Republika Hrvatska
Poslovni broj: Gž-1607/2021-3
Županijski sud u Splitu
Split, Gundulićeva 29a
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Splitu, u vijeću sastavljamo od sudaca Nediljke Radić predsjednice vijeća, Mihe Mratovića člana vijeća i suca izvjestitelja i dr. sc. Lidije Vojković članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja HP – Hrvatska pošta d.d., OIB ..., Jurišićeva 13, Zagreb, protiv tuženika M. M., OIB .., S., kojeg zastupaju punomoćnik D. K. odvjetnik iz S., radi isplate, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog suda u Sisku, poslovni broj P-393/2020- 12 od 12. svibnja 2021., 29. rujna 2022.,
p r e s u d i o j e
Odbija se žalba tuženika kao neosnovana te se potvrđuje presuda Općinskog suda u Sisku, poslovni broj P-393/2020-12 od 12. svibnja 2021.
Obrazloženje
1. Pobijanom presudom naloženo je tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 22.165,96 kn sa zakonskom zateznom kamatom po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, a koja kamata teče od 04. ožujka 2020. godine pa do isplate te mu nadoknadi trošak parničnog postupka u iznosu od 857,83 kn u korist računa HP-Hrvatske pošte d.d., IBAN broj: ..., otvoren kod poslovne banke Hrvatska poštanska banka d.d. Zagreb, sve u roku 15 dana.
2. Protiv navedene presude tuženik je podnio pravodobnu i dopuštenu žalbu kojom presudu pobijaju iz svih žalbenih razloga propisanih odredbom članka 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08 i 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22; u daljnjem tekstu: ZPP), predlažući ovom sudu pobijanu presudu preinačiti, podredno ukinuti.
3. Na žalbu nije odgovoreno.
4. Žalba tuženika nije osnovana.
5. Ispitujući pobijanu presudu i postupak koji je prethodio njezinu donošenju u granicama ispitivanja iz članka 365. stavka 2. ZPP-a, žalbeni sud ocjenjuje da u postupku nisu počinjene ni bitne povrede iz članka 354. stavka 2. točaka 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti.
6.1. Također, presuda nije opterećena bitnom povredom iz odredbe članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP-a, a koju žalitelj ističe jer presuda nema nedostataka i može se ispitati njezina zakonitost i pravilnost.
6.2. Izreka pobijane presude je jasna i razumljiva te ne proturječi sama sebi ni razlozima presude. Prema sadržaju izreke prihvaćen je tužbeni zahtjev, a u obrazloženju su navedeni razlozi zbog kojih prvostupanjski sud smatra da je navedeni zahtjev osnovan.
6.3. Pobijana presuda sadrži jasne i razumljive razloge o odlučnim činjenicama za ovaj spor te ne postoji proturječnost o odlučnim činjenicama između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava ili zapisnika o iskazima danim u postupku i samih tih isprava ili zapisnika. Okolnost što žalitelj ne prihvaća zaključke prvostupanjskog suda izvedene iz provedenih dokaza i iznosi drukčije stavove o pravnoj odlučnosti utvrđenih činjenica ne predstavlja bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP-a.
7. Predmet spora predstavlja zahtjev tužitelja prema tuženiku za isplatom iznosa od 22.165,96 kuna.
8. Tijekom prvostupanjskog postupka nije bilo sporno da je presudom Općinskog suda u Sisku, poslovni broj Pn-182/2017 tužitelju i tuženiku, kao tuženicima, bilo naloženo solidarno isplatiti N. K. iznos od ukupno 44.331,93 kune. Također, nije bilo sporno kako je tužitelj postupio po navedenoj presudi te isplatio cjelokupni iznos.
9. Sporno je da li je, s obzirom na udio tužitelja i tuženika u šteti koja je nastala N. K., tuženik u obvezi isplatiti tužitelju polovicu od iznosa koji je on isplatio postupajući po presudi Općinskog suda u Splitu, poslovni broj Pn- 182/2017.
10. Iz stanja spisa, u bitnom, proizlazi:
- kako je presudom Općinskog suda U Sisku, poslovni broj Pn-182/2017 tužitelju i tuženiku naloženo N. K. na ime naknade štete i parničnog troška solidarno isplatiti iznos od ukupno 44.331,93 kune;
- kako je tužitelj kao solidarni dužnik isplatio dosuđeni iznos u cijelosti; - kako je u postupku koji se vodio pred Općinskim sudom u Sisku pod poslovnim brojem Pn-182/2017, utvrđeno kako su ovdje tužitelj, kao poslodavac oštećenika (N. K.), te ovdje tuženik, kao vlasnik psa, objektivno odgovorni za štetu koju je oštećenik pretrpio u štetnom događaju koji se zbio 27. travnja 2009.;
- kako je odgovornost ovdje tuženika utvrđena i u prekršajnom postupku koji se vodio kod Prekršajnog suda u Sisku pod poslovnim brojem P-2348/09;
- kako iz iskaza oštećenog, nalaza i mišljenja vještaka danog u postupku poslovni broj Pn-187/17 te zapisnika koje su sačinili djelatnici Ministarstva unutarnjih poslova nakon štetnog događaja proizlazi kako oštećenik ni na koji način nije doprinio nastanku štetnog događaja;
- kako je oštećenik u trenutku štetnog događaja posjedovao valjanu vozačku dozvolu, koristio zaštitnu kacigu te upravljao tehnički ispravnim vozilom.
11. S obzirom na tako utvrđeno činjenično stanje prvostupanjski sud zaključuje kako odgovornost tuženika nije manja od odgovornosti tužitelja za nastali štetni događa te sukladno odredbi članka 1109. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18; dalje: ZOO) prihvaća tužbeni zahtjev te nalaže tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 22.156,96 kuna.
12. Prema odredbi članka 1109. stavka 1. ZOO-a solidarni dužnik koji isplati više nego što iznosi njegov udio u šteti može zahtijevati od svakog od ostalih dužnika da mu naknadi ono što je platio za njega. Stavkom 2. istog članka propisano je da koliko iznosi udio svakoga pojedinog dužnika, sud određuje s obzirom na težinu njegove krivnje i težinu posljedica koje su proistekle iz njegova djelovanja, odnosno propuštanja, dok stavak 3. istog članka navodi da ako se udjeli dužnika ne mogu utvrditi, na svakog pada jednak dio, osim ako pravičnost zahtijeva da se u konkretnom slučaju drukčije odluči.
13. Slijedom navedenoga, na utvrđeno činjenično stanje, sud je pravilno primijenio materijalno pravo, kada je tuženika obvezao na povrat polovice iznosa isplaćenog oštećenom.
14.1. U odnosu na žalbene navode tuženika, treba navesti kako je sud, suprotno navodima tužitelja pravilno i potpuno utvrdio činjenično stanje, odnosno utvrdio je kako je oštećeni posjedovao valjanu vozačku dozvolu za upravljanje mopedom, u trenutku nesreće je nosio zaštitnu kacigu, moped je bio tehnički ispravan sa ispravnim gumama (što sve proizlazi iz zapisnika Ministarstva unutarnjih poslova), dok je, s druge strane, pas u vlasništvu tuženika bez nadzora istrčao na cestu, uslijed čega je došlo do nesreće koja je i dovela do stradavanja oštećenika.
14.2. Stoga se ne mogu prihvatiti tvrdnje tuženika kako bi odgovornost tužitelja (kao poslodavca oštećenog) za nastanak nesreće bila veća od njegove (kao vlasnika opasne stvari-psa).
15. Pravilna je i odluka o troškovima postupka koja je zasnovana na odredbi članka 154. stavak 1. ZPP-a, u svezi s odredbom članka 155. ZPP-a.
16. Kako nisu ostvareni žalbeni navodi tuženika, niti je prvostupanjski sud počinio bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. na koje ovaj sud temeljem odredbe članka 365. stavak 2. ZPP-a pazi po službenoj dužnosti, trebalo je na temelju odredbe članka 368. stavak 1. ZPP-a, odbiti žalbu kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu, a kako je i odlučeno u izreci.
Split, 29. rujna 2022.
Predsjednica vijeća:
Nediljka Radić, v. r.
