Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: 82 Gž-179/2020-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sutkinja toga suda Jadranke Travaš, kao predsjednice vijeća, Gordane Držaić, kao sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća i Roberte Pandža, kao članice vijeća, u pravnoj stvari 1. tužitelja-protutuženika D. R., OIB: …, i 2. tužiteljice-protutuženice N. R., OIB: …, oboje iz Z., oboje zastupani po punomoćnici L. P., odvjetnici u Z., protiv 1. tuženice-protutužiteljice K. P., OIB: …, iz Z., zastupana po punomoćnici K. M., odvjetnici u Odvjetničkom društvu H., K., Š., B. i partneri j.t.d., Z., i 2. tuženika- protutužitelja B. B., OIB: …, Z., radi naknade štete i isplate, odlučujući o žalbama parničnih stranaka protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-10880/19-183 od 14. listopada 2019., ispravljenoj rješenjem istog suda poslovni broj P-10880/19-188 od 31. listopada 2019., u sjednici vijeća održanoj 29. rujna 2022.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se kao neosnovana žalba 1. tužitelja-protutuženika D. R. i 2. tužiteljice-protutuženice N. R. kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-10880/19-183 od 14. listopada 2019., ispravljena rješenjem istog suda poslovni broj P-10880/19-188 od 31. listopada 2019. u točki I. izreke.

II. Odbija se kao djelomično neosnovana žalba 1. tuženice-protutužiteljice K. P. i potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P- 10880/19-183 od 14. listopada 2019., ispravljena rješenjem istog suda poslovni broj P-10880/19-188 od 31. listopada 2019. u točki II. stavku prvom izreke u dijelu u kojem je odbijen zahtjev 1. tuženice-protutužiteljice K. P. da joj tužitelji-protutuženici solidarno isplate iznos od 766,94 EUR-a (1.500,00 DEM) zajedno sa zateznim kamatama tekućim od 30. lipnja 1994., pa do isplate.

III. Preinačava se presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-10880/19-183 od 14. listopada 2019., ispravljena rješenjem istog suda poslovni broj P-10880/19-188 od 31. listopada 2019. u točki II. stavku drugom izreke u dijelu u kojem je odbijen tužbeni zahtjev 1. tuženice-protutužiteljice K. P. da joj tužitelji-protutuženici solidarno isplate iznos od 18.425,00 kn/2.445,42 EUR-a[1] te sudi:

Nalaže se 1. tužitelju-protutuženiku D. R., OIB: … i 2. tužiteljici-protutuženici N. R., OIB: …, oboje iz Z., da 1. tuženici-protutužiteljici K. P., OIB: …, iz Z., solidarno isplate iznos od 18.425,00 kn/2.445,42 EUR-a zajedno sa zateznom kamatom tekućom od dana donošenja prvostupanjske presude, tj. 14. listopada 2019. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana.

IV. Odbijaju se žalbe 1. tužitelja-protutuženika D. R., 2. tužiteljice- protutuženice N. R. i 1. tuženice-protutužiteljice K. P. i potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-10880/19-183 od 14. listopada 2019., ispravljena rješenjem istog suda poslovni broj P-10880/19-188 od 31. listopada 2019. u točki III. izreke.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja ispravljenom pravomoćnim rješenjem suđeno je:

„I. Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:

„Nalaže se I. i II. tuženiku solidarno isplatiti I. i II. tužitelju iznos od 18.225,00 kn sa zakonskom zateznom kamatom poevši od dana donošenja prvostupanjske presude pa do isplate te solidarno naknaditi tužiteljima trošak parničnog postupka sa zakonskom zateznom kamatom počevši od dana donošenja prvostupanjske presude pa do isplate, a sve u roku od 15 dana.

II. Odbija se protutužbeni zahtjev koji glasi:

Nalaže se tužiteljima-proutuženicima D. R. i N. R. solidarno isplatiti tuženima- protutužiteljima K. P. i B. B. iznos od 1.533,87 EUR (3.000,00 DEM) u kunskoj protuvrijednosti prema srednjem tečaju HNB-a na dan isplate s kamatama koje Z. b. d.d. plaća na devizne štedne loge o viđenju tekućim na iznos od 3.000,00 DEM od 30.6. 1994. godine pa do 31.12.2001. godine, a od 1.1.2002. godine pa do 31.12.2005. godine na iznos od 1.533,87 EUR-a, a od 1.1.2006. godine pa do 31.12.2007. godine na taj iznos zakonsku zateznu kamatu propisanu čl. 1. Uredbe o visini stope zakonske zatezne kamate, te od 1.1.2008. godine pa do isplate na taj iznos zateznu kamatu po stopi koja se određuje za svako polugodite, uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe.

Nalaže se tužiteljima-protutuženicima da solidarno isplate tuženicima- protutužiteljima iznos od 36.850,00 kn sa zateznom kamatom po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena tekućom na taj iznos od dana donošenja prvostupanjske presude do isplate, kao i naknaditi tuženima-protutužiteljima trošak parničnog postupka zajedno sa zateznom kamatom po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena tekućom na taj trošak od dana donošenja prvostupanjske presude pa do isplate, a sve to u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe.“

III. Svaka stranka snosi svoj trošak postupka.“

2. Protiv dijela te presude pod točkama I. i III. izreke u dijelu kojim je odlučeno da sami snose svoj trošak postupka pravovremenu žalbu podnijeli su tužitelji- protutuženici zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava (čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku, „Narodne novine“, broj: 148/11 – pročišćeni tekst, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19 i 80/20, dalje: ZPP) s prijedlogom da se pobijana presuda u tome dijelu preinači sukladno žalbenim navodima. Zatražili su trošak žalbe specificiran u žalbi.

3. Odgovor na žalbu tužitelja-protutuženika nije podnesen.

4. Protiv dijela te presude pod točkama II. i III. izreke u dijelu kojim je odlučeno da sama snosi svoj trošak postupka pravovremenu žalbu podnijela je 1. tuženica- protutužiteljica K. P. zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava (čl. 353. st. 1. ZPP) s prijedlogom da se pobijana presuda u tome dijelu preinači odnosno ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na „ponovni postupak“. Zatražila je trošak žalbe specificiran u žalbi.

5. Odgovor na žalbu 1. tuženice-protutužiteljice K. P. nije podnesen. 6. Žalba tužitelja-protutuženika nije osnovana, a žalba 1. tuženice-protutužiteljice K. P. djelomično je osnovana.

7. U odnosu na žalbu tužitelja-protutuženika:

8. Ispitujući pobijanu prvostupanjsku presudu u granicama žalbenih razloga i po službenoj dužnosti u smislu odredbe čl. 365. st. 2. ZPP, a u odnosu na bitne povrede odredaba parničnog postupka ovaj sud je utvrdio da nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP, jer prvostupanjska presuda sadrži jasne i razumljive razloge o odlučnim činjenicama koji su usuglašeni sa stanjem spisa tako da se u cijelosti može ispitati njezina pravilnost i zakonitost. 9. Ispitujući pobijanu prvostupanjsku presudu u odnosu na tužbeni zahtjev kao i postupak koji joj je prethodio nije utvrđeno da su počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP na koje drugostupanjski sud temeljem čl. 365. st. 2. ZPP mora paziti po službenoj dužnosti, te je materijalno pravo u pogledu odluke o glavnoj stvari pravilno primijenjeno. 10. Predmet spora je zahtjev tužitelja-protutuženika za isplatu naknade zbog srušenog objekta na nekretnini tužitelja-protutuženika, a koji su 1. tuženica- protutužiteljica K. P. i pravna prednica tuženika-protutužitelja K. B. srušile u ispunjenju ugovora od 30. lipnja 1994. zaključenim s pravnom prednicom tužitelja- protutuženika A. B., a koji je utvrđen ništavim.

11. Prvostupanjski sud odbio je tužbeni zahtjev uz obrazloženje da iako nije sporno da su 1. tuženica K. P. i pravna prednica tuženika-protutužitelja K. B. srušile sporni objekt u izvršenju obveze iz ugovora od 30. lipnja 1994., da tužitelji-protutuženici na kojima je teret dokaza (čl. 219. st. 1. ZPP) nisu dokazali da je srušeni objekt imao svojstva i površinu na temelju kojih su građevinski vještaci proveli vještačenje, a koji se temelje na iskazu 1. tužitelja-protutuženika D. R., u vrijeme izrade nalaza posebnog skrbnika A. B. čiji je pravni sljednik.

12. Svoje utvrđenje sud temelji na činjenici da je predmetni objekt srušen, a da između stranaka postoji spor o svojstvu predmetnog objekta, pa tako tuženici- protutužitelji tvrde da se radilo o ruševnoj šupi površine 13,43 m[2] , a tužitelji- protutuženici tvrde da se radilo o prizemnom zidanom objektu unutarnjih dimenzija 4x5 m koji se sastojao od jedne prostorije i manjeg hodnika, a koristio se kao ljetna kuhinja i uz koji je bila dograđena drvena šupa.

13. Osnovano tužitelji-protutuženici u žalbi navode da prvostupanjski sud nije uzeo u obzir da je predmetni objekt ucrtan u katastarskom planu priležećem spisu u dimenzijama koje odgovaraju dimenzijama koje su naveli tužitelji-protutuženici.

14. Međutim prema stavu ovog suda sama činjenica da je u katastarskom operatu ucrtan objekt u dimenzijama koje su tužitelji-protutuženici naveli ne znači da su time dokazali svojstva koja je taj objekt prije rušenja imao, a obzirom da su između stranaka osim površine sporna svojstva koja je taj objekt imao, odnosno materijal od kojeg je objekt bio izgrađen, njegovo opće stanje, postojanje tavana, namjena istog. 15. Kako tužitelji-protutuženici na kojima je teret dokaza nisu dokazali svojstva srušenog objekta (materijal od kojeg je bio izgrađen, katnost, namjenu, podatke o instalacijama, izgled) to je prvostupanjski sud pravilno primjenom pravila o teretu dokazivanja odbio tužbeni zahtjev tužitelja-protutuženika, jer nisu dokazali visinu naknade koja bi im slijedom ništavosti ugovora od 30. lipnja 1994. pripala temeljem odredbe čl. 104. st. 1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj: 53/91, 73/91, 3/94, 7/96 i 112/99, dalje: ZOO).

16. Također je prvostupanjski sud pravilno zaključio da se u konkretnom slučaju visina naknade ne može odrediti primjenom odredbe čl. 223. ZPP. Navedena odredba se može primijeniti samo u situaciji kada se visina naknade ne bi mogla utvrditi ili bi se mogla utvrditi samo s nerazmjernim teškoćama, ili ako potpuno razjašnjenje okolnosti o kojima ovisi odluka o nekim od više u istoj tužbi istaknutih zahtjeva koji su beznačajni u odnosu prema ukupnom iznosu svih istaknutih zahtjeva povezano s teškoćama koje su nerazmjerne s važnošću tih zahtjeva, što u ovom predmetu nije slučaj, jer se u ovom slučaju visina naknade mogla objektivno utvrditi da su tužitelji-protutuženici predložili i priložili dokaze za svoje tvrdnje u pogledu svojstva koje je predmetni objekt imao, kako bi se građevinskim vještačenjem mogla nedvojbeno utvrditi vrijednost srušenog objekta.

17. Stoga je prvostupanjski sud pravilno primijenio materijalno pravo kada je odbio tužbeni zahtjev tužitelja-protutuženika.

18. U odnosu na žalbu 1. tuženice-protutužiteljice K. P.:

19. Ispitujući pobijanu prvostupanjsku presudu u granicama žalbenih razloga i po službenoj dužnosti u smislu odredbe čl. 365. st. 2. ZPP, a u odnosu na bitne povrede odredaba parničnog postupka ovaj sud je utvrdio da nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP, jer prvostupanjska presuda sadrži jasne i razumljive razloge o odlučnim činjenicama koji su usuglašeni sa stanjem spisa tako da se u cijelosti može ispitati njezina pravilnost i zakonitost. 20. Ispitujući pobijanu prvostupanjsku presudu u odnosu na tužbeni zahtjev kao i postupak koji joj je prethodio nije utvrđeno da su počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP na koje drugostupanjski sud temeljem čl. 365. st. 2. ZPP mora paziti po službenoj dužnosti.

21. Predmet spora po protutužbenom zahtjevu je zahtjev za solidarnu isplatu iznosa od 1.533,87 EUR (ranije 3.000,00 DEM) i zahtjev za solidarnu isplatu naknade za izgradnju objekta na nekretnini prednice tužitelja-protutuženika u iznosu od 36.850,00 kn, a koji je izgrađen u izvršenju ugovorne obveze iz ništavog ugovora od 30. lipnja 1994.

22. Prvostupanjski sud odbio je zahtjev za solidarnu isplatu iznosa od 1.533,87 EUR (ranije 3.000,00 DEM) jer tuženici-protutužitelji protutužbeni zahtjev temelje na tvrdnji da je iznos od 1.533,87 EUR (ranije 3.000,00 DEM) predan prednici tužitelja- protutuženika A. B. po osnovi ugovora od 30. lipnja 1994. koji je utvrđen ništavim, a u postupku je utvrđeno da je isti predan A. L. temeljem ugovora od 23. lipnja 1994. u kojem A. B. nije bila ugovorna stranka.

23. Pravilno je prvostupanjski sud odbio dio tužbenog zahtjeva 1. tuženice- protutužiteljice K. P. za isplatu iznosa od 766,94 EUR (1/2 od 1.533,87 EUR koji se odnosi na navedenu tuženicu-protutužiteljicu) budući je pravilno uvidom u ugovor od 23. lipnja 1994. utvrdio da je navedeni iznos isplaćen A. L., a koje utvrđenje prvostupanjskog suda navodima žalbe 1. tuženice-protutužiteljice K. P. nije dovedeno u sumnju.

24. 1. tuženica-protutužiteljica K. P. ističe da je prvostupanjski sud pogrešno primijenio materijalno pravo i da tužitelji-protutuženici odgovaraju kao nasljednici A.

B. koja je naslijedila A. L.

25. Kako 1. tuženica-protutužiteljica zahtjev za isplatu ½ dijela iznosa od 1.533,87 EUR temelji na činjenici da je taj iznos isplaćen A. B. po ugovoru od 30. lipnja 1994. koji je ništav, te po prvi puta tek u žalbi ističe da primitak tog iznosa zahtijeva od tužitelja-protutuženika kao pravnih sljednika A. B. koja je pravna sljednica A. L. koja je navedeni iznos primila u izvršenju ugovora od 23. lipnja 1994., što predstavlja nove činjenice koje nisu isticane tijekom prvostupanjskog postupka i kojima se mijenja činjenična osnova zahtjeva, a koje činjenice nije dopušteno isticati po prvi puta u žalbi (čl. 352. st. 1. ZPP) to sud iste nije uzeo u obzir prilikom odlučivanja o žalbi.

26. Pogrešno je prvostupanjski sud primijenio materijalno pravo kada je odbio zahtjev 1. tuženice-protutužiteljice za isplatu iznosa od 18.425,00 kn, a radi zastare tražbine uz obrazloženje da je protutužba podnesena 15. siječnja 2007., objekt je sagrađen prije podnošenja tužbe koja je podnesena 27. prosinca 1994.

27. 1. tuženica-protutužiteljica potražuje navedeni iznos s osnove vrijednosti građevinskog objekta koji su ona i njezina pravna prednica sagradile u izvršenju ugovorne obveze iz ugovora od 30. lipnja 1994. koji je utvrđen ništavim pravomoćnom presudom prvostupanjskog suda poslovni broj P-5527/13 od 23. siječnja 2015. koja je u tom dijelu potvrđena presudom Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž-3660/2015-2 od 9. lipnja 2015. Dakle, radi se o zahtjevu za vraćanje stečenog bez osnove.

28. Prema pravnom shvaćanju Vrhovnog suda Republike Hrvatske Broj: Su-IV- 47/2020-2 od 20. siječnja 2020. zastarni rok u slučaju restitucijskog zahtjeva prema kojem su ugovorne strane dužne vratiti jedna drugoj sve ono što su primile na temelju ništetnog ugovora, odnosno u slučaju zahtjeva iz čl. 323. st. 1. ZOO/05 (čl. 104. st. 1. ZOO/91) kao posljedice utvrđenja ništetnosti ugovora, počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ili na drugi način ustanovljena ništetnost ugovora.

29. Predmetni ugovor utvrđen je ništavim tek pravomoćnošću prvostupanjske presude koja je pravomoćna 9. lipnja 2015., a zahtjev za isplatu je postavljen i prije pravomoćnosti presude kojom se ugovor utvrđuje ništavim, to u smislu gore citiranog pravnog shvaćanja Vrhovnog suda Republike Hrvatske tražbina 1. tuženice- protutužiteljice nije zastarjela.

30. Kako između stranaka nije sporna visina protutužbenog zahtjeva s osnova građevinske vrijednosti objekta koji su 1. tuženica-protutužiteljica K. P. i njezina prednica sagradile u izvršenju ništavog ugovora to je prvostupanjsku presudu u tom dijelu valjalo po žalbi 1. tuženice-protutužiteljice K. P. preinačiti i odlučiti kao u točki III. izreke.

31. 1. tuženici-protutužiteljici K. P. je dosuđena ½ iznosa od iznosa koji potražuju protutužbenim zahtjevom tuženici-protutužitelji s osnova vrijednosti građevinskog objekta, čime je odlučeno u granicama protutužbenog zahtjeva, jer na strani tuženika-protutužitelja kao vjerovnika nema solidariteta.

32. U odnosu na žalbe tužitelja-protutuženika i 1. tuženice-protutužiteljice K. P. na trošak postupka:

33. Kako je ovom presudom djelomično preinačena prvostupanjska presuda valjalo je odlučiti i o cjelokupnim troškovima postupka (čl. 166. st. 2. ZPP).

34. Stranke su nakon preinačenja ove presude djelomično uspjele u sporu i to tužitelji-protutuženici su uspjeli sa zahtjevom za utvrđenje ništetnosti ugovora, u dijelu kojim je odbijen zahtjev tuženika –protutužitelja za isplatu 1.533,87 EUR te u odnosu na 2. tuženika-protutužitelja B. B. u dijelu kojim je odbijen zahtjev za isplatu iznosa od 18.425,00 kn, 1. tuženica-protutužiteljica K. P. je nakon preinačenja prvostupanjske presude uspjela sa zahtjevom za isplatu iznosa od 18.425,00 kn, te u dijelu kojim je odbijen zahtjev tužitelja-protutuženika za isplatu iznosa od 18.225,00 kn, a nije uspjela u dijelu kojim je odbijen njezin zahtjev za isplatu iznosa od 766,94 EUR-a, te u dijelu kojim je prihvaćen tužbeni zahtjev tužitelja-protutuženika na utvrđenje ništavosti ugovora, a 2. tuženik-protutužitelj je uspio u dijelu kojim je odbijen zahtjev tužitelja-protutuženika za isplatu 18.225,00 kn, a nije uspio u dijelu kojim je odbijen njegov protutužbeni zahtjev na isplatu i dijelu kojim je prihvaćen zahtjev tužitelja- protutuženika za utvrđenje ugovora ništavim.

35. Imajući u vidu navedeno o troškovima postupka je odlučeno temeljem odredbe čl. 154. st. 4. ZPP, jer su stranke uspjele u sporu u približno jednakim dijelovima.

36. Slijedom izloženoga valjalo je žalbu tužitelja-prvotuženika i djelomično žalbu 1. tuženice-protutužiteljice K. P. odbiti kao neosnovane i potvrditi prvostupanjsku presudu kao u izreci pod točkama I., II. i IV. temeljem odredbe čl. 368. st. 1. ZPP, te prihvatiti kao djelomično osnovanu žalbu 1. tuženice-protutužiteljice K. P. i prvostupanjsku presudu preinačiti temeljem odredbe čl. 373. st. 1. ZPP i odlučiti kao pod točkom III. izreke ove presude.

37. Tužiteljima-protutuženicima nije dosuđen trošak žalbe, jer sa žalbom nisu uspjeli (čl. 154. st. 1. ZPP).

38. 1. tuženici–protutužiteljici dosuđen je trošak sastava žalbe razmjerno uspjehu u žalbenom postupku u ½ dijela (uspjela je sa jednim zahtjevom za isplatu u pogledu osnove i visine, dok je s drugim zahtjevom za isplatu u cijelosti odbijena). Trošak sudske pristojbe na žalbu nije joj dosuđen, jer isti nije zatražen sukladno čl. 164. st. 2. ZPP.

39. Prvostupanjska presuda nije preispitivana u nepobijanom dijelu pod točkom II. izreke kojim je odbijen protutužbeni zahtjev 2. tuženika-protutužitelja B. B. (čl. 365. st. 1. ZPP).

40. Slijedom izloženoga odlučeno je kao u izreci

U Zagrebu 29. rujna 2022.

Predsjednica vijeća

Jadranka Travaš, v.r.