Republika Hrvatska

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske

Broj:Pž-4699/2020

Zagreb

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Renate Popović, predsjednice, te Davorka Kučana i Drage Klasnića, članova vijeća, uz sudjelovanje Nade Horvatović u svojstvu više sudske savjetnice, zapisničarke, u prekršajnom postupku protiv okrivljenog J. F., zbog prekršaja iz članka 229. stavka 3. i 7. Zakona o sigurnosti prometa na cestama („Narodne novine“ broj: 67/08., 48/10., 74/11., 80/13., 158/13., 92/14., 64/15., 108/17. i 70/19.) rješavajući o žalbi okrivljenika, protiv presude Općinskog suda u Čakovcu od 11. rujna 2020., broj: 30. PpP-174/2020, u sjednici vijeća održanoj 29. rujna 2022.

p r e s u d i o  j e

I

Odbija se žalba okrivljenog J. F. kao neosnovana i potvrđuje pobijana prvostupanjska presuda.

II Na temelju odredbe članka 139. stavka 3. u vezi članka 138. stavka 2. točke 3.c. Prekršajnog zakona okrivljenik je obvezan naknaditi paušalni iznos troškova žalbenog postupka u iznosu od 200,00 kn (dvjesto kuna) / 26,54 EUR[1] (dvadesetšest eura i pedesetčetiri centa), u roku trideset dana od primitka ove presude.

Obrazloženje

1. Uvodno citiranom prvostupanjskom presudom Općinskog suda u Čakovcu okr. J. F. proglašen je krivim da je, na način činjenično opisan u izreci počinio prekršaj iz članka 229. stavka 3. i 7. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, te mu je na temelju cit. propisa i uz primjenu instituta ublažavanja izrečena novčana kazna u iznosu od 2.000,00 kuna.

1.1. Istom presudom okrivljenik je obvezan na plaćanje troškova prekršajnog postupka u paušalnom izinosu od 300,00 kuna.

2. Protiv prvostupanjske presude okrivljenik je pravodobno, po branitelju R. R., odvjetniku u K., podnio žalbu zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, koja u sebi sadrži, u smislu odredbe članka 202. stavka 5. Prekršajnog zakona, i žalbu zbog odluke o kazni.

2.1. Žalitelj predlaže da se iz razloga navedenih u žalbi, njegova žalba prihvati.

3. Žalba nije osnovana.

4. Rješavajući predmet te ispitujući prvostupanjsku presudu sukladno odredbe članka 202. stavka 1. Prekršajnog zakona ("Narodne novine" br. 107/07., 39/13., 157/13., 110/15., 70/17., 118/18.) po službenoj dužnosti, vijeće Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske (dalje: Suda) je utvrdilo da pobijanom presudom nisu počinjene bitne povrede odredba prekršajnog postupka iz članka 195. stavka 1. točaka 6., 7., 9. i 10. tog Zakona, da nisu povrijeđene odredbe materijalnog prekršajnog prava na štetu okrivljenika te da u predmetu nije nastupila zastara prekršajnog progona.

5. Razmatrajući prvostupanjsku presudu u pogledu navoda žalbe zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, vijeće ovog Suda je mišljenja da je prvostupanjski sud nakon provedenih svih potrebnih dokaza, pravilnom ocjenom dokaznog materijala predmeta, utvrdio sve odlučne činjenice, te izveo na zakonu osnovan zaključak o krivnji okrivljenika za prekršaj iz članka 229. stavka 3. i 7. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, koji je prihvatljiv i ovom Sudu.

5.1. Navedeni prekršaj čini vlasnik motornog vozila koji na zahtjev policijskog službenika ili službene osobe jedinice lokalne samouprave (koja obavlja poslove iz čl. 5. st. 4. ZSPC-a) u roku od 15 dana, ne da vjerodostojan dokaz o osobi koja je upravljala vozilom u vrijeme počinjenja djela. Žalitelj ne poriče da je vlasnik vozila registarske oznake i broja xxxx kojim je počinjen prekršaj 24. listopada 2019. i da nije dostavio dokaz o osobi koja je upravljala vozilom. Bez uspjeha ističe da nije osobno primio obavijest o počinjenju prekršaja, jer je iz rezultata provedenog postupka, odnosno povratnice kojom se potvrđuje primitak pošiljke 14. studenoga 2019. razvidan potpis na mjestu gdje je dostava označena “u vlastite ruke”, s time da se radi o tzv. drugoj dostavi, u kojem slučaju je prva dostava obavljana 6. studenoga 2019. i ostavljena obavijest. Prema tome, iako je u pravu žalitelj da se obavijest dostavlja osobno, međutim, ako se primatelj ne zatekne tamo gdje se dostava ima obaviti, kako je to bio slučaj u ovom predmetu, dostavljač ostavlja kod jedne od osoba iz članka 146. stavka 7. Prekršajnog zakona pisanu obavijest da radi primanja pismena bude u svom stanu ili radnom mjestu u određen dan, pa ako i nakon toga dostavljač ne zatekne primatelja, postupit će prema odredbi stavka 7. i predati pismeno punoljetnom članu domaćinstva, nadstojniku ili susjedu ako na to pristanu, pa se time smatra da je obavijest uredno dostavljena. Takva dostava obavijesti proizlazi i iz iskaza svjedokinje S. F., pa pravilno zaključuje prvostupanjski sud da je ista na zakonom propisan način dostavljena primatelju, slijedom čega je bio dužan, u obavijesti jasno naznačenom roku od 15 dana, dostaviti podatke o vozaču.

5.2. Prema tome, budući da žalitelj ne upire na postojanje novih činjenica i dokaza u smislu odredbe članka 193. stavka 5. Prekršajnog zakona, niti žalbenim navodima argumentirano dovodi u sumnju činjenično utvrđenje, to žalba zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja nije osnovana.

6. Razmatrajući u povodu žalbe odluku o kazni ovaj Sud je mišljenja da je za počinjeni prekršaj izrečena novčana kazna u granicama zakona, primjerena svim okolnostima konkretnog slučaja mjerodavnim za vrstu i mjeru kazne u smislu članka 36. Prekršajnog zakona, te nije prestrogo odmjerena. Naime, prvostupanjski sud je pravilno cijeneći ukupnost olakotnih okolnosti kaznu izrekao uz primjenu instituta ublažavanja iz članka 37. Prekršajnog zakona, u značajnoj mjeri ispod posebnim zakonom propisane minimalne kazne za predmetno djelo, budući da je za predmetno djelo propisana kazna u rasponu od 5.000,00 do 15.000,00 kuna. Tako odmjerenu kaznu i ovaj Sud smatra razmjernom prirodi i težini počinjenog prekršaja te stupnju odgovornosti okrivljenika, u svemu pogodnom da se ostvari svrha kažnjavanja i utječe na da ubuduće ne čini ovakve ili slične prekršaje, odnosno da se postigne svrha specijalne i generalne prevencije. Protivno iznesenom, žalitelj ne ističe (i ne dokumentira) nikakve nove naročito olakotne okolnosti koje bi učinile osnovanim preinačenje odluke o kazni.

7. Treba istaknuti da će se, u smislu odredbe članka 152. stavka 3. Prekršajnog zakona, novčana kazna smatrati u cjelini plaćenom, ako osuđena osoba plati dvije trećine izrečene novčane kazne, u za to određenom roku.

8. Troškovi žalbenog postupka temelje se na odredbi članka 138. st. 2. toč. 3.c Prekršajnog zakona, koji propisuje da troškovi prekršajnog postupka obuhvaćaju paušalni iznos troškova prekršajnog postupka Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske kada je donio odluku kojom je pravomoćno utvrđena prekršajna odgovornost okrivljenika, ako je odlučivao o žalbi tužitelja i okrivljenika ili samo o žalbi okrivljenika. Stoga je paušalni iznos tog postupka odmjeren u okvirima određenim Rješenjem o određivanju paušalnog iznosa za troškove prekršajnog postupka (NN 18/13.) u rasponu od 100,00 do 5.000,00 kuna, s obzirom na složenost i trajanje tog postupka.

9. Zbog navedenih razloga, na temelju odredbe članka 205. Prekršajnog zakona, odlučeno je kao u izreci ove presude.

U Zagrebu 29. rujna 2022.

Zapisničarka:

Predsjednica vijeća:

Nada Horvatović, v. r.

Renata Popović, v. r.

Presuda se dostavlja Općinskom sudu u Čakovcu u 5 otpravaka: za spis, okrivljenika, branitelja i tužitelja.