REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U RIJECI

Rijeka, Erazma Barčića 5

Poslovni broj: 6 UsI-18/2022-9

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

i

R J E Š E N J E

Upravni sud u Rijeci, po sutkinji Dariji Pugel, uz sudjelovanje zapisničarke Ljiljane Vasiljević, u upravnom sporu tužitelja 1. M. L. d.o.o., L., V., kojeg zastupa opunomoćenica M. Š., odvjetnica u R., T. s. B., protiv tuženika Ministarstva gospodarstva i održivog razvoja, Samostalnog sektora za pravne poslove, Zagreb, Radnička cesta 80, kojeg zastupa službena osoba S. Š., radi izricanja novčane kazne zbog neizvršenja rješenja, 29. rujna 2022.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se tužbeni zahtjev radi poništenja rješenja Ministarstva gospodarstva i održivog razvoja, Samostalnog sektora za pravne poslove, KLASA: UP/II-351-02/21- 13/32, URBROJ: 517-14-2-1-21-2 od 24. studenog 2021. i rješenja Državnog inspektorata, Područni ured Rijeka, Ispostava Pazin, KLASA: UP/I-351-02/20-11/103, URBROJ: 443-02-02-17-21-16 od 26. kolovoza 2021.

II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova upravnog spora.

III. Nalaže se tužitelju da tuženiku nadoknadi troškove ovog upravnog spora u visini od 301,02 kn (slovima: tri stotine kuna i dvije lipe) / 39,95 EUR (slovima: trideset i devet eura i devedeset i pet centi)*, u roku od 60 dana od dostave pravomoćne odluke o trošku.

i

r i j e š i o  j e

I. Odbija se prijedlog tužitelja za određivanje odgodnog učinka tužbe.

II. Odbija se prijedlog tužitelja za određivanjem privremene mjere zabranom izvršenja rješenja Ministarstva gospodarstva i održivog razvoja, Samostalnog sektora za pravne poslove, KLASA: UP/II-351-02/21-13/32, URBROJ: 517-14-2-1-21- 2 od 24. studenog 2021., rješenja o izvršenju Državnog inspektorata, Područni ured Rijeka, Ispostava Pazin, KLASA: UP/I-351-02/20-11/103, URBROJ: 443-02-02-17- 21-16 od 26. kolovoza 2021., te rješenja Državnog inspektorata, Područni ured Rijeka, Ispostava Pazin,, KLASA: UP/I-351-02/20-11/103, URBROJ: 443-02-02- 19/14-20-1 od 6. kolovoza 2020. do pravomoćnog okončanja ovog spora ili do donošenja drukčije odluke ovoga suda.

Obrazloženje

1. Rješenjem o izvršenju Državnog inspektorata, Područni ured Rijeka, Ispostava Pazin, KLASA: UP/I-351-02/20-11/103, URBROJ: 443-02-02-17-21-16 od 26. kolovoza 2021. utvrđuje se da je rješenje tog tijela KLASA: UP/I-351-02/20-11/103, URBROJ: 443-02-02-19/14-20-1 od 6. kolovoza 2020. kojim je tužitelju naloženo da na odlagalištu otpada C. osigura stabilnost otpadne mase i popratnih struktura u pogledu izbjegavanja klizanja uvažavajući projektirane kosine (1:3) na istočnom dijelu odlagališta otpada C. na način da pristupi uređenju kosina i ublažavanju nagiba pokosa odlagališta, postalo izvršno 10. studenog 2020. (t. I.), nalaže se tužitelju da navedeno rješenje izvrši u dodatnom roku do 15. rujna 2021. u 24:00 sata u cijelosti (t. II.), upozorava se tužitelj da će, ukoliko ne izvrši obvezu, na izvršenje biti prinuđen izricanjem novčane kazne odgovornoj osobi pravne osobe u iznosu od 100.000,00 kn, koja će biti naplaćena prisilno putem tijela nadležnog za izvršenje kazni (t. III.), te se određuje da žalba protiv ovog rješenja ne odgađa njegovo izvršenje (t. IV).

2. Pobijanim rješenjem tuženika Ministarstva gospodarstva i održivog razvoja, Samostalnog sektora za pravne poslove, KLASA: UP/II-351-02/21-13/32, URBROJ: 517-14-2-1-21-2 od 24. studenog 2021. odbijena je tužiteljeva žalba protiv rješenja o izvršenju.

3. Osporavajući zakonitost pobijanog rješenja tuženika i prvostupanjskog tijela, tužitelj u tužbi i kasnijem tijeku spora ističe da navedena rješenja nisu jasna i određena, budući da nije obrazloženo na koji bi način tužitelj trebao izvršiti rješenje, odnosno nisu navedene načini i metode osiguranja stabilnosti otpadnih masa i popratnih struktura, uređenja kosina, ublažavanja nagiba pokosa, čime je narušena masa na ogladalištu itd. Nastavno ističe da iz pobijanih rješenja nije razvidno na koji su način upravna tijela utvrdila da tužitelj nije izvršio rješenje, osobito imajući da se u razdoblju od 27. veljače 2021. do 24. studenog 2021. (donošenja prvostupanjskog i drugostupanjskog rješenja) stanje na terenu moglo izmijeniti. Nastavno ističe da u postupku nije proveden očevid na licu mjesta i vještačenje, već su zaključci izvedeni bez saslušanja tužitelja, i to na temelju Elaborata količina - proračuna kubatura prema završnom projektu, 2019 D. C., a koji elaborat predstavlja privatnu ispravu, te je sačinjen od geometra, a ne stručnjaka za analizu otpadnih masa ili struktura. Nastavno ističe da je pokrenuo postupak izmjene zahvata i sanacije i konačnog zatvaranja predmetnog odlagališta, te da mu je za izvršenje rješenja o uklanjanju od 6. kolovoza 2020. potrebno ishoditi građevinsku dozvolu, što iziskuje značajna novčana sredstva, te je nesvrsishodno u situaciji kad odlagalištu predstoji zatvaranje. Ističe da stabilnost predmetnog deponija nije ugrožena, vezano uz što se poziva na mišljenje D. F., dipl. ing. građ., kao i da mu za izvršenje nije ostavljen dostatan rok. Zaključno ističe da je odgovorna osoba tužitelja D. B. na tu dužnost stupio 1. listopada 2020., nakon donošenja rješenja o uklanjanju, te prigovara visini zapriječene novčane kazne.

4. Tužbenim zahtjevom predlaže da sud poništi pobijano rješenje tuženika, kao i prvostupanjsko rješenje, kao i da tuženika obveže na naknadu troškova upravnog spora.

5. Tuženik u odgovoru na tužbu ustraje kod navoda iz obrazloženja osporenog rješenja te dodatno ističe da u postupku izvršenja nije moguće ispitivati zakonitost izvršnog i pravomoćnog rješenja o 6. kolovoza 2020., pri čemu opreza radi iznosi navode kojima potvrđuje zakonitost tog rješenja. Ukazuje da je sam tužitelj u žalbi protiv rješenja o izvršenju potvrdio da nije postupio po rješenju o uklanjanju, a što proizlazi i iz navoda tužbe. Stoga predlaže odbijanje tužbenog zahtjeva te obvezivanje tužitelja na naknadu troškova upravnog spora.

6. U tijeku spora održana je rasprava na ročištu održanom 22. rujna 2022., u prisutnosti opunomoćenice tužitelja te opunomoćenice tuženika, čime se smatra da je strankama u smislu čl. 6. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“ broj 20/10, 143/12, 152/14, 94/16, 29/17, 110/21, dalje: ZUS) dana mogućnost očitovanja o svim zahtjevima i navodima druge strane te o svim činjenicama i pravnim pitanjima koji su predmet ovog upravnog spora.

7. Radi ocjene zakonitosti pobijanog rješenja tuženika sud je izvršio uvid u dokumentaciju koja prileži spisu upravnog spora te dostavljenom spisu upravnog postupka.

8. Razmatrajući sva sporna činjenična i pravna pitanja ovog spora, sud smatra da tužbeni zahtjev nije osnovan.

9. Iz spisa upravnog postupka proizlazi da je rješenjem Državnog inspektorata, Područni ured Rijeka, Ispostava Pazin, KLASA: UP/I-351-02/20-11/103, URBROJ: 443-02-02-19/14-20-1 od 6. kolovoza 2020. tužitelju naloženo da na odlagalištu otpada C. osigura stabilnost otpadne mase i popratnih struktura u pogledu izbjegavanja klizanja uvažavajući projektirane kosine (1:3) na istočnom dijelu odlagališta otpada C. na način da pristupi uređenju kosina i ublažavanju nagiba pokosa odlagališta (t. 1.), s rokom izvršenja od 90 dana od primitka rješenja (t. 2.), uz upozorenje da će se u protivnom izreći novčana kazna (t. 3.), te da žalba izjavljena protiv rješenja ne odgađa njegovo izvršenje (t. 4.).

10. Navedeno rješenje temelji se na utvrđenju da je postupanje tužitelja suprotno Elaboratu gospodarenja otpadom, verzija II iz veljače 2020., koji čini sastavni dio rješenja o reviziji dozvole za gospodarenje otpadom KLASA: UP/I-351-01/18-01/191, URBROJ: 2163/1-08-02/4-20-19 od 27. ožujka 2020.

11. Tužiteljeva žalba protiv navedenog rješenja odbijena je rješenjem tuženika KLASA: UP/II-351-02/20-13/12, URBROJ: 517-10-2-20-2 od 19. listopada 2020., protiv koje tužitelj nije pokrenuo upravni spor, te je osnovno rješenje postalo izvršno i pravomoćno.

12. Nastavno iz spisa upravnog postupka proizlazi da je u svrhu kontrole izvršenja tog rješenja dana 26. veljače 2021. od strane tuženika proveden kontrolni nadzor, te sačinjen zapisnik o obavljenom inspekcijskom nadzoru istog dana, u prisutnosti člana uprave tužitelja (D. B.) i odgovorne osobe za gospodarenje otpadom kod tužitelja (S. V. M.). Tom je prilikom utvrđeno da tužitelj nije postupio po nalogu iz rješenja od 6. kolovoza 2020., niti je ishodio novo rješenje o reviziji dozvole za gospodarenje otpadom, pri čemu su predstavnici tužitelja navedeno pravdali naknadno pribavljenim stručnim mišljenjem prema kojemu je odlagalište stabilno, visokim troškovima potrebnim za izvršenje, te okolnošću što je pokrenut postupak za sanaciju i zatvaranje odlagališta.

13. Slijedom takvog utvrđenja, donijeto je rješenje o izvršenju KLASA: UP/I-351- 02/20-11/103, URBROJ: 443-02-02-17-21-10 od 22. ožujka 2021. Navedeno je rješenje poništeno rješenjem tuženika KLASA: UP/II-351-02/21-13/16, URBROJ: 517-14-3-21-2 od 5. srpnja 2021. (temeljem utvrđenja o nedostatnosti obrazloženja), te je potom donijeto (novo) rješenje o izvršenju KLASA: UP/I-351-02/20-11/103, URBROJ: 443-02-02-17-21-16 od 26. kolovoza 2021., potvrđeno rješenjem tuženika KLASA: UP/II-351-02/21-13/32, URBROJ: 517-14-2-1-21-2 od 24. studenog 2021.

14. Odlučujući o osnovanosti tužbe, prvotno, a vezano uz navode tužitelja usmjerene na osporavanje zakonitosti "osnovnog" rješenja od 6. kolovoza 2020., ukazuje se tužitelju da je predmet ovoga spora ocjena zakonitosti rješenja tuženika kojim je odbijena tužiteljeva žalba protiv rješenja o izvršenju (te posljedično i samog rješenja o izvršenju), te da se u ovome sporu (primjenom odredbe čl. 3. st. 1. tč. 1. ZUS-a te analognom primjenom odredbe čl. 139. st. 4. Zakona o općem upravnom postupku, "Narodne novine" broj 47/09, 110/21, dalje: ZUP) ne mogu s uspjehom isticati niti ispitivati navodi i argumenti vezani uz zakonitost nekog drugog upravnog akta, pa tako ni rješenja kojim se tužitelju nalaže obveza postupanja po Elaboratu o gospodarenju otpadom, koje je tužitelj mogao osporavati u zasebnom upravnom sporu (koji tužitelj nije pokrenuo), već samo navodi vezani uz vrijeme, mjesto i način izvršenja.

15. Stoga ovaj sud nije cijenio navode tužitelja koji se odnose na osporavanje zakonitosti rješenja od 6. kolovoza 2020. (neodređenost izreke, nedostaci u obrazloženju, pogrešno utvrđeno činjenično stanje uslijed neprovođenje očevida i vještačenja, osporavanje utvrđenja tuženika glede stabilnost odlagališta itd.)

16. Nastavo, a glede prigovora usmjerenih na postupak izvršenja, ističe se da je isti uređen odredbama čl. 159. – čl. 162. Zakona o održivom gospodarenju otpadom 94/13, 73/17, 14/19, 98/19, 84/21, dalje: ZOGO), koji se na ("Narodne novine" broj

predmetni postupak primjenjuje na temelju čl. 190. Zakona o gospodarenju otpadom ("Narodne novine" br. 84/21), te odredbama čl. 139. – čl. 149. ZUP-a.

17. Sukladno čl. 159. ZOGO-a, inspektor rješenjem naređuje osobi nad kojom se provodi nadzor otklanjanje nedostataka i nepravilnosti u poslovanju ako utvrdi da nadzirana osoba ne radi u skladu s provedbenim propisima donesenim na temelju ovoga Zakona (st. 1.). Ako osoba ne izvrši rješenje iz stavka 1. ovoga članka, inspektor će osobu prisiliti na izvršenje novčanom kaznom iz članka 162. stavka 1. ovoga Zakona (st. 2.).

18. Sukladno čl. 162. ZOGO-a, ako pravna ili fizička osoba ne izvrši rješenjem naređenu mjeru iz članka 149. stavka 1., članka 150. stavka 1., članka 151. stavka 1., članka 152. stavaka 1. i 2., članka 153. stavka 1., članka 154. stavaka 1. i 2., članka 155. stavka 1. i članka 159. stavka 1. ovoga Zakona, inspektor će tu osobu prisiliti na izvršenje naređene mjere novčanom kaznom sukladno zakonu kojim se uređuje opći upravni postupak (st. 1.). Iznos novčane kazne iz stavka 1. ovoga članka pravna ili fizička osoba uplaćuje u korist državnog proračuna u roku od trideset dana od dana utvrđenja da nije postupljeno prema naređenom u rješenju. Ako pravna ili fizička osoba istekom roka od trideset dana ne dostavi inspektoru dokaz o uplati novčane kazne, naplati će se pristupiti prisilnim putem (st. 2.).

19. Nastavno, sukladno čl. 139. ZUP-a, ako izvršenik ne postupi po izvršnom rješenju, donosi se rješenje o izvršenju u pisanom obliku (st. 1.). Rješenje treba sadržavati vrijeme, mjesto i način izvršenja. Rješenjem se može odrediti dodatni rok za ispunjenje obveze ili odrediti da se obveza ispuni odmah (st. 2.). Rješenje mora sadržavati opomenu o novčanoj kazni i iznos kazne. Kad se izvršenje provodi putem trećih osoba, potrebno je navesti obvezu izvršenika da snosi troškove izvršenja (st. 3.). Žalba protiv rješenja o izvršenju može se uložiti samo na vrijeme, mjesto i način izvršenja i nema odgodni učinak (st. 4.).

20. Sukladno čl. 142. ZUP-a, javnopravno tijelo koje provodi izvršenje prisilit će izvršenika na ispunjenje obveze iz rješenja novčanom kaznom, ako je izvršenik ne ispuni sam, ako izvršenje putem trećih osoba nije moguće ili je neprikladno za postizanje svrhe izvršenja (st. 1.). Novčana kazna kojom se fizička osoba prisiljava na izvršenje izriče se rješenjem u iznosu do dvije prosječne godišnje bruto plaće ostvarene u Republici Hrvatskoj u prethodnoj godini. Novčana kazna kojom se pravna osoba prisiljava na izvršenje izriče se rješenjem odgovornoj osobi te pravne osobe u iznosu do deset prosječnih godišnjih bruto plaća ostvarenih u Republici Hrvatskoj u prethodnoj godini. Žalba na rješenje o novčanoj kazni ne odgađa izvršenje rješenja (st. 2.). U slučaju daljnjeg neispunjavanja obveze, izreći će se druga, veća novčana kazna unutar utvrđenog raspona. Ako je potrebno, novčana kazna može se izreći i više puta (st. 3.). Novčane kazne izvršavaju se sukladno odredbama ovoga Zakona o izvršenju novčanih obveza (st. 4.).

21. Odlučujući o tužiteljevom prigovoru glede (pogrešnog) zaključka tuženika u pogledu (ne)izvršenja rješenja od 6. kolovoza 2020., ističe se da je sam tužitelj – kako na zapisnik prilikom kontrolnog očevida od 26. veljače 2021., tako i u žalbi protiv rješenja o izvršenju – učinio nespornim da nije postupio po tome rješenju, iznoseći razloge koji po stavu tužitelja predstavljaju opravdani razlog za isto. Dapače, tužitelj ni u ovome sporu ne tvrdi da je postupio po rješenju, niti da je ishodio reviziju dozvole za gospodarenje otpadom od 27. ožujka 2020., čiji bi sastavni dio bio (novi) Elaborat gospodarenja otpadom, koji bi regulirao kosine i ostale odrednice odlagališta na drugačiji način od trenutno važećeg, a za kojega je u inspekcijskom nadzoru utvrđeno da ga tužitelj ne provodi.

22. Razlozi na koje se tužitelj poziva kao opravdanje za neizvršenje (visoki troškovi, potreba ishodovanja građevinske dozvole, kratak rok izvršenja, zatvaranje odlagališta), odnose se na zakonitost rješenja kojim je tužitelju naložena obveza, a ne na zakonitost rješenja o izvršenju.

23. Slijedom navedenog, budući da nije sporno da je rješenje od 6. kolovoza 2020. postalo izvršno 10. studenog 2020., a da tužitelj nije postupio po istome, to je pravilno i zakonito donijeto rješenje o izvršenju istoga.

24. Što se tiče tužiteljevih navoda glede pogrešno utvrđene odgovorne osobe kojoj će u slučaju daljnjeg nepostupanja biti izrečena novčana kazna, ističe se da je u izreci rješenja od 26. kolovoza 2021. samo dano upozorenje o mogućnosti budućeg kažnjavanja odgovorne osobe tužitelja, bez imenovanja iste, što će biti sadržano u eventualno buduće donijetom rješenju o novčanoj kazni, ukoliko tužitelj u dodatno ostavljenom roku ne izvrši inspekcijsko rješenje.

25. Zaključno, što se tiče tužiteljevih prigovora u pogledu opomene o visini (buduće) novčane kazne, navedeno će tužitelj (odnosno odgovorna osoba) također imati mogućnost osporavati putem zasebnih pravnih lijekova protiv rješenja o novčanoj kazni. Međutim, imajući u vidu odredbu čl. 142. st. 2. ZUP-a, kojom je propisano da se kazna izriče u iznosu od do 10 prosječnih godišnjih bruto plaća ostvarenih u Republici Hrvatskoj u prethodnoj godini, te okolnost da je prosječna godišnja bruto plaća u zaposlenom u pravnim osobama Republike Hrvatske za 2020. (godinu koja je prethodila donošenju rješenja o izvršenju), iznosila 110.592,00 kn (9.216,00 kn x 12 mjeseci, Izvješće Državnog zavoda za statistiku, "Narodne novine" broj 20/21), proizlazi da je upozorenje o mogućnosti izricanja novčane kazne u visini od 100.000,00 kn, sadržano u točci III., sukladno citiranim odredbi.

26. Slijedom navedenog, proizlazi da je tuženik pravilno i zakonito odbio tužiteljevu žalbu protiv rješenja o izvršenju, sve na temelju pravilno i potpuno utvrđenog činjeničnog stanja, pravilne primjene materijalnog prava, te u okviru zakonito provedenog postupka, pa je stoga valjalo na temelju čl. 57. st. 1. ZUS-a odbiti tužbeni zahtjev, te riješiti kao pod t. I. izreke ove presude.

27. Odluka o trošku temelji se na čl. 79. st. 4. ZUS-a, pa je stoga tužitelj, koji je u cijelosti izgubio predmetni upravni spor, nema pravo na naknadu troškova spora, već je isti dužan nadoknaditi troškove spora tuženiku. Tuženiku su kao opravdani priznati troškovi pristupa na ročište održano 22. rujna 2022., i to iznos na ime prosječne cijene autobusne karte na relaciji Zagreb-Rijeka-Zagreb, u dva smjera, u visini dvostrukog iznosa prosječne cijene autobusne karte redovne linije javnog prijevoznika na toj relaciji, temeljem javno objavljenog cjenika, u ukupnom iznosu od 201,02 kn, te trošak pola dnevnice (s obzirom na vrijeme putovanja i ročišta), u iznosu od 100,00 kn, odnosno sveukupno 301,02 kn, sve sukladno čl. 6. st. 1. i čl. 10. u svezi čl. 24. čl. 7. Pravilnika o naknadi troškova u sudskim postupcima („Narodne novine“, broj 8/88, 3/94 i 150/05, dalje: Pravilnik), te je stoga riješeno kao pod t. II. i III. izreke ove presude.

28. Tužitelj je u tijeku spora podnio i prijedlog za određivanje odgodnog učinka tužbe, kao i prijedlog za određivanje privremene mjere kojom će se tuženiku zabraniti izvršenje pobijanog rješenja od 24. studenog 2021., rješenja o izvršenju od 26. kolovoza 2021., te rješenja od 6. kolovoza 2020. do pravomoćnog okončanja ovog spora ili do donošenja drukčije odluke ovoga suda, a koje je prijedloge sud također našao neosnovanima.

29. Naime, uvjeti za određivanje odgodnog učinka propisani su odredbom čl. 26. st. 2. ZUS-a, sukladnoj kojoj odredbi Sud može odlučiti da tužba ima odgodni učinak pod uvjetom kumulativnog ispunjenja triju pretpostavki: ako bi se izvršenjem pojedinačne odluke tužitelju nanijela šteta koja bi se teško mogla popraviti, ako zakonom nije propisano da žalba ne odgađa izvršenje pojedinačne odluke, a odgoda nije protivna javnom interesu.

30. U konkretnom slučaju, odredbom čl. 163. st. 2. ZOGO-a i čl. 139. st. 4. ZUP-a propisano je da žalba protiv inspekcijskog rješenja o izvršenju nema odgodni učinak.

31. Budući da se stoga radi o situaciji kad je zakonom propisano da žalba ne odgađa izvršenje pojedinačne odluke, proizlazi da nije ispunjen jedan od kumulativno određenih uvjeta za određivanje odgodnog učinka tužbe, pa stoga Sud nije ispitivao jesu li ispunjeni preostali uvjeti, već je prijedlog odbio (t. I. rješenja).

32. Što se tiče predložene privremene mjere, ista je jednakog sadržaja kao i odgodni učinak, iz kojeg razloga je i taj prijedlog valjalo odbiti kao neosnovan. Ujedno se ističe da tužitelj nije ovlašten u ovome upravnom sporu zahtijevati određivanje privremene mjere/odgodnog učinka u odnosu na rješenje od 6. kolovoza 2021., budući da isto nije predmetom ocjene zakonitosti u ovome sporu, kako je prethodno obrazloženo (t. II. rješenja).

33. Slijedom navedenog, odlučeno je kao u izreci.

U Rijeci 29. rujna 2022.

Sutkinja

Daria Pugel

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude i točke II. rješenja dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog Suda u dovoljnom broju primjeraka za Sud i sve stranke u sporu (tri primjerka), u roku od 15 dana od dana dostave presude.

Protiv točke I. rješenja žalba nije dopuštena (čl. 67. st. 1. ZUS-a).