Poslovni broj: 6 Us I - 693/2022-7
REPUBLIKA HRVATSKA
UPRAVNI SUD U SPLITU
Put Supavla 1
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Upravni sud u Splitu, po sutkinji toga Suda Neli Mešin, kao sucu pojedincu, uz sudjelovanje zapisničarke Vesne Maslov, u upravnom sporu tužitelja M. K. iz P., P., P. 92, OIB: ………………………, protiv tuženika
Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Policijske uprave splitsko- dalmatinske, Policijske postaje Brač, Mladena Vodanovića 25, radi oduzimanja oružja i oduzimanja i ukidanja oružnog lista, nakon javne rasprave zaključene 23. rujna 2022. u odsutnosti uredno pozvanog tužitelja i nazočnosti generalne opunomoćenice tuženika D. H., objavljene 29. rujna 2022.
p r e s u d i o j e
Odbija se tužbeni zahtjev za poništenje rješenja Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hravtske, Policije uprave splitsko-dalmatinske, Policijske postaje Brač, broj: 511-12-25-04/6-UP/I-10/1-2022. od 2. ožujka 2022.
Obrazloženje
1. Osporenim rješenjem tuženika, broj: 511-12-25-04/6-UP/I-10/1-2022. od 2. ožujka 2022. pod točkom I izreke oduzima se s pravom na naknadu oružje s pripadajućim streljivom i to: puška s glatkim cijevima marke Fabarm axis (OU), kalibar ………., tvornički broj ……. i puška s užljebljenim cijevima marke Browning acera (bolt), kalibar 30-06, tvornički broj: ………………………., te se pod točkom II izreke oduzima i ukida oružni list za držanje i nošenje oružja, serijskog broja ………….. izdan od Policijske postaje Brač 23. svibnja 2008.
2. Tužitelj u tužbi, kojom osporava zakonitost tuženikova rješenja zbog bitnih pravila upravnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava, u bitnom prigovara kako sporni upravni akt nije donesen u zakonskom roku propisanom člankom 101. Zakona o općem upravnom postupku, kako ga je donijela neovlaštena osoba i poziva se na odredbu članka 23. Zakona o općem upravnom postupku. Prigovara kako je osporenim rješenjem ograničeno (povrijeđeno) Ustavom Republike Hrvatske (članka 48.) i Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava temeljnih sloboda (članka 1. Protokola 1 uz Konvenciju) zajamčeno pravo na nepovredivost vlasništva što nije moglo biti učinjeno samo po osnovi činjenice da je pravomoćno kažnjen za prekršaj protiv javnog reda i mira. Prigovara kako je tuženik primijenio mehaničko i gramatičko tumačenje pravne norme, što je dovelo do pretjeranog formalizma i arbitrarnosti. Citira odredbu članka 11. stavka 2. točku 4. Zakon o nabavi posjedovanju oružja građana te navodi kako je zakonodavac propustio izrijekom definirati nasilje, jer svako nasilje nije jednake pravne važnosti, jer ugrožavanje pravnog dobra nije istog intenziteta niti ima iste posljedice. Tvrdi kako se iz citirane zakonske norme jasno može zaključiti da je izricanje zaštitne mjere kumulativni uvjet za negativno rješavanje zahtjeva za odobrenje za nabavu oružja (ili za donošenje rješenja o oduzimanju oružja), a to je bila intencija zakonodavca jer je izricanje zaštitnih mjera za primjerično nabrojane prekršaje propisano kao fakultativno, pa je zakonodavac jasno ograničio odbijanje zahtjeva za oružje i mogućnost oduzimanja oružja samo kada se radi o najtežim (najgrubljim) prekršajima, počinjenim pod uvjetima da je počinitelju potrebno izreći zaštitnu mjeru sukladno svrsi radi koje se ona izriče, dakle, kada se radi o osobi koja predstavlja realnu opasnost za druge, odnosno kada se može zaključiti da se radi o osobi koja bi oružje mogla zloupotrijebiti odnosno da su njezino stanje i okolnosti prekršaja takve da je potrebno preventivno i radi otklanjanja uvjeta (razloga) za kršenje zakona oduzeti predmet ili zabraniti djelatnost, o čemu se ne radi u konkretnom slučaju. Smatra kako sagledavajući cjelinu spomenute odredbe, fokusirane primarno na djela koja upućuju na ozbiljan rizik od zlouporabe oružja (fizičko nasilje, zlouporaba droga, oružja ili eksplozivnih tvari), nužno je ciljano tumačenje spomenute odredbe što dovodi do zaključka da ta odredba ne obuhvaća i prekršaje koji ni na koji način ne upućuje na rizik zlouporabe oružja, u koje okvire nedvojbeno ulazi i djelo za koje je tužitelj proglašen krivim u prekršajnom postupku. Prigovara kako je osporenim rješenjem grubo povrijeđena odredba članka 98. Zakon o općem upravnom postupku u vezi sa člankom 6. Konvencije i člankom 18. Ustava RH jer upravni akt nema valjano cjelovito rješenje odnosno donositelj rješenja uopće nije obrazložio zbog čega ne prihvaća navode iz njegovog očitovanja i temeljem kojeg propisa je zaključio da se u ovoj pravnoj stvari ne primjenjuje ustavno i konvencijsko načelo razmjernosti. Prigovara kako se tuženo tijelo neutemeljeno pozvalo na dvije presude Visokog upravnog suda Republike Hrvatske, te prigovara kako presude nisu bile dostupne tužitelju, a korištene su kao dokaz u postupku. Tvrdi kako navedene presude ničim nisu relevantne za ovu upravnu stvar jer stranke u tim predmetima nisu bile kažnjene s člankom 17. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira. Poziva se na načelo razmjernosti koje je sadržano u velikom broju odredbi Konvencije, ali i u odredbama Ustava RH i odredbi članka 6. Zakona o općem postupku. Tvrdi kako uži smisao načela razmjernosti u hrvatskom pravu se ogleda u propisivanju kako postupanje kojim se ograničava pravo stranke mora biti nužno te razmjerno cilju koji se želi postići. Poziva se na presudu u predmetu Gabrić protiv Hrvatske zahtjev broj 9702/04. Naposljetku, navodi kako je ozbiljan čovjek, ima obitelj (suprugu i troje djece) za koje skrbi, zaposlen je, prije ni kasnije nije prijavljivan ili kažnjavan, dugogodišnji je uzoran lovac i nije potrebno i pravedno da ga se dodatno kažnjava i obilježava za glupost koju je počinio u trenutku opuštenosti i nepromišljenosti, ali koja nije imala teže posljedice niti ukazuje da je prestao biti dobar (uzoran) građanin. Tvrdi kako za sporni prekršaj zaštitna mjera nije izrečena niti tražena, što je jedan od ključnih uvjeta za odluku u ovoj stvari. Tužbenim zahtjevom traži poništenje rješenja tuženika.
3. Tuženik u odgovoru na tužbu navodi da tužba nije osnovana i u bitnom ponavlja navode iz obrazloženja osporenog rješenja. Dodaje kako navodi tužitelja iznijeti u tužbi ne mogu utjecati na drugačije rješenje u ovom slučaju, jer je postupanje nadležnog tijela kod utvrđenja zakonskih zapreka za posjedovanje oružja izričito propisano čak i kada je postupak pokrenut, i drugačije postupanje nadležnog tijela bi bilo nezakonito, a u ovom slučaju postupak je okončan pravomoćnom presudom kojom je tužitelj proglašen krivim. Odbija prigovor da je rješenje donijela neovlaštena osoba jer iz akta kojim su opisani poslovi radnog mjesta pomoćnika načelnika policijske postaje, vidljivo je da je ovlašten za vođenje i rješavanje predmeta u upravnom postupku u odsutnosti načelnika Postaje. Tvrdi kako je neosnovano pozivanje tužitelja na načelo razmjernosti iz članka 6. stavka 2. Zakona o općem upravnom postupku jer u ovakvoj činjeničnoj situaciji sukladno mjerodavnim zakonskim odredbama nema mogućnosti da se tužitelju izrekne bilo koja druga mjera osim oduzimanja oružja. Poziva se na presudu Visokog upravnog suda Republike Hrvatske poslovni broj: Usž-616/21-3 od 14. travnja 2021. Predlaže tužbu odbiti kao neosnovanu.
4. Ocjenjujući zakonitost osporenog rješenja Sud je tijekom dokaznog postupka izvršio uvid u sudski spis te spis tuženog tijela dostavljen uz odgovor na tužbu.
5. U sporu je održana rasprava 23. rujna 2022. čime je dana mogućnost strankama da se sukladno odredbi članka 6. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, broj 20/10., 143/12., 94/16. i 29/17., dalje u tekstu ZUS-a) očituju o činjenicama i pravnim pitanjima odlučnim za rješenje ove upravne stvari.
6. Temeljem provedenih dokaza tijekom upravnog postupka kao i tijekom ovog spora, te nakon razmatranja svih pravnih i činjeničnih pitanja sukladno odredbi članka 55. stavka 3. ZUS-a, Sud je ocijenio da tužbeni zahtjev nije osnovan.
7. Iz sadržaja spisa predmeta proizlazi kako je u provedenom upravnom postupku utvrđeno da je tužitelj pravomoćnom presudom Općinskog prekršajnog suda u Splitu, Stalna služba u Supetru, poslovni broj: Pp -13346/21 od 22. studenoga 2021. proglašen kriv i kažnjen za prekršaj iz članka 17. stavka 1. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira, a da iz opisa prekršaja koji je tužitelju stavljen na teret spomenutim optužnim prijedlogom i zbog kojeg prekršaja je pokrenut postupak pred Općinskim prekršajnim sudom u Splitu, utvrđeno da se radi o prekršaju protiv javnog reda i mira koji ima elemente nasilja, jer vrijeđanje i omalovažavanje službenika policije ima elemente verbalnog nasilja, pa je pozivom na odredbu članka 46., a u vezi članka 11. stavak 2. točke 4. Zakona o nabavi i posjedovanju oružja građana, doneseno osporeno rješenje o oduzimanju oružja.
8. Odredbom članka 46. stavka 1. Zakona o nabavi i posjedovanju oružja građana (Narodne novine, broj: 94/18. i 42/20.) propisano je da će nadležno tijelo rješenjem će oduzeti i ukinuti isprave o oružju te će oduzeti oružje i streljivo od osobe koja prestane ispunjavati neki od uvjeta iz članka 11. stavka 2. točaka 1., 3., 4. i 5. ovoga Zakona ili uvjet iz članka 11. stavka 3. točke 1. ovoga Zakona.
9. Odredbom članka 11. stavka 2. Zakona o nabavi i posjedovanju oružja građana propisano je da opći uvjeti za izdavanje odobrenja za nabavu oružja fizičkoj osobi su: točka 4) da nije u Republici Hrvatskoj pravomoćno kažnjena i da protiv nje nije pokrenut postupak za prekršaje s elementima nasilja, posebice za prekršaje protiv javnog reda i mira, javnog okupljanja, nereda na sportskim natjecanjima, prekršaje zbog nasilja u obitelji, zbog zlouporabe droga, oružja ili eksplozivnih tvari, prekršaje u području lovstva odnosno za istovjetno djelo u državi čiji je državljanin ili u kojoj ima prebivalište ili boravište, te da joj nije izrečena zaštitna mjera radi navedenih prekršaja.
10. Prema ocjeni ovog Suda, osnovano je upravno tijelo zaključilo kako su u konkretnom slučaju ispunjeni uvjeti iz citirane odredbe članka 46. stavka 1. u vezi sa člankom 11. stavka 2. točke 4. Zakona o nabavi i posjedovanju oružja građana, budući je tužitelj pravomoćnom presudom Općinskog prekršajnog suda u Splitu, Stalna služba u Supetru, poslovni broj: Pp -13346/21 od 22. studenoga 2021. proglašen kriv i kažnjen za prekršaj iz članka 17. stavka 1. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira, što tužitelj svojim tužbenim navodima niti ne spori.
11. U odnosu na prigovore iz tužbe valja kazati kako se u konkretnom slučaju radi o prekršaju s elementima nasilja. Nasilje, između ostalog, podrazumijeva i primjenu psihičke prisile koja kod druge osobe prouzrokuje osjećaj uznemirenosti ili povrede dostojanstva. Tužitelj niti ne spori činjenični opis prekršaja odnosno da je policijske službenike vrijeđao uz psovke, a ponižavanje i vrijeđanje u javnosti, po ocjeni ovog Suda, podrazumijeva nasilje prema drugoj osobi. Stoga, prigovori izneseni u tužbi nisu osnovani.
12. U odnosu na tužbene navode kako je u konkretnom slučaju trebalo primijeniti načelo razmjernosti iz članka 6. stavka 2. Zakona o općem upravnom postupku, pravilno tuženo tijelo u odgovoru na tužbu navodi kako isti nisu osnovani, jer u ovakvoj činjeničnoj situaciji sukladno mjerodavnim zakonskim odredbama nema mogućnosti da se tužitelju izrekne bilo koja druga mjera osim oduzimanja oružja.
13. S obzirom na navedeno, osporenim rješenjem nije povrijeđen zakon na štetu tužitelja.
14. Prema ocjeni Suda, osporeno rješenje doneseno je u zakonito provedenom postupku, na temelju pravilno i potpuno utvrđenog činjeničnog stanja i uz pravilnu primjenu materijalnog prava, dok prigovori tužitelja nisu od utjecaja na drugačije rješavanje ove upravne stvari.
15. Stoga, valjalo je na temelju odredbe članka 57. stavka 1. ZUS-a odbiti tužbeni zahtjev kao neosnovan i odlučiti kao u izreci presude.
U Splitu, 29. rujna 2022.
S U T K I N J A
Nela Mešin
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda, u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku 15 dana od dana primitka pisanog otpravka presude. Žalba odgađa izvršenje pobijane presude (članak članak 66. ZUS-a).
DNA:
1. Tužitelju M. K. iz P., P., P. 92,
2. Tuženiku Ministarstvu unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Policijskoj upravi splitsko-dalmatinskoj, Policijskoj postaji Brač, Mladena Vodanovića 25,
3. U spis
4. Kalendar 30 dana
RJ:
1. Vrijednost predmeta spora je 10.000,00 kuna (čl. 25. ZSP-a)
2. Provesti postupak naplate sudske pristojbe tužbe i presude po
pravomoćnosti, te žalbe ukoliko ista bude izjavljena, (čl. 22. ZSP-a)
3. Kalendar 30 dana
