Republika Hrvatska

Općinski sud u Splitu

ex. vojarna Sv.Križ, Dračevac

21000 Split

Povrv-620/2019-42

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

U ime R. H., Općinski sud u Splitu, po sucu tog suda Dunji

Ljubičić, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja S.-C. d.o.o. za graditeljstvo, S., O.:…, zastupanog po punomoćniku

M. B., odvjetniku u S., protiv tuženika R. P., odvjetnika, iz

S., O.:…, zastupanog po punomoćniku M.

B., odvjetniku u S., zbog isplate, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene dana 12. rujna 2022. u nazočnosti stranaka, pozivom na odredbu čl.335.st.6. i 12. Zakona o parničnom postupku ("NN" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, Odluka Ustavnog suda RH u 2/07, 84/08,96/08-Odluka USRH, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19 i 80/22, nadalje u tekstu: ZPP) dana 29. rujna 2022.,

p r e s u d i o  j e

I. Ukida se u cijelosti platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi JB u S. Z. M.-Š. donesenog pod brojem Ovrv-356/2019 od 11. travnja

2019. te se zahtjev tužitelja odbija.

II. Nalaže se tužitelju da u roku od 15 dana isplati tuženiku prouzročeni parnični trošak u iznosu od 15.321,50 kuna kao i da na te troškove plate zakonsku zateznu kamatu od presuđenja do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena.

Obrazloženje

1. Ovrhovoditelj (sada tužitelj) je dana 22. ožujka 2019. podnio prijedlog za ovrhu na temelju vjerodostojne isprave JB u S. Z. M.-Š.,

u kojem je naveo da mu ovršenik, temeljem otvorenih stavki duguje iznos od 85.036,76 kuna. Dugovanje nije podmirio pa je predloženo istog obvezati na plaćanje, kako glavnice tako i kamata i javnobilježničkih troškova.

2. Dana 11. travnja 2019. JB u S. Z. M.-Š. donio je

Rješenje o ovrsi pod poslovnim brojem Ovrv-356/2019 kojim je prihvatio predloženu ovrhu u cijelosti.

3. Ovršenik (sada tuženik) je u svom prigovoru na Rješenje o ovrsi naveo da ne postoji nikakvo dugovanje kako je navedeno u ovršnom prijedlogu. Osporio je i osnov i visinu ovrhovoditeljeve (tužiteljeve) tražbine. Istakao je da mu nije jasno predstavlja li isprava koja se naziva vjerodostojnom, knjigovodstveni dokument ili je pak riječ o nekoj drugoj ispravi. Izvod iz poslovnih knjiga, a da bi bio vjerodostojan i podlogom sadržane tražbine, morao bi biti potpisan od obje strane.

4. Rješenjem pod poslovnom oznakom i brojem Povrv-620/2019 Općinski sud u Splitu je dana 13. lipnja 2019. stavio izvan snage rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave što ga je JB u S. Z. M.-Š. donio dana

11. travnja 2019., a pod poslovnim brojem Ovrv-356/2019, u dijelu kojim je određena ovrha uz ukidanje provedenih radnji, te je predmetni spis po pravomoćnosti rješenja dostavljen Parničnom odjelu.

5. Sud je izveo dokaze pregledom: dokumenta tužitelja koji nosi oznaku 1200 KUPCI-u zemlji, 56

na iznos od 85.036,76 ukupno do dana 31.01.2019., Ugovor o zakupu poslovnog prostora od 1. prosinca 2014., Ugovor o zakupu poslovnog prostora sklopljenog između stranaka 1.1.2007., računa broj: 148-1-1, 134-1-1, 117-1-1, 104-1-1, 90-1-1, 77-1-1, 65-1-1, 53-1-1, 41-1-1, 30-1-1, 19-1-1, 05-1-1, 137-1-1, 123-1-1, 110-1-1, 98- 1-1, 88-1-1, 77-1-1, 64-1-1, 53-1-1, 42-1-1, 29-1-1, 17-1-1, 05-1-1, 144-1-1, 131-1-1, 119-1-1, 107-1-1, 95-1-1, 83-1-1 i 69-1-1, djelomičnog povijesnog izvatka za poduzeće M. d.o.o. u stečaju kao i izvadak iz sudskog registra stečajne mase iza M. d.o.o., povijesni izvadak iz sudskog registra za tužitelja, Ugovora o zakupnu poslovnog prostora od 28. kolovoza 2005., povijesnog prikaza za KO S. ZK uložak 14892, rješenja Trgovačkog suda u Splitu od 4. rujna 2009. pod poslovnom oznakom i brojem XIV St-1/09, rješenja istog suda od 27. siječnja 2010., rješenja istog suda od 24. rujna 2010., presude Trgovačkog suda u Splitu P-2151/10 od 12. srpnja 2013., Sudske nagodbe u predmetu P-378/15 Trgovačkog suda u Splitu od 22. ožujka 2018., uplatnice tuženika na ime zakupnina 2018., 2017., 2016. i 2019., zapisnika Općinskog suda u Splitu u predmetu Povrv-2174/14 od 4. travnja 2017. te zapisnika u istome predmetu od 21. ožujka 2018., obavijesti PU, I. S. od 13. listopada 2020. zajedno s prijavom poreza tuženika. U

predmetu je provedeno financijsko-knjigovodstveno vještačenje po vještaku M. J.. Osim toga u postupku su saslušani i svjedoci V. B., M. L. te parnične stranke odnosno zz tužitelja, J. B. i tuženik R. P..

Dodatno je pregledana presuda i rješenje Općinskog suda u Splitu od 17. lipnja 2022. poslovne oznake i broja Pl-92/2019.

6. Zahtjev tužitelja nije osnovan.

7. Stranke su popisale parnični trošak.

8. Predmet spora je zahtjev tužitelja spram tuženika za isplatom iznosa od 85.036,76 kuna, na ime najma poslovnog prostora zajedno sa kamatama i troškovima postupka.

9. Osnov nastalog dugovanja je zakupodavni odnos kojeg su stranke imale. To tako proizlazi iz kasnijeg očitovanja tužitelja nakon što je predmet upućen u parnicu. Odmah na početku, valja naglasiti da isprava koja je priložena uz tužiteljev prijedlog za ovrhu na temelju vjerodostojne isprave, po motrištu ovog suda, ne može nositi oznaku vjerodostojne isprave, jer ostaje nepoznatim što ista predstavlja kada se promatra samostalno, isprava je nelogična jer obuhvaća razdoblja od 01.01.2019 do 31.01.2019., a glasi na iznos od 85.036,76, ne zna se čega, možda i kuna. U ispravi se navode dokumenti iz kojih bi se šifri dalo razaznati da je riječ o računima. Isti imaju svi jednaki datum knjiženja i to 1.01.2019. dok u preostalom pojašnjenju isprave stoje datumi stanja i datumi valute iz kojih bi se dalo razaznati datum njihovog dospijeća, koji bi bio otprilike 8 dana od izdavanja. Datum knjiženja i dalje ostaje 1.01.2019. iz čega ovaj sud zaključuje da je knjiženje provedeno toga dana samo za potrebe ovog postupka, koji je pokrenut 22. ožujka 2019.

10. Pregledom svakog pojedinog računa kojeg je tužitelj u spis priložio proizlazi da bi zakup poslovnog prostora bio određen po veličini prostora od 23,00 m2, a cijena određena sa 93,15 odnosno 93,11 odnosno 93,12 odnosno 93,14 odnosno 92,76 odnosno 92,94 odnosno 93,25 odnosno 93,63 odnosno 93,35 odnosno 93,17 odnosno 94,39 odnosno 94,26 odnosno 94,19 odnosno 93,73 odnosno 93,38, odnosno 93,87 odnosno 93,56 odnosno 94,46 odnosno 94,19 odnosno 94,05 odnosno 94,00 odnosno 93,88 (valjda kuna) po tom m2.

11. Zbog navedenih računa sud je pregledao Ugovor o zakupu poslovnog prostora kojeg su stranke nesumnjivo sklopile, a to je Ugovor o zakupu poslovnog prostora od 20. kolovoza 2005. Taj ugovor sklopljen je između stranaka za poslovni prostor u S., na I. katu, površine 15,00 m2. Zakupnina je

određena u iznosu od 180,00 EUR mjesečno te je određeno u čl. 8 opisanog Ugovora da se zakupnina plaća mjesečno i to na osnovu ispostavljene fakture. Cijena zakupnine je određena u odnosu tečaja kune prema EUR, na dan sklapanja ugovora, a usklađivat će se sa srednjim tečajem kune prema EUR HNB, na dan ispostavljanja fakture.

12. Iako se u postupku tuženik pozivao na činjenicu da je sa poduzećem M. d.o.o. imao dogovor o neplaćanju iznosa zakupnine, odnosno da će se zakupnina prebijati sa dijelom odvjetničkih troškova na ime usluga koje je tuženik pružao narečenom poduzeću te dovođenju u svezu poduzeća M. d.o.o. s tužiteljem sud se neće posebno izjašnjavati o tom odnosu jer isti nije u fokusu ove pravne stvari. Ova pravna stvar vodi se između stranaka zbog navodnog neplaćanja zakupnine, s tim da se tužitelj poziva na Ugovor o zakupu poslovnog prostora iz 2014. kojeg tuženik nije potpisao, a tuženik se pak poziva na Ugovor o zakupu poslovnog prostora iz 2005. koji je, nesumnjivo, sklopljen. O tome sud ima potrebu dati dodatno obrazloženje.

13. Ponajprije u pogledu sklopljenog Ugovora o zakupu poslovnog prostora je za kazati da sud ne prihvaća tvrdnje tužitelja da je novi Ugovor o zakupu poslovnog prostora iz 2014. sklopljen jer da je Ugovor kao i račune tužitelj tuženiku dostavljao posredstvom M. L.. S. M. L. u svome je iskazu tvrdila da je

2014. tuženik prešao u veći prostor i da mu je zato odnijela novi U. o zakup poslovnog prostora kojeg mu je ostavila, a on joj ga nikada nije vratio potpisanog. Nadalje je svjedokinja tvrdila da je upravo na temelju tog Ugovora o zakupu poslovnog prostora iz 2014. vršeno fakturiranje računa, koji račun je potom ona odnosila tuženiku i ostavljala mu ga u poštanskom sandučiću. Kako je dug zakupnine rastao ona da je odlazila moliti tuženika da plati i on da je stalno obećavao da hoće. Iskaz ove svjedokinje sud ne smatra vjerodostojnim jer ponajprije je važno naglasiti da je ona zaposlenica tužitelja, da je baš ona "navodno" bila zadužena za dostavu novog Ugovora o zakupu poslovnog prostora tuženiku kao i računa, pa je logično da svjedoči u prilog tome da je svoje dužnosti obavljala uredno i na vrijeme. Međutim, sud ne vjeruje njenom iskazu jer nije niti uvjerljiv, a niti logičan.

14. Sud je saslušao i svjedoka V. B., međutim, isti je svjedočio o odnosu tuženika s M. d.o.o. i poslovnim relacijama i odnosima M. d.o.o. i tužitelja, pa u tome dijelu, za razrješenje ove pravne stvari, njegov iskaz nije bio relevantan.

15. Niti jednim dokazom, odnosno dokaznim prijedlogom tužitelj nije dokazao ovome sudu niti činjenicu da bi tuženik 2014. prešao u veći poslovni prostor, a tuženik cijelo vrijeme tvrdi da je u jednom te istom prostoru. Uzevši u obzir ovu činjenicu, kao i činjenicu da je tuženik dostavio sudu dokaze o izvršenim uplatama za zakup, odnosno najam poslovnog prostora, sud je u nastavku postupka angažirao vještaka financijsko-knjigovodstvene struke, M. J., koji je svoj nalaz i mišljenje dao 16. studenog 2020. Vještak M. J. je, na temelju izvršenog obračuna, zaključio da je tuženik vršio plaćanje na ime zakupa poslovnog prostora u kunskim iznosima koji odgovaraju visini mjesečnog najma od 180,00 EUR, uz uvećanje za PDV-a. Iz navedenog je, dakle, jasno da tuženik nema nikakvih dugovanja prema tužitelju po jedinom Ugovoru o zakupu poslovnog prostora, kojeg stranke imaju sklopljenog.

16. Tužitelj dostavom isprave koju naziva vjerodostojnom nigdje ne navodi da bi tuženik bilo što platio po osnovi zakupa, što dodatno ispravu čini nevjerodostojnom. Tuženik je dokazao, a sudski vještak J. potvrdio, da je tuženik u promatranom razdoblju uplaćivao zakupninu baš onako kako je ona i ugovorena jedinim Ugovorom koji je među strankama sklopljen, a to je onaj od 20. kolovoza 2005. M. J. ukazao je sudu da tužitelj potražuje od tuženika mjesečne iznose od 287,50 EUR, uz uvećanje za 25% PDV-a, vezujući ovo dugovanje za Ugovor o zakupu poslovnog prostora od 1. prosinca 2014., a u kojem je u čl. 7 opisana cijena, način njezinog plaćanja i visina vezano uz površinu od 23,00 m2. No, po ocjeni ovog suda, taj Ugovor o zakupu poslovnog prostora od 1. prosinca 2014. nikada nije sklopljen, jer tužitelj je možda istoga sačinio u formi ponude, imao je namjeru istoga dostaviti tuženiku ali nedvojbeno je sud u postupku utvrdio da taj Ugovor tuženik nikada nije prihvatio, dakle, on nije sklopljen. Posebno se apostrofira činjenica da je tužitelj tijekom postupka pokušao dokazati da je u skladu sa Ugovorom o zakupu poslovnog prostora od 1. prosinca 2014. formirao račune koje je dostavio tuženiku, koju činjenicu je sudu nelogično i nevjerodostojno pokušala prikazati zaposlenica tužitelja, M. L. (čijem iskazu sud nije povjerovao), pa da je zbog činjenice da je račune zaprimio i na njih nije uložio prigovor ili reklamaciju prešutno pristao na promjenu cijene zakupa kada već nikada nije potpisao sam Ugovor o zakupu poslovnog prostora od 1. prostora 2014. Da bi tuženiku bilo omogućeno da u skladu s odredbama Zakona o zaštiti potrošača postavi prigovor na ispostavljeni račun, račun mu se morao dostaviti odnosno tužitelj je na raspolaganju imao mogućnost pokretanja sudskog postupka na iseljenje, prestanak do tada važećeg Ugovora o zakupu poslovnog prostora ili na sklapanje novog Ugovora o zakupu poslovnog prostora, zbog promijenjenih okolnosti. Ništa od toga tužitelj nije napravio. Samovoljno je promijenio Ugovor o zakupu poslovnog prostora tj. samovoljno je promijenio cijenu zakupu, a da na primjeren način o tome nije izvijestio tuženika.

17. Kako tužitelj nije dokazao osnovanost svojih potraživanja to je valjalo ukinuti u cijelosti rješenje o ovrsi što ga je donio JB u S. Z. M.-

Š. dana 11. travnja 2019. pod poslovnim brojem Ovrv-356/2019, odnosno slijedom navedenog odlučeno je kao pod točkom I. izreke ove odluke.

18. Odluka o visini troška parničnog postupka temelji se na odredbi čl.154. ZPP-a i tuženiku je taj trošak priznat pozivom na Tarifu o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („NN“ broj 69/93, 87/93, 16/94, 11/96, 91/04,

37/05, 59/07, 148/09, 142/12, 103/14, 118/14 i 107/15), za slijedeće radnje: sastav prigovora na rješenje o ovrsi, sastav podnesaka od 24. veljače 2020. i 7. rujna 2022. te za pristupe i zastupanja na ročištima od 27. veljače i 24. rujna 2020., 4. listopada i 10. studenog 2021., 31. siječnja, 11. travnja, 15. srpnja i 12. rujna 2022. – svaka radnja po 100 bodova. Ukupni zbir od 1100 bodova pomnožen je iznosom od 10,00 kn koliko iznosi vrijednost jednoga boda, a potom je dobiveni iznos od 11.000,00 kn uvećan za trošak 25% PDV-a ili iznos od 2.750,00kn te materijalne troškove pristojbe prigovora od 1.210,00 kuna, troškove biljega za izvatke iz sudskog registra Trgovačkog suda u Splitu 110,00 kuna, troškove biljega za zk izvadak

Općinskog suda u Splitu 220,00 kuna i trošak fotokopiranja 31,50 kuna (koje troškove je tuženik dokazao dostavom dokumentacije uz podnesak od 24. veljače 2020. (koji je zaprimljen na ročištu od 27. veljače 2020.). Zbrajanjem naprijed navedenih iznosa dobiven je iznos ukupnog parničnog troška od 15.321,50 kuna koliko će tužitelj morati platiti tuženiku jer je postupak u cijelosti izgubio.

19. Slijedom naprijed navedenog odlučeno je kao pod točkom II. izreke presude.

U Splitu, 29. rujna 2022.

S U D A C

Dunja Ljubičić v.r.

Uputa o pravnom lijeku: Protiv ove presude dopuštena je žalba višem, drugostupanjskom županijskom sudu. Žalba se podnosi putem ovog suda, u tri primjerka, u roku od 15 dana od dana objave ove odluke.

DNA: - pun. tužitelja

- pun. tuženika

- u spis