REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U BJELOVARU

Stalna služba u Pakracu

Pakrac, Trg pape Ivana Pavla II br.1.

Poslovni broj: Ref 33 Pr-44/2019-34

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Bjelovaru, Stalna služba u Pakracu, po sucu ovoga suda Dobrili Krajnović, u pravnoj stvari tužitelja A. F., O.:, P. B. T. 23, P., zastupane po punomoćnici M. P., odvjetnici iz Z., i po punomoćniku Z. V., odvjetniku iz Z., protiv tuženika T. L.- S. bolnica za medicinsku rehabilitaciju, M. T. 13, L., O.:, zastupanog po punomoćnicama iz Z. odvjetničkog ureda S. O. i N. O. iz P., radi isplate razlike plaće (radni spor), nakon javne glavne rasprave održane 2. rujna 2022., u nazočnosti punomoćnika tužitelja i punomoćnika tuženika, 29. rujna 2022. javno uz objavljivanje,

p r e s u d i o  j e

I Nalaže se tuženiku, T. L. – S. bolnica za medicinsku rehabilitaciju, O.:, M. T. 13, L., da tužiteljici A. F., O.: , P. B. T. 23, P., isplati razlike manje isplaćenih plaća u iznosu od 2.270,29 kuna / 301,32 eura[1] bruto zajedno s pripadajućom zateznom kamatom, tekućom:

- za prosinac 2013., na iznos od 248,47 kuna / 32,98 eura[1] od 15.01.2014.,

- za siječanj 2014., na iznos od 237,66 kuna / 31,54 eura[1] od 15.02.2014.,

- za ožujak 2014., na iznos od 7,48 kuna / 0,99 eura[1] od 15.04.2014.,

- za travanj 2014., na iznos od 169,35 kuna / 22,48 eura[1] od 15.05.2014.,

- za svibanj 2014., na iznos od 2,80 kuna / 0,37 eura[1] od 15.06.2014.,

- za lipanj 2014., na iznos od 90,21 kuna / 11,97 eura[1] od 15.07.2014.,

- za srpanj 2014., na iznos od 3,92 kuna / 0,52 eura[1] od 15.08.2014.,

- za kolovoz 2014., na iznos od 227,54 kuna / 30,20 eura[1] od 15.09.2014.,

- za rujan 2014., na iznos od 9,52 kuna / 1,26 eura[1] od 15.10.2014.,

- za listopad 2014., na iznos od 133,27 kuna / 17,69 eura[1] od 15.11.2014.,

- za prosinac 2014., na iznos od 286,87 kuna / 38,07 eura[1] od 15.01.2015.,

- za siječanj 2015., na iznos od 93,53 kuna / 12,41 eura[1] od 15.02.2015.,

- za ožujak 2015., na iznos od 5,77 kuna / 0,77 eura[1] od 15.04.2015.,

- za travanj 2015., na iznos od 176,57 kuna / 23,43 eura[1] od 15.05.2015.,

- za svibanj 2015., na iznos od 3,16 kuna / 0,42 eura[1] od 15.06.2015.,

- za lipanj 2015., na iznos od 249,40 kuna / 33,10 eura[1] od 15.07.2015.,

- za srpanj 2015., na iznos od 62,19 kuna / 8,25 eura[1] od 15.08.2015.,

- za kolovoz 2015., na iznos od 32,66 kuna / 4,33 eura[1] od 15.09.2015.,

- za listopad 2015., na iznos od 151,37 kuna / 20,09 eura[1] od 15.11.2015.,

- za prosinac 2015., na iznos od 8,00 kuna / 1,06 eura[1] od 15.01.2016.,

- za siječanj 2016., na iznos od 7,15 kuna / 0,95 eura[1] od 15.02.2016.,

- za listopad 2018., na iznos od 63,40 / 8,41 eura[1] kuna od 15.11.2018., do 31.07.2015. godine prema eskontnoj stopi H. narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za pet postotnih poena, a od 01.08.2015 do isplate po stopi koja se obračunava za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, sve u roku 15 dana, osim za isplatu zatezne kamate na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanih u gore navedenim bruto iznosima.

II Nalaže se tuženiku, T. L. – S. bolnica za medicinsku rehabilitaciju, O.:, M. T. 13, L., da tužiteljici A. F., O.:, P. B. T. 23, P., naknadi parnični trošak ovog postupka u iznosu 4.978,90 kn / 660,81 eura[1] , zajedno s pripadajućom zateznom kamatom, po stopi koja se obračunava za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena tekućom od dana presuđenja pa do isplate, sve u roku od 15 dana isplatom na račun primitka za stranke O. društva V. & P. j.t.d. otvoren kod Z. banke d.d., broj računa: H., poziv na broj:103-233-18.

Obrazloženje

1. Tužitelj A. F., O.:, P. B. T. 23, P., podnio je tužbu 31. prosinca 2019. protiv tuženika S. bolnice za medicinsku rehabilitacije L., M. T. 13, radi isplate.

U. tužbi navodi da je tužitelj zaposlen kod tuženika na radnom mjestu medicinske sestre, da je radni odnos tužitelja reguliran Z. o radu (N. 93/14 i 127/17 - dalje: Z.), internim pravilnikom poslodavca K. ugovorom za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja (N. 126/11, 88/13 i 143/13, dalje K. zdravstva) i temeljnim K. ugovorom za službenike i namještenike u javnom službama (NN 141/12, 150/13 i 24/17, u

daljnjem tekstu T. K.). R. tužitelja organiziran je u raznim oblicima (smjene, turnusi i ostalo) pa je zbog takve organizacije rada u svakom mjesecu u spornom razdoblju ostvario veliki broj prekovremenih stati. P. tužitelja je regulirana u čl.47. K. zdravstva i čl.51. T. kolektivnog ugovora. O. K. zdravstva u čl.51., 57. i 59, a T. K. u čl.54 propisuje dodatke i uvećanje za osnovnu plaću tužitelja koji se obračunavaju i isplaćuju za svaki efektivno odrađeni sat od osnovne vrijednosti istog. T. je od 1. prosinca 2013. do dana podnošenja tužbe kao medicinska sestra ostvarila pravo na povećanu plaću jer je radila u otežanim uvjetima (čl.85. ranije Z.-a - N. 149/09, 61/11, 82/12, 73/13 i sadašnjeg Z.-a u čl.94. – N. 91/14 i 127/17). U. tom vremenskom razdoblju odredbom čl.65. K. zdravstva (88/13) koji je bio na snazi od 1. lipnja 2013. do 30. studenog 2013.

propisano je da radniku u djelatnosti zdravstva i zdravstvenog osiguranja na pojedinim radnim mjestima i poslovima kod kojih postoje posebni uvjeti rada pripada radniku pravo na dodatak na plaću i 25% na radnom mjestu I. vrste, a odredbom čl.57. K. zdravstva (N. 143/13 u primjeni od 1. prosinca 2013.) propisano je da radniku u djelatnosti zdravstva i zdravstvenog osiguranja na pojedinim radnim mjestima i poslovima kod kojih postoje posebni uvjeti rada pripada pravo na dodatak na plaću i 25% za radno mjesto I. vrste. T. u navedenom spornom razdoblju nije tužitelju isplaćivao dodatak 25% zbog otežanih uvjeta rada na sve sate koje je odradila već samo na dio odrađenih sati. T. je u vremenskom periodu važenja D. i K. zdravstva koji je zaključen 1. listopada 2015. ostvario pravo na dodatak za iznimnu odgovornost za život i zdravlje ljudi. Č. 59.a D. i K. (N. 96/15) propisuje da iznimno od čl.59. ovog U. zbog iznimne odgovornosti za život i zdravlje ljudi i ostali ljudi i ostali zdravstveni radnici i nezdravstveni radnici koji sudjeluju u procesu dijagnostike i liječenja ostvaruju dodatak na plaću u iznosu od 4% od osnovne plaće. T. tužitelju od 1.listopada 2015. nije isplaćivao dodatak za iznimnu odgovornost za život i zdravlje ljudi na osnovnu plaću za sve odrađene sate već je navedeni dodatak isplaćivao samo za jedan dio odrađenih sati, a tužiteljica je radila u redovnom i prekovremeno radu. O. da je tuženik pogrešno obračunavao i isplaćivao plaće tužitelju po naprijed navedenim osnovama, posljedično je pogrešno isplaćivao i naknadu plaće za vrijeme godišnjeg odmora. T. nije platio prekovremeni rad ostvaren na dane državnih blagdana i praznika. S. navedenom tuženik je isplatio umanjenje plaće za razdoblje od 1.12.2013. do dana podizanja tužbe na način da u navedenom periodu nije plaćao dodatak na otežane uvjete rada na osnovnu plaću za sve sate koje je tužitelj odradio u otežanim uvjetima u prekovremenom radu već samo za one koje je odradila u redovnom radu iako je tužitelji i u redovnom i u prekovremenom radu radio u otežanim uvjetima čime je povrijedio tužiteljevo pravo iz čl.86. Z.-a iz 2009. i pravo iz čl.94. Z.-a koji na snazi od 7. kolovoza 2014., a povezano s čl.67. K. zdravstva (N. 126/11), čl.65. K. zdravstva (N. 88/13) i čl.57. st.2. temeljnog K. (N./12). U. navedeno razdoblju tuženik nije plaćao dodatke za iznimnu odgovornost za život i zdravlje ljudi na osnovnu plaću za sve sate koje je tužitelj odradio u prekovremenom radu iako je i u redovnom i u prekovremenom radu radio na poslovima na kojima ima iznimnu odgovornost za život i zdravlje ljudi čime je povrijeđeno tužiteljičino pravo iz čl.86. Z.-a

iz 2009. i čl.94. koji je na snazi od 7. kolovoza 2014 u svezi članaka 69. K. zdravstva (N. 136/11) i čl.66. (N. 88/13 ) i čl.59 temeljnog K. (N. 143/12) zbog čega je tužitelju isplaćena plaća u umanjenom iznosu.

B. da su podaci o rasporedu rada i obliku rada vidljivi samo na evidencijama rada, a radi se o dokumentaciji kojom raspolaže tuženik, tužitelj nije u mogućnosti postaviti određen tužbeni zahtjev pa predlaže da sud temeljem čl.186 b Z. o parničnom postupku donese rješenje: N. se tuženiku da u roku od 15 dana u spis dostavi:

-tužiteljevu evidenciju rada za period od 1.12.2013. pa do dana dostave, - platne liste tužiteljice od 1.12.2013. pa do dana dostave.

T. će sukladno čl.186.b. Zakona o parničnom postupku po pribavi navedene dokumentacije i nakon provedenog financijskog vještačenja na ranije specificirane okolnosti, urediti tužbeni zahtjev i predložiti sudu da donese presudu: N. se tuženiku S. bolnica za medicinsku rehabilitaciju L. O.: M. T. 13, L. da tužitelju A. F., O.: P. B. T. 23, P., na ime razlike plaće, isplati mjesečne iznose čija se točna visina ima utvrditi provođenjem financijskog knjigovodstvenog vještačenja uz pripadajuću zateznu kamatu tekuću od svakog 16.og u mjesecu za prethodni mjesec i to po stopi koja se određuje za svako polugodište u visini eskontne stope H. narodne banke koja je vrijedila zadnjeg polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećane za pet postotnih poena do 31. srpnja 2015., a od 1. kolovoza 2015. pa do isplate sa zateznom kamatom tekućom po stopi koja se određuje uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za pet postotnih poena, sve u roku od 8 dana.

N. se tuženiku da tuženiku da tužitelju plati parnični trošak zajedno s pripadajućom zateznom kamatom tekućom od dana donošenja presude pa isplate uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, sve u roku od 8 dana.

2. U podnesku od 19. svibnja 2022., nakon provedenog knjigovodstveno-financijskog vještačenja od 22. ožujka 2021. i dopune vještačenja od 2. svibnja 2022. tužitelj je postavio određeni tužbeni zahtjev koji glasi:

Nalaže se tuženiku, T. L. – S. bolnica za medicinsku rehabilitaciju, O.:, M. T. 13, L., da tužiteljici A. F., O.:, P. B. T. 23, P., isplati razlike manje isplaćenih plaća u iznosu od 2.270,29 kuna bruto zajedno s pripadajućom zateznom kamatom, tekućom:

- za prosinac 2013., na iznos od 248,47 kuna od 15.01.2014.,

- za siječanj 2014., na iznos od 237,66 kuna od 15.02.2014.,

- za ožujak 2014., na iznos od 7,48 kuna od 15.04.2014.,

- za travanj 2014., na iznos od 169,35 kuna od 15.05.2014.,

- za svibanj 2014., na iznos od 2,80 kuna od 15.06.2014.,

- za lipanj 2014., na iznos od 90,21 kuna od 15.07.2014.,

- za srpanj 2014., na iznos od 3,92 kuna od 15.08.2014.,

- za kolovoz 2014., na iznos od 227,54 kuna od 15.09.2014.,

- za rujan 2014., na iznos od 9,52 kuna od 15.10.2014.,

- za listopad 2014., na iznos od 133,27 kuna od 15.11.2014.,

- za prosinac 2014., na iznos od 286,87 kuna od 15.01.2015.,

- za siječanj 2015., na iznos od 93,53 kuna od 15.02.2015.,

- za ožujak 2015., na iznos od 5,77 kuna od 15.04.2015.,

- za travanj 2015., na iznos od 176,57 kuna od 15.05.2015.,

- za svibanj 2015., na iznos od 3,16 kuna od 15.06.2015.,

- za lipanj 2015., na iznos od 249,40 kuna od 15.07.2015.,

- za srpanj 2015., na iznos od 62,19 kuna od 15.08.2015.,

- za kolovoz 2015., na iznos od 32,66 kuna od 15.09.2015.,

- za listopad 2015., na iznos od 151,37 kuna od 15.11.2015.,

- za prosinac 2015., na iznos od 8,00 kuna od 15.01.2016.,

- za siječanj 2016., na iznos od 7,15 kuna od 15.02.2016.,

- za listopad 2018., na iznos od 63,40 kuna od 15.11.2018.,

do 31.07.2015. godine prema eskontnoj stopi H. narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za pet postotnih poena, a od 01.08.2015 do isplate po stopi koja se obračunava za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, sve u roku 15 dana, osim za isplatu zatezne kamate na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanih u gore navedenim bruto iznosima.

N. se tuženiku, T. L. – S. bolnica za medicinsku rehabilitaciju, O.: , M. T. 13, L., da tužiteljici A. F., OIB: , P. B. T. 23, P., naknadi parnični trošak ovog postupka u iznosu kojeg utvrdi sud, zajedno s pripadajućom zateznom kamatom, po stopi koja se obračunava za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena tekućom od dana presuđenja pa do isplate, sve u roku od 15 dana."

3. U. odgovoru na tužbu danom tuženik se usprotivio tužbi i tužbenom zahtjevu. U bitnom navodi da je točno da je tužitelj zaposlen kod tuženika na mjestu medicinske sestre sa srednjom stručnom spremom, da radi na poslovima medicinske sestre u njezi na bolesničkim odjelima, da je rad organiziran kao smjenski rad, u turnusima ili dežurstvu ili pripravnosti, da se osnovna plaća obračunava i isplaćuje temeljem čl.2. Uredbe o nazivima radnih mjesta i koeficijenata složenosti poslova u javnim službama temeljem čl.2. Uredbe o nazivima radnih mjesta i koeficijentima složenosti poslova u javnim službama (NN 25/13, 72/13, 151/13, 9/14, 40/14, 51/14, 77/14, 87/14, 120/14, 147/14, 151/14, 11/15, 32/15, 38/15, 60/15, 76/15, 83/15, 112/15, 122/15, 19/17, 122/17, 9/18 i 57/18), a dodaci na plaću temeljem K. ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja (N. 88/13, 143/13, 96/15 i 29/18). U. skladu s č.2. U., za medicinsku sestru srednje stručne spreme na radnom mjesto 3.vrste utvrđen je koeficijent 1,018, a prema čl.55. važećeg K. ugovora za radno mjesto medicinske sestre na bolničkim odjelima (N. 29/189 utvrđen je dodatak za radno mjesto od 14 %, a član. 58 (N. 29/18) utvrđen je dodatak 4% (iznimna odgovornost za život i zdravlje ljudi). N. isti način utvrđeni su dodaci na plaću ranijim K. ugovorima. (N. 88/13, 143/13, 96/15 i 29/189. Č. 65. K. ugovora (N. 88/13) na koji se poziva tužiteljica taksativno navodi radna mjesta i postotke za svako radno mjesto za koje pripada odgovarajući dodatak. T. ne radi na odjelima i drugim zdravstvenim službama I. vrste točka 1. za koji pripada dodatak 25% niti takve jedinice i radna mjesta kod tuženika postoje. T. ostvaruje pravo na dodatak na plaću zdravstveni radnicima na bolničkim odjelima u visini od 10% što je tuženik uredno obračunavao i isplatio (radna mjesta I.. i I.. vrste točka 6. navedenog K. ugovora). I. vrijedi za dodatke propisane čl.57. K. (N. 143/13) prema kojem tužitelj ostvaruje pravo na dodatak na plaću od 14% (radna mjesta I.., I.. i I.. vrste točka 5. navedenog K. ugovora-medicinska sestra na bolničkom odjelima) S. navedeno vrijedi i prema D. i K. za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja (N. 96/15) uz izmjenu utvrđenu člankom 5. koji dodaje novi dodatak od 4% ( iznimna odgovornost za život i zdravlje ljudi ) što je tuženik uredno obračunavao i isplatio pa tužitelj ni u kom slučaju nema pravo na dodatak na 25 %. P. se obračunava i isplaćuje prema navedenoj U. o koeficijentima složenosti, kolektivnom ugovoru i dnevnoj evidenciji radnog vremena kroz jedinstveni sustav C. obračuna plaća. I. evidencije radnog vremena nije vidljiv ostvaren prekovremeni rad. N. je da je tužitelj u dane blagdana radio prekovremeno. O. o radnom vremenu tuženika propisano je da se rad na bolničkim odjelima na koje je tužiteljica raspoređena odvija u smjenskom radu, kontinuirano kroz tri smjene, sve dane u tjednu. Č. V.. U. o radu između tužitelja i tuženika propisano je da se raspored radnog vremena tužitelja utvrđuje O. o radnom vremenu, 8 sati dnevno i 40 sati tjedno. Č. 50. V. K. (N. 29/18), a tako i prethodnim K. ugovorima: "sati odrađeni prema redovitom rasporedu radnog vremena na blagdan ili neradni dan u smislu Z. o blagdanima i neradnim danima i dan U. evidentiraju kao redovni rad i ubrajaju u mjesečnu satnicu. T. je uredno obračunato povećanje plaće za rad blagdanom, subotom, nedjeljom, noću, u drugoj smjeni, itd. s K. ugovorom. T. osporava i visinu i osnovu tužbenog zahtjeva. T. nije prije podnošenja stupnjevite tužbe od tuženika tražio dokumentaciju pa nisu ispunjeni zakonom propisani uvjeti za podnošenje stupnjevite tužbe (čl.186.b. st.3. Z. o parničnom postupku) pa se tužena protivi stupnjevitoj tužbi i predlaže da sud istu odbaci. T. smatra da je tužitelju isplatila sva potraživanja po osnovu prava iz radnog odnosa, da je tužbeni zahtjev neosnovan pa predlaže da sud odbije tužbu i tužbeni zahtjev.

4. Rješenjem o izvođenju dokaza sud je naložio stalnom sudskom vještaku J. R.. dipl. oec., iz D. da izračuna visinu neisplaćenog dijela plaće tužitelja za utuženo razdoblje od 1. prosinca 2013. do kraja 2018. po osnovi dodataka na plaću pobliže navedenih u tužbi.

5. U nalazu i mišljenju od 22. ožujka 2021. sudski vještak je između ostalog utvrdio da je za vrijeme čitavog perioda (od 2013. pa do prosinca 2018.) tuženik tužitelju obračunavao i isplaćivao dodatak na posebne uvjete rada u visini od 14 %, u periodu od listopada 2015. pa do prosinca 2018., da je tuženik tužitelju obračunavao i isplaćivao dodatak za iznimnu odgovornost za život i zdravlje ljudi u visini od 4%, a u broj radnih sati za obračun dodataka tuženik nije uračunavao sate godišnjeg odmora, da se satnica za mjesec dobije dijeljenjem mjesečne osnovice za obračun plaće s brojem sati iz mjesečnog fonda, da je tuženik obračunavao dodatak na posebne uvjete rada i dodatak za iznimnu odgovornost za život i zdravlje ljudi na sve evidentirane sate redovitog rada, da je vidljivo da je u postupku sporna visina dodataka za posebne uvjete rata jer tužitelj smatra da je u obračunima plaća trebala biti primijenjena stopa dodataka na plaću u visini od 25 % te da smatra da dodataka na posebne uvjete rada i dodatak za iznimnu odgovornost za život i zdravlje nisu obračunati na sve sate rada.

V. navodi da pod pretpostavkom da tužitelj ima pravo na dodatak za posebne uvjete rada u visini od 25 %, neisplaćeni dio plaće za razdoblje od 1. prosinca 2013. do 31. prosinca 2018. po osnovi spornih dodataka na plaću (dodatak na posebne uvjete rada i dodatak zbog odgovornosti za život i zdravlje ljudi), po osnovi razlike obračunate naknade za godišnji odmor i razlike obračunate naknade za bolovanje do 42 dana, ukupno iznosi 37.080,97 kn u bruto iznosu (sve po mjesecima kako je prikazano u nalazu).

6. Tužena nije imala prigovor na nalaz i mišljenje ističući da su tužitelju obračunati i isplaćeni dodaci za posebne uvjete rada, da je isplaćena plaća za redovni rad, prekovremeni rad, godišnji odmor i rad blagdanom te svi dodaci na koje ima pravo temeljem zakonskih i podzakonskih akata.

7. Tužitelj prigovara nalazu vještaka. I. da se u nalazu ne vidi izračun rada na blagdan koji pada od ponedjeljka do petka, odnosno za vrijeme radnog tjedna, da je pravni stav (čl.58., st.4. K. ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja iz 2013.) da bi rad blagdanom i neradnim danom ulazio u isključivo redovnu satnicu (obzirom da tuženik evidentira rad blagdanom) protivan je odredbama Z. o radu i Z. o blagdanima, spomendanima i neradnim danima u R. H. jer odredbe tih kongentnih propisa propisuju da su blagdani i neradni dani te da samim tim radnik u navedene dane nije dužan raditi. N. tumačenje i evidentiranje blagdana i neradnih dana kao redovnog rada i ubrajanja u redovnu mjesečnu satnicu dovodi do diskriminacije radnika koji u navedene dane rade u odnosu na one koji u te dane ne rade. P. tumačenjem odredbi K. kao i Z. Z. povjerenstva za tumačenje K., osobito zaključka 153, tuženik dovodi tužitelja u poziciju da kada tužitelj radi

na blagdan, tada mora odraditi više sati mjesečno (unutar redovnog mjesečnog fonda sati rada) da bi mu se nakon toga priznao prekovremeni rad u odnosu na ostale radnike koji u dane blagdana nisu radili, da tuženik pogrešno tumačeći važeće propise i odredbe K. te zaključak 153, zapravo zanemaruje odlučnu činjenicu da rad na blagdan povećava broj radnih sati na tjednoj i mjesečnoj razini, sve ovisno koliko je tužitelj sati odradio na blagdane, da je točno da iz zaključka 153. ne proizlazi da je rad blagdanom automatski i prekovremeni rad, ali da to tužitelj ni ne tvrdi. R. ostvaren na blagdan koje je evidentiran nije sam po sebi prekovremeni rad, već će taj rad na blagdan generirati prekovremeni rad u slučaju kada ukupan mjesečni broj sati rada tužitelja prelazi mjesečni fond radnih sati u tom mjesecu. T. predlaže da se ispravi nalaz i mišljenje sukladno iznijetim navodima.

8. Sud je dopisom poslovni broj: Pr-44/2019-19 od 20. listopada 2021. strankama ukazao na O. V. R. H. o isplati razlike iznosa uvećanjem plaće za prekovremeni rad radnicima u djelatnosti zdravstva i zdravstvenog osiguranja (N. novine 101/2012) kojom se predviđa zdravstvenim radnicima isplatiti pripadajuće dodatke po kolektivnom ugovoru i za sate ostvarene u prekovremenom radu za što su osigurana novčana sredstva u državnom proračunu i u pogledu čega zdravstveni radnici trebaju pristupiti sklapanju sporazuma s radnicima. I. dopisom istaknuto je da je u praksi V. suda R. H. (odluke donesene u revizijskim postupcima pokrenutim od strane K. Z. i K. S. M., npr. u predmetu posl. broj: R.-517/2021) zauzeto stajalište o pravilnom tumačenju i primjeni K. ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja (dalje:K./13) u pogledu pitanja obračuna plaća za (prekovremeni) rad blagdanom. K. odluke V. suda R. H. ono je riješeno na način da se od stupanja na snagu K. ugovora, odnosno od 1. prosinca 2013. primjenjuje tumačenje odrede čl.51. st.10. K./13 doneseno po zajedničkom povjerenstvu za tumačenje kolektivnog ugovora pod brojem 148., a prema kojemu mjesečni fond radnih sati čini umnožak radnih dana ( bez subota, nedjelja, blagdana) i osam sati, a od dana 21. prosinca 2015. kada je tumačenje broj 148 izmijenjeno (stavljeno izvan snage) tumačenjem broj 153., redovni mjesečni fond radnih sati treba računati kao umnožak radnih dana (bez subota i nedjelja) i osam sati te je sud pozvao stranke da pristupe mirnom rješenju spora.

9. S. nisu izvijestile sud o postizanju sporazuma sukladno O. V. R. H. (N. n., broj 101/2021) pa je sud odredio izvođenje dokaza dopunskim vještačenjem jer je tek u nedavnim odlukama V. suda R. H. donesenim nakon što je u ovom parničnom postupku već provedeno vještačenje drugačijom metodom obračuna naloživši sudskom vještaku da nalaz i mišljenje od 22. ožujka 2021. dopuni u pogledu pitanja obračuna plaća (prekovremeni rad blagdanom) na način da se od stupanja na snagu K. ugovora, odnosno od 1. prosinca 2013. primjenjuje tumačenje odredbe čl.51., st.10. K./13 doneseno po Z. povjerenstvu za tumačenje K. ugovora pod brojem 148 prema kojemu mjesečni fond radnih sati čini umnožak radnih dana (bez subota, nedjelja i blagdana) i osam sati, a od 21. prosinca 2015. kada je tumačenje broja 153 izmijenjeno (stavljeno izvan snage), tumačenjem broja 153 redovni mjesečni fond radnih sati treba računati kao umnožak radnog dana (bez subota i nedjelja) i osam sati.

10. U. dopuni nalaza i mišljenja od 2. svibnja 2022., a sukladno uputi suda sudski vještak utvrdio je da je neisplaćeni dio plaće tužitelja za razdoblje od 1. prosinca 2013. do 31. prosinca 2018. ukupno iznosi 2.270,29 kn.

11. Stranke nisu prigovarale dopuni nalaza i mišljena vještaka .

12. Tuženik se nije usprotivio tužbenom zahtjevu postavljenom u podnesku tužitelja od 19. svibnja 2022., nije prigovarao matematičkom izračunu tužiteljevog potraživanja za utuženo razdoblje.

13. Tijekom ovog postupka V. R. H. donijela je O. o isplati razlike uvećanja plaće za prekovremeni rad radnicima u djelatnosti zdravstva i zdravstvenog osiguranja (N. n., broj 101/2021) kojom

je predviđeno zdravstvenim radnicima isplatiti pripadajuće dodatke po kolektivnom ugovoru i za sate ostvarene u prekovremenom radu za što su osigurana novčana sredstva u državnom proračunu i u pogledu čega zdravstvene ustanove trebaju pristupiti sklapanju sporazuma s radnicima, unatoč tome stranke u ovom parničnom postupku nisu postigle sporazum.

14. Na glavnoj raspravi izvedeni su dokazi:

- pročitane su isprave: obračunske isprave za isplatu plaće tužitelja, ugovor o radu, rješenje o rasporedu na radna mjesta i plaći službenika i namještenika, provedeno je knjigovodstveno-financijsko vještačenje po stalnom sudskom vještaku J. R. iz D..

15. Tužbeni zahtjev postavljen u podnesku od 19. svibnja 2022. je osnovan.

16. Sud je najprije odlučio o prigovoru tuženika da je tužbeni zahtjev postavljen protivno odredbi čl.186., st.3. Z. (Tužitelj od tuženika nije zatražio potrebnu dokumentaciju pa nema uvjeta za stupnjevitu tužbu.):

17. U predmetnom slučaju tuženik osporava tužbu u cijelosti (i osnovu i visinu) pa tužitelj ne može postaviti određen i jasan tužbeni zahtjev prije nego što sud izvede dokaz financijskim vještačenjem na temelju podataka kojima u cijelosti raspolaže tuženik te se stoga od tuženika, uz dokumentaciju koju je tužitelj priložio, mogu tražiti i svi drugi potrebni dokumenti (koje je tuženik tijekom postupka za potrebe izvođenja financijskog vještačenja i dostavio), a tužitelj nakon izvedenog dokaza vještačenjem postavio jasan i određen tužbeni zahtjev. S. sud smatra da su ostvarene pretpostavke iz odredbe čl.186., st.3. i čl.325. st.1. Z. za podnošenje stupnjevite tužbe pa nije odbacio tužbu tužitelja.

18. Spornih činjeničnih pitanja nije bilo.

19. Stranke su imale različita stajališta o pravnom pitanju je li tužitelju trebalo priznati i u plaću uračunati kolektivnim ugovorom predviđene dodatke (za otežane uvjete rada, za iznimnu odgovornost za život i zdravlje pacijenata) za sve odrađene sate, pa i za sate prekovremenog rada kao i o visini tih dodataka (postotku) koji pripada medicinskim sestrama za radno mjesto medicinske sestre na bolničkom liječenju, te slijedom toga tužitelju pravilno obračunata i ispaćena plaća za godišnji odmor.

20. Vezano za navedeno pravno pitanje G. odjel V. suda R. H. sa sjednice od 9. prosinca 2019. zauzeo je slijedeće pravno shvaćanje: Z. r. z. v. v. K. u. z. d. i. z. o. (.N. novine", broj 143/13 i 96/15, dalje K.) koji u redovnom radu imaju pravo na uvećanje plaće za posebne uvjete rada iz čl. 57 K. i pravo na uvećanje plaće za iznimnu odgovornost za život i zdravlje ljudi iz čl.59. K., imaju pravo na te dodatke (kumulativno) i za sate ostvarene u prekovremenom radu". T., kroz recentne odluke V. suda R. H. donesene u revizijskim postupcima (npr. u predmetu poslovni broj: R.- 517/2021) zauzeto je pravno stajalište o pravilnom tumačenju i primjeni K./13 u pogledu pitanja obračuna plaće (za prekovremeni) rad blagdanom, na način da se od stupanja na snagu K. ugovora, odnosno od 1. prosinca 2013. primjenjuje tumačenje odredbe čl.51., st.10. K./13 doneseno po Z. povjerenstvu za tumačenje K. ugovora pod brojem 148., a prema kojemu mjesečni fond radnih sati čini umnožak radnih dana (bez subota, nedjelja i blagdana) i osam sati, a od 21. prosinca 2015. kada je tumačenje 148. I. (stavljeno izvan snage) tumačenjem broja 153., redovni mjesečni fond radnih sati treba računati kao umnožak radnih dana (bez subota i nedjelja) i osam sati.

21. I ovaj sud smatra da KU ugovor treba tumačiti na izloženi način , odnosno da pravo na ugovorene dodatke pripada kumulativno, dakle i za ste prekovremenog rada, a također dijeli i izloženo stajalište o metodologiji obračuna plaće za (prekovremeni) rad blagdanom.

22. P. od stajališta da tužitelju pravo na ugovorene dodatke pripada kumulativno, dakle i za sate prekovremenog rada i to s obzirom na njegovo radno mjesto, dodatak za posebne uvjete rata u visini od 14 % (koji tuženik obračunavao za cijelo utuženo razdoblje) i dodatak za iznimnu odgovornost za život i zdravlje ljudi u visini od 4% (koji tuženik obračunavao od listopada 2015), provedeno je knjigovodstveno- financijsko vještačenje, a sud je u cijelosti prihvatio nalaz i mišljenje vještaka jer je provedeno stručno, savjesno, sveobuhvatno i objektivno, a kako je već istaknuto ni tuženik na njega nije imao primjedbe u dijelu samog izračuna.

23. Slijedom izloženog pravnog stajališta zaključeno je da je tuženik u utuženom razdoblju isplatio tužitelju plaće neosnovano umanjene za iznose navedene u pisanom nalazu i mišljenju sudskog vještaka što je posljedica pogrešnog tumačenja odredaba K. i obračuna u C. obračunu plaća pa tužitelj osnovano zahtjeva isplatu tih iznosa – ukupno 2.270,29 kn (u bruto iznosu sukladno odredbi čl.433.a Z.) zajedno sa zakonskim zateznim kamatama (osim na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanih u mjesečnim bruto iznosima) obračunatima po stopi određenoj u čl.29., st.2. Z. o obveznim odnosima (N. n., broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 i 29/18 - dalje ZOO), tekućima od dospijeća pojedinih plaća u tom razdoblju.

24. Zbog toga je presuđeno kao i izreci kao pod točkom I. izreke.

25. S obzirom na uspjeh tužitelja u parnici odluka o naknadi parničnih troškova iz točke II. izreke presude donesena je temeljem odredbe čl.154., st.1. ZPP.

26. Potrebnima u smislu odredbe čl.155. Z. ocijenjeni su od strane tužitelja zatraženi troškovi i to: za sastav tužbe i tri obrazložena podneska, zastupanje na ročištu 2. rujna 2022. (5 x 250,00 kn= 1.250,00 kn), te pdv-e u ukupnom iznosu od 312,50 kn. T. su priznati i troškovi preporučene H. pošiljke za podnesak od 17.6.2019. (12,50 kn), trošak vještačenja u ukupnom iznosu od 3.400,00 kn, trošak bankarske usluge od 9.9.2019. (1,90 kn), trošak bankarske usluge od 15.3.2022. (3,00 kn), odnosno tužitelju su priznati ukupni troškovi u iznosu od 4.978,90 kn .

27. Tužitelju nisu priznati troškovi za sastav podneska od 9.9.2019. jer taj trošak nije bio potreban (navedenim podneskom tužitelj izvještava da je platio traženi predujam i dostavlja uz podnesak potvrdu o plaćenom predujmu), za sastav podneska od 16.3.2022. jer taj podnesak nije bio potreban za provođenje postupka (navedenim podneskom tužitelj izvještava da je platio troškove dopunskog vještačenja te analizira revizijske odluke V. suda R. H. iznoseći svoje stavove), za sastav troškovnika jer taj podnesak nije bio potreban s obzirom da je troškovnik predan na ročištu na kojem je glavna rasprava i zaključena pa je zahtjev tužitelj mogao iznijeti i na ročištu, za zastupanje na ročištu radi objave presude jer tužitelj nije bio nazočan navedenom ročištu, te trošak preporučene pošiljke za podnesak od 9.9.2019. jer sud nije priznao niti trošak sastava navedenog podneska. S. je odbio i zahtjev tužitelja da kamata na trošak vještačenja teče od dana plaćanja vještačenja. T. stoga što su parnični troškovi pa tako i trošak vještačenja za stranku nastali donošenjem odluke suda o priznanju parničnih troškova. (točka II. izreke presude)

Pakrac, 29. rujna 2022.

S U D A C:

DOBRILA KRAJNOVIĆ

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba nadležnom županijskom sudu. Žalba se podnosi putem ovog suda u 3 primjerka u roku od 15 dana računajući od dana održavanja ročišta za objavu i uručenje presude u odnosu na one stranke koje su o tom ročištu obaviještene, dostave prijepisa presude u odnosu na one stranke koje o tom ročištu nisu obaviještene.

DNA:

1. odvjetničko društvo V. & partneri j.t.d. , Z., B. 7/I.

2. Z. odvjetnički ured S. O. i N. O., P., P. P. 5/13

3. P. uprava, P. - po pravomoćnosti (čl.433.a st.2. ZPP)