REPUBLIKA HRVATSKA

Županijski sud u Puli – Pola

Kranjčevićeva 8, 52100 Pula-Pola

Poslovni broj: Gž-1051/2022-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Puli – Pola, u vijeću sastavljenom od Mirne-Nade Terlević Sebastijan, predsjednice vijeća, Zorana Šarića, člana vijeća i suca izvjestitelja i Virne Sarvan, članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice Z. L. iz Z., OIB:... koju zastupa punomoćnica I. M., odvjetnica u Z., protiv tuženika 1. A. L. iz Z., OIB:... kojeg zastupa punomoćnik V. G., odvjetnik u Z., i 2. K. L. iz Z., OIB:... kojeg zastupa punomoćnik D. B., odvjetnik u Z., radi isplate,odlučujući o žalbama tužiteljice i tuženika protiv presude Općinskog suda u Novom Zagrebu, poslovni broj P-608/2020-23 od 13. lipnja 2022., na sjednici vijeća održanoj 29. rujna 2022.

p r e s u d i o  j e

I Odbijaju se kao neosnovane žalbe tuženika te se potvrđuje presuda Općinskog suda u Novom Zagrebu, poslovni broj P-608/2020-23 od 13. lipnja 2022., i to u točkama I., V. i VI. izreke.

II Djelomičnim odbijanjem kao neosnovane žalbe tužiteljice potvrđuje se presuda Općinskog suda u Novom Zagrebu, poslovni broj P-608/2020-23 od 13. lipnja 2022.i to u točci II. izreke.

III Djelomičnim uvažavanjem žalbe tužiteljice preinačava se presuda Općinskog suda u Novom Zagrebu, poslovni broj P-608/2020-23 od 13. lipnja 2022., i to u točkama III. i IV. izreke (u odluci o troškovima postupka), tako da se u tom dijelu sudi:

" Svaka stranka snosi svoje troškove postupka."

IV Odbijaju se kao neosnovani zahtjevi tužiteljice i tuženika za naknadu troška žalbe.

V Odbija se kao neosnovan zahtjev tuženika za naknadu troška odgovora na žalbu tužiteljice.

Obrazloženje

1. Pobijanom prvostupanjskom presudom tuženicima je naloženo da tužiteljici solidarno isplate 750,00 kuna zajedno sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom koja na taj iznos teče od 1. kolovoza 2020. pa do isplate (I), u preostalom dijelu, a za isplatu iznosa od 53. 250,00 kuna i uz to pripadajuće zatezne kamate, tužiteljica je odbijena sa tužbenim zahtjevom (II), tužiteljici je naloženo da tuženiku A. L. naknadi troškove postupka u iznosu od 3.750,00 kuna, a tuženiku K. L. u iznosu od 4.062,50 kuna (III i IV), dok su u preostalom dijelu ti zahtjevi tuženika odbijeni kao neosnovani (V i VI).

2. Protiv te presude pravovremene i dopuštene žalbe podnose tužiteljica i tuženici.

2.1. Tužiteljica predmetnu presudu pobija u njenom odbijajućem dijelu (u točci II izreke), i u odluci o troškovima postupka (točkama III i IV izreke), istu pobija zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka, zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i zbog pogrešne primjene materijalnog prava. U žalbi,u bitnome, tužiteljica navodi da iz pobijane presude nije moguće razaznati kako i koje odlučne činjenice je prvostupanjski sud utvrdio jer da nisu provedeni već prihvaćeni dokazi, da onda nije utvrđena odlučna činjenica od kada su tuženici postali nesavjesni posjednici predmetnog stana, da na tu odlučnu činjenicu nisu saslušane niti parnične stranke, da je onda time prvostupanjski sud počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1, u svezi sa čl. 8. i čl. 219. ZPP-a, da je time tužiteljici povrijeđeno pravo na saslušanje, pravo na dokaze i zabrana arbitrarnog postupanja i pravo na pravnu sigurnost, da prvostupanjski sud nije izvršio uvid u predmet poslovni broj P-924/2020, da je pogrešno primijenjeno i materijalno pravo, da je pogrešna i odluka o troškovima postupka, pa tužiteljica predlaže da se njena žalba prihvati, da se pobijana presuda preinači u skladu sa žalbenim navodima, a podredno da se ista ukine i predmet vrati na ponovno suđenje, a tužiteljica potražuje i trošak žalbe.

2.2. Tuženik A. L. predmetnu presudu pobija u njenom dosuđujućem dijelu (u točci I izreke), i u odluci o troškovima postupka, u dijelu u kojem je odbijen njegov zahtjev (točka V izreke) i istu pobija zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i zbog pogrešne primjene materijalnog prava. U žalbi, u bitnome, tuženik navodi da tužiteljica nije dokazala da bi dostavila predniku tuženika dopis od 16. srpnja 2020., da je tužiteljica dobrovoljno iselila iz stana i da ju nitko nije smetao u tom posjedu stana, da ona nije podnijela tužbu zbog smetanja posjeda stana, da tuženici nisu ničim onemogućili tužiteljicu u suposjedu stana, da ona nije dokazala ni visinu prosječne najamnine, da ne postoji solidarnost tuženika, a da je pogrešna i odluka o troškovima postupka, u njenom odbijajućem dijelu, pa tuženik predlaže da se pobijana presuda, u njenom pobijanom dijelu, preinači na način da se odbije tužiteljicu s preostalim dijelom tužbenog zahtjeva, da se tuženiku dosudi i daljnji zatraženi trošak postupka, a podredno da se pobijana presuda, u pobijanom dijelu, ukine i da se predmet vrati na ponovno suđenje, a tuženik potražuje i trošak žalbe.

2.3. Tuženik K. L. predmetnu presudu pobija u njenom dosuđujućem dijelu ( u točci I izreke), i u odbijajućem dijelu odluke o troškovima postupka (točka VI izreke) i istu pobija zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i zbog pogrešne primjene materijalnog prava. U žalbi, u bitnome, tuženik navodi da je prvostupanjski sud neosnovano tužiteljici dosudio naknadu za korištenje stana jer da je tužiteljica cijelo vrijeme imala ključeve nekretnine i svakodnevnu mogućnost ulaska u nekretninu, da je onda neosnovano tužiteljici dosuđen navedeni iznos, da nije utvrđena ni visina pripadajuće najamnine, da je pogrešna i odluka o troškovima postupka u odbijajućem dijelu pa tuženik predlaže da se njegova žalba uvaži, da se presuda preinači u pobijanom dijelu na način da se odbije i preostali dio tužbenog zahtjeva tužiteljice, a da se tuženiku dosudi zatraženi trošak postupka, te potražuje i trošak žalbe.

3. Sa žalbama stranaka postupljeno je sukladno odredbi čl. 359. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11 – pročišćeni tekst, 25/13, 89/14 – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske i 70/19 – dalje u tekstu: ZPP).

4. U odgovorima na žalbu tužiteljice tuženici navode da je ta žalba tužiteljice neosnovana, pa predlažu da se ista odbije, a tuženici potražuju i trošak odgovora na žalbu tužiteljice.

5. Žalbe tužiteljice i tuženika nisu osnovane glede merituma, a žalba tužiteljice je osnovana u dijelu u kojem pobija odluku o troškovima postupka.

6. Pobijanom prvostupanjskom presudom,u njenoj osnovi, tuženicima je naloženo da tužiteljici solidarno isplate iznos od 750,00 kuna i pripadajuće zakonske zatezne kamate koje na taj iznos teku od 1. kolovoza 2020. pa do isplate, u preostalom dijelu, a za iznos glavnice od 53.250,00 kuna i uz to pripadajuće zatezne kamate, tužiteljica je odbijena sa tužbenim zahtjevom, a tužiteljici je naloženo da tuženicima naknadi troškove postupka.

7. Pri tome, prvostupanjski sud utvrđuje da su tužiteljica i tuženik A. L. bili suvlasnici stana u Z., da je tuženik A. L. svoj suvlasnički dio darovao tuženiku K. L., da predmetni stan koriste isključivo tuženici, da je tužiteljica od tuženika 16. srpnja 2020. zatražila predaju u suposjed toga stana, a da joj to oni nisu omogućili, da prosječna mjesečna najamnina za takav stan za suvlasnički dio tužiteljice iznosi 1.500,00 kuna, pa stoga, a primjenom odredbe čl. 164. i čl. 165. Zakona o vlasništvu i drugim pravnim stvarima ("Narodne novine" broj: 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 129/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12 i 152/14- dalje u tekstu: ZV) i donosi pobijanu presudu.

8. Ispitujući pobijanu presudu u granicama navoda žalbi, pazeći dodatno po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a, i na pravilnu primjenu materijalnog prava, a sve kako je to propisano odredbama čl. 365. st. 2. ZPP-a, ocjena je ovog suda, kao suda drugog stupnja, da je pobijana presuda valjana i zakonita u njenom meritumu, dok se samo dijelom, u odluci o troškovima postupka, temelji na pogrešnoj primjeni materijalnog prava.

9. Prije svega valja navesti da za svoju odluku sud prvog stupnja daje jasne, logične i uvjerljive razloge, tako da pri donošenju iste prvostupanjski sud nije počinio bitnih povreda odredbi parničnog postupka na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti, a ni onih na koje ukazuju stranke u aktualnim žalbama.

10. Tužiteljica u tužbi nije određeno navela kada je od tuženika tražila predaju u suposjed predmetnog stana i da su joj oni to odbili, na okolnost traženja predaje u suposjed stana tužiteljica je predložila provođenje dokaza uvidom u dopis od 10. srpnja 2020., a koji dokaz je i proveden tako da nije bilo potrebno provoditi dokaze saslušanjem stranaka i svjedoka L. I., pa je žalba tužiteljice neosnovana u tom dijelu.

11. Isto tako iako dopis od 10. srpnja 2020. izvjesno nije (bio) upućen punomoćniku tuženika već tuženicima osobno, iz dopisa punomoćnika tuženika od 21. srpnja 2020. (12) uz ostale dokaze, mogla se utvrditi odlučna činjenica da je 16. srpnja 2020. tužiteljica tuženicima jasno izrazila svoju želju (namjeru) da preuzme u suposjed predmetni stan, a da joj oni to nisu omogućili.

12. Nadalje, nakon valjano provedenog dokaznog postupka prvostupanjski sud valjano određuje slijedeće pravnorelevantne činjenice:

- da su tužiteljica i (sada) tuženik K. L. suvlasnici u po ½ dijela predmetnog stana,

- da tuženici koriste u cijelosti predmetni stan,

- da je tužiteljica dopisom od 10. srpnja 2020., a koji su tuženici primili 16. srpnja 2020., očitovala svoju volju za preuzimanjem u suposjed predmetnog stana,

- da to tuženici nisu omogućili tužiteljici,

- da bi prosječna mjesečna najamnina za suvlasnički dio stana iznosila 1.500,00 kuna.

12.1. Činjenice suvlasništva na stan i posjeda istoga nisu bile niti sporne a sporno je bilo je li i kada tužiteljica zatražila predaju u suposjed stana odnosno jesu li i do kada tuženici (bili) pošteni posjednici toga stana.

13. Teret dokaza da bi tuženici bili nepošteni posjednici je na tužiteljici, a odlučne činjenice, da bi se na njima mogla temeljiti sudska odluka, moraju se dokazivati u stupnju sigurnosti (čl. 221.a ZPP-a).

14. Dakle, samo iz navoda tužbe da joj tuženici nisu nikada dozvolili povratak u stan, nije se mogla utvrditi odlučna činjenica o nepoštenju tuženika, za to je tužiteljica imala obvezu ponuditi dokaze koji tu odlučnu činjenicu dokazuju u tom odlučnom stupnju.

15. Tek činjenica da je tužiteljica 2018. pokrenula parnicu radi razvrgnuća, koja se vodila pod poslovnim brojem P-382/2018 i dopis tužiteljice od 10. srpnja 2020. koji su, očito, tuženici primili 16. srpnja 2020., jasno ukazuje da je time tužiteljica izrazila svoju volju za suposjed predmetnog stana, a tuženici koji su bili posjednici toga stana to su na jasan način trebali i omogućiti tužiteljici.

16. Kako to oni nisu omogućili to, onda, od tada tužiteljica ima pravo na naknadu koristi koje su oni imali od korištenja suvlasničkog dijela tužiteljice, a koji mjesečno iznosi 1.500,00 kuna.

17. Dakle, samo paušalni navodi tužiteljice da joj tuženici nisu dozvolili povratak u stan nisu dostatni da bi se utvrdilo da bi oni bili nepošteni posjednici toga stana, a kako ti paušalni navodi nisu bili potkrijepljeni činjeničnim navodima da je tužiteljica i prije 10. srpnja 2020. zatražila predaju u suposjed stan, to onda nije bilo ni osnove za provođenje dokaza saslušanjem stranaka i svjedoka L. I..

18. Stoga je prvostupanjski sud osnovno tuženicima naložio da tužiteljici solidarno isplate iznos od 750,00 kuna, a u preostalom dijelu taj zahtjev tužiteljice je odbijen. 18.1. Isto tako, kada je tužiteljica dopisom od 10. srpnja 2020. jasno i nedvojbeno izrazila namjeru za korištenje suposjeda predmetnog stana i tuženici su trebali isto tako jasno i nedvojbeno izraziti joj namjeru da joj taj suposjed i omoguće, a što ne proizlazi iz dopisa od 21. srpnja 2020., niti su oni to dokazali na drugi način, pa je prvostupanjski sud valjano utvrdio njihovu obvezu plaćanja naknade za korištenje suvlasničkog dijela tužiteljice, pa je žalba tuženika neosnovana u tom dijelu.

19. Kada je tužiteljica tužbom zahtijevala isplatu mjesečne najamnine za svoj suvlasnički dio stana u iznosu od 1.500,00 kuna mjesečno i kada je na te okolnosti (visine tužbenog zahtjeva) dostavila i podatke o prosječnoj najamnini G. Z. (13-15) to se onda iz navedenog i mogla utvrditi i visina prosječne najamnine za takav stan u zatraženom iznosu, a na tuženicima je onda bio teret dokaza da tako utvrđena najamnina nije realna (tržišna), a što tuženici nisu dokazali, pa je žalba tuženika neosnovana i u tom dijelu.

20. Konačno, ako su tuženici imali kakove izdatke glede troškova predmetne nekretnine, o tome prvostupanjski sud zbog nepostojanja zahtjeva tuženika nije ni mogao odlučivati, tuženici su bili u suposjedu stana i nisu omogućili tužiteljici pravo na suposjed, pa solidarno odgovaraju tužiteljici za koristi koje su imali od tog posjedovanja, a sud prvog stupnja je odlučivao i u granicama postavljenog zahtjeva pa je žalba tuženika neosnovana i u tom dijelu.

21. Međutim, odlučujući o troškovima postupka prvostupanjski sud je nepravilno primijenio odredbu čl. 154. ZPP-a.

22. Naime, u predmetnom postupku tužiteljica je uspjela u meritumu (u njenom zahtjevu za isplatu koristi), a nije uspjela u cijelosti u zahtjevu za isplatu novčanog iznosa. Kako se uspjeh stranaka ocjenjuje kvantitativno, ali i kvalitativno, očito je da je uspjeh stranaka u postupku podjednak, a kako su i troškovi stranaka u postupku bili podjednaki, tada je trebalo donijeti odluku o troškovima postupka po kojoj svaka stranka snosi svoje troškove postupka, a kako to nije učinjeno, to je, onda, u tom dijelu, valjalo uvažiti žalbu tužiteljice, preinačiti odluku o troškovima postupka tako da svaka stranka snosi svoje troškove postupka.

23. Slijedom svega navedenog, a temeljem odredbi čl. 380. toč. 3. ZPP-a, valjalo je odlučiti kao u izreci.

24. Niti tužiteljica, a ni tuženici, svojim žalbama nisu uspjeli u njenom meritumu pa je o tom trošku stranaka odlučeno kao u izreci (čl. 164. st. 1., a u svezi sa čl. 154. st.

1. ZPP-a).

24.1. Odgovor na žalbu tužiteljice, po ocjeni ovog suda, nije bio potreban (po čl. 155. st. 1. ZPP-a), pa je o tom trošku tuženika odlučeno kao u izreci.

U Puli-Pola 29. rujna 2022.

Predsjednica vijeća

Mirna-Nada Terlević Sebastijan