REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 2423/2017-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Mirjane Magud predsjednice vijeća, Đura Sesse člana vijeća i suca izvjestitelja, Ljiljane Hrastinski Jurčec članice vijeća, mr. sc. Dražena Jakovine člana vijeća i Goranke Barać-Ručević članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Fero-Term d.o.o. iz Donjeg Stupnika, Gospodarska 17, OIB: 69638067216, kojeg zastupa punomoćnica Jadranka Mitrović, dipl. iur., protiv tuženika EU iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Martin Lukin, odvjetnik u Zagrebu, radi isplate, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Županijskog suda u Bjelovaru poslovni broj Gž-1869/2015-3 od 18. travnja 2017., kojom je djelomično preinačena i djelomično ukinuta presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-7414/13-11 od 12. prosinca 2014., u sjednici održanoj 28. rujna 2022.,

p r e s u d i o  j e:

I. Prihvaća se revizija tužitelja te se preinačava presuda Županijskog suda u Bjelovaru poslovni broj Gž-1869/2015-3 od 18. travnja 2017. u dijelu kojim je uvažena žalba tuženika i preinačena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-7414/13-11 od 12. prosinca 2014. na način da je odbijen tužbeni zahtjev u dijelu kojim je naloženo tuženiku da tužitelju plati iznos 11.167,44 kn sa zakonskom zateznom kamatom na taj iznos (dio točke I. izreke), tako da glasi:

Odbija se žalba tuženika kao djelomično neosnovana i potvrđuje se presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-7414/13-11 od 12. prosinca 2014. u dijelu točke I. izreke u dijelu kojim je naloženo tuženiku platiti tužitelju iznos 11.167,44 kn sa zakonskim zateznim kamatama tekućim na iznos 9.275,17 kn od 26. listopada 2010. do isplate i na iznos 1.892,27 kn od 22. rujna 2010. do isplate.

II. Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju trošak sudske pristojbe na reviziju u iznosu od 800,00 kn, u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom suđeno je:

"I. Nalaže se tuženiku LU iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], isplatiti tužitelju Fero-term d.o.o., Donji Stupnik, Gospodarska 17, OIB: 69638067216, iznos od 13.846,01 kn, sa zateznom kamatom tekućom:

- na iznos od 9.275,17 kn od dana 26.10.2010.g. do isplate,

- na iznos od 1.892,27 kn od dana 22.09.2010.g. do isplate, te

- na iznos od 2.678,57 kn od dana 11.12.2010.g. do isplate, s tim da se stopa zatezne kamate određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za osam postotnih poena, kao i naknaditi tužitelju parnični trošak ovog postupka u iznosu od 1.000,00 kn, sve u roku od 15 dana.

II. Odbija se zahtjev tuženika za naknadom parničnog troška ovog postupka."

2. Drugostupanjskom presudom i rješenjem odlučeno je:

"Žalba tuženika djelomično se odbija kao neosnovana, a djelomično uvažava pa se presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj P-7414/13-11 od 12. prosinca 2014.:

- preinačuje u dijelu kojim je naloženo tuženiku da tužitelju plati iznos od 11.167,44 kn sa zakonskom zateznom kamatom na taj iznos (dio točke I. izreke) i u tom dijelu se tužbeni zahtjev odbija,

- ukida u dijelu kojim je naloženo tuženiku da tužitelju plati iznos od 2.678,57 kn sa zakonskom zateznom kamatom (dio točke I. izreke) i u odluci o parničnom trošku (točka II. izreke) i u tom dijelu se predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje."

3. Protiv presude suda drugoga stupnja tužitelj je podnio reviziju pozivom na odredbu čl. 382. st. 2. t. 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13 i 89/14 – dalje: ZPP), navodeći da reviziju podnosi zbog pravnih pitanja koja su važna za odluku u sporu, te da je riječ o pitanju o kojem je revizijski sud u istovrsnim predmetima već zauzeo pravno shvaćanje, a da je pobijana odluka utemeljena na shvaćanju koje nije podudarno s tim shvaćanjem.

4. Odgovor na reviziju nije podnesen.

5. Revizija je osnovana.

6. Prema odredbi čl. 382. st. 2. ZPP u slučajevima u kojima se ne može podnijeti revizija iz čl. 382. st. 1. ZPP, stranke mogu podnijeti reviziju protiv drugostupanjske presude ako odluka u sporu ovisi o rješenju nekoga materijalnopravnog ili postupovnopravnog pitanja važnog za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, kako se to primjerice navodi u točkama 1. do 3. čl. 382. st. 2. ZPP.

6.1. Odredbom čl. 382. st. 3. ZPP propisano je da u reviziji iz čl. 382. st. 2. ZPP stranka treba određeno naznačiti pravno pitanje zbog kojeg je reviziju podnijela uz određeno navođenje propisa i drugih važećih izvora prava koji se na pitanje odnose te izložiti razloge zbog kojih smatra da je postavljeno pravno pitanje važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.

7. U podnesenoj izvanrednoj reviziji tužitelj je u suštini postavio pitanje: Ima li prekid zastare prema glavnom dužniku učinjen vjerovnikovim podnošenjem zahtjeva Financijskoj agenciji radi prisilne naplate temeljem bjanko zadužnice isti pravni učinak i prema jamcu-platcu u smislu odredbe čl. 126. st. 3. Zakona o obveznim odnosima, odnosno je li tužiteljevim podnošenjem zahtjeva Financijskoj agenciji radi prisilne naplate temeljem bjanko zadužnice protiv glavnog dužnika prekinuto zastarijevanje i u odnosu na jamca-platca?

7.1. Tužitelj se u reviziji obrazlažući razloge važnosti postavljenih pitanja poziva na revizijske odluke Rev-278/2009-2 od 1. travnja 2009. i Rev 1007/07-2 od 4. prosinca 2007., te na odluku Županijskog suda u Varaždinu poslovni broj Gž-4873/14-2 od 6. srpnja 2016.

8. Na temelju odredbe čl. 392.a st. 2. ZPP ovaj sud je ispitao pobijanu presudu samo u dijelu u kojem se pobija revizijom i samo zbog pitanja koja su važna za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni zbog kojih pitanja je revizija podnesena i koja su u njoj određeno naznačena kao takva uz pozivanje na propise i druge izvore prava koji se na ta pitanja odnose.

9. Ispitujući dopuštenost revizije u skladu s navedenim odredbama ovaj sud je ocijenio da je pravno pitanje zbog kojeg je revizija podnesena važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni i da je stoga revizija dopuštena.

10. Predmet spora u revizijskom stupnju postupka je zahtjev tužitelja za isplatu iznosa 11.167,44 kn koje potraživanje se odnosi na tražbinu tužitelja prema tuženiku (iz trgovačkog ugovora o prometu robe i usluga) iz ugovora o kupoprodaji robe od 18. listopada 2010.

11. Sudovi su utvrdili:

- da se tuženik potpisivanjem ugovora o kupoprodaji robe od 18. listopada 2010., kao jamac-platac obvezao tužitelju, kao vjerovniku za dugove glavnog dužnika društva Žil-Promet d.o.o. iz Zagreba za poslovnu 2010. godinu,

- da je račun u iznosu 9.275,17 kn dospio 26. listopada 2010., račun u iznosu 1.892,27 kn da je dospio 21. studenoga 2010., te račun u iznosu 2.678,57 kn da je dospio 11. prosinca 2010.,

- da je tuženik u svojstvu direktora društva Žil-Promet d.o.o. iz Zagreba, kao glavnog dužnika izdao 11. srpnja 2007. i 26. veljače 2009. dvije bjanko zadužnice svaku na iznos do 50.000,00 kn za korist tužitelja kao vjerovnika,

- da je tužitelj pokušao naplatiti svoje potraživanje (u ukupnom iznosu 14.881,12 kn) prema glavnom dužniku Žil-promet d.o.o. podnošenjem 11. siječnja 2011. zahtjeva za naplatu FINA-i na temelju bjanko zadužnice,

- da je navedeni dug dužnika Žil-promet d.o.o. prisilnim putem naplaćen samo djelomično, a da ostatak duga nije naplaćen zbog neprekidne blokade računa dužnika Žil-promet d.o.o. od 13. siječnja 2011.,

- da je tužitelj tužbu protiv tuženika koja nosi datum 11. prosinca 2013., koja je na sudu prvog stupnja zaprimljena 18. prosinca 2013., uputio putem pošte preporučenom pošiljkom,

- da je tuženik istaknuo prigovor zastare potraživanja.

11.1. Na temelju navedenih utvrđenja sud prvog stupnja je ocijenio da, s obzirom da se u ovom predmetu potraživanje tužitelja odnosi na tražbinu iz trgovačkog ugovora o prometu robe i usluga, da se primjenjuje trogodišnji zastarni rok iz čl. 228. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 53/05, 41/08 i 125/11 – dalje: ZOO), pa s obzirom da je tužitelj pokušao naplatiti svoje potraživanje prema glavnom dužniku stavljanjem zahtjeva za naplatu na temelju zadužnice FINA-i dana 11. siječnja 2011., da je na temelju odredbe čl. 241. ZOO-a dana 11. siječnja 2011. došlo do prekida zastare, pa da je stoga neosnovan prigovor zastare tuženika. Zbog navedenog je prihvatio tužbeni zahtjev za isplatu utuženog iznosa.

11.2. Međutim, drugostupanjski sud je u dijelu kojim je prihvaćen tužbeni zahtjev za isplatu iznosa 11.167,44 kn preinačio prvostupanjsku presudu i u tom dijelu odbio tužbeni zahtjev ocjenjujući da je pogrešan zaključak suda prvog stupnja da je došlo do prekida zastare prema tuženiku time što je tužitelj pokušao naplatiti svoje potraživanje prema glavnom dužniku Žil-Promet d.o.o. stavljanjem zahtjeva za naplatu na temelju zadužnice FINA-i dana 11. siječnja 2011.

11.3. Naime, drugostupanjski sud je, pozivajući se na odredbu čl. 51. st. 1. ZOO zaključio da prema toj zakonskoj odredbi prekid zastarijevanja prema dužniku Žil- Promet d.o.o. nema učinak prema tuženiku kao solidarnom dužniku, pa s obzirom da tužba nosi datum 11. prosinca 2013., te da je tužba na sudu prvog stupnja primljena 18. prosinca 2013., drugostupanjski sud je zaključio da je nastupila zastara potraživanja za iznos 9.275,17 kn i za iznos 1.892,27 kn koji iznosi su dospjeli za naplatu tijekom mjeseca studenoga 2010., pa da je zastara za te iznose nastupila u studenom mjesecu 2013.

12. Ocjena je ovog suda da izraženi stav drugostupanjskog suda nije pravilan. 13. Naime, nije sporno da je u postupku utvrđeno da se tuženik kao jamac platac obvezao tužitelju kao vjerovniku za dugove glavnog dužnika Žil-promet d.o.o. za 2010., da je tuženik u svojstvu direktora glavnog dužnika izdao dvije bjanko zadužnice za korist tužitelja kao vjerovnika, kao i to da je tužitelj pokušao naplatiti svoje potraživanje u iznosu 14.881,12 kn od glavnog dužnika Žil-promet d.o.o. podnošenjem 11. siječnja 2011. zahtjeva FINA-i protiv glavnog dužnika za naplatu tog potraživanja na temelju bjanko zadužnice od 11. srpnja 2007.

14. Tijekom postupka i u revizijskom stupnju postupka je sporno je li nastupila zastara potraživanja tužitelja, odnosno je li podnošenjem zahtjeva FINI protiv glavnog dužnika (Žil-promet d.o.o.) radi prisilne naplate potraživanja tužitelja temeljem bjanko zadužnice došlo do prekida zastarijevanja i u odnosu na tuženika kao jamca-platca iz Ugovora o kupoprodaji robe od 18. listopada 2010., kao i to djeluje li navedena radnja tužitelja poduzeta radi naplate potraživanja od glavnog dužnika kojom dolazi do prekida zastarijevanja u odnosu na glavnog dužnika, jednako i prema tuženiku kao jamcu-platcu, tj. dolazi li navedenom radnjom tužitelja do prekida zastarijevanja i u odnosu na tuženika kao jamca-platca.

15. Ovdje je radi potpunog odgovora na postavljeno pitanje potrebno u nastavku naglasiti kako slijedi.

15.1. Odredbom čl. 183.a st. 1. Ovršnog zakona ("Narodne novine" broj 57/96, 29/99, 42/00, 173/03, 194/03, 88/05 i 121/05 – dalje: OZ), a koji je bio na snazi u vrijeme izdavanja bjanko zadužnice iz 2007., propisano je dužnik može ispravom na kojoj je javno ovjerovljen njegov potpis dati suglasnost da se radi naplate tražbine čiji će iznos biti naknadno upisan u ispravi zaplijene svi njegovi računi kod banke te da se novčana sredstva s tih računa, u skladu s njegovom izjavom sadržanom u toj ispravi, izravno s računa isplate vjerovniku koji je određen u ispravi ili koji će naknadno biti u nju upisan (bjanko zadužnica). Takva isprava izdaje se u jednom primjerku. Stavkom 2. istoga članka propisano je da ispravu iz stavka 1. ovoga članka s naknadno upisanim iznosom tražbine i podacima o vjerovniku banci dostavlja vjerovnik s učincima dostave pravomoćnoga sudskog rješenja o ovrsi, neposredno u prijamnom uredu banke, preporučenom pošiljkom s povratnicom ili preko javnoga bilježnika. Dostavom te isprave zapljenjuje se tražbina po računu i prenosi se na vjerovnika.

15.2. Odredbom čl. 183.a st. 3. OZ propisano je da se odredbe članka 183. stavka 2. te 4. do 8. tog Zakona primjenjuju na odgovarajući način i na bjanko zadužnicu, a odredbom čl. 183. st. 7. OZ propisano je da isprave iz stavka 1. i 2. tog članka imaju svojstvo ovršnih isprava na temelju kojih se može tražiti ovrha protiv dužnika ili jamaca plataca na drugim predmetima ovrhe.

15.3. Prema odredbi čl. 2. Zakona o provedbi ovrhe na novčanim sredstvima ("Narodne novine" broj 91/10 i 112/12 – dalje: ZPONS) ovrhu na novčanim sredstvima na temelju tog Zakona provode Financijska agencija (u daljnjem tekstu: Agencija), Hrvatska narodna banka i banke, a odredbom čl. 33. ZPONS propisano je da će osnove za plaćanje donesene u ovršnim postupcima pokrenutima prije 1. siječnja 2011. Agencija izvršavati prema propisima koji su važili u vrijeme pokretanja postupka. Prema odredbi čl. 36. ZPONS od 1. siječnja 2011. na provedbu ovrhe na novčanoj tražbini ovršenika i osiguranja prethodnim i privremenim mjerama te na postupak izvansudske ovrhe uređene Ovršnim zakonom ("Narodne novine" broj 57/96, 29/99, 173/03, 194/03, 151/04, 88/05 i 67/08) i Općim poreznim zakonom ("Narodne novine" broj 147/08) odgovarajuće se primjenjuju odredbe toga Zakona, a posebno pri dostavi rješenja o ovrsi, traženju podataka o računima i štednim ulozima ovršenika, određivanju ovrhe na novčanoj tražbini ovršenika, provedbi ovrhe po računima ovršenika, provedbi ovrhe po zadužnici, odgovornosti u provedbi ovrhe i redoslijedu naplate, a odredbom čl. 37. ZPONS propisano je da navedene odredbe stupaju na snagu od 1. siječnja 2011.

15.4. Nadalje, odredbom čl. 104. ZOO propisano je da se ugovorom o jamstvu jamac obvezuje prema vjerovniku da će ispuniti valjanu i dospjelu obvezu dužnika, ako to ovaj ne učini, odredbom čl. 105. ZOO propisano da ugovor o jamstvu obvezuje jamca samo ako je izjavu o jamčenju učinio u pisanom obliku, a odredbom čl. 111. st. 3. ZOO propisano je da ako se jamac obvezao kao jamac platac, odgovara vjerovniku kao glavni dužnik za cijelu obvezu i vjerovnik može zahtijevati njezino ispunjenje bilo od glavnog dužnika bilo od jamca ili od obojice u isto vrijeme.

15.5. Prema odredbi čl. 241. ZOO zastara se prekida podnošenjem tužbe i svakom drugom vjerovnikovom radnjom poduzetom protiv dužnika pred sudom ili drugim nadležnim tijelom radi utvrđivanja, osiguranja ili ostvarenja tražbine.

15.6. Odredbom čl. 126. st. 1. ZOO propisano je da zastarom obveze glavnog dužnika zastarijeva i obveza jamca, a stavkom 3. istog članka propisano je da prekid zastare tražbine prema glavnom dužniku djeluje i prema jamcu samo ako je do prekida došlo nekim postupkom vjerovnika pred sudom protiv glavnog dužnika.

16. U konkretnom slučaju nije sporno među strankama da su tražbine po računima tužitelja dospjele i to za iznos 9.275,17 kn 26. listopada 2010., te za iznos 1.892,27 kn 21. studenoga 2010., kao i to da je tužitelj pokušao naplatiti svoje potraživanje prema glavnom dužniku provedbom ovrhe na novčanim sredstvima ovršenika (glavnog dužnika) podnošenjem zahtjeva za naplatu FINI na temelju bjanko zadužnice, koja u smislu odredbe čl. 183.a OZ ima učinak pravomoćnog rješenja o ovrsi. Stoga, s obzirom da je postupak naplate protiv glavnog dužnika podnošenjem zahtjeva tužitelja za naplatu na temelju zadužnice FINA-i podnesen 11. siječnja 2011. (dakle, dva do tri mjeseca nakon što je predmetno potraživanje tužitelja dospjelo), unutar roka zastare, to je navedenom radnjom u odnosu na glavnog dužnika došlo do prekida zastare u smislu čl. 241. ZOO.

17. Nadalje, s obzirom na utvrđenje da je tuženik jamac-platac, jer se isti potpisom ugovora o kupoprodaji robe od 18. listopada 2010. obvezao kao jamac-platac tužitelju kao vjerovniku za dugove glavnog dužnika nastale tijekom 2010., to slijedom toga tuženik odgovara vjerovniku kao i glavni dužnik u smislu odredbe čl. 111. st. 3. ZOO.

17.1. Pri tom, činjenica da je tužitelj protiv glavnog dužnika Žil-promet d.o.o. pokrenuo zakonom propisani postupak provedbe ovrhe na novčanim sredstvima glavnog dužnika u smislu odredbe čl. 183.a OZ u vezi sa čl. 2. i čl. 36. ZPONS na temelju bjanko zadužnice (a koja isprava ima učinak pravomoćnog rješenja o ovrsi), podnošenjem zahtjeva FINI 11. siječnja 2011., a koja radnja prema ocjeni ovog suda ima značaj pokretanja postupka vjerovnika pred sudom protiv glavnog dužnika u smislu odredbe čl. 126. st. 3. ZOO, to je kao posljedica navedene radnje vjerovnika nastupio prekid zastare i prema tuženiku kao jamcu-platcu.

17.2. U suprotnom kada bi se pojam pokretanja postupka pred sudom tumačio bukvalno i usko, to bi značilo da bi vjerovnik bio u nepovoljnijem položaju glede pitanja prekida zastare prema solidarnom dužniku kada je pokrenuo postupak naplate svoje tražbine izvan sudskog postupka makar mu taj put pravne zaštite nije niti moguć što je s pozicije pravne sigurnosti i jednakosti svih pred zakonom nedopušteno.

17.3. Da je tome tako proizlazi i iz pravnog shvaćanja Vrhovnog suda Republike Hrvatske izraženog u odlukama poslovni broj Rev-3231/2016-2 od 15. siječnja 2020., Rev-1133/2020-2 od 2. veljače 2021. i dr. prema kojem (imajući u vidu odredbe čl. 183. st. 1. i 7. i čl. 178. st. 1. i 5. OZ): "...S obzirom na citirane zakonske odredbe, opravdano se postavlja pitanje svrhe parničnog postupka pokrenutog radi naplate potraživanja koje je osigurano zadužnicom i/ili javnobilježnički ovjerovljenom ispravom kojom je dana suglasnost zaplijene plaće odnosno drugog stalnog novčanog primanja.

Naime, cilj pokretanja parničnog postupka je ishođenje ovršne isprave na temelju koje bi vjerovnik mogao prisilno naplatiti svoje potraživanje, a u konkretnom slučaju vjerovnik već raspolaže takvom ispravom. Štoviše, u smislu odredbe članka 183. stavak 1., odnosno članka 178. stavak 2. OZ, u konkretnom slučaju vjerovnik raspolaže ispravama koje imaju i jači pravni učinak od sudske odluke kao ovršne isprave (učinak pravomoćnog rješenja o ovrsi u odnosu na tražbine ovršenika po računu).

Drugim riječima, u području pravne zaštite ne postiže se veća učinkovitost pravomoćnom i ovršnom presudom u odnosu na dana sredstva osiguranja, pa je u pravu revident kada ističe da ne postoji pravni interes tužitelja za traženje kondemnatorne pravne zaštite od suda ako već raspolaže ovršnom ispravom koja mu omogućava ostvariti identičnu pravnu korist.

Naime, prema shvaćanju ovog suda, i u slučaju kada vjerovnik već raspolaže ovršnom ispravom koja sama po sebi nema značenje pravomoćno presuđene stvari niti sudske nagodbe, ali mu omogućava da ostvari onu pravnu korist koju u osnovi želi postići tražeći kondemnatornu zaštitu, onda tužitelju nedostaje pravni interes za podnošenje (kondemnatorne) tužbe."

18. Slijedom svega navedenog, odgovor na postavljeno pitanje glasi: u situaciji kada vjerovnik na temelju bjanko zadužnice podnese protiv glavnog dužnika zahtjev za naplatu potraživanja FINA-i u smislu odredbe čl. 183.a OZ u vezi sa čl. 2. i 36. ZPONS, te u situaciji ako se vjerovniku za obvezu glavnog dužnika ugovorom obvezala treća osoba kao jamac-platac, u takvoj situaciji se pokretanjem postupka provedbe ovrhe protiv glavnog dužnika na njegovim novčanim sredstvima podnošenjem zahtjeva FINI za naplatu na temelju bjanko zadužnice (koja ima učinak pravomoćnog rješenja o ovrsi), prekida zastara ne samo u odnosu na glavnog dužnika u smislu odredbe čl. 241. ZOO, već i u odnosu prema jamcu-platcu u smislu odredbe čl. 126. st. 3. ZOO, s obzirom da podnošenje zahtjeva protiv glavnog dužnika FINI za naplatu potraživanja na temelju bjanko zadužnice (u smislu odredbe čl. 183.a OZ u vezi sa čl. 2. i čl. 36. ZPONS), predstavlja vjerovnikovu radnju koja ima značaj pokretanja postupka vjerovnika pred sudom protiv glavnog dužnika radi ostvarenja potraživanja.

19. Stoga, a s obzirom da je radi naplate potraživanja protiv glavnog dužnika podnošenjem zahtjeva tužitelja FINA-i 11. siječnja 2011. došlo do prekida zastare i u odnosu na tuženika, te s obzirom da je tužba u ovom predmetu zaprimljena na prvostupanjskom sudu 18. prosinca 2013. (dakle unutar zastarnog roka) to je u konkretnom slučaju drugostupanjski sud pogrešno primijenio materijalno pravo kada je preinačio prvostupanjsku presudu u pobijanom dijelu i u tom dijelu odbio tužbeni zahtjev, pogrešno zaključujući da prekid zastarijevanja prema glavnom dužniku nema učinak prema tuženiku kao solidarnom dužniku, pa da pokušajem naplate svojeg potraživanja prema glavom dužniku stavljanjem zahtjeva tužitelja za naplatu na temelju zadužnice FINI nije došlo do prekida zastare prema tuženiku kao jamcu- platcu iz Ugovora o kupoprodaji robe od 18. listopada 2010.

20. Zbog navedenog je valjalo prihvatiti reviziju tužitelja i na temelju odredbe čl. 395. st. 1. ZPP te odlučiti kao u izreci presude (točka I. izreke).

21. Odluka o trošku pod točkom II. izreke ove presude temelji se na odredbi čl. 166. st. 1. i 2. ZPP u vezi čl. 155. ZPP, slijedom čega je naloženo tuženiku platiti tužitelju trošak sudske pristojbe na reviziju u iznosu 800,00 kn (sukladno odredbi čl. 4. t. 1. i čl. 36. st. 2. Zakona o sudskim pristojbama i Tbr. 3. t. 1. u vezi s Tbr. 1. t. 1. Tarife sudskih pristojbi ("Narodne novine" broj 74/95., 57/96., 137/02., 26/03., 125/11., 112/12. i 157/13.), pri tom uzimajući u obzir da je preinačenjem drugostupanjske presude tužitelj s revizijom uspio u ovom sporu.

22. Zbog svega navedenog, odlučeno je kao u izreci ove presude.

Zagreb, 28. rujna 2022.

Predsjednica vijeća:

Mirjana Magud