna mirovina u svoti od 4.012,87 kn mjesečno, s time da od 1. srpnja 2015. mirovina iznos 4.024,72 kn, od 1. siječnja 2016. 4.043,17 kn mjesečno, od 1. srpnja 2016. 4.057,00 kn mjesečno, od 1. siječnja 2017. 4.083,35 kn mjesečno, od 1. srpnja 2017. 4.168,98 kn mjesečno, od 1. siječnja 2018. 4.207,85 kn mjesečno, od 1. srpnja 2018. 4.321,14 kn mjesečno, od 1. siječnja 2019. 4.370,55 kn mjesečno, a od 1. srpnja 2019. 4.477,26 kn mjesečno. Nadalje, određeno je da mu isplata te mirovine pripada počevši od 1. rujna 2014. s time da će se obračunat sa svotama predujma mirovine isplaćenim na temelju rješenja Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Područnog ureda u S. KLASA: UP/I-140-02/14-03/03106755417, URBROJ: 341-15-05/3-14-017062 od 20. studenog 2014.
2. Tužitelj u tužbi i tijekom spora u bitnome navodi da je rješenje tuženika nezakonito jer se temelji na pogrešno i nepotpuno utvrđenom činjeničnom stanju, prilikom utvrđivanja elemenata za obračun iznosa mirovine. Dodaje da je tuženik pogrešno utvrdio da je prvostupanjsko tijelo pravilno utvrdilo parametre koji utječu na obračun iznosa mirovine, točnije izračun mirovinskog staža. Iznosi da mu je rješenjem od 20. studenog 2014. priznato pravo na starosnu mirovinu počevši od 1. rujna 2014. Nastavlja da su u predmetnom postupku pogrešno i nepotpuno utvrđene činjenice (obračun mirovinskog staža) koje direktno utječu na iznos mirovine te je na temelju istih doneseno nezakonito rješenje. Obrazlaže da su iz priloga rješenju vidljivi podaci o ukupnom stažu osiguranja u kojem je naveden staž osiguranja za period njegovog rada u Domu zdravlja K. od 10. travnja 1978. do 3. rujna 1978. u trajanju od 4 mjeseca i 24 dana. Ističe da se, međutim, predmetni staž ne podudara, nije obračunat niti vidljiv iz priloga istom rješenju pod nazivom: Ispis podataka o plaći, osnovicama osiguranja, naknadi i vrijednosnih bodova po godini. Opisuje da iz navedenog priloga proizlazi da mu je za 1978. priznat jedino staž osiguranja po osnovi rada u C.U.O. I. G. S. (od 4. rujna 1978.) u trajanju od 3 mjeseca i 27 dana, što ne odgovara stvarnom činjeničnom stanju, s obzirom da je predmetne godine ostvario staž u Domu zdravlja K. u trajanju od 4 mjeseca i 24 dana te potom u C.U.O. I. G. S. u trajanju od 3 mjeseca i 27 dana iz čega proizlazi da je tijekom 1978. ostvario ukupno 8 mjeseci i 21 dan staža. Smatra da mu je za navedeni period (4 mjeseca i 24 dana iz 1978.) neosnovano umanjen obračun staža, a da mu je samim time umanjen i obračun iznosa mirovine. Navodi da se tuženik u obrazloženju nije uopće očitovao na njegove žalbene navode koji se odnose na konkretan nedostatak obračuna staža od 4 mjeseca i 24 dana za 1978. Smatra nezakonitim prihvaćanje obrazloženja prvostupanjskog i žalbenog tijela da to nije izvršeno iz razloga što su zagubljene platne kartice Doma zdravlja K. Dodaje da navedeni tehnički propust koji nije skrivljen njegovim ponašanjem ne bi smio biti na njegovu štetu. Iznosi da se radi o službenim podacima koji se pribavljaju po službenoj dužnosti od strane tijela koje vodi postupak, a da tim više što je nesporna činjenica njegovog zaposlenja i ostvarenja mirovinskog staža u tom periodu. Nastavlja da je, čak da se i uzme kao točno da su analitičke kartice izgubljene, bilo potrebno drugim putem od strane tuženika utvrditi prosječnu visinu primanja za to razdoblje, uzimajući u obzir prosjek plaće za isto radno mjesto kod istog poslodavca u to vrijeme, a ne oštetiti njega kao korisnika prava. Nadalje, navodi da je iz priloga rješenju pod nazivom: Mirovinski staž-Razdoblja staža osiguranja i posebnog staža u efektivnom trajanju, vidljivo da u periodu od 4. rujna 1978. do 31. kolovoza 1992. ima neprekidan staž osiguranja, dok je uvidom u prilog istom rješenju pod nazivom: Ispis podataka o plaći, osnovicama osiguranja, naknadi i vrijednosnih bodova po godini, vidljivo da mu je u staž za 1979. priznat i obračunat staž od 10 mjeseci i 7 dana, što također ne odgovara činjeničnom stanju s obzirom da je tijekom 1979. radio cijelu kalendarsku godinu i uplaćivao doprinose za cijelu godinu.
Predlaže da se poništi rješenje tuženika.
3. Tuženik u odgovoru na tužbu i tijekom spora u bitnome navodi da tužba nije osnovana. Dodaje da se u postupku ostvarivanja prava na starosnu mirovinu, svota mirovine u smislu članka 79. Zakona o mirovinskom osiguranju izračunava tako da se osobni bodovi pomnože s mirovinskim faktorom i aktualnom vrijednošću mirovine na dan ostvarivanja prava na mirovinu, dok se osobni bodovi u smislu članka 86. stavka 1. istog Zakona dobivaju tako da se prosječni vrijednosni bodovi pomnože s ukupnim mirovinskom stažem i polaznim faktorom. Iznosi da se prosječni vrijednosni bodovi utvrđuju od vrijednosnih bodova izračunatih za svaku godinu na temelju plaća, osnovica osiguranja i naknada plaće koje je osiguranik ostvario u razdoblju od 1. siječnja 1970., u skladu sa odredbom članka 81. stavka 1. Zakona o mirovinskom osiguranju i to tako da se plaća i osnovice osiguranje utvrđene za svaku kalendarsku godinu podijele s prosječnom godišnjom plaćom svih zaposlenih u Republici Hrvatskoj za istu kalendarsku godinu te da se zbroj vrijednosnih bodova podijeli s razdobljem za koje su isti obračunati. Nastavlja da je stavkom 6. istog članka propisano da se prosječni vrijednosni bodovi uzimaju i za razdoblja mirovinskog staža navršenog od 1. siječnja 1970. u kojima nije ostvarena plaća, odnosno osnovica osiguranja ili ne postoje podaci o plaći, odnosno osnovici osiguranja, kao i za razdoblja u kojima su osiguranici dok su imali status prognanika imali pravo na minimalnu plaću. Ističe da su prilikom izračuna vrijednosnog boda za 1978. uzeti u obzir podaci o plaći tužitelja ostvarenoj kod poslodavca Centar za obrazovanje kadrova u privredi, S . (razdoblje od 4. rujna do 31. prosinca 1978.), dok za razdoblje od 10. travnja 1978. do 3. rujna 1978., kada je radio u Domu zdravlja K., prema potvrdi od 18. studenog 2014., isti poslodavac ne raspolaže podacima o plaći žalitelja u 1978., iz razloga što su analitičke kartice izgubljene tijekom višekratnog seljenja, pa se kod izračuna vrijednosnog boda u 1978. nisu mogli uzeti u obzir podaci o plaći ostvarenoj kod istog poslodavca, ali su sukladno navedenoj odredbi članka 81. stavka 6. Zakona o mirovinskom osiguranju za navedeno razdoblje uzeti prosječni vrijednosni bodovi radi izračuna mirovine. Navodi da je, također, isto razdoblje tužitelju uračunato u ukupni mirovinski staž za izračun mirovine. Pojašnjava da je plaća za 1979. utvrđena na temelju podatka o plaći za navedenu godinu dobivenog od Srednje škole V. (bivši Školski centar za kadrove u privredi S.) 10. srpnja 2015. i ponovo 24. studenog 2017., a koja je u skladu sa zapisnikom o izvršenoj kontroli podataka o utvrđenom osobnom dohotku i stažu osiguranju sastavljenom 19. siječnja 1981., potpisanom od strane odgovornog radnika u organizaciji odnosno tadašnjem Centru za obrazovanje kadrova u privredi S. i od strane kontrolora Službe matične evidencije Područne službe S. i koja potvrđuje podatke o plaći tužitelja za 10 mjeseci i 7 dana, kako je navedeno i u obrazloženju osporavanog rješenja. Nastavlja da je u ukupni mirovinski staž za izračun mirovine uračunat staž osiguranja ostvaren u razdoblju od 1. siječnja do 31. prosinca 1979. Smatra da je osporavano rješenje na zakonu utemeljeno i predlaže da se donese presuda kojom će sud odbiti tužbeni zahtjev.
4. Tužbeni zahtjev nije osnovan.
5. Nesporno je da je tužitelju priznato pravo na starosnu mirovinu.
6. Sporno je, je li rješenjem Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Područnog ureda u S. KLASA: UP/I 140-02/19-01/03106755417 od 26. rujna 2019. pravilno tužitelju utvrđena visina starosne mirovine, a imajući u vidu njegove tužbene navode.
7. Člankom 81. Zakona o mirovinskom osiguranju ("Narodne novine" broj: 157/13., 151/14., 33/15., 93/15., 120/16., 18/18., 62/18. i 115/18.) propisano je da se vrijednosni bodovi utvrđuju na temelju plaća i osnovica osiguranja ostvarenih od 1. siječnja 1970., tako da se plaća, odnosno osnovica osiguranja utvrđena za svaku kalendarsku godinu podijeli s prosječnom godišnjom plaćom svih zaposlenih u Republici Hrvatskoj za istu kalendarsku godinu, s time da se plaće ili osnovice koje su u bruto svoti dijele s prosječnom bruto plaćom, a ako su u neto svoti s prosječnom neto plaćom (stavak 1.). Nadalje, propisano je da se za razdoblja mirovinskog staža navršenog do 31. prosinca 1969. uzimaju prosječni vrijednosni bodovi, s time da se prosječni vrijednosni bodovi uzimaju i za razdoblja mirovinskog staža navršenog od 1. siječnja 1970. u kojima nije ostvarena plaća, odnosno osnovica osiguranja ili ne postoje podaci o plaći, odnosno osnovici osiguranja, kao i za razdoblja u kojima su osiguranici dok su imali status prognanika imali pravo na minimalnu plaću (stavak 6.).
8. Kako su prilikom izračuna vrijednosnog boda za 1978. za razdoblje od 10. travnja 1978. do 3. rujna 1978., kada je tužitelj radio u Domu zdravlja K., za koje razdoblje taj poslodavac ne raspolaže podacima o plaći žalitelja uzeti prosječni vrijednosni bodovi radi izračuna mirovine, a što je u skladu s člankom 81. stavkom 6. Zakona o mirovinskom osiguranju, osporavanim rješenjem nije povrijeđen zakon na štetu tužitelja.
9. Također, tužitelju se napominje da je suprotno tužbenim navodima u ukupni mirovinski staž za izračun mirovine uračunat staž osiguranja ostvaren u razdoblju od 1. siječnja do 31. prosinca 1979.
10. Stoga je valjalo na temelju članka 57. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima ("Narodne novine" broj: 20/10., 143/12., 152/14., 94/16., 29/17. i 110/21.) tužbeni zahtjev odbiti kao neosnovan.
U Zagrebu 29. rujna 2022.
Sutkinja
Vanja Crnković,v.r.
Uputa o pravnom lijeku:
Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske (članak 66. Zakona o upravnim sporovima). Žalba se podnosi putem ovog suda, u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave ove presude (članak 70. Zakona o upravnim sporovima).
