Republika Hrvatska
Županijski sud u Zagrebu
Trg Nikole Šubića Zrinskog 5
Poslovni broj: 31 Gž-2485/2022-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Zagrebu kao sud drugog stupnja, po sucu toga suda Marijanu Vugiću kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja Z. b. d.d., OIB: …, Z., kojeg zastupa odvjetnik J. M., odvjetnik u Z., protiv tuženika M. Š., OIB: … iz Republike S., U., kojeg zastupa privremena zastupnica I. M. P., odvjetnica u Z., radi isplate, odlučujući o žalbi tuženika protiv dijela presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-2935/21-32 od 19. svibnja 2022. godine, dana 29. rujna 2022. godine
p r e s u d i o j e
I Odbija se žalba tuženika kao neosnovana i potvrđuje se presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-2935/21-32 od 19. svibnja 2022. godine pod točkom I i III izreke.
II Odbija se tuženik sa zahtjevom za naknadu troška postupka u povodu pravnog lijeka.
Obrazloženje
1. Presudom suda prvog stupnja odlučeno je:
„ I Održava se na snazi platni nalog ovog suda posl.br. P-191/20-3 od 20. veljače 2020. kojim je naloženo tuženiku M. Š. isplatiti tužitelju Z. b. d.d. iznos od 5.243,79 kn sa zakonskim zateznim kamatama tekućim na iznos od 5.024,84 kn od 9. srpnja 2019. pa do isplate, po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima, izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu, uvećanoj za tri postotna poena, u roku od 15 dana.
II Ukida se platni nalog ovog suda posl.br. P-191/20 od 20. veljače 2020. u dijelu kojim je naloženo tuženiku isplatiti tužitelju zatezne kamate na iznos od 218,95 kn tekuće od 9. srpnja 2019. pa do isplate.
III Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju trošak parničnog postupka u iznosu od 9.615,62 kn sa zateznim kamatama tekućim od 19. svibnja 2022. do isplate, po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima, izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu, uvećanoj za tri postotna poena, u roku od 15 dana.“
2. Protiv ove presude pod točkom I i III izreke žali se tuženik iz svih žalbenih razloga iz čl. 353. st. 1. Zakon o parničnom postupku (Narodne novine broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22 – dalje: ZPP) s prijedlogom da se pobijana presuda preinači sukladno žalbenim navodima ili ukine uz dosudu troška postupka u povodu pravnog lijeka.
3. Žalba nije osnovana.
4. Prvostupanjski sud navodi da iz izvatka iz ovjerovljenih poslovnih knjiga proizlazi da je na dan 8. srpnja 2019. preostalo dugovanje tuženika koje je iznosilo 5.243,79 kn, međutim, kako je tuženik osporio i visinu duga, izveden je dokaz vještačenjem po stalnom sudskom vještaku financijske struke P. B. iz C. z. f. v. d.o.o., koja je na temelju podataka iz prometa po tekućem računu utvrdila da visina nepodmirenog dugovanja po predmetnom Ugovoru na dan kada je tužitelj izvršio izračun, tj. 8. srpnja 2019. iznosi 5.243,79 kn te se sastoji od glavnice u iznosu od 5.024,84 kn, redovnih kamata u iznosu od 98,09 kn i zateznih kamata u iznosu od 120,86 kn.
5. Kako je tužitelj dokazao postojanje ugovornog odnosa s tuženikom te je visina duga proizišlog iz tog ugovornog odnosa utvrđena provedenim vještačenjem, platni nalog održan je na snazi za iznos glavnice od 5.024,84 kn i to sa zateznim kamatama tekućim od dana obračuna duga tj. 9. srpnja 2019. do isplate, kako je to tužitelj i zatražio, kao i redovnih (ugovornih) kamata u iznosu od 98,09 kn, te za iznos zateznih kamata do dana obračuna u iznosu od 120,86 kn, sve temeljem čl. 1007. ZOO, a u dijelu zateznih kamata temeljem čl. 29. st. 1. ZOO. Isti je ukinut u dijelu zateznih kamata zatraženih na iznose redovnih kamata i dospjelih zateznih kamata tekućih od 9. srpnja 2019. do isplate, jer je tužitelj u tom dijelu odustao od svog potraživanja podneskom od 23. prosinca 2021.
6. Sud navodi da potraživanje tužitelja nije zastarjelo, jer isto zastarijeva u općem zastarnom roku od pet godina iz čl. 225. ZOO, pa s obzirom da je ugovorni odnos između stranaka zasnovan u prosincu 2017., a tužba podnesena u siječnju 2021., proizlazi da zastarni rok nije protekao.
7. Ova odluka suda prvog stupnja žalbenim navodima nije dovedena u sumnju.
8. Prije svega, valja reći da sukladno čl. 467. st. 1. ZPP presuda i rješenje kojim se završava spor u postupku u sporovima male vrijednosti može se pobijati samo zbog pogrešne primjene materijalnog prava i zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. tog zakona osim zbog povreda iz čl. 354. st. 2. toč. 3. tog zakona.
9. Kada žalitelj u žalbi ističe u biti i jedini žalbeni prigovor a to je da nisu ispunjeni zakonski uvjeti za izdavanje platnog naloga u smislu odredbe čl. 446. st. 3. ZPP jer da ne postoji pravni interes tužitelja za podnošenje tužbe za izdavanje platnog naloga obzirom da tuženik nije osoba u inozemstvu, onda valja reći da time žalitelj ističe da je prvostupanjski sud počinio relativno bitnu povredu odredaba parničnog postupka a koja povreda se u smislu odredbe čl. 467. st. 1. ZPP u žalbi ne može isticati.
10. Međutim, usprkos tome, valja reći da se primarno taj prigovor u smislu odredbe čl. 452. ZPP trebao isticati u prigovoru protiv izdanog platnog naloga, a što tuženik nije učinio, kao što i valja reći da iz stanja spisa, i to uvjerenja Policijske uprave v. jasno proizlazi da tuženik kao državljanin S. nema status privremenog niti stalnog boravka u Republici Hrvatskoj temeljem Zakona o strancima, te da je tuženik dana 14. siječnja 2019. godine brisan iz evidencije stranaca na privremenom boravku te nakon toga datuma nije podnijet zahtjev za odobrenje boravka u Republici Hrvatskoj, kao što i iz obavijesti ministarstva proizlazi da tuženik ima i dalje prijavljeno prebivalište na adresi iz tužbe iako se je isti iselio s navedene adrese, pa je razumno za zaključiti da se tuženik nalazi u inozemstvu.
11. Tuženik u tijeku postupka nije istaknuo nepoštenost a time i ništetnost bilo koje odredbe ugovora o transakcijskom poslovanju koji je sklopljen između njega i tužitelja, a niti je ovaj sud to našao.
12. Valja reći da sukladno čl. 12. st. 1. Zakona o potrošačkom kreditiranju (Narodne novine broj 75/09…52/16 – dalje: ZPK) ugovor o kreditu može obuhvaćati i kredit u obliku dopuštenog prekoračenja po tekućem računu, međutim, tuženik u tijeku postupka nije istaknuo da tužitelj kao vjerovnik nije ispunjavao obveze iz stavka 1. do 4. toga članka.
13. Nadalje, stavkom 5. toga članka je propisano da je vjerovnik dužan omogućiti potrošaču da otplati dužni iznos u 12 mjesečnih obroka primjenom kamatne stope koja je važeća za dopušteno prekoračenje po tekućem računu, a upravo iz stanja spisa je razvidno da je tužitelj u više navrata pozivao tuženika na platež i na mogućnost olakšane otplate dužnog iznosa.
14. Stoga je prvostupanjski sud pravilno primijenio materijalno pravo iz čl. 9. i čl. 65. st. 1. Zakona o o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05, 41/08, 78/15 – dalje: ZOO) kada je obvezao tuženika na platež kako je to navedeno u točki I izreke pobijane presude, a sukladno čl. 154. st. 1. ZPP i na platež parničnog troška kako je to navedeno pod točkom III izreke pobijane presude.
15. Zbog navedenog, a temeljem čl. 368. st. 1. ZPP odlučeno je kao u izreci (točka I).
16. Odluka o trošku postupka u povodu pravnog lijeka temelji se na odredbi čl. 166. st. 1. u vezi čl. 154. st. 1. ZPP (točka II).
U Zagrebu, 29. rujna 2022. godine
Sudac:
Marijan Vugić, v.r.
