Republika Hrvatska

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske

Broj:Pž-5745/2022

Zagreb

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Renate Popović, predsjednice, te Davorka Kučana i Drage Klasnića, članova vijeća, uz sudjelovanje Nade Horvatović u svojstvu više sudske savjetnice, zapisničarke, u prekršajnom postupku protiv okrivljenog M. A., zbog prekršaja iz članka 199. stavka 2. i 7. Zakona o sigurnosti prometa na cestama („Narodne novine“ broj: 67/08., 48/10., 74/11., 80/13., 158/13., 92/14., 64/15., 108/17., 70/19.), rješavajući o žalbi okrivljenika, protiv presude Općinskog suda u Karlovcu od 8. listopada 2020., broj: PpP-525/2020, u sjednici vijeća održanoj 29. rujna 2022.

p r e s u d i o  j e

I

Odbija se žalba okr. M. A. kao neosnovana i potvrđuje pobijana prvostupanjska presuda.

II Na temelju odredbe članka 139. stavka 3. u vezi članka 138. stavka 2. točke 3.c. Prekršajnog zakona okrivljenik je obvezan naknaditi paušalni iznos troškova žalbenog postupka u iznosu od 300,00 kn (tristo kuna) / 39,82 EUR[1] (tridesetdevet eura i osamdesetdva centa), u roku trideset dana od dana primitka ove presude.

Obrazloženje

1. Uvodno citiranom prvostupanjskom presudom Općinskog suda u Karlovcu okr. M. A. proglašen je krivim da je, na način činjenično opisan u izreci počinio prekršaj iz članka 199. stavka 2. i 7. Zakona o sigurnosti prometa na cestama te mu je izrečena novčana kazna u iznosu od 5.700,00 kuna, koju je dužan platiti u roku od 90 dana od pravomoćnosti presude.

1.1. Okrivljeniku je istom odlukom, na temelju članka 58. Prekršajnog zakona, izrečena zaštitna mjera zabrane upravljanja motornim vozilima B kategorije u trajanju od 3 mjeseca, s time da će se vrijeme za koje mu je vozačka dozvola bila privremeno oduzeta 18. siječnja 2020. uračunati u trajanje izrečene mjere.

1.2. Nadalje je okrivljenik obvezan na plaćanje troškova prekršajnog postupka u ukupnom iznosu od 230,00 kuna.

2. Protiv prvostupanjske presude okrivljenik je pravodobno, putem branitelja Ž. Š., odvjetnika u K., podnio žalbu zbog bitne povrede odredaba prekršajnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i zbog odluke o prekršajno pravnoj sankciji.

2.1. Žalitelj predlaže da se iz razloga navedenih u žalbi, njegova žalba prihvati.

3. Žalba nije osnovana.

4. Rješavajući predmet te ispitujući prvostupanjsku presudu sukladno odredbe članka 202. stavka 1. Prekršajnog zakona (NN 107/07., 39/13., 157/13., 110/15., 70/17. i 118/18.) po službenoj dužnosti, vijeće Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske (dalje: Suda) je utvrdilo da pobijanom presudom nisu počinjene bitne povrede odredba prekršajnog postupka iz članka 195. stavka 1. točaka 6., 7., 9. i 10. tog Zakona, da nisu povrijeđene odredbe materijalnog prekršajnog prava na štetu okrivljenika te da u predmetu nije nastupila zastara prekršajnog progona.

5.

Neosnovano žalitelj ističe bitnu povredu odredaba prekršajnog postupka iz članka 195. stavka 1. točke 11. Prekršajnog zakona, budući da je izreka presude razumljiva i jasna te sadrži sve odlučne činjenice djela iz članka 199. stavka 2. i 7. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, pri čemu je prvostupanjski sud korektno prenio bitan sadržaj dokaznog materijala predmeta i dao jasno određenje o vrednovanju dokaza i njihovoj konfrontaciji s obranom okrivljenika, tako da pobijana presuda u pogledu utvrđenja prekršajne odgovornosti i prekršajno pravne sankcije sadrži razumljive, određene i dostatne razloge o odlučnim činjenicama koji međusobno nisu proturječni, niti su razlozi u suprotnosti s izrekom.

6. Ispitujući pobijanu presudu u pogledu navoda žalbe zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja vijeće ovog Suda nalazi da je prvostupanjski sud nakon iscrpno provedenog dokaznog postupka i svih potrebnih dokaza na glavnoj raspravi, suprotno tvrdnji žalitelja, pravilnom ocjenom pisane obrane okrivljenika i cjelokupnog dokaznog materijala predmeta utvrdio sve odlučne činjenice, na temelju kojih je izveo na zakonu osnovan zaključak o krivnji okrivljenika za prekršaj iz članka 199. stavka 2. i 7. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, koji je prihvatljiv i ovom Sudu.

6.1. Naime, žalitelj ne dovodi u pitanje događaj, svojstvo vozača kritične zgode u prometu na cesti i činjenicu da je bio pod utjecajem alkohola, a bez uspjeha dovodi u sumnju pravilnost utvrđenog stupnja koncentracije alkohola u organizmu budući da isto nesporno proizlazi iz na glavnoj raspravi izvedenih dokaza, odnosno zapisnika o ispitivanju prisutnosti alkohola, opojnih droga ili lijekova u organizmu od 18. siječnja 2020. iz kojega je razvidno da je te prilike koncentracija alkohola (uz granicu dopuštene pogreška) iznosila 1,24 g/kg, da je prihvatio ispitivanje i nije poricao rezultate ispitivanja i da je takav zapisnik je bez primjedbi i potpisao, s time da je tijekom postupka provjerena ispravnost korištenog alkotesta ARZA-1855 te pročitano izvješće o ispitivanju tog uređaja br. 1732/19 od 5. prosinca 2019. kojim je utvrđeno da zadovoljava mjeriteljske zahtjeve određene Pravilnikom o mjeriteljskim zahtjevima za uređaje kojima se mjeri udio etilnog alkohola u izdahu ispitanika (NN 118/99) s valjanošću ovjere do 31. prosinca 2020. (list 15 spisa).

Bez uspjeha žalitelj pokušava dovesti u pitanje pravilnost utvrđenog činjeničnog stanja zbog očite pogreške u pisanju u obrazloženju navedene godine valjanosti ovjere, budući da je konkretan dokaz izveden na glavnoj raspravi i sastavni je dio predmeta, a iz istog jasno proizlazi da je uređaj propisno ispitan i ovjeren 5. prosinca 2019., kako je to navedeno i u pobijanoj presudi i da je ovjera vrijedila u vrijeme provedenog ispitivanja prisutnosti alkohola u organizmu ispitanika i upravljanja vozilom (18. siječnja 2020.)

6.2. Slijedom navedenog, žalitelj bez uspjeha dovodi u pitanje pravilnost činjeničnog utvrđenja, budući da se odluka u ovom predmetu temelji na dokazima izvedenim na glavnoj raspravi pred sudom, sukladno odredbe čanka 179. stavka 5. Prekršajnog zakona, a žalitelj ne upire, u smislu odredbe članka 193. stavka 5. Prekršajnog zakona, na postojanje novih činjenica i dokaza, niti žalbenim navodima argumentirano dovodi u sumnju činjenično utvrđenje, pa žalba zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja nije osnovana.

7. Razmatrajući odluku o kazni u pogledu navoda žalbe ovaj Sud smatra da je izrečena novčana kazna pravilna i zakonita, primjerena težini prekršaja, opasnosti i pogibeljnosti djela te svim okolnostima konkretnog slučaja mjerodavnim za vrstu i mjeru kazne, u smislu članka 36. Prekršajnog zakona, te nije prestrogo odmjerena. Suprotno tvrdnji žalitelja, prvostupanjski sud je pravilno vrednovao olakotne okolnosti na strani okrivljenika i kaznu odmjerio u neznatnom iznosu iznad posebnim zakonom minimalno propisane kazne, budući da je za predmetno djelo propisana novčana kazna u iznosu od 5.000,00 do 15.000,00 kuna, s time da je kao otegotna okolnost cijenjena ranija prekršajna osuđivanost okrivljenika. Stoga i ovaj Sud smatra da je izrečena kazna razmjerna svim okolnostima od utjecaja na kaznu i da je u svemu pogodna za postizanje svrhe kažnjavanja, odnosno potrebe upućivanja one vrste prijekora koji će utjecati na počinitelja i ostale da ubuduće ne čine takve prekršaje, dok suprotno tome žalitelj ne ističe nikakve nove okolnosti koje bi učinile osnovanim preinačenje odluke o kazni.

8. Treba istaknuti da će se, u smislu odredbe članka 152. stavka 3. Prekršajnog zakona, novčana kazna smatrati u cjelini plaćenom, ako osuđena osoba plati dvije trećine izrečene novčane kazne, u za to određenom roku.

9. Ispitujući odluku o zaštitnoj mjeri zabrane upravljanja motornim vozilom B kategorije u trajanju od 3 mjeseca u pogledu navoda žalbe ovaj Sud nalazi da je prvostupanjski sud opravdano i zakonito okrivljeniku izrekao zaštitnu mjeru, na temelju odredbe članka 58. Prekršajnog zakona, s obzirom na težinu i značaj počinjenog djela. Težina prekršaja ogleda se u stupnju koncentracije alkohola kod okrivljenika i okolnostima postupanja te prilike, budući da je upravljao vozilom u centru Karlovca u ranim večernjim satima kada je veća frekventnost prometa, čime je u značajnoj mjeri ugrožavao druge sudionike u prometu i njihovu imovinu. Stoga je i ovaj Sud mišljena da je potrebno otkloniti uvjete koji mu omogućavaju ponovno činjenje prekršaja.

Zaštitna mjera određena je u zakonom propisanom vremenu trajanja, koje je razmjerno težini djela, prethodno već izricanoj mjeri zabrane upravljanja motornim vozilom u kraćem trajanju koja očito nije djelovala na ponašanje žalitelja i nedovoljnoj svijesti o opasnosti činjenja ovog prekršaja, odnosno naravi potrebe za ograničenjem prava u konkretnom slučaju u smislu članka 51. a Prekršajnog zakona, a paušalni navodi žalbe ne dovode u pitanje osnovanost i trajanje zaštitne mjere.

9.1. U vrijeme trajanja izrečene zaštitne mjere, sukladno odredbe članka 130. stavka 9. Prekršajnog zakona, uračunat će se vrijeme koje je okrivljeniku vozačka dozvola bila privremeno oduzeta naredbom o određivanju mjere opreza od 18. siječnja 2020.

10. Troškovi žalbenog postupka temelje se na odredbi čl. 138. st. 2. toč. 3.c Prekršajnog zakona, koji propisuje da troškovi prekršajnog postupka obuhvaćaju paušalni iznos troškova prekršajnog postupka Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske kada je donio odluku kojom je pravomoćno utvrđena prekršajna odgovornost okrivljenika, ako je odlučivao o žalbi tužitelja i okrivljenika ili samo o žalbi okrivljenika. Stoga je paušalni iznos tog postupka odmjeren u okvirima određenim Rješenjem o određivanju paušalnog iznosa za troškove prekršajnog postupka (NN 18/13.) u rasponu od 100,00 do 5.000,00 kuna, s obzirom na složenost i trajanje tog postupka.

11. Zbog navedenih razloga, na temelju odredbe članka 205. Prekršajnog zakona, odlučeno je kao u izreci ove presude.

U Zagrebu 29. rujna 2022.

Zapisničarka:

Predsjednica vijeća:

Nada Horvatović, v. r.

Renata Popović, v. r.

Presuda se dostavlja Općinskom sudu u Karlovcu u 5 otpravaka: za spis, okrivljenika, branitelja i tužitelja.