- 1 -              Revd 4284/2023-2

 

 

 

 

 

Broj: Revd 4284/2023-2

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

 

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Ivana Vučemila, predsjednika vijeća, Jasenke Žabčić, članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, te Marine Paulić, Dragana Katića i mr. sc. Senije Ledić, članova vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice D. G., OIB: ..., iz J., koju zastupa punomoćnik A. D., odvjetnik u J., protiv tuženika A. G., OIB: ..., iz J., kojeg zastupa punomoćnik V. V., odvjetnik u R., i po protutužbi tuženika, radi isplate i naknade štete, odlučujući o prijedlogu i dopuni prijedloga tuženika za dopuštenje revizije protiv dijela presude Županijskog suda u Bjelovaru broj Gž-266/2021-2 od 18. ožujka 2021., kojom je djelomično potvrđena i djelomično preinačena presuda Općinskog suda u Splitu broj P-3105/2019 od 24. rujna 2020., u sjednici održanoj 19. ožujka 2024.,

 

 

r i j e š i o   j e:

 

Prijedlog za dopuštenje revizije i dopuna prijedloga se odbijaju.

 

 

Obrazloženje

 

1. Tuženik podnio je prijedlog i dopunu prijedloga za dopuštenje revizije protiv dijela presude Županijskog suda u Bjelovaru broj  Gž-266/2021-2 od 18. ožujka 2021., kojom je djelomično potvrđena i djelomično preinačena presuda Općinskog suda u Splitu broj P-3105/2019 od 24. rujna 2020., pozivom na odredbu čl. 385.a st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11-proč. tekst, 25/13, 28/13, 89/14, 79/19, 80/22 i 114/22 - dalje: ZPP).

 

2. Na prijedlog nije odgovoreno.

 

3. Prijedlog i dopuna nisu osnovani.

 

4. Postupajući sukladno odredbi čl. 387. ZPP-a, ovaj sud je ocijenio da naznačena pitanja nisu važna u smislu čl. 385.a ZPP-a.

 

5. Tuženik predlaže da mu se dopusti podnošenje revizije zbog pitanja:

 

"1) Da li (činjenično) pitanje glede visine minimalne mjesečne najamnine za pojedinu nekretninu predstavlja, ili može predstavljati, općepoznatu činjenicu koju ne treba dokazivati, pa da tužitelj nije dužan predlagati, a parnični sud provoditi bilo kakve (adekvatne) dokaze na okolnost visine minimalne mjesečne najamnine?

2) Da li parnični sud može temeljiti svoju odluku na dokazima koji nisu predloženi, a niti su izvedeni na glavnoj raspravi?

3) Da li parnični sud čini povredu načela slobodne ocjene dokaza koje proizlazi iz članka 8. Zpp-a, kao i načelo jednakosti oružja, ako kao dokaz prihvati mišljenje vještaka koji ne raspolaže stručnim znanjem za određena stručna pitanja?

4) Da li dolazi do povrede načela neposrednosti i kontradiktornosti postupka te načela jednakosti oružja stranaka (a time u svezi i prava na pošteno suđenje), ukoliko nižestupanjski sudovi ne obavijeste stranke o tome da neku činjenicu smatraju općepoznatom, te im takvim postupkom onemoguće da se o tome izjasne, pa da i eventualno dokazuju suprotno (da činjenica nije općepoznata)?".

 

6. Odgovor na prvo pitanje o tome što može predstavljati općepoznatu činjenicu ovisi o okolnostima svakog pojedinog slučaja pa priloženim odlukama (Županijskog suda u Varaždinu broj Gž-1720/2018-2 od 22. listopada 2018., ovog suda broj Rev-184/2006-2 od 27. ožujka 2007., i Ustavnog suda RH broj U/III/1427/2018 od 19. rujna 2018.) tuženik nije dokazao postojanje neujednačene prakse sudova o tom pitanju, zbog čega pitanje nije važno za osiguranje jedinstvene primjene materijalnog prava.

 

7. Naznačujući drugo i treće pitanje tuženik polazi od procesne pretpostavke koja nije ostvarena jer iz priloženih presuda i isprava priloženih uz prijedlog ne proizlazi da je sud odluku temeljio na dokazima koji nisu predloženi ni izvedeni na glavnoj raspravi (drugo pitanje), niti je o visini izgubljene dobiti (minimalne najamnine) odlučio na temelju nalaza i mišljenja vještaka (treće pitanje).

 

8. Za četvrto naznačeno pitanje tuženik nije dao razloge važnosti pozivajući se na neujednačenu praksu sudova, već se pozvao na pravnu teoriju, čime zapravo samo ističe prigovor postojanja bitne povrede odredaba parničnog postupka. Stoga ni ovo pitanje, posebno u situaciji kad tuženik tijekom postupka nije posebno osporavao visinu najamnine koju je tužiteljica zahtijevala, nije važno za odluku o sporu niti za ujednačavanje sudske prakse.

 

9. Slijedom iznesenog, kako naznačena pitanja nisu važna u smislu odredbe čl. 385.a ZPP-a za odluku u sporu, valjalo je na temelju odredbe čl. 389.b st. 1. ZPP-a riješiti kao u izreci.

 

Zagreb, 19. ožujka 2024.

                                          Predsjednik vijeća:

                                          Ivan Vučemil, v.r.