REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Rev 2327/2019-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Đura Sesse predsjednika vijeća, Mirjane Magud članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Ljiljane Hrastinski Jurčec članice vijeća, mr. sc. Dražena Jakovine člana vijeća i Goranke Barać-Ručević članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja ZŠ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Ivan Milanović, odvjetnik u Umagu, protiv tuženika Javna vatrogasna postrojba Umag, [adresa], OIB: 60697768115, kojeg zastupa punomoćnica Jasna Stupavsky-Stella, odvjetnica u Umagu, radi utvrđenja nedopuštenosti otkaza, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Županijskog suda u Rijeci broj Gž R- 466/2018-2 od 7. studenoga 2018., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Puli-Pola broj Pr-166/15-28 od 18. travnja 2018., u sjednici održanoj 28. rujna 2022.,
p r e s u d i o j e :
Revizija tužitelja se odbija.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskom presudom je suđeno:
„I Odbija se u cijelosti tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:
Utvrđuje se da Odluka o otkazu Ugovora o radu s ponudom novog Ugovora, klasa: 112-01/15-01/01, Ur. br. 2105/05-15-15-46 od 20. travnja 2015. godine tuženika JAVNE VATROGASNE POSTROJBE UMAG, sa sjedištem u [adresa], nije dopuštena i da radni odnos tužitelja ZŠ iz [adresa], kod tuženika JAVNE VATROGASNE POSTROJBE UMAG, sa sjedištem u [adresa], nije prestao, te se nalaže tuženiku JAVNOJ VATROGASNOJ POSTROJBI UMAG, sa sjedištem u [adresa], da vrati tužitelja ZŠ iz [adresa], na rad na poslove voditelja vatrogasnog odjeljenja, prema Ugovoru o radu na neodređeno vrijeme klasa: 112-02/11-01/07, Ur. br. 2105/05-11-07 od 01. rujna 2011. godine, u roku od 8 dana.
II Nalaže se tužitelju da tuženiku naknadi prouzročene troškove parničnog postupka u iznosu od 2.500,00 kuna u roku od 8 dana.
III Odbija se tužitelj sa zahtjevom za naknadu parničnog troška u cijelosti.“
2. Drugostupanjskom presudom je odbijena žalba tužitelja kao neosnovana i potvrđena je prvostupanjska presuda. Odbijen je zahtjev tužitelja za naknadu troškova žalbenog postupka kao neosnovan.
3. Protiv drugostupanjske presude tužitelj je podnio reviziju iz odredbe članka 382. stavak 1. točka 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13 i 89/14 - dalje: ZPP) zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava, s prijedlogom da Vrhovni sud Republike Hrvatske reviziju prihvati i ukine pobijanu presudu, te predmet vrati na ponovno suđenje, uz naknadu troškova revizije.
4. Tuženik nije odgovorio na reviziju.
5. Revizija nije osnovana.
6. Sukladno odredbi članka 392.a stavak 1. ZPP revizijski sud ispituje pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem je ona pobijana revizijom i samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.
7. Suprotno revizijskim navodima pobijana presuda sadrži razloge o odlučnim činjenicama, ti razlozi nisu nejasni niti proturječni, a niti suprotni stanju spisa (izvedenim dokazima i ispravama koje se nalaze u spisu), zbog čega nema nedostataka zbog kojih se ne može ispitati. Stoga se nije ostvario istaknuti revizijski razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP.
7.1. Navodi kojima tužitelj dovodi u pitanje utvrđenja sudova nižeg stupnja o razlozima otkazivanja ugovora o radu, odnosno kojima ističe da tuženik nije dokazao razloge koji bi opravdavali dani mu otkaz ugovora o radu, u biti su samo prigovori činjenične naravi kojima iznosi svoju ocjenu izvedenih dokaza - koja je različita od ocjene na kojoj je osporena odluka zasnovana, a kako se drugostupanjska presuda ne može pobijati pozivom na pogrešno i nepotpuno utvrđeno činjenično stanje (članak 385. ZPP), te navode ne može razmatrati ni ovaj sud.
8. Predmet spora je zahtjev tužitelja na utvrđenje da nije dopuštena tuženikova Odluka o otkazu ugovora o radu s ponudom izmijenjenog ugovora od 20. travnja 2015., da radni odnos tužitelja kod tuženika nije prestao, te vraćanje tužitelja na rad na poslove voditelja vatrogasnog odjeljenja.
9. Prvostupanjski sud je utvrdio, a ta je utvrđenja prihvatio i drugostupanjski sud:
- da je tužitelj bio zaposlen kod tuženika na temelju Ugovora o radu sklopljenog 1. rujna 2011. na neodređeno vrijeme, na poslovima voditelja vatrogasnog odjeljenja,
- da je odredbom članka 6. Ugovora o radu regulirana plaća tužitelja sukladno Kolektivnom ugovoru tuženika koji je u to vrijeme bio na snazi,
- da se tuženik financira dijelom sredstvima iz državnog proračuna u omjeru od 70%, a dijelom u omjeru od 30% sredstvima osnivača tuženika i to gradova [adresa] i [adresa] te općina [adresa] i [adresa],
- da su navedeni gradovi i općine kao osnivači tuženika tijekom 2014. smanjili sredstva za financiranje tuženika, da je zbog tih okolnosti Kolektivni ugovor tuženika otkazan te nakon isteka otkaznog roka od tri mjeseca prestao važiti nakon čega je Upravno vijeće tuženika 16. prosinca 2014. donijelo novi Pravilnik o radu koji je donijet u zakonito provedenom postupku nakon savjetovanja sa sindikatom, a kojim Pravilnikom je visina plaće radnicima tuženika utvrđena u manjem iznosu, kao i ostala materijalna prava, a sve zbog manjih sredstava u financiranju tuženika od strane navedenih gradova i općina,
- da je tuženik 20. travnja 2015. donio Odluku o otkazu ugovora o radu s ponudom novog (izmijenjenog) ugovora o radu kojim je plaća tužitelja utvrđena u nižem iznosu, kao i ostala materijalna prava sukladno novodonesenom Pravilniku o radu,
- da tužitelj izmijenjeni Ugovor o radu nije potpisao.
10. U situaciji kada je Kolektivni ugovor koji je bio na snazi u vrijeme sklapanja Ugovora o radu s tužiteljem (2011. godine) prestao važiti i u situaciji kada je tuženik nakon provedenog savjetovanja sa sindikatom (članak 150. stavak 1. Zakona o radu „Narodne novine“ broj 93/14 – dalje: ZR) donio novi Pravilnik o radu kojim su, sukladno raspoloživim novčanim sredstvima utvrđene plaća i ostala materijalna prava tuženikovih radnika u manjem opsegu od onog koji su radnici imali prema ranije važećem Kolektivnom ugovoru, u takvim okolnostima, sudovi nižeg stupnja zaključuju da je tuženik kao poslodavac bio ovlašten tužitelju ponuditi izmijenjeni ugovor o radu u odnosu na visinu plaće i ostala materijalna prava, sukladno novom Pravilniku o radu. Naime, sudovi nižeg stupnja zaključuju da se radilo o poslovnoj odluci tuženika kao poslodavca, koja je u ovom slučaju opravdana i utemeljena na novodonesenom Pravilniku o radu. Stoga se radi o opravdanim poslovno uvjetovanim razlozima za otkaz u smislu odredbe članka 115. stavak 1. točka 1. ZR koje je tuženik, kao poslodavac dokazao u smislu odredbe članka 135. stavak 1. ZR. 11. Shvaćanje drugostupanjskog suda prihvaća i ovaj sud.
12. Prema odredbi članka 115. stavak 1. točka 1. ZR poslodavac može otkazati ugovor o radu uz propisani ili ugovoreni otkazni rok (redoviti otkaz) ako za to ima opravdani razlog, u slučaju ako prestane potreba za obavljanjem određenog posla zbog gospodarskih, tehničkih ili organizacijskih razloga (poslovno uvjetovani otkaz).
13. Postojanje opravdanog razloga za otkaz u smislu odredbe članka 135. stavak 3. ZR mora dokazati poslodavac.
14. Odredbom članka 123. stavak 1. ZR propisano je da se odredbe ovog Zakona koje se odnose na otkaz, primjenjuju se i na slučaj kada poslodavac otkaže ugovor o radi i istovremeno predloži radniku sklapanje ugovora o radu pod izmijenjenim uvjetima (otkaz s ponudom izmijenjenog ugovora).
15. Autonomno je pravo poslodavca da organizira proces rada ili organizaciju svoga poslovanja prema svojim potrebama i mogućnostima.
16. Svaki slučaj otkazivanja ugovora o radu valja individualizirati - jer odluka o dopuštenosti otkaza ugovora o radu ovisi o okolnostima konkretnog slučaja, a budući je tuženik dao tužitelju otkaz ugovora o radu upravo zbog donošenja Pravilnika o radu kojima su sukladno raspoloživim novčanim sredstvima utvrđena plaća i ostala materijalna prava tuženikovih radnika u manjem opsegu od onog koji su radnici imali prema ranijem važećem Kolektivnom ugovoru, koji je zakonito prestao važiti, tuženik je imao opravdani razlog za redoviti - poslovno uvjetovani otkaz. Stoga su sudovi nižeg stupnja u okolnostima konkretnog slučaja pravilno zaključili da je tuženik u smislu odredbe članka 115. stavak 1. ZR dokazao opravdanost razloga za takvu odluku (članak 135. stavak 3. ZR).
17. Kako ne postoje razlozi zbog kojih je revizija izjavljena, to je na temelju odredbe članka 393. ZPP reviziju tužitelja valjalo odbiti kao neosnovanu.
Zagreb, 28. rujna 2022.
Predsjednik vijeća:
Đuro Sessa
