Republika Hrvatska

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske

Broj:Ppž-9803/2022

Zagreb

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Renate Popović, predsjednice, te Davorka Kučana i Karmen Novak-Hrgović, članova vijeća, uz sudjelovanje Nade Horvatović u svojstvu više sudske savjetnice, zapisničarke, u prekršajnom postupku protiv okrivljene V.P., zbog prekršaja iz članka 53. stavka 1. i 3. Zakona o sigurnosti prometa na cestama („Narodne novine“ broj: 67/08., 48/10., 74/11., 80/13., 158/13., 92/14., 64/15., 108/17.) rješavajući o žalbi okr. V.P., protiv presude Općinskog prekršajnog suda u Splitu od 2. lipnja 2022., broj:PpP-5066/2020, u sjednici vijeća održanoj 22. rujna 2022.

p r e s u d i o  j e

I

Odbija se žalba okr. V.P. kao neosnovana i potvrđuje pobijana prvostupanjska presuda.

II Na temelju odredbe članka 139. stavka 3. u vezi članka 138. stavka 2. točke 3.c. Prekršajnog zakona okrivljenica V.P. je obvezna naknaditi paušalni iznos troškova žalbenog postupka u iznosu od 300,00 kn (tristo kuna)/ 39,82 EUR[1] (tridesetdevet eura i osamdesetdva centa) u roku trideset dana od primitka ove presude.

Obrazloženje

1. Uvodno citiranom prvostupanjskom presudom Općinskog prekršajnog suda u Splitu okr. V.P. proglašena je krivom da je, na način činjenično opisan u izreci počinila prekršaj iz članka 53. stavka 1. i 3. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, te joj je izrečena novčana kazna u iznosu od 3.300,00 kuna.

1.1. Istom presudom, na temelju članka 58. Prekršajnog zakona okrivljenici je izrečena zaštitna mjera zabrane upravljanja motornim vozilom B kategorije u trajanju od 1 mjeseca.

1.2. Okrivljenica je nadalje obvezana na plaćanje troškova prekršajnog postupka u paušalnom iznosu od 200,00 kuna.

2. Protiv prvostupanjske presude okrivljenica je podnijela pravodobnu žalbu, po braniteljici D.K., odvjetnici u S., zbog bitne povrede odredaba prekršajnog postupka, pogrešne primjene materijalnog prekršajnog prava, zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog, koja u sebi sadrži, u smislu odredbe članka 202. stavka 5. Prekršajnog zakona, i žalbu zbog odluke o prekršajno pravnoj sankciji.

2.1. Žaliteljica predlaže da se iz razloga navedenih u žalbi, njezina žalba prihvati.

3. Žalba nije osnovana.

4. Rješavajući predmet te ispitujući prvostupanjsku presudu sukladno odredbe članka 202. stavka 1. Prekršajnog zakona ("Narodne novine" br. 107/07., 39/13., 157/13., 110/15., 70/17., 118/18.) po službenoj dužnosti, vijeće Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske (dalje: Suda) je utvrdilo da pobijanom presudom nisu počinjene bitne povrede odredba prekršajnog postupka iz članka 195. stavka 1. točaka 6., 7., 9. i 10. tog Zakona, da nisu povrijeđene odredbe materijalnog prekršajnog prava na štetu okrivljenice te da u predmetu nije nastupila zastara prekršajnog progona, na koju upire i žaliteljica.

4.1. Pogrešno žaliteljica ističe da je nastupila zastara prekršajnog progona za predmetno djelo prekršaja, jer prema mjerodavnom Prekršajnom zakonu (čl. 13.) prekršajni progon zastarijeva nakon četiri godine. Zastara prekršajnog progona počinje teći danom kad je prekršaj počinjem (čl. 13.a), odnosno 11. listopada 2018. Suprotno tvrdnji žaliteljice, prekršajni progon zastarijeva nakon tri godine samo za prekršaje za koje je ovlašteni tužitelj obvezan izdati prekršajni nalog, u smislu odredbe članka 239. Prekršajnog zakona, odnosno kada je za prekršaj propisan zakonom za fizičku osobu propisna samo novčana kazna do 5.000,00 kuna, što nije slučaj u ovom predmetu imajući na umu da je za počinjeni prekršaj propisana novčana kazna u rasponu od 5.000,00 do 15.000,00 kuna ili kazna zatvora do 60 dana. Zbog navedenih razloga, budući da od vremena počinjenja djela do donošenja ove drugostupanjske odluke nisu protekle četiri godine, to prigovor zastare nije osnovan.

5. Neosnovano žaliteljica upire na bitnu povredu odredaba prekršajnog postupka iz članka 195. stavka 1. točke 11. Prekršajnog zakona, budući da je prvostupanjski sud korektno prenio bitan sadržaj dokaznog materijala predmeta, uz jasno određenje o vrednovanju obrane okrivljenice i izvedenih dokaza, tako da pobijana presuda u pogledu utvrđenja prekršajne odgovornosti, izrečene kazne i zaštitne mjere sadrži razumljive, određene i dostatne razloge, u kojima nema znatnog proturječja.

6. Razmatrajući predmet u pogledu navoda žalbe zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, vijeće ovog Suda je utvrdilo da je prvostupanjski sud nakon provedenih svih potrebnih dokaza, pravilnom ocjenom obrane okrivljenice pred sudom i cjelokupnog dokaznog materijala predmeta, utvrdio sve odlučne činjenice, te izveo na zakonu osnovan zaključak o krivnji okrivljenice za prekršaj iz primijenjenog propisa Zakona o sigurnosti prometa na cestama, koji je prihvatljiv i ovom Sudu.

6.1. Naime, žaliteljica je propisno upozorena na glavnoj raspravi jasno priznala počinjenje djela stavljenog joj na teret, navodeći da je upravo ona upravljala vozilom reg. oznake XX inkriminirane prilike, na način da je u naseljenom mjestu Tugare, gdje je brzina kretanja ograničena na 50 km/h, prekoračila istu krećući se 114.4 km/h, što je za 64,3 km/h više od dopuštene brzine, a kako to potvrđuju i u postupku izvedeni materijalni dokazi, na koje žaliteljica nije imala primjedbi niti je predlagala izvođenje drugih dokaza. Stoga je, sukladno odredbe članka 85. stavka 2. Prekršajnog zakona, imala mogućnost očitovati se o svim činjenicama i dokazima koji ju terete te iznijeti sve činjenice i dokaze koji joj idu u korist, pa je prvostupanjski sud pravilno smatrajući činjenično stanje dovoljno razjašnjenim donio na zakonu osnovanu odluku.

6.2. Slijedom navedenog, budući da žaliteljica ne upire, u smislu odredbe članka 193. stavka 5. Prekršajnog zakona, na postojanje novih činjenica i dokaza, niti svojim žalbenim navodima argumentirano dovodi u sumnju činjenično utvrđenje, to žalba zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja nije osnovana.

7. Razmatrajući odluku o kazni ovaj Sud smatra da je za predmetno djelo izrečena novčana kazna u granicama zakona, te već pravilno cijenjenim svim poznatim okolnostima konkretnog slučaja mjerodavnim za vrstu i mjeru kazne u smislu članka 36. Prekršajnog zakona, i nije prestrogo odmjerena. Naime, prvostupanjski sud je, iako se izrijekom nije pozvao na primjenu odredbe članka 37. Prekršajnog zakona, kaznu izrekao ispod posebnim zakonom minimalno propisanog iznosa za počinjeni prekršaj, budući da je u vrijeme počinjenja djela bila popisana kazna u rasponu od 5.000,00 do 15.000,00 kuna ili do 60 dana zatvora. Stoga je i ovaj Sud mišljenja da je odmjerena kazna u svemu primjerena za postizanje svrhe kažnjavanja, dok žaliteljica ne ističe nikakve nove okolnosti koje bi učinile osnovanim preinačenje odluke o kazni.

8. Treba istaknuti da će se, u smislu odredbe članka 152. stavka 3. Prekršajnog zakona, novčana kazna smatrati u cjelini plaćenom, ako osuđena osoba plati dvije trećine izrečene novčane kazne, u za to određenom roku.

9. Odluka o zaštitnoj mjeri zabrane upravljanja motornim vozilom B kategorije u trajanju jednog mjeseca utemeljena je na odredbi članka 58. Prekršajnog zakona. Naime i ovaj Sud je mišljenja da je, s obzirom na značaj počinjenog prekršaja i stupanj ugrožavanja drugih sudionika u prometu i njihove imovine (imajući na umu vrijeme upravljanja vozilom i frekventnost prometa), izricanje zaštitne mjere opravdano, smatrajući da je potrebno otkloniti uvjete koji omogućavaju i poticajno djeluju na ponavljanje prekršaja, uz što je mjera određena u najkraće propisanom trajanju, s obzirom na ranije primjereno ponašanje u prometu, te razmjerno naravi potrebe za ograničenjem prava u konkretnom slučaju u smislu odredbe članka 51.a Prekršajnog zakona.

10. Troškovi žalbenog postupka temelje se na odredbi čl. 138. st. 2. toč. 3.c Prekršajnog zakona, koji propisuje da troškovi prekršajnog postupka obuhvaćaju paušalni iznos troškova prekršajnog postupka Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske kada je donio odluku kojom je pravomoćno utvrđena prekršajna odgovornost okrivljenika, ako je odlučivao o žalbi tužitelja i okrivljenika ili samo o žalbi okrivljenika. Stoga je paušalni iznos tog postupka odmjeren u okvirima određenim Rješenjem o određivanju paušalnog iznosa za troškove prekršajnog postupka (NN 18/13.) u rasponu od 100,00 do 5.000,00 kuna, uzimajući u obzir složenost i trajanje tog postupka.

11. Zbog navedenih razloga, na temelju odredbe članka 205. Prekršajnog zakona, odlučeno je kao u izreci ove presude.

U Zagrebu 22. rujna 2022.

Zapisničarka:

Predsjednica vijeća:

Nada Horvatović, v. r.

Renata Popović, v. r.

Presuda se dostavlja Općinskom prekršajnom sudu u Splitu u 5 otpravaka: za spis, okrivljenicu, braniteljicu i tužitelja.