Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj 26 Gž Ovr-1612/2021-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, po sutkinji toga suda Roberti Pandža, kao sucu pojedincu, u ovršnom predmetu ovrhovoditelja E. M. d.o.o., Z., OIB: …, protiv I. ovršenice D. B., OIB: … i II. ovršenika M. B., OIB: …, oboje iz O., koje oboje zastupa punomoćnik V. P., odvjetnik u O., radi ovrhe na nekretninama, odlučujući o žalbi ovrhovoditelja protiv rješenja Općinskog suda u Osijeku poslovni broj Ovr-1774/2017-71 od 20. srpnja 2021., 29. rujna 2022.,

r i j e š i o  j e

Odbija se žalba ovrhovoditelja E. M. d.o.o. kao neosnovana i potvrđuje rješenje Općinskog suda u Osijeku poslovni broj Ovr-1774/2017-71 od 20. srpnja 2021.

Obrazloženje

1. Pobijanim rješenjem suda prvog stupnja usvojen je prijedlog ovršenika za odgodu ovrhe do pravomoćnog okončanja postupka P-2514/2019 po tužbi II. ovršenika M. B. protiv ovrhovoditelja radi ništetnosti ugovora o hipotekarnom kreditu koji je osnovom rješenja o ovrsi u ovom ovršnom predmetu.

2. Protiv navedenog rješenja žali se ovrhovoditelj iz svih žalbenih razloga iz čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19 i 80/22, dalje: ZPP), u svezi s čl. 21. st. 1. Ovršnog zakona (Narodne novine, broj: 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17 i 131/20, – dalje: OZ). Predlaže pobijano rješenje preinačiti u smislu žalbenih navoda, podredno ukinuti i predmet vratiti na ponovan postupak.

3. Žalba ovrhovoditelja nije osnovana.

4. Ispitujući pobijano rješenje u granicama razloga navedenih u žalbi, a pazeći i po službenoj dužnosti na postojanje bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP-a, na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti temeljem odredbe čl. 365. st. 2. ZPP-a, u svezi s čl. 21. st. 1. OZ-a i čl. 381. ZPP-a, kao i na pravilnu primjenu materijalnog prava, ovaj sud je ocijenio da ne postoji niti jedan od razloga koji bi doveli u pitanje pravilnost i zakonitost pobijanog rješenja, te je žalbu ovrhovoditelja ocijenio neosnovanom.

5. U žalbi ovrhovoditelj prigovara da u konkretnom slučaju nisu kumulativno ispunjene pretpostavke za odgodu ovrhe propisane čl. 65. OZ-a, prihvaćajući da je podnošenjem tužbe radi ništetnosti pojedinih odredbi Ugovora o kreditu, eventualno ispunjena objektivna pretpostavka iz čl. 65. st. 1. toč. 4. OZ-a, ali da ovršenici ni na koji način nisu učinili vjerojatnim da bi provedbom ovrhe trpili nenadoknadivu ili teško nadoknadivu štetu ili da je odgoda potrebna da bi se spriječilo nasilje, osobito uzevši u obzir veliki iznos potraživanja ovrhovoditelja (koji u trenutku podnošenja žalbe iznosi 710.000,00 kuna), upirući i na to da bi se u konkretnom slučaju eventualno radilo o djelomičnoj ništetnosti pojedinih odredbi Ugovora o kreditu kao ovršnoj ispravi (u dijelu u kojem je eventualno došlo do prepreplate pojedinih anuiteta zbog obračunavanja povećane kamatne stope i povećanog valutnog tečaja), a ne o ništetnosti ovršne isprave u cijelosti.

6. Prvostupanjski sud usvaja prijedlog ovršenika za odgodu ovrhe, pozivom na presudu Suda Europske unije broj: C-407/18, u predmetu Kuhar c/a Addiko Bank d.d., rukovodeći se time da postoji obveza nacionalnih sudova (u ovom konkretnom slučaju), osigurati puni učinak Direktive Vijeća 93/13 EEZ od 5. travnja 1993. o nepoštenim uvjetima o potrošačkim ugovorima, s obrazloženjem da se ovršni postupak koji je ovrhovoditelj pokrenuo zbog neplaćanja anuiteta po hipotekarnom, odnosno stambenom kreditu, u kojem su ugovorene nepoštene ugovorne odredbe, treba odgoditi dok se, u parnici koja se vodi radi utvrđenja ništetnosti ugovora ne donese pravomoćna odluka.

7. Prema odredbi čl. 65. st. 1. OZ-a, na prijedlog ovršenika sud može, ako ovršenik učini vjerojatnim da bi provedbom ovrhe trpio nenadoknadivu ili teško nadoknadivu štetu ili ako učini vjerojatnim da je to potrebno da bi se spriječilo nasilje, u potpunosti ili djelomice odgoditi ovrhu pod jednim od deset uvjeta taksativno nabrojenih u istom članku.

8. Ovršenici su u prijedlogu za odgodu ovrhe naveli dva razloga za odgodu ovrhe. Jedan je taj da je II. ovršenik protiv ovrhovoditelja podnio tužbu radi utvrđenja ništetnosti čl. 2. st. 1. i čl. 7. st. 1. Ugovora o kreditu od 9. studenog 2006. (kao ovršne isprave po kojoj je određena ovrha u predmetu Ovr-400/2018), koja tužba je zaprimljena kod Općinskog suda u Osijeku 12. lipnja 2019. (list 165-169 spisa), u odnosu na koju okolnost traže odgodu ovrhe do pravomoćnog okončanja navedenog postupka (čl. 65. st. 1. toč. 4. OZ-a). Drugi razlog se zasnivao na tvrdnji da se radi o njihovom stanu u kojem stanuju, pozivajući se na pravo na dom.

9. Iz stanja spisa proizlazi kako je u odnosu na I. ovršenicu D. B., na temelju pravomoćnog rješenja o ovrsi koje je donijela javna bilježnica T. K. pod poslovnim brojem Ovrv-1597/16 od 24. ožujka 2016., određena ovrha radi namirenja ovršne tražbine ovrhovoditelja (tada E. C. C. d.o.o. kao prvobitnog ovrhovoditelja koji je tražbinu ustupio ovrhovoditelju), u iznosu od 21.951,47 kuna, zajedno sa zateznim kamatama tekućim od 17. srpnja 2015. pa do isplate, iznosa od 976,75 kuna na ime dospjelih neplaćenih zateznih kamata, troška priznatog rješenjem o ovrsi u iznosu od 3.344,39 kuna, zajedno sa zateznim kamatama tekućim od 24. ožujka 2016. pa do isplate, kao i daljnjeg troška ovog ovršnog postupka s pripadajućim zateznim kamatama (rješenje o ovrsi poslovni broj Ovr-1774/2017-35 od 22. srpnja 2019. koje je postalo pravomoćno 12. rujna 2019., list 152-155 spisa), sve to na suvlasničkom dijelu I. ovršenice D. B. (½ dijela), na nekretnini suvlasništvo oboje ovršenika (svakog u ½ dijela), stanu upisanom kod Općinskog suda u Osijeku, u z.k.ul. br. 16472, k.o., O., prvi odjeljak, 1. katastarska čestica 9953/1, stambena zgrada br. …, … i …, Ulica … i dvorište površine 1313 m2, sveukupne površine 1313 m2, koji se nalazi u prizemlju, a sastoji se od: hodnika, sobe, kupaonice, sobe, lođe, sobe, kuhinje, ostave i ostave ukupne korisne površine 65,46 m2, te sporednog dijela koji se sastoji od kućnog vrta površine 19,04 m2 i drvarnice u podrumu površine 7,74 m2, dilatacija I, ulaz B, zabilježbom ovrhe u zemljišnoj knjizi, utvrđivanjem vrijednosti nekretnine, njezinom prodajom i namirenjem ovrhovoditeljice iz iznosa dobivenog prodajom.

10. Iz stanja spisa proizlazi i to da je temeljem odredbe čl. 85. st. 1. OZ-a, u navedeni ovršni postupak stupio novi ovrhovoditelj R. A. d.d. (zaključak poslovni broj Ovr- 400/2018-20 od 5. prosinca 2018., list 76 spisa), za čiju tražbinu je na istoj nekretnini (na cijeloj nekretnini), u odnosu na oboje ovršenika kao suvlasnika nekretnine svakog u ½ dijela, određena ovrha pravomoćnim rješenjem o ovrsi Općinskog suda u Osijeku poslovni broj Ovr-400/2018-2 od 17. siječnja 2018. (list 15 spisa poslovni broj Ovr-400/2018), na temelju ovršne isprave Ugovora o kreditu od 9. studenog 2006. solemniziranog kod javne bilježnice B. A. pod poslovnim brojem OU-877/06 od 20. studenog 2006., radi namirenja novčane tražbine ovrhovoditelja (tada R. A. d.d. kao prvobitnog ovrhovoditelja koji je tražbinu ustupio ovrhovoditelju), u iznosu od 595.392,15 kuna, zajedno sa zateznim kamatama na iznos od 502.850,10 i na iznos od 240,00 kuna tekućim od 15. prosinca 2017. pa do isplate, kao i radi naplate troškova ovršnog postupka odmjerenog u iznosu od 12.470,00 kuna s pripadajućim zateznim kamatama, kao i daljnjeg troška ovršnog postupka s pripadajućim zateznim kamatama.

11. Iz svega naprijed navedenog slijedi da je ovrha na nekretnini u suvlasništvu ovršenika (D. B. i M. B.), određena na temelju dvije ovršne isprave, od kojih je jedna ovršna javnobilježnička isprava - Ugovor o kreditu od 9. studenog 2006. u CHF koji je sklopio II. ovršenik s financijskom institucijom, u svojstvu potrošača i to u razdoblju na koji se odnosi i kolektivni spor za zaštitu prava i interesa potrošača (presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1401/2012 od 4. srpnja 2013., Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-7129/13 od 13. lipnja 2014. i Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Revt-249/14 od 9. travnja 2015.).

12. Nadalje, iz stanja spisa proizlazi da je ispunjen jedan od deset taksativno navedenih uvjeta za odgodu ovrhe iz čl. 65. st. 1. toč. 4. OZ-a, jer je II. ovršenik podnio tužbu za utvrđenje ništetnosti (djelomične) javnobilježničke isprave na temelju koje je određena ovrha.

13. Suprotno žalbenim prigovorima ovrhovoditelja, prvostupanjski sud je pravilno prijedlog za odgodu cijenio kroz pravni stav izražen u presudi Suda EU - C 407/18 u predmetu Kuhar c/a Addiko Bank d.d., s obzirom na to da temeljem presude od 26. lipnja 2019. o tumačenju Direktive Vijeća 93/13 EEZ od 5. travnja 1993. o nepoštenim uvjetima u potrošačkim ugovorima, proizlazi da nacionalni sud koji odlučuje o prijedlogu za ovrhu na temelju ugovora o hipotekarnom kreditu sklopljenog između trgovca i potrošača u obliku neposredno izvršivog javnobilježničkog akta, mora ispitati jesu li odredbe sadržane u tom aktu nepoštene u smislu te Direktive i to bilo na prijedlog potrošača ili po službenoj dužnosti i po toj osnovi odgoditi zatraženu ovrhu, u kojem slučaju ovršenici nisu dužni u smislu odredbe članka 65. stavka 1. OZ-a, posebno dokazivati vjerojatnim da bi provedbom ovrhe pretrpjeli nenadoknadivu ili teško nadoknadivu štetu ili da je to potrebno da bi se spriječilo nasilje.

14. Naime, domaći su sudovi dužni osigurati načelo djelotvornosti i zaštite u skladu s člankom 7. Direktive 93/13 EEZ, koji prema odlukama Europskog suda treba tumačiti na način da novčana naknada za nekretninu nepovratno izgubljenu u ovrsi, nije djelotvorno pravno sredstvo, slijedom čega je prilikom odlučivanja o prijedlogu ovršenika za odgodom ovrhe do pravomoćnog okončanja parnice koja se vodi radi utvrđenja ništetnosti odredbi Ugovora o kreditu (javnobilježničke isprave na temelju koje se provodi ovrha na nekretnini ovršenika), pojam nenadoknadive ili teško nadoknadive štete iz čl. 65. st. 1. OZ-a, potrebno tumačiti u skladu s pravom EU, odnosno Direktivom 93/13 EEZ, na način da je riječ o opasnosti od nenadoknadive ili teško nadoknadive štete, imajući pri tome u vidu i to da će o uspjehu parnice koju je pokrenuo ovršenik, ovisiti i visina obveze ovršenika koja proizlazi iz Ugovora o kreditu u odnosu na koji se vodi postupak utemeljen na tvrdnji o djelomičnoj ništetnosti pojedinih odredbi Ugovora.

15. Dakle, polazeći od utvrđenja da je konkretni ugovor o kreditu sklopljen u razdoblju na koji se odnosi i kolektivni spor za zaštitu prava i interesa potrošača, da je II. ovršenik kao tužitelj pokrenuo pojedinačni parnični postupak radi isplate, a koji se temelji na utvrđenju ništetnosti pojedinih odredbi ugovora o kreditu koje izravno utječu na visinu tražbine, ocjena je i ovog suda da su ispunjene pretpostavke propisane odredbom čl. 65. st. 1. OZ-a za odgodu ovrhe do pravomoćnog okončanja parničnog postupka poslovni broj P-2514/2019, slijedom čega preostali žalbeni razlozi nisu od odlučnog značaja.

16. Stoga, valjalo je na temelju odredbe čl. 380. toč. 2. ZPP-a, u svezi s čl. 21. st. 1. OZ-a, žalbu ovrhovoditelja odbiti kao neosnovanu i potvrditi pobijano rješenje.

U Zagrebu 29. rujna 2022.

Sutkinja:

Roberta Pandža, v.r.