REPUBLIKA HRVATSKA
UPRAVNI SUD U RIJECI
Rijeka, Erazma Barčića 5
Poslovni broj: 2 Us I-679/2022-7
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Upravni sud u Rijeci, po sucu dr. sc. Alenu Rajku, uz sudjelovanje zapisničarke Sofije Germovšek, u upravnom sporu tužiteljice S. G. R., iz L. O., Sv. Josipa 1/1, koju zastupa opunomoćenik V. M., odvjetnik u R., I. G. 1, protiv tuženika Ministarstva rada, mirovinskog sustava, obitelji i socijalne politike, Zagreb, Trg N. Topalušić 1, radi imenovanja skrbnika, 29. rujna 2022.,
p r e s u d i o j e
Odbija se tužbeni zahtjev radi poništenja rješenja Ministarstva rada, mirovinskog sustava, obitelji i socijalne politike, Samostalnog sektora za drugostupanjski postupak, KLASA: UP/II-552-02/22-08/1, URBROJ: 524-11-01/1-22- 3 od 19. travnja 2022., radi poništenja točaka 1., 3., 4., 5., 6., 7. i 8. rješenja Centra za socijalnu skrb Gospić, KLASA: UP/I-552-02/21-11/2-S/2017, URBROJ: 2125-77- 0402-21-14 od 29. studenog 2019., te radi nadoknade troškova ovoga upravnog spora.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskim rješenjem Centra za socijalnu skrb Gospić, KLASA: UP/I552-02/21-11/2-S/2017, URBROJ: 2125-77-04-02-21-14 od 29. studenog 2019., u postupku pokrenutom po službenoj dužnosti u predmetu promjene skrbnika, štićeniku A. R., osobi djelomično lišenoj poslovne sposobnosti (na način da ne može samostalno raspolagati imovinom većeg opsega), skrbnicom je imenovana njegova supruga (ovdje: tužiteljica). Ujedno su dotadašnjih dužnosti razriješeni stručni radnici navedenog tijela I. T. (skrbnik) i A. R. (zamjenica skrbnika). Izreka rješenja sadržava i ostale prateće odluke.
2. Tuženik je rješenjem, KLASA: UP/II-552-02/22-08/1, URBROJ: 524-11- 01/122-3 od 19. travnja 2022., odbio žalbu tužiteljice izjavljenu protiv prvostupanjskog rješenja. U obrazloženju drugostupanjskog rješenja tuženik navodi i da je bilo korisnije štićeniku imenovati drugog skrbnika, a ne njegovu suprugu (ovdje: tužiteljicu). Međutim, žalba se ne odnosi na točku rješenja kojom je tužiteljica imenovana skrbnicom (t. 2.), pa se o tome nije moglo odlučivati u drugom stupnju upravnog postupka.
3. Tužiteljica osporava zakonitost tuženikove odluke i tvrdi, u bitnome, sljedeće. Tužiteljica je u žalbi istaknula da primopredaja skrbništva nije provedena, niti je podneseno izvješće, što nije učinjeno ni do pokretanja spora, iako je trebalo biti, s obzirom na to da se tužiteljica nije žalila na dio prvostupanjskog rješenja kojim je imenovana skrbnicom. Stoga je imenovanje tužiteljice skrbnicom štićenika samo mrtvo slovo na papiru. Tužiteljica predlaže da Sud poništi drugostupanjsko rješenje, a podredno i prvostupanjsko rješenje (osim u točki 2.), uz vraćanje predmeta tuženiku na ponovni postupak. Traži i nadoknadu troškova spora, u ukupnom iznosu od 5.000,00 kuna kuna (uvećano za PDV).
4. Tuženik u odgovoru na tužbu ostaje kod navoda osporavanog rješenja i predlaže da Sud odbije tužbeni zahtjev.
5. Sud je izveo dokaze uvidom u dokumentaciju koja se nalazi u spisu predmeta upravnog postupka u kojem je doneseno osporavano rješenje i u spisu ovog spora. Raspravnim rješenjem odbijeni su daljnji dokazni prijedlozi tužiteljice, zbog razloga iznesenih u tom rješenju, kao i razloga koji proizlaze iz nastavka ovog obrazloženja.
6. Na temelju razmatranja svih činjeničnih i pravnih pitanja, Sud je, nakon rasprave provedene 28. rujna 2022. u odsutnosti uredno pozvanog tuženika, utvrdio da tužbeni zahtjev nije osnovan.
7. U obrazloženjima osporavanih rješenja citirane su mjerodavne odredbe Obiteljskog zakona („Narodne novine“, broj 103/15 i 98/19). Te su odredbe tužiteljici, stoga, poznate.
8. Odgovor na pitanje je li provedena primopredaja skrbničke dužnosti ne utječe na ocjenu zakonitosti sâmih rješenja donesenih u konkretnom upravnom postupku. Primopredaja je upravna radnja, dok se u upravnom sporu ocjenjuje zakonitost sadržaja osporavanih rješenja (upravnih akata), a ne način na koji su ta rješenja izvršena ili nisu izvršena. U pogledu primopredaje i drugih s time povezanih radnji, tužiteljici je na raspolaganju izjavljivanje prigovora radi zaštite od drugih oblika postupanja javnopravnih tijela (čl. 156. Zakona o općem upravnom postupku, „Narodne novine“, broj 47/09 i 110/21 – nastavku teksta: ZUP, vezano uz čl. 122. toga Zakona). Izjavi li tužiteljica takav prigovor, ova presuda ne prejudicira način odlučivanja o prigovoru.
9. Nadalje, u upravnome je sporu na tužitelju teret tvrdnje o činjenicama i teret predlaganja dokaza u prilog osnovanosti tužbenog zahtjeva (čl. 34. st. 1. Zakona o upravnim sporovima, „Narodne novine“, broj 20/10, 143/12, 152/14, 94/08, 29/17 i 110/21, u nastavku teksta: ZUS). Tužiteljica ne iznosi dodatne razloge koji bi doveli u pitanje zakonitost osporavanih rješenja. Po službenoj dužnosti sud pazi na ništavost osporavane odluke (čl. 31. st. 2. ZUS-a). Pritom Sud ne nalazi da su osporavana rješenja opterećena nekim od razloga ništavosti, taksativno i striktno propisanih člankom 128. stavkom 1. ZUP-a.
10. Uzevši u obzir navedeno, osporavana odluka tuženika ocjenjuje se zakonitom. Sukladno prethodnom trebalo je, na temelju članka 57. stavka 1. ZUS-a, vezano uz članak 79. toga Zakona, tužbeni zahtjev odbiti kao neosnovan.
11. Iako je donesena presuda kojom je tužbeni zahtjev odbijen, tužiteljica nije pozvana na plaćanje sudske pristojbe za tužbu i presudu, jer je oslobođena plaćanja sudskih pristojbi na temelju odredbe članka 11. stavka 1. točke 16., u vezi sa člankom 22. stavkom 1. Zakona o sudskim pristojbama („Narodne novine“, broj 118/18).
U Rijeci 29. rujna 2022.
S u d a c
dr. sc. Alen Rajko
Uputa o pravnom lijeku:
Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog Suda u tri primjerka, u roku od 15 dana od dana primitka prijepisa ove presude.
