Republika Hrvatska

Općinski sud u Pazinu

Stalna služba u Bujama-Buie

Buje, Istarska 1

Repubblica di Croazia

Tribunale Comunale di Pisino

Sezione distaccata di Buje-Buie

Buie, Via dell’ Istria 1

Poslovni broj Pr-133/2020-23

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

P R E S U D A

Općinski sud u Pazinu, Stalna služba u Bujama-Buie, po sutkinji M.

V., na temelju prijedloga sudske savjetnice S. K. U., u pravnoj stvari

tužitelja

D.

M.,

OIB

…,

P.,

M.

V. 10,

zastupanog po punomoćniku M. G., odvjetniku u Z., T. N.Š. Z.

17/II,

protiv

tužene

T.

S.

Š.

–

S.

M.

S. I. "L. D. V." B., Š. B. 1, OIB…, koju zastupa punomoćnica S.V., odvjetnica u P., M. 12/II, radi isplate razlike u plaći, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 15. rujna 2022. u prisutnosti zamjenice punomoćnika tužitelja M. F.-G. i punomoćnice tužene, 29. rujna 2022.

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženici da tužitelju isplati iznos od 7.881,88 kuna (sedamtisućaosamstoosamdesetjedna kuna i osamdesetosam lipa) / 1.046,11 eura[1] (tisućučetrdesetšest eura i jedanaest centi) bruto sa zateznom kamatom koja teče:

- na iznos od 546,74 kuna / 72,56 eura od 16. siječnja 2016. do isplate

- na iznos od 535,71 kuna / 71,10 eura od 16. veljače 2016. do isplate

- na iznos od 571,38 kuna / 75,84 eura od 16. ožujka 2016. do isplate

- na iznos od 561,59 kuna / 74,54 eura od 16. travnja 2016. do isplate

- na iznos od 571,04 kuna / 75,79 eura od 16. svibnja 2016. do isplate

- na iznos od 544,41 kuna / 72,26 eura od 16. lipnja 2016. do isplate

- na iznos od 487,28 kuna / 64,67 eura od 16. srpnja 2016. do isplate

- na iznos od 531,93 kuna / 70,60 eura od 16. kolovoza 2016. do isplate

- na iznos od 500,75 kuna / 66,46 eura od 16. rujna 2016. do isplate

- na iznos od 653,91 kuna / 86,79 eura od 16. listopada 2016. do isplate

- na iznos od 582,13 kuna / 77,26 eura od 16. studenog 2016. do isplate

- na iznos od 632,16 kuna / 83,90 eura od 16. prosinca 2016. do isplate

- na iznos od 593,54 kune / 78,78 eura od 16. siječnja 2017. do isplate

- na iznos od 569,31 kune / 75,56 eura od 16. veljače 2017. do isplate

izuzev na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak u svakom pojedinom bruto iznosu, sve po stopi iz čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima uvećanoj za tri postotna poena, u roku od 15 dana.

II. Nalaže se tuženici naknaditi tužitelju troškove postupka isplatom iznosa od 2.812,50 kuna (dvijetisućeosamstodvanaest kuna i pedeset lipa) / 373,28 eura (tristosedamdesettri eura i dvadesetosam centi) sa zateznom kamatom koja teče od

29. rujna 2022. do isplate po stopi iz čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima uvećanoj za tri postotna poena, u roku 15 dana.

III. U preostalom dijelu zahtjev tužitelja za naknadu troškova postupka se odbija.

IV. Odbija se zahtjev tužene za naknadu troškova postupka.

Obrazloženje

1. Tužitelj je podnio tužbu protiv tuženice radi isplate razlike u plaći u iznosu od 7.881,88 kuna sa zateznim kamatama koje na iznos od 546,74 kuna teku od 16.

siječnja 2016., na iznos od 535,71 kuna teku od 16. veljače 2016., na iznos od 571,38 kuna teku od 16. ožujka 2016., na iznos od 561,59 kuna teku od 16. travnja 2016., na iznos od 571,04 kuna teku od 16. svibnja 2016., na iznos od 544,41 kuna teku od 16. lipnja 2016., na iznos od 487,28 kuna teku od 16. srpnja 2016., na iznos od 531,93 kuna teku od 16. kolovoza 2016., na iznos od 500,75 kuna teku od 16. rujna 2016., na iznos od 653,91 kuna teku od 16. listopada 2016., na iznos od 582,13

kuna teku od 16. studenog 2016., na iznos od 632,16 kuna teku od 16. prosinca 2016., na iznos od 593,54 kune teku od 16. siječnja 2017. te na iznos od 569,31 kune teku od 16. veljače 2017. do isplate. Naveo je da je u utuženom razdoblju bio zaposlenik tuženice te da tuženica kao poslodavac predstavlja javnu službu u smislu odredbe članka 2. Zakona o plaćama u javnim službama. Vlada Republike Hrvatske i sindikati javnih službi su dana 23. studenog 2006. sklopili Sporazum o osnovici za plaće u javnim službama kojim je ugovoreno povećanje osnovice za izračun plaća u javnim službama za po 6 % u 2007., 2008. i 2009. S obzirom na to da je u međuvremenu nastupila recesija, oni su 13. svibnja 2009. sklopili Dodatak Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama kojim je osnovica privremeno zamrznuta na razini iz 2008., odnosno na iznos od 5.108,84 kuna, dok je povećanje osnovice za preostalih 6 % iz 2009. sporazumno odgođeno (čl. III.) te je ugovoreno daljnje postepeno povećanje osnovice radi usklađivanja plaća u javnim službama s prosječnim plaćama u Republici Hrvatskoj (čl. IV. - V.). Dana 26. listopada 2011. sklopili su i Izmjene i dopune Dodatka Sporazuma o osnovici za plaće u javnim službama te su te izmjene usvojene i u obliku Arbitražne odluke od 7. prosinca 2011. U skladu s čl. XI. st. 4. navedenih Izmjena ugovoreno trajanje istog je pet godina, pa je zbog pravila o produženoj primjeni kolektivnih ugovora iz čl. 199. st. 1. Zakona o radu, primjena Izmjena Dodataka Sporazuma o osnovici za plaće u javnim službama istekla dana 26. siječnja 2017. Vlada Republike Hrvatske i sindikati javnih službi su dana 28. prosinca 2012. usvojili vjerodostojno tumačenje navedenih Izmjena radi pojašnjenja primjene njegovog čl. IV. st. 5. u vezi s čl. VII. st. 1. istih. Čl. III. Izmjena Dodataka Sporazuma o osnovici za plaće u javnim službama ugovoreno je da će osnovica za obračun plaća u javnim službama iznositi 5.415,37 kuna bruto za mjesec u kojem službeni pokazatelji Državnog zavoda za statistiku Republike Hrvatske (u nastavku: DZS) ukažu na poboljšanje stanja odnosno rast međugodišnjeg realnog tromjesečnog BDP-a za dva tromjesečja uzastopno (u odnosu na isto razdoblje prethodne godine) prosječno dva ili više posto (mjereno aritmetičkom sredinom dvije stope realnog rasta međugodišnjeg tromjesečnog BDP-a dva uzastopna tromjesečja)

i primjenjivat će se iza toga do prve sljedeće promjene prema navedenim Izmjenama i dopunama Sporazuma. Dana 28. kolovoza 2015. DZS je objavio prvu procjenu tromjesečnog BDP-a za drugo tromjesečje 2015. iz koje proizlazi da je BDP realno veći za 1,2 % u drugom tromjesečju 2015. u odnosu na isto tromjesečje 2014., a dana 27. studenog 2015. objavio je prvu procjenu tromjesečnog BDP-a za treće tromjesečje 2015. iz koje proizlazi da je BDP realno veći za 2,8 % u drugom tromjesečju 2015. u odnosu na isto tromjesečje 2014. Aritmetička sredina tih dviju stopa realnog rasta BDP-a iznosi 2 %, pa se krajem studenog 2015., u kojem mjesecu su objavljeni podaci DZS-a, ispunio uvjet za povećanje osnovice plaća te se osnovica u prosincu 2015. povećala na iznos od 5.415,37 kuna. Budući da je tuženica od prosinca 2015. obračunavala plaću tužitelja po osnovici od 5.108,84 kuna, a ne po osnovici od 5.415,37 kuna, s osnove razlike u plaći duguje joj ukupan iznos od 7.881,88 kuna.

2. U odgovoru na tužbu tuženica se u cijelosti usprotivila tužbi i tužbenom zahtjevu. Navela je da nije sporno da je tužiteljica bila zaposlena kod tuženice u utuženom razdoblju temeljem ugovora o radu te da su Vlada Republike Hrvatske i Nezavisni sindikat znanosti i visokog obrazovanja, Nezavisni sindikat zaposlenih u srednjim školama i Sindikat hrvatskih učitelja 25. studenog 2006. sklopili Sporazum o dodacima na plaću u obrazovanju i znanosti, 13. svibnja 2009. Dodatak Sporazuma o osnovici za plaće u javnim službama te 26. listopada 2011. Izmjene i dopune Dodatka Sporazuma o osnovici za plaće u javim službama. Osporila je da bi navedeni Dodatak i navedene Izmjene bili sklopljeni u odnosu na Sporazum o dodacima na plaću u obrazovanju i znanosti od 25. studenog 2006. budući da se oni odnose na Sporazum o osnovici plaće u javnim službama od 23. studenog 2006.

Tuženica je prigovorila pravnoj valjanosti, pravnoj naravi, obveznosti i sadržaju navedenih pravnih izvora ističući kako su Izmjene i dopune Dodatka Sporazuma o osnovici za plaće u javim službama potpisane od strane sedam potpisnika, dok su ranije sklopljeni Sporazum i Dodatak Sporazumu potpisani od strane osam potpisnika. Izmjene i dopune Dodatka Sporazuma o osnovici za plaće u javim službama nisu potpisane od strane Samostalnog sindikata zdravstva i socijalne skrbi

Hrvatske, pa na ugovornoj strani sindikata ne postoji identitet stranaka, dakle nisu sve stranke prethodnih Sporazuma o osnovici plaće i Dodatka Sporazumu prihvatile, sudjelovale i sklopile izmjene i dopune Dodatka Sporazuma pa ih to čini pravno nevaljalim. Navodi da, i kada bi se radilo o kolektivnom ugovoru, pravna situacija bi bila ista jer da bi izmjene kolektivnog ugovora bile pravno valjane potrebno je da ih sklope svi sindikati koji su sklopili izvorni kolektivni ugovor. Kako su Izmjene i dopune Dodatka Sporazuma o osnovici za plaće u javim službama nevaljane odnosno ništetne i nepostojeće, ne postoji utuživa obveza, pa ni obveza uvećanja/podizanja iznosa osnovice za plaću u javnim službama. Istaknula je kako predmetni Sporazum, njegov Dodatak i Izmjene i dopune Dodatka nisu na zakonit način sklopljeni kolektivni ugovor jer sklapanju kolektivnog ugovora i svih njegovih dodataka i izmjena nisu prethodili zakoniti kolektivni pregovori u smislu Zakona o radu, obzirom da poslodavac o sklapanju kolektivnog ugovora nije pregovarao s pregovaračkim odborom sastavljenim od zastupnika sindikata, nego samo s predstavnicima određenih sindikata koji nisu imenovani zajedničkim sporazumom svih sindikata niti su imenovani odlukom Gospodarsko – socijalnog vijeća. S obzirom na to, predmetni Sporazum predstavlja običan ugovor, sporazum obveznog prava, a ne kolektivni ugovor kao ugovor radnog prava. Činjenica da se u pogledu ovih pravnih izvora ne radi o kolektivnim ugovorima dovodi do toga da ne postoje odredbe s normativnim učinkom – pravna pravila kojima se uređuje sklapanje, sadržaj i prestanak radnih odnosa koja bi se neposredno i obvezno primjenjivala na sve zaposlene uključujući i tužitelja, pa tužitelj nije aktivno legitimiran u sudskom postupku potraživati prava iz tih Sporazuma. Ti Sporazumi ne predstavljaju kolektivni ugovor s obzirom na to da oni sadržajno ne utvrđuju konkretna prava zaposlenih koja bi se izravno, samim pozivom na njih, mogla primijeniti. Plaće se u javnim službama uređuju Zakonom o plaćama u javnim službama i Zakonom o osnovici plaće u javnim službama. S obzirom na to da do donošenja Odluke o visini osnovice za obračun plaće u javnim službama dana 29.

prosinca 2016., a koja se primjenjuje od 1. siječnja 2017., nije bilo kolektivnog ugovora zaključenog između Vlade RH i sindikata javnih službi, u primjeni je bila osnovica u visini 5.108,84 kuna bruto u skladu s Dodatkom Sporazuma o osnovici plaće u javnim službama od 13. svibnja 2009. Osim toga, tuženica je istaknuo kako nisu nastupile pretpostavke za primjenu osnovice u iznosu 5.415,37 kuna bruto iz čl.

3. Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu budući da je u čl. 7. tog sporazuma određena odgoda uskladbe za onoliko tromjesečja koliko je trajao pad realnog tromjesečnog BDP-a u odnosu na isto razdoblje prethodne godine. Izmjene i dopune

Dodatka Sporazumu od 26. listopada 2011. imaju ugovoreno važenje od pet godina,

pa je njegovo trajanje isteklo 25. listopada 2016. i do uskladbe osnovice plaća u javnim službama nije došlo u razdoblju njegova važenja i primjene. Ujedno, tuženica je istaknula i prigovor zastare za sva novčana potraživanja za koja je, računajući od dospijeća svakog pojedinog mjesečnog iznosa do datuma podnošenja tužbe sudu,

protekao zastarni rok od pet godina.

Podneskom od 18. kolovoza 2021., u odnosu na navode tužiteljice kako je uvidima u priopćenja za javnost i procjene DZS-a (priložene uz tužbu) vidljivo da je aritmetička sredina dvije stope realnog rasta BDP-a iznosila 2% (1,2% + 2,8% podijeljeno s 2), slijedom čega da je krajem studenog 2015. godine ispunjen uvjet iz čl. III. Izmjena Dodatka Sporazumu jer su u tom mjesecu objavljeni relevantni podaci DZS-a, tuženica navodi da tome nije bilo tako. Naime, tužiteljica uz tužbu ne dostavlja potpune relevantne podatke. U procjeni tromjesečnog bruto domaćeg proizvoda za treće tromjesečje 2015. (kao, uostalom, i u onima za prvo i drugo) jasno stoji da se na posebnoj poveznici mogu "preuzeti tablice i metodološka objašnjenja iz priopćenja". Iz tablice 12.1.1.4. - Tromjesečni obračun bruto domaćeg proizvoda, stalne cijene, u cijenama prethodne godine, referentna godina 2010., mogu se tako pročitati stvarni podaci o bruto domaćem proizvodu po tromjesečjima 2014. Elementarnom matematikom dolazi se do sljedećeg izračuna: 79445-78535 = 910 što je u postotcima 1,1587%, dok je 88025-85594 = 2431 što je u postotcima 2,8402%. Aritmetičkom sredinom između 1,1587% i 2,8402% dobiva se 1,99945% što je manje od 2%, dakle, nije jednako ili veće od 2%, stoga nisu ispunjeni uvjeti iz čl. III. Izmjena Dodatka Sporazumu. Stope prikazane u priopćenju DZS-a od dana 4. prosinca 2015. godine, naime, evidentno su plod zaokruživanja pri čemu se 1,1587%

zaokružuje na 1,2%, a 2,8402% na 2,8%. Tuženica, međutim, tvrdi i smatra da prilikom izračuna realnog rasta BDP-a valja, ozbiljnosti radi, baratati isključivo stvarnim podacima prikazanima u tablicama, a ne zaokruženim vrijednostima koje su ovdje od itekako opipljivog utjecaja na predmet spora. Realni rast međugodišnjeg tromjesečnog BDP-a u relevantnom periodu bio je 1,99945% što znači da nije ispunjen uvjet iz čl. III. Izmjena Dodatka Sporazumu gdje se izrijekom i precizno navodi "prosječno dva ili više posto". Imajući u vidu da i DZS samostalno u svojim priopćenjima navodi kako su tablice sa stvarnim podacima i sva metodološka objašnjenja raspoložive za preuzimanje, tuženica ne vidi razloga zašto iste sud ne bi uzeo u obzir, tim više što iz stvarnih (a ne zaokruženih) podataka o realnom rastu BDP-a ne slijedi osnovanost tvrdnje da je u relevantnom periodu bio ispunjen uvjet iz čl. III. Izmjena Dodatka Sporazumu. Iz podataka dostavljenih po tužiteljici, dakle, proizlazi da su stope realnog rasta BDP-a nesumnjivo bile zaokružene, a kad se u obzir uzme da je BDP ekonomska kategorija, iz stvarnih podataka o stalnim cijenama slijedi zaključak da u relevantnom periodu nisu bili ispunjeni uvjeti iz čl. III. Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu. Isto tako, ukazuje kako tužiteljici ne pripada pravo na potraživanje zakonskih zateznih kamata onako, s njihovim tijekom kako je to potraženo u tužbenom zahtjevu. Naime na dohodak i prirez na dohodak koji čine sastavne dijelove bruto plaće (uz neto plaću i doprinose), dospijevaju tek s isplatom što znači da do trenutka isplate nisu dospjeli na naplatu iznosi poreza na dohodak i prireza na dohodak pa se na te iznose zatezne kamate ne obračunavaju.

3. U dokaznom postupku sud je izvršio uvid i pročitao: Sporazum o osnovici plaće u javnim službama (list 5-7 spisa), Dodatak Sporazumu (list 8-12 spisa), Izmjene i dopune Dodatka Sporazumu (list 13-20 spisa), Arbitražna odluka (list 21-28 spisa), vjerodostojno tumačenje Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu (29-31 spisa), priopćenje za javnost (list 32-34, 41-43 spisa), procjena tromjesečnog bruto domaćeg proizvoda (list 35-40, 44-50 spisa), obračunske liste ( list 54-69 spisa), zaključci sa sastanka (list 80-81 spisa), mail prepiska (list 82-91 spisa), tromjesečni obračun BDP-a (list 140-143 spisa), izračun potraživanja sačinjen po tuženici (list 144 spisa) te zapisnici Općinskog suda u Zlataru u istovjetnom postupku, poslovni broj Pr- 36/2021-7.

4. Tužbeni zahtjev je u pretežitom dijelu osnovan.

5. Nije sporno da je tužitelj u utuženom razdoblju bio zaposlen kod tuženice na temelju ugovora o radu kao i da mu je za razdoblje od prosinca 2015. do siječnja 2017. plaća obračunavana po osnovici od 5.108,84 kuna.

6. Sporno je da li je tuženica u utuženom razdoblju bila dužna isplatiti tužitelju plaću obračunatu po osnovici od 5.415,37 kuna.

7. Kao prvo valja istaknuti kako je pozivanje tuženice na Sporazum o dodacima na plaću u obrazovanju i znanosti od 25. studenog 2006. bespredmetno budući da se tužitelj, suprotno navodima tuženice, na taj sporazum ne poziva niti na njemu temelji svoj tužbeni zahtjev.

8. U razdoblju od 2006. do 2012. sindikati javnih službi i Vlada Republike Hrvatske zaključili su nekoliko sporazuma kojima se regulira pitanje visine osnovice za plaće u javnim službama.

9. Dana 23. studenog 2006. sklopili su Sporazum o osnovici za plaće u javnim službama (u nastavku: Sporazum) kojim su ugovorili povećanje osnovica za izračun plaće u javnim službama za po 6 % u 2007., 2008. i 2009. Sporazum su od strane sindikata javnih službi sklopili i potpisali predstavnici Sindikata hrvatskih učitelja, Nezavisnog sindikata zaposlenih u srednjim školama Hrvatske, Nezavisnog sindikata znanosti i visokog obrazovanja, Sindikata zaposlenika u djelatnosti socijalne skrbi Hrvatske, Samostalnog sindikata zdravstava i socijalne skrbi Hrvatske, Hrvatskog liječničkog sindikata, Hrvatskog strukovnog sindikata medicinskih sestara – medicinskih tehničara i Hrvatskog sindikata djelatnika u kulturi.

10. Odlukom o visini osnovice za izračun plaća korisnika državnog proračuna u 2007. (Narodne novine br. 142/2006) osnovica za izračun plaća korisnika državnog proračuna kojima se sredstva za plaće osiguravaju u državnom proračunu utvrđena je u visini od 4.819,66 kuna. Navedena odluka izrijekom se poziva na Sporazum od 23. studenog 2006. te je osnovica od 4.819,66 kuna za 6 % veća od osnovice utvrđene Odlukom o visini osnovice za izračun plaća korisnika državnog proračuna (Narodne novine br. 155/05).

11. Dana 13. svibnja 2009. sindikati javnih službi i Vlada Republike Hrvatske sklopili su Dodatak Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama (u nastavku: Dodatak Sporazumu) kojim su ugovorili da se danom potpisa tog dodatka za izračun plaća javnih službenika i namještenika primjenjuje osnovica iz 2008. u visini od 5.108,84 kuna bruto (osnovica za izračun plaća iz 2007. uvećana za 6 %), dok je uvećanje osnovice za preostalih 6 % sporazumno odgođeno te je istovremeno u čl.

III. Dodatka Sporazuma reguliran način povrata osnovice. Prema tom članku osnovica za obračun plaća u javnim službama iznosit će 5.415,37 kuna bruto u trenutku kada službeni pokazatelji DZS-a Republike Hrvatske ukažu na poboljšanje stanja odnosno rast međugodišnjeg realnog tromjesečnog BDP-a za dva tromjesečja uzastopno (u odnosu na isto razdoblje prethodne godine) prosječno dva ili više posto

(mjereno aritmetičkom sredinom dvije stope realnog rasta međugodišnjeg tromjesečnog BDP-a dva uzastopna tromjesečja). U čl. IV. Dodatka Sporazuma reguliran je način usklađivanja pariteta u odnosu na prosječnu mjesečnu bruto nominalnu plaću u Republici Hrvatskoj, a u čl. VII. Dodatka Sporazuma određeni su uvjeti nužni za ostvarivanje tog sporazuma. Navedeni sporazum su od strane sindikata javnih službi sklopili i potpisali predstavnici istih sindikata koji su sklopili i Sporazum od 23. studenog 2006.

12. Dodatak Sporazuma izmijenjen je i dopunjen dana 26. listopada 2011. kada su sindikati javnih službi i Vlada Republike Hrvatske sklopili Izmjene i dopune Dodatka Sporazuma o osnovici za plaće u javnim službama (u nastavku: Izmjene i dopune Dodatka Sporazumu). Tim sporazumom izmijenjen je, među ostalim, i čl. III. Dodatka Sporazuma na način da je ugovoreno da će osnovica za obračun plaća u javnim službama iznositi 5.415,37 za mjesec u kojem službeni pokazatelji DZS-a Republike Hrvatske ukažu na poboljšanje stanja odnosno rast međugodišnjeg realnog tromjesečnog BDP-a za dva tromjesečja uzastopno (u odnosu na isto razdoblje prethodne godine) prosječno dva ili više posto (mjereno aritmetičkom sredinom dvije stope realnog rasta međugodišnjeg tromjesečnog BDP-a dva uzastopna tromjesečja)

i primjenjivat će se iza toga do prve sljedeće promjene, a u skladu s čl. VII. c t. 3. određeno je da kada se nešto primjenjuje, isplaćuje ili povećava "za mjesec" znači da se ta primjena, isplata odnosno povišica vrši u prvom sljedećem mjesecu.

13. Člankom IV. Izmjena i dopuna Dodataka Sporazumu uređen je način usklađivanja pariteta te je određeno da će se šest mjeseci nakon objave podataka iz čl. III. utvrditi odnos (kvocijent) pariteta između pariteta mjesečne osnovne bruto plaće početnika s VSS-om u javnim službama prosječno za dvanaest mjeseci (koeficijent 1,25) u odnosu na prosječnu mjesečnu nominalnu bruto plaću u privredi u Republici Hrvatskoj u prethodnoj godini i tog pariteta u 2008., a prema podacima DZS-a Republike Hrvatske (st. 1.). U slučaju smanjenja pariteta u odnosu na 2008. osnovica za obračun plaća korigirat će se od prvog sljedećeg mjeseca nakon utvrđene razlike na način da se ista uveća za polovicu utvrđene razlike između pariteta i za polovicu projekcije očekivanog postotnog rasta prosječne bruto plaće u privredi RH u tekućoj godini, s ciljem očuvanja pariteta iz 2008. (st. 2.). Za slučaj da se do 31. prosinca 2012. ne ostvare pretpostavke iz čl. III. Vlada se obvezuje da će korigirati osnovicu za obračun plaća u javnim službama na način da će ista biti na razini koja odgovara utvrđenom paritetu između bruto plaće VSS početnika u javim službama (koeficijent 1,25) i prosječne bruto plaće u privredi u Republici Hrvatskoj za cijelu 2008. na godišnjoj razini (st. 5.). U čl. V. Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu određeno je da se Vlada Republike Hrvatske, nakon jedanaest mjeseci od zadnje korekcije osnovice prema čl. III. i IV., obvezuju započeti obračun i isplatu plaća radi dostizanja ciljane cijene rada u paritetu između mjesečne osnovne bruto prosječne plaće VSS početnika u javnim službama (koeficijent 1,25) i prosječne bruto plaće u privredi RH u omjeru 95:100 na način da će se osnovica povećati za međugodišnji rast prosječne bruto plaće u privredi RH za zadnjih šest mjeseci za koje postoje objavljeni podaci DZS-a Republike Hrvatske uvećana za 1,5 %.

14. U čl. VII. Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu određeno je da ako realni međugodišnji tromjesečni BDP zabilježi negativan rast u nekom razdoblju opisanim u čl. III. - V. Izmjena i dopuna uskladba se odgađa za onoliko tromjesečja koliko je trajao pad realno tromjesečnog BDP-a u odnosu na isto razdoblje prethodne godine.

15. Ovaj Sporazum, za razliku od prethodna dva, nije potpisan od strane predstavnika Samostalnog sindikata zdravstva i socijalne skrbi Hrvatske.

16. Izmjene i dopune Dodatka Sporazuma prihvaćene su i u formi Arbitražne odluke koju su 7. prosinca 2011. donijeli predstavnici sindikata, predstavnici Vlade i neutralni predsjednik arbitraže.

17. Vlada Republike Hrvatske i sindikati javnih službi su dana 28. prosinca 2012. donijeli Vjerodostojno tumačenje Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama (u nastavku: Vjerodostojno tumačenje) kojim je utvrđeno da među potpisnicima Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu usvojenih arbitražom od 7. prosinca 2011. postoji jedinstveno i nesporno zajedničko tumačenje odredbe čl. IV. u vezi s čl. VII. Dodatka Sporazumu. Utvrđeno je da se odgoda iz čl. VII. st. 1. primjenjuje i u slučaju iz čl. IV. st. 5. (kojim se propisuje obveza Vlade u slučaju da se do 31. prosinca 2012. ne ostvare pretpostavke iz čl. III.) jer taj članak utvrđuje eksplicitan rok.

18. Čitanjem zapisnika o saslušanju svjedoka P. Č., M. M.

i B. M. u predmetu Općinskog suda u Z. posl. br. …

sud je utvrdio kako se niti od strane Vlade RH, a niti od strane sindikata u javnim službama nije dovodila u pitanje, niti je bila sporna, pravna valjanost kolektivnog ugovora, a niti sporazuma koji se odnose na osnovicu plaće u javnim službama.

Svjedok P. Č. je u ime Vlade RH kao njezin potpredsjednik i ministar poljoprivrede, ribarstva i ruralnog razvoja potpisao Izmjene i dopune Dodatku Sporazuma o osnovici za plaće u javnim službama od 26. listopada 2011., iako osobno nije sudjelovao u pregovorima sa sindikatima, te da nitko tom prilikom a niti poslije nije dovodio u pitanje valjanost predmetnog Dodatka Sporazumu, dok se drugih detalja ne sjeća.

Svjedok M.M. je kao ministar rada i mirovinskog sustava sudjelovao

u donošenju Vjerodostojnog tumačenja Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama. Koliko se sjeća sporno je bilo da li povećanje BDP-a treba dva uzastopna tromjesečja biti veće od dva posto ili je bitna njihova aritmetička sredina te je zaključak bio da je bitna aritmetička sredina. On je u ime Vlade potpisao i Temeljni kolektivni ugovor za službenike i namještenike u javnim službama od 12. prosinca 2012. te se prilikom njegova donošenja, kao i prilikom donošenja Vjerodostojnog tumačenja, nije dovodila u pitanje pravna valjanost sporazuma o osnovici za plaće u javnim službama i njegovih izmjena i dopuna. Prilikom donošenja Vjerodostojnog tumačenja nije se raspravljalo o čl. VII. Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu odnosno o uvjetima eventualne odgode primjene čl. III. tog Sporazuma koje regulira povećanje osnovice, a on se ne može kategorički očitovati da li se odgoda odnosi i na čl. III. Sporazuma. U odnosu na ograničenja vremena trajanja predmetnih sporazuma, istaknuo je da su ta ograničenja napisana,

ali da je stav Vlade bio da sporazumi traju dok ne budu konzumirani.

Svjedok B.M. je kao zastupnik Nezavisnog sindikata zaposlenih

u srednjim školama Hrvatske sudjelovao u pregovorima oko povećanja osnovice plaća u javnim službama. O odgodi primjene povećanja osnovice ništa nije bilo dogovoreno. Prilikom sklapanja Izmjena i dopuna Dodataka Sporazumu od 26. listopada 2011. bila je ugovorena mogućnost odgode usklađivanja pariteta s ostalim plaćama, ali ne i za povećanje osnovice budući da je bilo nesporno da do povećanja osnovice treba doći automatizmom nakon ispunjenja uvjeta (rast BDP-a). Sudjelovao je i u donošenju Vjerodostojnog tumačenja Izmjena i dopuna Dodataka Sporazumu te ni tada, kao ni tijekom pregovora, Vlada Republike Hrvatske nije dovodila u pitanje valjanost sporazuma o osnovici plaća u javnim službama te njegovih Izmjena i dopuna. Njihova valjanost nije se dovodila u pitanje ni prilikom sklapanja Temeljnog kolektivnog ugovora za službenike i namještenike u javnim službama od 12. prosinca 2012. Vjerodostojnom tumačenju se, među ostalim, pristupilo i zato da se jasno regulira povećanje osnovice neovisno o usklađivanju pariteta što je bilo teže ostvarivo, pa se u Vjerodostojnom tumačenju nije ni spominjalo povećanje osnovice budući je taj dio bio nesporan. Istaknuo je kako se o Izmjenama i dopunama Sporazuma o osnovici dugo pregovaralo, ali da tijekom tih pregovora nisu bili sporni uvjeti za povećanje osnovice.

19. Iskazi saslušanih svjedoka sud prihvaća i ocjenjuje vjerodostojnima obzirom da su svjedoci iskazivali o činjenicama koje su im neposredno poznate, te između njihovih iskaza nema proturječnosti o odlučnim činjenicama u pogledu pravne valjanosti potpisanih sporazuma o osnovici plaće u javnim službama.

20. Prema čl. 51. Temeljnog kolektivnog ugovora za službenike i namještenike u javnim službama (Narodne novine br. 141/12, u nastavku: TKU/12) plaću zaposlenika čini osnovna plaća i dodaci na osnovnu plaću (st. 1.). Osnovnu plaću zaposlenika čini umnožak koeficijenta složenosti poslova radnog mjesta na koje je raspoređen i osnovice za izračun plaće, uvećan za 0,5% za svaku navršenu godinu radnog staža (st. 2.), a dodaci na osnovnu plaću su stimulacija, dodaci za posebne uvjete rada, položajni dodaci i uvećanja plaća (st. 3.) U st. 4. istog članka ugovorne strane su zajednički utvrdili da su Dodatak Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama od 13. svibnja 2009. te sve njegove izmjene i dopune ili novi sporazumi koji se na njega nastavljaju ili iz njega proizlaze te Sporazum o dodacima na plaću u obrazovanju i znanosti od 25. studenoga 2006. važeći dokumenti koji se primjenjuju na način i u rokovima određenim tim samim dokumentima. Isto je bilo propisano i u čl. 51. ranijeg Temeljnog kolektivnog ugovora za službenike i namještenike u javnim službama (Narodne novine br. 115/10, u nastavku: TKU/10).

21. U skladu s čl. 6. st. 1. TKU-a ugovorne strane su se obvezale primjenjivati ovaj ugovor u dobroj vjeri, a ako zbog promjena okolnosti koje nisu postojale niti su bile poznate u trenutku zaključenja ugovora, jedna od strana ne bi mogla neke od odredbi ugovora izvršavati ili bi joj to bilo izuzetno otežano, obvezuje se da neće jednostrano prekršiti ugovor, nego će drugoj strani predložiti njegovu izmjenu .

22. Na osnovi izvedenih dokaza i njihove ocjene utvrđeno je da su neosnovani navodi tuženice o pravnoj nevaljanosti Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu od 26. listopada 2011. Predmet navedenog sporazuma su prava koja se mogu urediti kolektivnim ugovorom te su taj sporazum na osnovi čl. 51. st. 4. TKU/10 i u skladu s čl. 2. Zakona o osnovici plaće u javnim službama (Narodne novine br. 39/09 i 124/09) sklopili Vlada Republike Hrvatske i sindikati javnih službi, pa prema mišljenju ovog suda navedeni sporazum predstavlja kolektivni ugovor. Istinita je tvrdnja tuženice da taj sporazum nije potpisan od strane Samostalnog sindikata zdravstva i socijalne skrbi Hrvatske, a koji sindikat je potpisnik Sporazuma iz 2006. i Dodatka Sporazumu iz 2009., međutim okolnost da jedan od subjekata na strani sindikata (čiji tužitelj nije član) nije potpisao predmetne izmjene nije od utjecaja na njihovu valjanost (tako i VSRH u odluci posl. br. Revr 408/2012-2 od 3. travnja 2013.). Od utjecaja bi bilo da je taj sindikat protivno zakonu bio isključen iz kolektivnog pregovaranja što nije slučaj u ovom predmetu budući da je Izmjene i dopune Dodatka Sporazumu parafirao i predstavnik Samostalnog sindikata zdravstva i socijalne skrbi Hrvatske što znači da je ravnopravno s ostalim sindikatima sudjelovao u pregovorima.

23. Izmjene i dopune Dodatka Sporazumu zaključene su na rok od pet godina što znači da bi im važenje isteklo dana 26. listopada 2016., ali se na njih u skladu s čl. 199. st. 1. Zakona o radu (Narodne novine br. 93/14) primjenjuju pravila o produženoj primjeni kolektivnih ugovora, pa se u njemu sadržana pravna pravila i dalje primjenjuju u razdoblju od tri mjeseca od isteka roka na koji je bio sklopljen kolektivni ugovor. Prema tome, rok važenja navedenih izmjena istekao je s danom 26. siječnja 2017.

24. Valja istaknuti kako valjanost Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu ni u jednom trenutku nije dovedena u pitanje niti od strane Vlade Republike Hrvatske niti od strane sindikata javnih službi. Oni su valjanost Dodatka Sporazumu i svih njegovih izmjena i dopuna potvrdili u čl. 51. st. 4. TKU/12 koji su zaključili 12. prosinca 2012., a stranka tog kolektivnog ugovora je, među ostalim, bio i Samostalni sindikat zdravstva i socijalne skrbi Hrvatske koji je na taj način naknadno pristupio Izmjenama i dopunama Dodatka Sporazumu.

25. Slijedom navedenog, Izmjene i dopune Dodatka Sporazumu, a kojim je određena osnovica za obračun plaća u javnim službama u iznosu 5.415,37 kuna i uvjeti koji moraju nastupiti da se plaća obračunava po osnovici u toj visini (čl. III.), obvezuje tuženicu u čije je ime Vlada Republike Hrvatske sklopila taj sporazum sa sindikatima javnih službi.

26. Nisu osnovani navodi tuženice da nisu nastupili uvjeti za povećanje osnovice plaća jer je, zbog dvanaest uzastopnih negativnih stopa rasta BDP-a (čl. VII. t. 1. Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu), došlo do odgode primjene č l. III. tog Sporazuma.

27. U Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu, čl. IV. st. 1. - 4., predviđena je korekcija osnovice odnosno usklađivanje plaća javnih službenika prema paritetu s prosječnom mjesečnom nominalnom bruto plaćom u privredi u Republici Hrvatskoj u prethodnoj godini i istog pariteta iz 2008., a koja korekcija je trebala započeti šest mjeseci nakon što se visina osnovice vrati na razinu iz 2009. odnosno na visinu od 5.415,37 kuna. S obzirom na to da se nije moglo predvidjeti da li će i kada biti ispunjeni uvjeti za povrat osnovice na visinu od 5.415,37 kuna, čl. IV. st. 5. Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu određeno je da će se, ako do vraćanja osnovice ne dođe do 31. prosinca 2012., s korekcijom osnovice odnosno usklađivanjem pariteta započeti 1. siječnja 2013. Na taj način trebale su biti ublažene posljedice nemogućnosti povrata osnovice na visinu od 5.415,37 kuna do nastupanja uvjeta za povrat osnovice. U čl. VII. Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu određeno je da će se uskladba pariteta odgoditi ako bi u razdoblju iz čl. III. - V. bilo zabilježeno dvanaest uzastopnih negativnih stopa rasta BDP-a, a Vjerodostojnim tumačenjem od 28. prosinca 2012. zauzet je jedinstven stav da se ta odgoda odnosi i na slučaj iz čl. IV. st. 5. Izmjena. Dakle, odgoda usklađivanja pariteta ne odnosi se samo na slučaj kada je usklađivanju trebalo pristupiti nakon povrata osnovice na visinu od 5.415,37 kuna (čl. IV. st. 1. - 4.), već i na slučaj kada je usklađivanju pariteta trebalo pristupiti jer do povrata osnovice nije došlo do 31. prosinca 2012. (čl. IV. st. 5.).

28. Iz teksta i smisla navedenih odredbi proizlazi da se odgoda odnosi samo na "uskladbu" osnovice (u odnosu na plaće u privredi) odnosno na usklađivanje pariteta u skladu s čl. IV. izmjena, a ne i odgoda povećanja osnovice.

29. S obzirom na to da do 31. prosinca 2012. nisu nastupili uvjeti iz čl. III. Izmjena za vraćanje osnovice na visinu od 5.415,37 kuna, Vlada Republike Hrvatske je trebala pristupiti korekciji osnovice za obračun plaća u javnim službama u skladu s čl.

IV. st. 5. Izmjena. Do korekcije osnovice nije došlo jer su se ispunili uvjeti za odgodu usklađivanja pariteta između plaća u javnim službama i prosječne bruto plaće u privredi Republike Hrvatske, međutim nisu bili ispunjeni uvjeti za odgodu povećanja osnovice jer je jasno ugovoreno da je jedini uvjet za povećanje osnovice rast međugodišnjeg realnog tromjesečnog BDP-a za dva tromjesečja uzastopno za dva ili više posto.

30. Osim toga, odredba čl. III. Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu ni gramatički ni sadržajno ne opisuje razdoblje u kojem je BDP zabilježio negativan rast, pa tuženica neosnovano tvrdi da bi razdoblje od četvrtog tromjesečja 2011. zaključno s trećim tromjesečjem 2014. (u kojem razdoblju je nesporno zabilježeno 12 uzastopnih negativnih stopa rasta BDP-a) predstavljalo razdoblje iz čl. III., iako se očigledno radi o razdoblju iz čl. II. i čl. IV. st. 5. Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu (tako i Vrhovni sud Republike Hrvatske u presudi broj: Rev 1111/2020-2 od 1. prosinca 2020.).

31. Prema službenim podacima DZS-a, a koji su jedini relevantnim u ovoj pravnoj stvari, tromjesečni BDP u drugom tromjesečju 2015. bio je realno veći za 1,2% u odnosu na isto tromjesečje 2014., a tromjesečni BDP za treće tromjesečje 2015. bio je realno veći za 2,8% u odnosu na isto tromjesečje 2014.

32. S obzirom da iz navedenih podataka proizlazi da je za dva tromjesečja uzastopno došlo do rasta međugodišnjeg realnog tromjesečnog BDP-a (u odnosu na isto razdoblje prethodne godine) za 2 % (mjereno aritmetičkom sredinom dvije stope realnog rasta međugodišnjeg tromjesečnog BDP-a, 1,2 % + 2,8 % (podaci iz službenih priopćenja Državnog zavoda za statistiku) = 4 % : 2 = 2 %) od prosinca 2015. ispunili su se uvjeti za obračun plaće u javnim službama po osnovici od 5.415,37 kuna bruto.

33. Sud nije prihvatio stajalište tužene kako se nije radilo o realnom prosječnom rastu od 2%, jer da su stope prikazane u priopćenju DZS-a evidentno plod zaokruživanja. Naime, upravo podaci objavljeni u službenim priopćenjima Državnog zavoda za statistiku su pravno relevantni te ih sud uzima kao ispravne, bez propitivanja računskih operacija koje dovode do rezultata, te je iz istih razvidno da je u drugom tromjesečju 2015. zabilježen rast BDP-a od 1,2% a u trećem tromjesečju 2015 od 2,8%.

34. Kako se plaće u javnim službama isplaćuju iz Državnog proračuna i kako ih tuženica ne obračunava sama, već to čini preko Centralnog obračuna plaća, do primjene osnovice u visini od 5.415,37 kuna bruto nije moglo doći automatizmom, ali propust Vlade RH da donese odluku o visini osnovice za izračun plaće u javnim službama ne može ići na štetu tužitelja. Vlada RH je bila ugovorna strana svih predmetnih sporazuma koje je sklopila u ime i za račun svih poslodavaca iz javnih službi, pa je trebala i osigurati sve formalne i materijalne pretpostavke da poslodavci, uključujući i tuženica, mogu ispuniti svoje obveze.

35. Budući da je tužitelj dokazao da je u razdoblju od mjeseca prosinca 2015. godine do mjeseca siječnja 2017.. bio zaposlen kod tuženice, koji je javna služba, te da mu u navedenom razdoblju tuženica nije obračunavala plaću po osnovici od 5.415,37 kuna bruto, već po manjoj osnovici od 5.108,84 kune bruto, te da je ispunjen uvjet za primjenu više osnovice u utuženom razdoblju budući da je došlo do poboljšanja stanja, odnosno rasta međugodišnjeg tromjesečnog BDP-a, za dva tromjesečja uzastopno u odnosu na isto razdoblje prethodne godine (prosječno 2 ili više posto), sud je temeljem čl. 9. i čl. 65. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine br. 35/05, 41/08, 125/11 i 78/15), u svezi s čl. III. Izmjena i dopuna Dodatku Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama od 26. listopada 2011., te čl. 255. st. 2. Zakona o radu (Narodne novine br. 93/14, 127/17, 98/19) utvrdio da tužitelju pripada isplata razlike u plaći koja mu je obračunata po osnovici od 5.108,84 kune bruto, a trebala je biti obračunata po osnovici od 5.415,37 kuna bruto, te smatra da je tužbeni zahtjev iz t. I. tužbe osnovan, te isti u cijelosti prihvaća i nalaže tuženici da mu po osnovi razlike u plaći isplati novčani iznos u visini od 7.881,80 kuna pa je stoga odlučeno kao pod t. I. izreke ove presude.

36. U odnosu na istaknuti prigovor zastare, ističe se kako se prema čl. 92. st. 3. Zakona o radu plaća za prethodni mjesec isplaćuje najkasnije do petnaestog dana u idućem mjesecu.

U skladu s čl. 215. ZOO-a zastara počinje teći prvoga dana poslije dana kad je vjerovnik imao pravo zahtijevati ispunjenje obveze, a u konkretnom slučaju je to dan nakon dospijeća plaće na isplatu. Zastarni rok za tražbine po osnovi isplate plaće i naknade plaće propisan je u čl. 139. Zakona o radu i iznosi pet godina.

Budući da je tužiteljica 17. prosinca 2020. podnijela ovome sudu tužbu radi isplate razlike u plaći za razdoblje od mjeseca prosinca 2015. godine do mjeseca siječnja 2017. i da od dospijeća na naplatu prve razlike u plaći koja je predmet tužbenog zahtjeva (15. siječnja 2016.) do dana podnošenja tužbe nije nastupila zastara, to je prigovor zastare kojeg je istaknula tuženica neosnovan.

37. Tužitelju u skladu s čl. 29. ZOO-a pripadaju i zatezne kamate koje teku od svakog 16. u mjesecu na razliku bruto plaće za prethodni mjesec. Međutim, tužitelj nema pravo na zatezne kamate na porez na dohodak i prirez porezu na dohodak koji su sadržani u dosuđenoj bruto razlici plaće. Bruto plaća sastoji se od neto plaće te doprinosa, poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak, a u skladu s čl. 15. st. 3. Zakona o porezu na dohodak (Narodne novine br. 177/04, 73/08, 80/10, 114/11, 22/12, 144/12, 43/13, 120/13, 125/13, 148/13, 83/14 i 143/14) i čl. 17. st. 3. Pravilnika o porezu na dohodak (Narodne novine br. 95/05, 96/06, 68/07, 146/08, 2/09, 146/09, 123/10, 137/11, 61/12, 79/13, 160/13 i 157/14) zatezne kamate koje se na zakašnjele isplate plaće isplaćuju po sudskoj presudi ne smatraju se dohotkom i ne podliježu oporezivanju. Bruto plaća koja se isplaćuje po sudskoj presudi do trenutka isplate u odnosu na porez na dohodak i prirez porezu na dohodak nije u potpunosti dospjela,

pa ti porezi dospijevaju na naplatu tek isplatom plaće. Stoga u tom dijelu tužbeni zahtjev nije osnovan.

38. Slijedom svega navedenog, valjalo je prihvatiti tužbeni zahtjev tužitelja i odlučiti na način određen u t. I. izreke presude.

39. Obje strane podnijele su podnijele zahtjev za naknadu troškova postupka.

40. Tužitelj nije uspio samo u razmjerno neznatnom dijelu zahtjeva, a zbog tog dijela nisu nastali posebni troškovi. Zbog toga joj je na osnovi čl. 154. st. 5. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, u nastavku: ZPP) tuženica obvezna naknaditi opravdane parnične troškove.

41. Tužitelj je zatražio naknadu troškova za sastav tužbe, sastav podneska od 26.

travnja 2021. i podneska od 31. kolovoza 2021. te za zastupanje na ročištima od 16.

studenog 2021. i 15. rujna 2022., u visini od po 75 bodova, ukupno 375 bodova odnosno 3.750,00 kuna uvećano za PDV.

42. Tužitelju su priznati sljedeći parnični troškovi: za sastav tužbe 750,00 kn (Tbr. 7. t. 1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika, dalje: tarifa), za zastupanje na ročištima od 16. studenog 2021. i 15. rujna 2022. iznos od po 750,00 kn (Tbr. 9. t. 1. tarife) kao i PDV na ove radnje (Tbr. 42. tarife).

43. Tužitelju nije priznat trošak sastava podnesaka od 26. travnja 2021. i 31. kolovoza 2021. kojim se očitovao na navode tuženice iz odgovora na tužbu i dostavljenog podneska.

S obzirom da se radi o sporu male vrijednosti, tužitelj je u skladu s čl. 461.a st. 2. ZPP-a bio dužna najkasnije u tužbi iznijeti sve činjenice na kojima temelji svoje zahtjeve i predložiti dokaze potrebne za utvrđivanje tih činjenica, dok se na navode tuženice mogao očitovati na ročištu za koje mu je priznat trošak zastupanja. Stoga ti troškovi nisu bili potrebni u smislu čl. 155. ZPP-a.

44. Time opravdani troškovi tužitelja iznose 2.812,50 kuna. Na priznate troškove parničnog postupka tužitelju u smislu čl. 30. Ovršnog zakona (Narodne novine br. 112/12, 25/13, 93/14 i 73/17) pripadaju i zatezne kamate koje teku od donošenja presude do isplate.

45. Stoga je naloženo tuženici da tužitelju naknadi troškove postupka isplatom iznosa od 2.812,50 kuna, dok je odbijen zahtjev tužitelja za naknadu troškova u preostalom dijelu te zahtjev tužene u cijelosti.

46. Slijedom svega navedenog, na temelju čl. 325. ZPP-a, odlučeno je kao u izreci presude.

Buje-Buie, 29. rujna 2022.

Sutkinja

Margareta

Vivoda, v.r.

UPUTA O PRAVU NA ŽALBU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba nadležnom županijskom sudu. Žalba se podnosi putem ovog suda u roku od 15 dana od dana objave presude za stranku koja je bila uredno obaviještena o ročištu za objavu odluke odnosno od dana primitka ovjerenog prijepisa presude za stranku koja nije bila uredno obaviještena o ročištu za objavu odluke.

DNA:

1. Pun. tužitelja,

2. Tužena.