REPUBLIKA HRVATSKA
UPRAVNI SUD U RIJECI
Rijeka, Erazma Barčića 5
Poslovni broj: 2 Us I-617/2022-8
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Upravni sud u Rijeci, po sucu dr. sc. Alenu Rajku, uz sudjelovanje zapisničarke Sofije Germovšek, u upravnom sporu tužitelja N. S., iz ..., kojeg zastupa o. D. R., odvjetnik u R., P., protiv tuženika Odbora za državnu službu, Zagreb, Palmotićeva 5, radi raspoređivanja na radno mjesto, 29. rujna 2022.,
p r e s u d i o j e
Odbija se tužbeni zahtjev radi poništenja rješenja Odbora za državnu službu, KLASA: UP/II-112-07/20-01/588, URBROJ: 566-01/16-22-2 od 8. ožujka 2022., te radi nadoknade troškova ovoga upravnog spora.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskim rješenjem Ministarstva …, KLASA: UP/I-112-02/15- 01/13, URBROJ: 531-03-1-1-1-20-13 od 24. lipnja 2020., donesenim u ponovnom postupku, tužitelj je raspoređen s 1. siječnja 2015. na radno mjesto višeg građevinskog inspektora u ….., uz utvrđivanje pripadajuće plaće i ostale prateće odluke.
2. Tuženik je rješenjem, KLASA: UP/II-112-07/20-01/588, URBROJ: 566- 01/1622-2 od 8. ožujka 2022., odbio žalbu tužitelja izjavljenu protiv prvostupanjskog rješenja od 24. lipnja 2020 godine.
3. Tužitelj u tužbi, kasnijim podneskom i na raspravi osporava zakonitost tuženikove odluke, navodi da tužbu podnosi zbog bitnih povreda odredbi upravnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava i tvrdi, u bitnome, sljedeće. Došlo je do povrede načela utvrđivanja materijalne istine i načela zakonitosti, uz onemogućavanje izjašnjavanja stranke (sukladno čl. 30. Zakona o općem upravnom postupku, „Narodne novine“, broj 47/09, u nastavku teksta: ZUP), te uz povredu članku 113. stavku 3. ZUP-a. Prvostupanjskim rješenjem tužitelj je unazađen i degradiran s radnog mjesta načelnika …., unatoč tome što je člankom 6. stavkom 2. Zakona o građevinskoj inspekciji („Narodne novine“, broj 153/13) propisano radno mjesto viši građevinski inspektor-specijalist, koje radno mjesto odgovara tužiteljevoj stručnoj osposobljenosti, minulom radu i rezultatima rada. Prvostupanjsko rješenje protivno je i članku 137. stavku 1. Zakona o radu („Narodne novine“, broj 93/14, 127/17 i 98/198), te članku 6. stavku 2. Zakona o građevinskoj inspekciji. Radno mjesto građevinski inspektor- specijalist treba biti predviđeno i podzakonskim aktima, odnosno Uredbom o unutarnjem ustrojstvu Ministarstva graditeljstva i prostornog uređenja te Pravilnikom o unutarnjem redu Ministarstva graditeljstva i prostornog uređenja. Prvostupanjskim rješenjem ponovno je degradiran s radnog mjesta načelnika Odjela - višeg građevinskog inspektora bez ikakve osnove, iako je postojalo odgovarajuće radno mjesto višeg građevinskog inspektoraspecijalista, na koje nije raspoređen. Drži potrebnim naložiti dostavu propisanog koeficijenta složenosti poslova radnog mjesta višeg građevinskog inspektoraspecijalista. Osporava navode iz odgovora na tužbu, za koji podnesak je mišljenja da nije izrađen u skladu sa ZUP-om. Dodaje da je svoj radni vijek proveo kod istog poslodavca, kojem je moralo biti poznato na kojem radnom mjestu je tužitelj zatečen prije preustroja. Smatra da je o tome poslodavac morao voditi računa pri izradi
Pravilnika o unutarnjem redu, uz omogućavanje, da tužitelj zadrži postojeći koeficijent za izračun plaće ili da bude raspoređen na radno mjesto neposredno nižeg koeficijenta, dok je u predmetnom slučaju tužitelju koeficijent smanjen za dvije razine. Ujedno osporava primjenjivost sudske prakse na koju se pozvao tuženik. Tužitelj predlaže poništiti drugostupanjsko rješenje, te predmet vratiti tuženiku na ponovni postupak. Traži i naknadu troškova spora, u iznosu od 2.500,00 kuna.
4. U odgovoru na tužbu tuženik ostaje, u osnovi, kod navoda iznesenih u obrazloženju osporavanog rješenja i dodaje, u bitnome, sljedeće. Osporavano rješenje temelji se na činjenici donošenja nove Uredbe o unutarnjem ustrojstvu Ministarstva graditeljstva i prostornog uređenja („Narodne novine“, broj 44/14) i novog Pravilnika o unutarnjem redu toga tijela od 10. prosinca 2014., kojima su neke ustrojstvene jedinice
prestale postojati, uključujući jedinicu u kojoj je tužitelj bio raspoređen kao voditelj. To je dovelo do ukidanja svih radnih mjesta načelnika odjela - viših građevinskih inspektora. Budući da radno mjesto građevinski inspektor-specijalist nije sistematizirano unutar PJ …, tužitelj nije niti mogao biti raspoređen na to radno mjesto. Ujedno se poziva na upravnosudsku praksu u ovoj vrsti predmeta. Tuženik predlaže odbiti tužbeni zahtjev.
5. Sud je izveo dokaz uvidom u isprave i dokumentaciju što prileži spisu predmeta upravnog postupka, koji je dostavljen ovom Sudu uz odgovor na tužbu tuženika, kao i uvidom u dokumentaciju koja prileži spisu predmeta upravnog spora. Raspravnim rješenjem odbijeni su daljnji dokazni prijedlozi tužitelja, zbog razloga iznesenih u tom rješenju, kao i razloga koji proizlaze iz nastavka ovog obrazloženja.
6. Na temelju razmatranja svih činjeničnih i pravnih pitanja, Sud je, nakon rasprave provedene 28. rujna 2022. u odsutnosti uredno pozvanog tuženika, utvrdio da tužbeni zahtjev nije osnovan.
7. U obrazloženjima osporavanih rješenja citirane su mjerodavne odredbe Zakona o državnim službenicima („Narodne novine“, broj 92/05, 140/05, 142/06, 77/07, 107/07, 27/08, 34/11, 49/11, 150/11, 34/12, 38/13, 37/13) i drugih mjerodavnih propisa te ustrojstvenih akata. Ove su odredbe stoga poznate tužitelju, a na njih se tužitelj i sam poziva u žalbi i tužbi. Strankama je poznat i historijat odlučivanja u ovoj upravnoj stvari.
8. Nesporno je da je tadašnje Ministarstvo graditeljstva i prostornog uređenja donijelo novu Uredbu o unutarnjem ustrojstvu tog tijela („Narodne novine“, broj 44/14), na temelju koje je donijelo Pravilnik o unutarnjem redu tog Ministarstva. Iz navedenog Pravilnika proizlazi da je u PJ… sistematizirano 10 radnih mjesta, i to radno mjesto glavnog građevinskog inspektora, osam radnih mjesta viših građevinskih inspektora te jedno radno mjesto stručnog referenta, s određenim opisom poslova i zadaća te uvjetima za raspored. Dakle, navedenom Uredbom i Pravilnikom nije sistematizirano radno mjesto višeg građevinskog inspektora- specijalista, niti su ustrojeni odjeli, pa ne postoji ni radno mjesto voditelja odjela, na kojem radnom mjestu je tužitelj prethodno bio raspoređen. Nadalje, prvostupanjskim rješenjem je, slijedom novog rasporeda na radno mjesto, pravo tužitelja na plaću utvrđeno u skladu s mjerodavnim odredbama Zakona o državnim službenicima i namještenicima i Uredbom o nazivima radnih mjesta i koeficijentima složenosti poslova u državnoj službi („Narodne novine“, broj 37/01, 38/01, 71/01, 89/01, 112/01, 7/02, 17/03, 197/03, 21/04, 25/04, 66/05, 92/05, 131/05, 140/05, 81/06, 11/07, 47/07, 109/07, 58/08, 32/09, 140/09, 21/10, 38/10, 77/10, 113/10, 22/11, 142/11, 31/12, 49/12, 60/12, 65/12, 78/12, 82/12, 100/12, 124/12, 140/12, 16/13, 25/13, 52/13, 96/13, 126/13, 2/14, 94/14), te s Uredbom o poslovima s posebnim uvjetima rada u državnoj službi („Narodne novine“, broj 74/02, 92/05, 81/06, 58/08, 119/11, 65/12, 33/13).
9. U skladu s člankom 127. stavcima 1. i 3. Zakona o državnim službenicima, Sud naglašava sljedeće:
9.1. raspored na pojedino radno mjesto prije preustroja tijela državne uprave ne konstituira pravo na raspored jednakoga ili višeg ranga nakon preustroja, niti na raspored na radno mjesto neposredno nižeg ranga (štoviše, postoje i situacije u kojima službenik nakon preustroja više ne može biti raspoređen, pa ga se stavlja na raspolaganje, uz mogući prestanak službe);
9.2. posve je bez pravnog utemeljenja stajalište tužitelja da poslodavac, prilikom preustroja, treba voditi računa o zatečenim koeficijentima složenosti poslova, kao elementu za izračun plaće, svakoga pojedinog službenika;
9.3. tužitelj nije mogao biti raspoređen na radno mjesto koje u konkretnoj ustrojstvenoj jedinici nije ni sistematizirano (ovdje: radno mjesto viši građevinski inspektor-specijalist, koje nije sistematizirano u PJ ….), neovisno o tome je li poslodavac bio ovlašten sistematizirati takvo mjesto;
9.4. prilikom raspoređivanja službenika nakon preustroja nije odlučno ispunjava li službenik pretpostavke za napredovanje.
10. K tomu:
10.1. uzevši u obzir stvarnu nadležnost Odbora za državnu službu i upravnih sudova (čl. 65.-67. Zakona o državnim službenicima, vezano uz čl. 105.-121. ZUP-a; čl. 12. st. 2. Zakona o upravnim sporovima, „Narodne novine“, broj 20/10, 143/12, 152/14, 94/16, 29/17 i 110/21 – u nastavku teksta: ZUS, vezano uz čl. 3. st. 1. toga Zakona), u upravnom postupku ni u upravnom sporu, pri rješavanju pojedinačne upravne stvari, tuženik, ni upravni sud, nisu ovlašteni preispitivati svrhovitost unutarnjih ustrojstvenih akata javnopravnih tijela, kao općih akata internog karaktera, niti je tuženik, kao ni upravni sud, ovlašten odrediti raspoređivanje službenika na radno mjesto koje nije ustrojeno (sistematizirano);
10.2. tužitelj je u upravnom postupku sudjelovao izjavljivanjem žalbe, a svoju je argumentaciju imao prilike izložiti i u ovome sporu, što je i učinio;
10.3. možebitno propuštanje javnopravnih tijela da postupe po odredbi članka 113. stavka 3. ZUP-a sâmo po sebi nužno ne dovodi do poništenja osporavanih rješenja, već je potrebno utvrditi je li to u konkretnom slučaju moglo utjecati na rješavanje stvari (što ovdje nije slučaj, zbog razloga koji proizlaze iz ovog obrazloženja);
10.4. sukladno članku 4. Zakona o državnim službenicima, ovdje nije primjenjiv članak 137. stavak 1. Zakona o radu, kojim je uređeno prenošenje ugovora o radu na novog poslodavca, budući da državni službenici nisu u općem radnopravnom režimu ugovora o radu, već su u službeničkom statusu uređenom posebnim propisima, ponajprije Zakonom o državnim službenicima;
10.5. odgovor tuženika na tužbu je podnesak u upravnom sporu, kao sudskom postupku (čl. 49. ZUS-a, vezano uz čl. 32. toga Zakona), a ne pismeno u smislu ZUPa.
11. Sud, nadalje, utvrđuje da su javnopravna su tijela (naročito prvostupanjsko tijelo), nasuprot tužbenim navodima, detaljno i pravno utemeljeno obrazložila određivanje konkretnog rasporeda tužitelja. To su učinila pozivom na razloge koji su tužitelju poznati. Sud je suglasan s tim razlozima.
12. U svjetlu članka 34. stavka 1. ZUS-a, pored tvrdnji na koje je odgovoreno prethodno u ovom obrazloženju, tužitelj nije iznio dodatne bitne razloge koji bi doveli u sumnju zakonitost osporavanih rješenja.
13. Uzevši u obzir navedeno, osporena odluka tuženika ocjenjuje se zakonitom. Trebalo je stoga, na temelju članka 57. stavka 1. ZUS-a, vezano uz članak 79. toga Zakona, tužbeni zahtjev odbiti kao neosnovan.
14. Iako je donesena presuda kojom je tužbeni zahtjev odbijen, tužitelj nije pozvan na plaćanje pristojbe za tužbu i presudu, jer je oslobođen plaćanja pristojbe na temelju odredbe članka 11. stavka 1. točke 4., u vezi sa člankom 22. stavkom 1. Zakona o sudskim pristojbama („Narodne novine“, broj 118/18).
U Rijeci 29. rujna 2022.
S u d a c
dr. sc. Alen Rajko
Uputa o pravnom lijeku:
Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog Suda u tri primjerka, u roku od 15 dana od dana primitka prijepisa ove presude.
