Republika Hrvatska

Županijski sud u Varaždinu

Varaždin, Braće Radić 2

Poslovni broj: 9 Gž-1225/2022-2

R E P U B L I K A H R V AT S K A

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Varaždinu, u vijeću sastavljenom od sutkinje Sanje Bađun kao predsjednice vijeća, te Tatjane Ledinšćak-Babić kao članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i Milka Samboleka, kao člana vijeća, pravnoj stvari tužiteljice M. B. iz F., OIB: ..., zastupane po punomoćnici L. M., odvjetnici iz P., protiv tuženika A. B. d.d. iz Z., OIB: ..., zastupanog po punomoćniku H. M., odvjetniku iz Z., radi utvrđenja i isplate, povodom žalbi tužiteljice i tuženika izjavljenih protiv presude Općinskog suda u Puli- Pola poslovni broj: 2 P-724/2019-33 od 27. travnja 2022., koja je ispravljena rješenjem istog suda poslovni broj: 2 P-724/2019-37 od 9. svibnja 2022., a koje je ispravljeno rješenjem istog suda poslovni broj: 2 P-724/2019-39 od 16. svibnja 2022., u sjednici vijeća održanoj 29. rujna 2022.,

r i j e š i o  j e

Usvajaju se žalbe tužiteljice i tuženika, ukida se presuda Općinskog suda u Puli-Pola poslovni broj: P-724/2019-33 od 27. travnja 2022. koja je ispravljena rješenjem istog suda poslovni broj: 2 P-724/2019-37 od 9. svibnja 2022., a koje je ispravljeno rješenjem istog suda poslovni broj: 2 P-724/2019-39 od 16. svibnja 2022., te se predmet vraća istom prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom u točki I. izreke utvrđena je ništenom odredba o jednostranoj promjeni kamatne stope sadržane u Ugovoru o kreditu broj 326-55/2005 kojeg su tužiteljica kao korisnik kredita i tuženik kao kreditor sklopili 1. lipnja 2005., te je dosuđeno da ista kao i sve kasnije izmjene te odluke ne proizvode nikakve pravne učinke između ugovornih strana. Pod točkom II. izreke utvrđena je ništetnom odredba o nepoštenom ugovaranju valutne klauzule CHF sadržane u naprijed navedenom Ugovoru o kreditu, uz dosudu da navedena odredba ne proizvodi nikakve pravne učinke između ugovornih strana. Ujedno je pod točkom III. izreke naloženo tuženiku da tužiteljici isplati iznos od 6.398,58 kn s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom preciziranoj kao u izreci, a tekućoj na naznačene pojedinačne iznose od dospijeća pa do isplate, dok je pod točkom IV. izreka naloženo tuženiku da tužiteljici isplati iznos od 31.125,14 kn s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama tekućim na naznačene pojedinačne iznose, počevši od dospijeća pa do isplate, a pod točkom V. izreke naloženo je tuženiku da tužiteljici naknadi trošak parničnog postupka u iznosu od 11.562,50 kn sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od presuđenja 27. travnja 2022. pa do isplate. Ujedno je u preostalom iznosu od 2.312,50 kn zahtjev tužiteljice za trošak odbijen kao neosnovan. Rješenjem istog suda broj 2 P-72/2019- 37 od 9. svibnja 2022. ispravljena je točka V. izreke navedene presude, dok je rješenjem od 16. svibnja 2022. ispravljeno navedeno rješenje tako da je naloženo tuženiku da tužiteljici naknadi trošak postupka od 12.687,50 kn s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom tekućom od donošenja prvostupanjske presude pa do isplate, dok je tužiteljica odbijena sa zahtjevom za naknadu troška u iznosu od 1.187,50 kn.

2. Pravodobno izjavljenim žalbama navedenu presudu pobijaju obje stranke u postupku i to tužiteljica u odnosu na odbijajući dio odluke o troškovima pod točkom V. izreke zbog pogrešne primjene materijalnog prava, s prijedlogom da ovaj sud istu odluku u pobijanom dijelu preinači i tužiteljici dosudi parnični trošak u iznosu od 13.312,50 kn, te tuženika obveže na naknadu troška žalbenog postupka, dok tuženik presudu pobija u cijelosti iz svih zakonom dozvoljenih žalbenih razloga, s prijedlogom da se pobijana presuda preinači na način da sud u cijelosti odbije tužbeni zahtjev tužiteljice, te da se ista obveže naknaditi tuženiku trošak postupka, odnosno podredno da se vrati predmet na ponovno odlučivanje.

3. Nitko nije odgovorio na žalbene navode.

4. Žalbe tužiteljice i tuženika su osnovane.

5. Obrazlažući zauzeto materijalno-pravno stajalište, prvostupanjski sud polazi od utvrđenja da su tužiteljica kao korisnica kredita i tuženik kao kreditor dana 1. lipnja 2005. sklopili Ugovor o kreditu u svrhu dovršenja kuće kojim je tuženik kao kreditor odobrio tužiteljici kao korisnici kredita kredit u iznosu od 20.000,00 CHF u kunskoj protuvrijednosti prema srednjem tečaju kreditora na dan korištenja kredita, s rokom otplate do 30. lipnja 2009., u jednakim mjesečnim anuitetima u kunskoj protuvrijednosti 122,28 CHF prema srednjem tečaju kreditora na dan plaćanja, uz promjenjivu godišnju kamatnu stopu koja je u trenutku sklapanja ugovora iznosila 5,25% i da je tužiteljica predmetnu obvezu otplatila. Nadalje, prvostupanjski sud iznosi sadržaj utvrđenja iz pravomoćnih presuda Trgovačkog suda u Zagrebu broj P- 1401/12 od 4. srpnja 2013., potvrđene presudom Visokog trgovačkog suda u Zagrebu broj Pž-7129/13 od 13. lipnja 2014. te presudom Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Revt-249/14-2 od 9. travnja 2015., (koje se odnose na ništetnost ugovorene promjenjive kamatne stope) i presude Visokog Trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž-6632/2017 od 14. lipnja 2018. koja je potvrđena presudom Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Rev-2221/2018 od 3. rujna 2019. (u odnosu na ništetnost ugovorne odredbe kojom je regulirana otplata kredita u jednakim mjesečnim anuitetima u CHF u kunskoj protuvrijednosti na dan plaćanja), a koje su donesene u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača po tužbi tužitelja P.-H. s. z. z. p. protiv više tuženih banaka, između ostalih i ovdje tuženika.

5.1. Citirajući sadržaj prethodno navedenih presuda prvostupanjski sud, u bitnome, utvrđuje da je odlukom Trgovačkog suda u Zagrebu broj P-1401/12 od 4. srpnja 2013., potvrđene presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž- 7129/13 od 13. lipnja 2014. te presudom Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Revt-249/14-2 od 9. travnja 2015., utvrđeno da su odredbe koje se odnose na ugovorenu promjenjivu kamatnu stopu sastavni dio standardnih ugovora o kreditu unaprijed sastavljenih od banaka, o kojima se s potrošačem nije pojedinačno pregovaralo, niti je potrošač imao utjecaj na njihov sadržaj, te da je tim odredbama suprotno načelu savjesnosti i poštenja potrošaču nametnuta obveza koju potrošač objektivno nije mogao sagledati kao cjelinu u vrijeme sklapanja ugovora i da je to uzrokovalo neravnotežu u pravima i obvezama korisnika kredita – potrošača s jedne strane u odnosu na banku – trgovca kao drugu ugovornu stranu protivno načelima obveznog prava, radi čega su te odredbe nepoštene i primjenom čl. 87. stav. 1. Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“ broj: 96/03 - dalje: ZZP/03) ništetne, dok je presudom Visokog Trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž-6632/2017 od 14. lipnja 2018. (koja je potvrđena presudom Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Rev-2221/2018 od 3. rujna 2019.) utvrđeno da su banke (pa i prednik tuženika) u određeno navedenim razdobljima (koja obuhvaćaju i vrijeme sklapanja konkretnog ugovora između parničnih stranaka) povrijedile kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita sklapanjem ugovora o kreditu koristeći u njima nepoštene i ništetne ugovorne odredbe ugovaranjem valute uz koju je vezana glavnica CHF, čime da je tuženik postupao suprotno odredbama čl. 81., čl. 82. i čl. 90. tada važećeg ZZP/03 u razdoblju od 1. travnja 2005. do 6. kolovoza 2007., a od 7. kolovoza 2007. do 31. prosinca 2008. protivno odredbama čl. 96. i čl.97. tada važećeg ZZP/07 („Narodne novine“ br. 79/07, 125/07, 75/09, 79/09, 89/09, 133/09), a i odredbama Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj: 35/05, 41/08, 125/11, 25/13, 78/15 i 29/18 - dalje: ZOO).

5.2. Utvrdivši da odredba ugovora da se kamatna stopa mijenja odlukom banke o kreditiranju građana ne ukazuje da su ugovorne strane pregovarale o okolnostima buduće promjene kamatne stope, te da nisu bili poznati kriteriji za kasniju izmjenu iste, a da tuženik kao trgovac nije potrošače u cijelosti informirao o svim bitnim parametrima važnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti u svezi ugovorene valutne klauzule uz koju je vezana glavnica CHF, prvostupanjski sud je odbio dokazni prijedlog tuženika radi saslušanja njegove zaposlenice S. L. na okolnost informiranosti tužiteljice o rizicima koje nosi vezanost glavnice uz valutu CHF i o značaju ugovorne odredbe o promjenjivosti ugovorne kamate smatrajući da primjenom odredbe čl. 118. Zakona o zaštiti potrošaka („Narodne novine“ broj: 41/14, 110/15 i 14/19) odluka suda donesena u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača iz čl. 106. st. 1. istog Zakona u smislu postojanja povrede propisa zaštite potrošača iz istog članka obvezuje ostale sudove u postupku koji potrošač osobno pokrene radi naknade štete koja mu je uzrokovana postupanjem tuženika, pa da sud u ovom postupku ne bi trebao prosuđivati i obrazlagati ništetnost navedenih ugovornih odredbi.

5.3. Slijedom toga, prvostupanjski sud na osnovu provedenog financijskog vještačenja zaključuje, da je razlika između naplaćenih anuiteta i anuiteta prema početnom otplatnom planu zbog promjene tečaja CHF u odnosu na kunu 31.125,14 kn, a razlika između naplaćenih anuiteta i anuiteta prema početnom otplatnom planu zbog promjene kamatne stope u odnosu na početno ugovorenu 6.398,58 kn, slijedom čega je navedene iznose dosudio tužiteljici uz kamatu primjenom odredbe čl. 29. st. 1. i 2. ZOO-a, odbivši pri tom prigovor zastare.

6. U žalbi tužiteljica ukazuje da je prvostupanjski sud pogrešno primijenio materijalno pravo kad tužiteljici nije priznao trošak za zastupanje na ročištu za objavu presude, jer sudska praksa priznaje taj trošak na teret stranke koja izgubi spor, pa je nejasno iz kojeg razloga tužiteljica ne bi imala ista prava kao i druge parnične stranke koje su uspjele s tužbenim zahtjevom, a kojima se uredno priznaje pravo na naknadu troška za pristup na ročište za objavu presude.

7. Tuženik u žalbi ističe da se pobijana presuda temelji isključivo na utvrđenjima iz postupka u predmetu P-1401/2012 Trgovačkog suda u Zagrebu bez razloga o odlučnim činjenicama, jer stav o ništetnosti predmetnih ugovornih odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli sud temelji na paušalnim utvrđenjima, potpuno zanemarujući okolnosti konkretnog slučaja. Kako je sud prema mišljenju tuženika u pojedinačnim parnicama pokrenutim na temelju presude u kolektivnom sporu vezan samo pravnim utvrđenjima u tom kolektivnom sporu, ali je dužan utvrditi od slučaja do slučaja može li se konkretno pravno utvrđenje primijeniti na svaki pojedini slučaj, pa kako u konkretnom predmetu sud nije obrazložio razloge i utvrdio činjenice iz kojih proizlazi da je sud vezan za utvrđenje iz kolektivnog spora, da se navedena prvostupanjska presuda u tom dijelu ni ne može ispitati, slijedom čega da je počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. Zakona o parničnom postupku. Ujedno napominje da je upravo na okolnost načina pregovaranja ugovora o kreditu te razumljivosti ugovornih odredbi predlagao saslušanje djelatnice banke koja je sudjelovala u sklapanju ugovora o kreditu, a koji dokaz je sud odbio provesti, pa tvrdi da se prvostupanjska presuda i u tom dijelu ne može ispitati. Brani tezu da sud nije proveo savjesnu i brižljivu ocjenu svih dokaza kada je prihvatio tužbeni zahtjev na temelju nalaza i mišljenja vještaka jer konačni iznos iz vještačkog nalaza ne predstavlja stvarne razlike anuiteta, već samo one koje odgovaraju tužiteljici. Smatra da se ovakvom presudom ugovor s promjenjivom kamatnom stopom pretvara u kunski ugovor s fiksnom kamatnom stopom, a što je protivno volji ugovornih strana izraženo u predmetnom Ugovoru o kreditu, te da je pogrešno sud primijenio materijalno pravo u odnosu na prigovor zastare, kao i na tijek zatezne kamate.

8. Prije svega valja istači da ovaj sud primjenom odredba čl. 365. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07 - Odluka USRH, 84/08, 96/08 – Odluka USRH, 123/08 - ispravak, 57/11, 148/11 - pročišćeni tekst, 25/13, 89/14 – Odluka USRH, 70/19 i 80/22 – dalje: ZPP) ispituje pobijanu presudu u onom dijelu u kojem se pobija žalbom, a ako se iz žalbe ne vidi u kojem se dijelu pobija presuda, da će ovaj sud uzeti da se presuda pobija u dijelu u kojem stranka nije uspjela u sporu, pa će u konkretnom slučaju povodom žalbe tuženika ovaj sud ispitati pobijanu presudu samo u odnosu na dosuđujući dio pod točkama I. do V. izreke.

9. Ispitujući pobijanu odluku sukladno žalbenim navodima valja istači da u istoj nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP- a, na koju ukazuje tuženik, jer ista nema nikakvih nedostataka ni manjkavosti radi kojih ovaj sud ne bi mogao ispitati pravilnost i zakonitost iste, dok su razlozi o odlučnim činjenicama jasno određeni te bez proturječja sa stanjem spisa. Isto tako primjenom odredbe čl. 365. st. 2. ZPP-a ovaj sud nije našao da bi u istoj bila počinjena i jedna druga bitna povreda odredaba parničnog postupka na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti.

10. U odnosu na obrazloženi žalbeni prigovor da je prvostupanjski sud nepotpuno utvrdio činjenično stanje na okolnost da se o spornim ugovornim odredbama pregovaralo unatoč sastavljenom standardnom ugovoru, jer je odbio kao nepotreban dokaz saslušanja djelatnice banke koja je sudjelovala u sklapanju spornog Ugovora o kreditu, valja istači da, iako je noveliranom odredbom čl. 502.c ZPP/19 propisano da se fizičke i pravne osobe mogu u posebnim parnicama za naknadu štete ili isplatu pozvati na pravno utvrđenje iz presude kojom će biti prihvaćeni zahtjevi iz tužbe za zaštitu kolektivnih interesa i prava u kojem slučaju će sud biti vezan za utvrđenja u parnici u kojoj se osoba na njih poziva, a i da je odredbom čl. 118. ZZP/14 - koji je na snazi u vrijeme pokretanja predmetnog postupka, određeno da odluka suda donesena u postupku za zaštitu kolektivnih prava i interesa potrošača iz čl. 106. st. 1. istog, u smislu postojanja povrede propisa zaštite potrošača iz čl. 106. st. 1. tog Zakona, obvezuje ostale sudove u postupku koji potrošač pokrene radi naknade štete koja mu je uzrokovana postupanjem tuženika, to se međutim u ocjeni osnovanosti tužbenog zahtjeva tužiteljice valja rukovoditi i Odlukom Ustavnog suda Republike Hrvatske broj U-III-4372/2021 od 30. lipnja 2022. i njome izraženim materijalno-pravnim stajalištem.

11. Naime, polazeći od činjenice da je predmet dokazivanja u kolektivnom sporu bilo utvrđivanje razumljivosti osporenih ugovornih odredaba iz aspekta prosječnog potrošača te od obavijesti koje su banke dale potrošačima kroz opće tržišne komunikacije (javne izjave, oglasi i promidžbene poruke banaka), a ne utvrđivanje okolnosti obaviještenosti potrošača u predugovornoj fazi sklapanja pojedinačnih ugovora o kreditu, a na koju okolnost su banke predložile saslušanje svojih zaposlenika, Ustavni sud Republike Hrvatske u točki 22. citirane odluke broj U-III- 4372/2021 od 30. lipnja 2022. izražava stajalište prema kojemu, ako se odluka o nepoštenosti (ništetnosti) odredaba potrošačkog ugovora o kreditu u pojedinačnom potrošačkom sporu temelji na presumpciji da određenom potrošaču u predugovornoj fazi sklapanja konkretnog ugovora nisu dane odgovarajuće obavijesti o odredbama tog ugovora, a ta okolnost nije bila predmetom utvrđivanja i dokazivanja u kolektivnom sporu, onda da su u pojedinačnim potrošačkim sporovima banke ovlaštene tvrditi i dokazivati da su u postupku sklapanja pojedinačnog ugovora o kreditu (unatoč tome što ih nisu utvrdile konkretnim formularnim ili standardnim ugovorom) ipak na drugi način dale odgovarajuće obavijesti potrošaču o naravi, rizicima i posljedicama osporenih ugovornih odredaba na određivanje njegove novčane obveze i da je potrošač, unatoč punoj obaviještenosti, svejedno pristao na sklapanje takvog ugovora. U slučaju postojanja takvog informiranog pristanka, Ustavni sud Republike Hrvatske smatra da je na redovnim sudovima zadaća da u pojedinačnim potrošačkim sporovima provjere na koji način ta okolnost utječe na primjenjivost (direktni učinak) pravomoćnih presuda donesenih u kolektivnom sporu i na ocjenu poštenosti (ništetnosti) odredaba konkretnog ugovora, pri čemu da je teret dokazivanja obaviještenosti potrošača na bankama (točka 26.).

12. Nadalje, prema odredbi čl. 31. st. 1. i 2. Ustavnog zakona o Ustavnom sudu Republike Hrvatske ("Narodne novine" broj: 99/99, 29/02 i 49/02 - pročišćeni tekst) odluke i rješenja Ustavnog suda Republike Hrvatske obvezatni su i dužna ih je poštovati svaka fizička i pravna osoba, a sva tijela državne vlasti i lokalne i područne (regionalne) samouprave dužna su u okviru svoga ustavnog i zakonskog djelokruga provoditi odluke i rješenja Ustavnog suda.

12.1. Stoga razmatrajući pobijanu presudu i stanje prvostupanjskog spisa iz aspekta žalbenih navoda tuženika o nepotpuno utvrđenom činjeničnom stanju radi saslušanja zaposlenice S. L. na okolnost da su predmetne ugovorne odredbe na čijoj ništetnosti tužiteljica temelji osnovanost tužbenog zahtjeva bile jasne i razumljive, te da su joj tijekom pregovaranja o ponudi kredita obrazložene posljedice i rizici vezani uz te odredbe, imajući u vidu stajalište Ustavnog suda Republike Hrvatske iz Odluke broj U-III-4372/2021 od 30. lipnja 2022. prema kojemu je banka ovlaštena u pojedinačnim postupcima potrošača dokazivati da je ne veže pravni učinak presude iz kolektivnog spora, a i iz okolnosti konkretnog predmeta u kojemu je prvostupanjski sud odbijanje odnosnog dokaznog prijedloga tuženika utemeljio na shvaćanju o nepotrebnom dokazivanju te tvrdnje, obzirom na doseg pravnog učinka presude iz kolektivnog spora i na predmetni pojedinačni postupak, valjalo je zbog pogrešnog materijalno- pravnog stajališta u primjeni odredbe čl. 502.c. ZPP-a, uslijed čega je i činjenično stanje ostalo nepotpuno utvrđeno, ukinuti pobijanu presudu i predmet vratiti istom sudu prvog stupnja na ponovni postupak primjenom odredbe čl. 369. st. 1. ZPP-a, slijedom čega je posljedično primjenom odredbe čl. 380. toč. 3. ZPP-a valjalo prihvatiti i žalbu tužiteljice na ukidajući dio odluke o troškovima postupka pod točkom V. izreke.

13. U ponovljenom postupku, prvostupanjski sud će imati u vidu stajalište Ustavnog suda Republike Hrvatske izraženog u odluci broj U-III-4372/2021 od 30. lipnja 2022. te će omogućiti tuženiku dokazivanje tvrdnje o obaviještenosti potrošača – tužiteljice u predugovornoj fazi predmetnog obvezno-pravnog odnosa o posljedicama i rizicima vezanja kredita uz tečaj CHF i ugovorne odredbe o mogućnosti promjene redovne kamate, te će potom, novom odlukom o glavnoj stvari odlučiti i o svim troškovima postupka.

U Varaždinu 29. rujna 2022.

Predsjednica vijeća

Sanja Bađun v . r .