Republika Hrvatska

Poslovni broj 6 R-69/2022-2

Županijski sud u Velikoj Gorici

Ulica Hrvatske bratske zajednice 1

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Velikoj Gorici, sud drugog stupnja, po sutkinji Verici Kos, u pravnoj stvari tužiteljice A.-M. V. iz Z., OIB: …, zastupane po punomoćnici M. J. J., odvjetnici iz Z., protiv tuženika C. o. d.d. iz Z., OIB: …, radi naknade štete, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr- 14184/2021-13 od 27. lipnja 2022., 29. rujna 2022.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se kao neosnovana žalba tuženika C. o. d.d. i potvrđuje presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr-14184/2021-13 od 27. lipnja 2022. pod točkom I. izreke za pobijani iznos od 500,00 kn/66,36 eur i pod točkom II. izreke za iznos od 3.337,50 kn/442,96 eur.

II. Preinačava se navedena presuda pod točkom I. izreke za iznos od 3.500,00 kn i pod točkom II. izreke za iznos od 2.225,00 kn/295/31 eur i za isto sudi:

Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev tužiteljice A.-M. V. za naknadom neimovinske štete u iznosu od 3.500,00 kn sa zateznom kamatom tekućom od 1. listopada 2020. do isplate i zahtjev za naknadom troškova parničnog postupka u iznosu od 2.225,00 kn.

III. Nalaže se tužiteljici A.-M. V. da tuženiku C. o. d.d. naknadi trošak sudske pristojbe na žalbu u iznosu od 348,00 kn/46,19 eur u roku od 15 dana.

IV. Odbija se kao neosnovan zahtjev tuženika C. o. d.d. za naknadom troškova sudske pristojbe na žalbu u iznosu od 452,00 kn/59,99 eur.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom je naloženo tuženiku da tužiteljici na ime naknade štete isplati iznos od 9.320,00 kn sa zateznom kamatom tekućom od 1. listopada 2020. do isplate (točka I. izreke), kao i da tužiteljici naknadi trošak parničnog postupka u iznosu od 5.562,50 kn sa zateznom kamatom tekućom od 27. lipnja 2022. do isplate (točka II. izreke), a preostali dio tužbenog zahtjeva u iznosu od 500,00 kn je kao neosnovan odbijen (točka III. izreke).

2. Protiv dijela navedene presude pod točkama I. i II. izreke žalbu je podnio tuženik zbog pogrešne primjene materijalnog prava s prijedlogom da se pobijana presuda preinači u smislu žalbenih navoda, po potrebi predmet vrati na ponovno suđenje te sukladno tome donese nova odluka o parničnom trošku. Zahtijeva naknadu sudske pristojbe na žalbu u iznosu od 800,00 kn. Navodi da je tužiteljica u štetnom događaju pretrpjela laku ozljedu – natučenje drugog prsta desne šake, koju ozljedu je liječila hladnim oblozima i držanjem prsta na povišenom, pa da takva narav ozljede i nepostojanje drugih okolnosti slučaja ne mogu opravdati dosudu naknade koja prelazi gotovo dvostruko kriterije Vrhovnog suda Republike Hrvatske. Smatra da za pretrpljene boli tužiteljici pripada pravična novčana naknada od 3.000,00 kn, za pretrpljeni strah 3.500,00 kn, a ne osporava utvrđenu visinu pravične novčane naknade za pruženu tuđu pomoć i njegu u iznosu od 420,00 kn, pa da je visina pravične novčane naknade morala iznositi 6.920,00 kn, što umanjeno za isplaćeni iznos od 1.600,00 kn iznosi 5.320,00 kn. Prema tome, tuženik ne pobija prvostupanjsku presudu pod točkom I. izreke za iznos od 5.320,00 kn, a pobija za preostali dosuđeni iznos pod točkom I. izreke od 4.000,00 kn, a sukladno tome i odluku o troškovima postupka pod točkom II. izreke pa je, u smislu odredbe čl. 365. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19 i 80/22 – dalje: ZPP) presuda u tome dijelu ispitivana.

3. Žalba tuženika je djelomično osnovana.

4. Predmetom ovog postupka je zahtjev tužiteljice za naknadu štete u iznosu od 9.820,00 kn, koju je pretrpjela zbog ozljeda zadobivenih na radu 17. veljače 2020. kod poslodavca K. prehrambena industrija d.d., osiguranog od odgovornosti iz djelatnosti prema vlastitim djelatnicima kod tuženika.

5. Kako se tužbeni zahtjev odnosi na potraživanje u novcu koje ne prelazi svotu od 10.000,00 kn, radi se o sporu male vrijednosti u smislu odredbe čl. 458. st. 1. ZPP.

6. Prema odredbi čl. 467. st. 1. ZPP presuda kojom se završava spor u postupku u sporovima male vrijednosti može se pobijati samo zbog pogrešne primjene materijalnog prava i zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ovoga Zakona, osim zbog povrede iz čl. 354. st. 2. toč. 3. ovoga Zakona.

7. Ispitujući presudu u pobijanom dijelu u okviru žalbenih navoda tuženika, kao i po službenoj dužnosti, u smislu odredbe čl. 365. st. 2. ZPP, ovaj drugostupanjski sud nije našao da bi sud prvog stupnja počinio bilo koju povredu odredaba parničnog postupka na koje pazi po službenoj dužnosti.

8. Sud prvog stupnja u postupku je utvrdio da je tužiteljica u štetnom događaju zadobila natučenje drugog prsta desne šake te da je zbog toga trpjela fizičke boli jačeg intenziteta trajnog karaktera jedan dan, srednjeg intenziteta trajnog karaktera sumarno tri dana i bolove slabijeg intenziteta trajnog karaktera sumarno tijekom petnaesta dana, da je pretrpjela primarni strah jačeg intenziteta i kraćeg trajanja, sekundarni strah jačeg intenziteta koji je trajao kumulativno dva dana, srednjeg intenziteta kumulativno četiri dana, a manjeg intenziteta kumulativno deset dana te da je tuđa, nestručna pomoć tužiteljici bila potrebna u trajanju od sedam dana po dva sata dnevno, zatim sedam dana po jedan sat dnevno.

9. Odredbom čl. 1100. st. 1. i 2. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 i 29/18 - dalje: ZOO) je propisano da će sud, u slučaju povrede prava osobnosti ako nađe da to težina povrede i okolnosti slučaja opravdavaju, dosuditi pravičnu novčanu naknadu, nezavisno od naknade imovinske štete, a i kad nje nema, a pri odlučivanju o visini pravične novčane naknade sud će voditi računa o jačini i trajanju povredom izazvanih fizičkih boli, duševnih boli i straha, cilju kojemu služi ta naknada, ali i to da se njome ne pogoduje težnjama koje nisu spojive sa njezinom naravi i društvenom svrhom.

9.1. Cijeneći jačinu i trajanje povredom izazvanih fizičkih boli te intenzitet i trajanje straha, kao i lokalitet i vrstu ozljede, ovaj drugostupanjski sud nalazi da iznos od 7.000,00 kn predstavlja pravičnu novčanu naknadu neimovinske štete koju je tužiteljica pretrpjela. Naime, nisu nađene okolnosti slučaja koje bi opravdale naknadu u većem iznosu.

9.2. Kada se pripadajući iznos od 7.000,00 kn umanji za nesporno isplaćeni iznos od 1.600,00 kn, preostaje obveza tuženika da tužiteljici s te osnove isplati pravičnu novčanu naknadu u iznosu od 5.400,00 kn, sa zateznim kamatama tekućim od podnošenja zahtjeva do isplate, sukladno odredbi čl. 1103. ZOO, po stopi propisanoj čl. 29. st. 2. ZOO.

9.3. Kako je sud prvog stupnja tužiteljici na ime naknade neimovinske štete dosudio naknadu u iznosu od 10.500,00 kn, to je djelomično pogrešno primijenjeno materijalno pravo kada je dosuđena naknada u iznosu od 3.500,00 kn većem od pripadajućeg. S obzirom da tuženik pobija prvostupanjsku presudu pod točkom I. izreke za iznos neimovinske štete od 4.000,00 kn, to je žalba osnovana za iznos od 3.500,00 kn, dok je za iznos od 500,00 kn žalba neosnovana.

10. Stoga je valjalo kao neosnovanu odbiti žalbu tuženiku za iznos od 500,00 kn i na temelju odredbe čl. 368. st. 1. ZPP za taj iznos potvrditi prvostupanjsku presudu pod točkom I. izreke, a žalbu uvažiti za iznos od 3.500,00 kn i na temelju odredbe čl. 373. st. 3. ZPP presudu pod točkom I. izreke preinačiti te zahtjev tužiteljice kao neosnovan odbiti.

11. S obzirom da je djelomično preinačena prvostupanjska presuda, sukladno odredbi čl. 166. st. 2. ZPP valja preinačiti i odluku o troškovima parničnog postupka. Tužiteljica je u sporu uspjela u omjeru od 60% pa joj u istom omjeru, u smislu odredbe čl. 154. st. 2. ZPP pripada dio troškova postupka. Na ime opravdanih troškova postupka prvostupanjski sud je tužiteljici priznao naknadu u iznosu od 5.562,50 kn, a visinu priznatog iznosa tuženik ne spori. Imajući u vidu uspjeh tužiteljice u parnici (60%), pripada joj i dio priznatih troškova, što iznosi 3.337,50 kn.

12. Stoga je na temelju odredbe čl. 368. st. 1. ZPP kao neosnovanu valjalo odbiti žalbu tuženika i za iznos troškova postupka od 3.337,50 kn potvrditi prvostupanjsku presudu pod točkom II. izreke, a na temelju odredbe čl. 373. st. 3. ZPP presudu pod točkom II. izreke preinačiti za iznos od 2.225,00 kn i zahtjev tužiteljice za naknadu troškova postupka u tome iznosu odbiti kao neosnovan.

13. Odluka pod točkama III. i IV. izreke ove drugostupanjske presude temelji se na odredbi čl. 166. st. 1. i 2. i čl. 154. st. 2. i čl. 155. ZPP. Tuženiku pripada na ime sudske pristojbe na žalbu iznos od 400,00 kn, sukladno Tbr. 3. toč. 1. u vezi Tbr. 1. toč. 1. Tarife sudskih pristojbi („Narodne novine“, broj 53/19), a kako je sa žalbom uspio u omjeru od 87% u tom omjeru mu je tužiteljica dužna naknaditi dio troškova sudske pristojbe, što iznosi 348,00 kn. Preostali iznos od 452,00 kn tuženik neosnovano zahtijeva, pa je isti odbijen.

14. U nepobijanom dijelu pod točkom I. izreke za iznos od 5.320,00 kn i pod točkom III. izreke, prvostupanjska presuda nije ispitivana (čl. 365. st. 1. ZPP).

U Velikoj Gorici 29. rujna 2022.

Sutkinja

Verica Kos, v.r.