REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 3592/2019-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Željka Glušića predsjednika vijeća, Renate Šantek članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Željka Šarića člana vijeća, dr. sc. Ante Perkušića člana vijeća i Željka Pajalića člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja-protutuženika ZŽ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupaju punomoćnici Željko Petrišić i Lovro Zovko odvjetnici u Zajedničkom odvjetničkom uredu u Zagrebu, protiv tuženice-protutužiteljice ČŽ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnik Josip Jelić, odvjetnik u Bjelovaru, radi utvrđenja prava vlasništva i predaje u posjed, odlučujući o reviziji tužitelja- protutuženika protiv presude i rješenja Županijskog suda u Zadru broj Gž-2845/15-2 od 20. rujna 2016., kojom je potvrđena presuda i rješenje Općinskog suda u Benkovcu (sada Općinskog suda u Zadru, Stalna služba u Benkovcu) broj P-1043/15 od 3. rujna 2015., u sjednici održanoj 28. rujna 2022.,

p r e s u d i o  j e :

Revizija podnesena protiv dijela drugostupanjske presude kojim je potvrđena prvostupanjska presuda u dijelu kojim je odbijen tužbeni zahtjev tužitelja- protutuženika, odbija se kao neosnovana.

r i j e š i o  j e :

Revizija podnesena protiv dijela drugostupanjske presude kojim je potvrđena prvostupanjska presuda u dijelu kojim je prihvaćen protutužbeni zahtjev i protiv rješenja kojim je odlučeno o troškovima postupka odbacuje se kao nedopuštena.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja suđeno je:

"I. Odbija se neosnovan tužbeni zahtjev koji glasi:

"Utvrđuje se da je tužitelj-protutuženik ČŽ ŠŽ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], vlasnik 1/4 dijela k. č. [katastarska čestica], kuća i dvor 360 m2, uknjižena u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], što je tužena-protutužiteljica ČŽ dužna priznati i trpjeti upis prava vlasništva temeljem ove presude u zemljišne knjige u korist tužitelja Z ŠŽ te mu nadoknaditi parnični trošak s pripadajućom zateznom kamatom, sve to u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe."

II. Prihvaća se kao osnovan protutužbeni zahtjev koji glasi:

"Nalaže se tužitelju-protutuženiku ZŽ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], da preda u posjed tuženici-protutužiteljici ČŽ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], 1/4 dijela k. č. [katastarska čestica], kuća i dvor 360 m2, upisana u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], u naravi kat kuće za odmor tuženice-protutužiteljice i to na taj način da joj preda ključeve predmetnog dijela nekretnina, sve u roku od 15 dana."

1.1. Rješenjem prvostupanjskog suda odlučeno je:

"Nalaže se tužitelju-protutuženiku ZŽ da tuženoj-protutužiteljici ČŽ naknadi parnični trošak u iznosu od 18.637,50 kuna, u roku od 15 dana."

2. Presudom i rješenjem suda drugog stupnja suđeno je:

"Odbija se kao neosnovana žalba tužitelja-protutuženika ZŽ te potvrđuju presuda i rješenje Općinskog suda u Benkovcu (sada Općinskog suda u Zadru, Stalna služba u Benkovcu) poslovni broj P-1043/15 od 3. rujna 2015. godine."

3. Protiv drugostupanjske presude i rješenja reviziju je podnio tužitelj-protutuženik, pozivom na odredbu čl. 382. st. 1. toč. 1. Zakona o parničnom postupku, zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava. Predložio je reviziju prihvatiti, poništiti pobijanu presudu i rješenje i predmet vratiti na ponovni postupak ili preinačiti drugostupanjsku odluku, prihvatiti tužbeni zahtjev i odbiti protutužbeni zahtjev, a tužitelju-protutuženiku dosuditi trošak parničnog postupka.

4. Odgovor na reviziju nije podnesen.

5. Revizija tužitelja-protutuženika podnesena protiv dijela drugostupanjske presude kojim je prvostupanjska presuda potvrđena u dijelu kojim je odbijen tužben zahtjev tužitelja-protutuženika je neosnovana, a revizija podnesena protiv dijela drugostupanjske kojim je prihvaćen protutužbeni zahtjev tuženice-protutužiteljice i protiv odluke o troškovima postupka je nedopuštena.

6. Odredbom čl. 382. st. 1. toč. 1. ZPP propisano je da stranke mogu podnijeti reviziju protiv drugostupanjske presude ako vrijednost predmeta spora pobijanog dijela presude prelazi 200.000,00 kuna.

6.1. Stranke su na ročištu održanom 10. srpnja 2015. označile vrijednost predmeta spora, i to tužitelj-protutuženik vrijednost tužbenog zahtjeva u iznosu 201.000,00 kuna, a tuženica-protutužiteljica vrijednost protutužbenog zahtjeva u iznosu 10.001,00 kunu.

7. Stoga je u ovoj pravnoj stvari dopuštena redovna revizija na temelju čl. 382. st. 1. toč. 1. ZPP tužitelja-protutuženika protiv dijela drugostupanjske presude kojom je odlučeno o tužbenom zahtjevu, dok je nedopuštena revizija u dijelu podnesenom protiv dijela drugostupanjske presude kojom je odlučeno o protutužbenom zahtjevu s obzirom na naznačenu vrijednost predmeta spora, kao i protiv rješenja kojim je odlučeno o troškovima postupka.

8. Slijedom navedenog, revizija tužitelja-protutuženika podnesena protiv dijela drugostupanjske presude kojom je prihvaćen kao osnovan protutužbeni zahtjev za predajom u posjed predmetne nekretnine, odbačena je kao nedopuštena, na temelju odredbe čl. 392. st. 1. ZPP i odlučeno je kao u izreci ovog rješenja.

9. Na temelju odredbe čl. 392.a st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/08, 25/13 i 89/14 - dalje: ZPP) pobijana presuda je u odnosu na odluku o tužbenom zahtjevu, ispitana samo u onom dijelu u kojem se pobija revizijom i u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.

10. Protivno navodima revidenta u postupku pred drugostupanjskim sudom nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP jer je revizijom pobijana drugostupanjska presuda u cijelosti obrazložena, sadrži jasne razloge o odlučnim činjenicama, ti razlozi nisu međusobno proturječni, imaju podlogu u izvedenim dokazima i nisu suprotni sadržaju isprava i zapisnika koji se nalaze u spisu, pa presuda nema nedostataka zbog kojih se ne bi mogla ispitati.

10.1. Budući tužitelj-protutuženik u reviziji nije određeno naveo niti obrazložio razloge podnošenja revizije protiv drugostupanjske presude zbog revizijskog razloga bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. ZPP počinjene tijekom postupka pred drugostupanjskim sudom, to ovaj sud, postupajući sukladno odredbi čl. 386. st. 2. ZPP, takav neobrazložen revizijski razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka nije uzeo u obzir.

11. Navodi revidenta kojima u okviru revizijskog razloga bitne povrede odredaba parničnog postupka, dovodi u pitanje činjenična utvrđenja sudova i osporava zaključak o neosnovanosti tužbenog zahtjeva i osnovanosti protutužbenog zahtjeva u biti predstavljaju prigovore činjenične naravi. Takvim navodima revident zapravo iznosi vlastite stavove o ocjeni provedenih dokaza i izvodi drukčiji zaključak o osnovanosti tužbenog i protutužbenog zahtjeva. Kako drugostupanjsku odluku nije dopušteno pobijati zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja (čl. 385. st. 1. ZPP) to činjenične navode revidenta iznesene u reviziji ovaj sud nije mogao razmatrati niti ispitivati.

12. Slijedom navedenog, ovaj sud je ocijenio neosnovanim tužiteljev-protutuženikov revizijski razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka iznesen u reviziji.

13. Predmet spora po tužbenom zahtjevu u ovom postupku jest zahtjev tužitelja za utvrđenje da je vlasnik 1/4 dijela k. č. [katastarska čestica], kuća i dvor 360 m2, koja je uknjižena u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina]. Zahtjev temelji na tvrdnji da je pravo vlasništva predmetnog dijela nekretnine stekao kupoprodajom ili dosjelošću.

14. U postupku je utvrđeno:

- da je u zemljišnim knjigama tužena-protutužiteljica ČŽ uknjižena kao vlasnica k. č. [katastarska čestica], u naravi kuća i dvor ukupne površine 360 m2, k. o. [katastarska općina], upisano zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina],

- protutuženica i ĆŽ su kao kupci sklopili kupoprodajni ugovor sa AŽ, pok. Č, kao prodavateljem, 21. ožujka 1988. i kupili građevinsko zemljište k. č. [katastarska čestica] površine 380 m2. Nije sporno da je svatko od njih kupio 1/2 dijela i sagradili su kuću koju su odmah podijelili na način, da sjeverozapadna strana koja uključuje prizemlji kat s polovicom dvorišta pripada ĆŽ, a jugoistočna strana koja također uključuje prizemlje i kat i polovicu dvorišta pripada ČŽ,

- Ugovor o priključenju na električnu mrežu sklopila je protutužiteljica, kao potrošač i njoj kao investitoru je izdano odobrenje za izradu priključka na vodovodnu mrežu te je kao potrošač zaključila ugovor s Vodovodom d.o.o. Zadar,

- uvidom u kupoprodajni ugovor od 29. srpnja 1997., saslušanjem svjedoka i stranaka, utvrđeno je da je ĆŽ, tuženici-protutužiteljici prodao cijeli svoj suvlasnički udio predmetne kuće koji odgovara površini čestice od 180 m2 kako je to i navedeno u kupoprodajnom ugovoru,

- tužitelj je uz tužbu priložio kupoprodajni ugovor koji sadrži samo prvu stranu ugovora, kojim je ĆŽ istoga dana tužitelju prodao kat devastirane kuće na k. č. [katastarska čestica]. Kasnije, tijekom postupka, tužitelj je priložio cijeli kupoprodajni ugovor koji nije potpisan s njegove strane nego samo od prodavatelja ĆŽ.

15. Na temelju tako utvrđenog činjeničnog stanja, sudovi su zaključili da je tuženica- protutužiteljca koja je u zemljišnim knjigama upisana kao vlasnica cijele k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], vlasnica i spornog stana na katu kuće sagrađene na navedenoj čestici koji tužitelj-protutuženik drži u posjedu bez njezine suglasnosti od kada su njihovi odnosi pogoršani i u svezi čega se vodi i parnica zbog smetanja posjeda pred Općinskim sudom u Zadru pod brojem Psp 3/15. Tuženica- protutužiteljica je dio predmetne nekretnine stekla kupnjom zemljišta i građenjem, a dio u kojem se nalazi sporni stan stekla je kupoprodajnim ugovorom sklopljenim s ĆŽ, te je na temelju presude Općinskog suda u Benkovcu, Stalna služba u Obrovcu, broj: P-333/10 od 16. srpnja 2012. uknjiženo njeno prava vlasništva predmetne nekretnine. Tužitelj-protutuženik nije stekao pravo vlasništva na temelju kupoprodajnog ugovora jer se pravo vlasništva na temelju pravnog posla stječe uknjižbom prava vlasništva u zemljišnu, a niti dosjelošću jer je utvrđeno da se nalazio u prekarističkom posjedu.

15.1. Tužbeni zahtjev tužitelja odbijen je kao neosnovan na temelju odredbi čl. 119. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine", broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 90/10, 143/12, 94/17, 152/14, 81/15 i 94/17 – dalje: ZVDSP), čl. 120. ZVDSP i čl. 159. ZVDSP jer su sudovi ocijenili da tužitelj pravo vlasništva na predmetnoj nekretnini nije stekao niti kupoprodajom, niti dosjelošću.

16. Odlučujući o tužbenom zahtjevu tužitelja, prema ocjeni vijeća, sudovi su na utvrđeno činjenično stanje pravilno primijenili materijalno pravo iz čl. 119. ZVDSP i čl. 120. ZVDSP kojom je propisano da se vlasništvo nekretnine stječe zakonom predviđenim upisom stjecateljeva vlasništva u zemljišnoj knjizi na temelju valjano očitovane volje dotadašnjeg vlasnika usmjerene na to da njegov vlasništvo prijeđe na stjecatelja, ako zakonom nije određeno drugačije. Naime, u postupku je utvrđeno da je revident zaključio Ugovor o kupoprodaji predmetne nekretnine **.**.1997. s ĆŽ kao prodavateljem, koji je sud ocijenio kao fiktivan ugovor zaključen da bi se eventualno pogodovalo tužitelju, međutim tužitelj na temelju tog ugovora nije uknjižio svoje pravo vlasništva u zemljišnu knjigu pa ga s tog osnova nije niti stekao.

17. Pravilno su sudovi primijenili i odredbu čl. 159. ZVDSP jer u ovom slučaju nisu ispunjene pretpostavke za stjecanje prava vlasništva dosjelošću s obzirom da se tužitelj-protutuženik u posjedu predmetne nekretnine nalazi po odobrenje tuženice- protutužiteljice koja je njegova sestra i koja mu je dozvolila da do opoziva koristi taj dio njezine kuće. Dakle tužiteljev posjed ne ispunjava pretpostavke propisane čl. 159. ZVDSP za stjecanje prava vlasništva jer se radi o prekarističkom posjedu koji nije osnova za stjecanje prava vlasništva dosjelošću.

18. Slijedom navedenog, revizija tužitelja-protutuženika podnesena protiv dijela drugostupanjske presude kojim je odlučeno o njegovom zahtjevu za utvrđenje da je vlasnik predmetne nekretnine, odbijena je kao neosnovana pa je na temelju čl. 393. ZPP odlučeno kao u izreci ove presude.

19. U odnosu na revizijske navode revidenta kojima u reviziji pobija drugostupanjsku odluku o troškovima parničnog postupka, treba istaknuti da je na sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske održanoj 16. studenoga 2015. prihvaćeno pravno shvaćanje da pravomoćno rješenje o troškovima parničnog postupka nije rješenje protiv kojeg bi bila dopuštena revizija.

20. Pri zauzimanju navedenog shvaćanja posebice se imalo na umu da se pod izrazom „postupak“ iz odredbe čl. 400. st. 1. ZPP podrazumijeva samo postupak u odnosu na predmet – meritum spora, da se odredba čl. 400. st. 1. ZPP odnosi samo na rješenja kojima prestaje litispendencija i pravomoćno završava parnični postupak glede predmeta spora, da parnične troškove čine izdaci učinjeni u tijeku ili u povodu postupka (čl. 151. st. 1. ZPP), te da odluka o troškovima parničnog postupka nema značaj rješenja kojim se završava postupak u odnosu na koji bi bila dopuštena revizija iz odredbe čl. 400. st. 1. ZPP.

21. Zbog navedenog je na temelju odredbe čl. 392. st. 1. ZPP u vezi s čl. 400. st. 3. ZPP revizija tužitelja-protutuženika podnesena protiv drugostupanjske odluke o troškovima parničnog postupka odbačena kao nedopuštena pa je odlučeno kao u izreci ovog rješenja.

Zagreb, 28. rujna 2022.

Predsjednik vijeća:

Željko Glušić