40 Povrv-131/2022-9

REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U NOVOM ZAGREBU

STALNA SLUŽBA U SAMOBORU

Obrtnička 2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Novom Zagrebu, Stalna služba u Samoboru, po sutkinji Snježani Ivanković u pravnoj stvari tužitelja P. U. d.o.o. K., OIB:… ,

zastupan po

P. P., odvjetniku u R., protiv tuženika

F. M., OIB:… , S., zastupan po M. K.,

odvjetniku u Z., radi isplate 650,88 kn spp., nakon usmene, glavne i javne rasprave, održane i zaključene dana, 01. rujna 2022. godine u nazočnosti z. punomoćnika tužitelja D. K. V., odvjetnice u S. i z. pun. tuženika

Z. R., odvjetnice u Z., temeljem čl. 335. st. 4. Zakona o parničnom postupku (dalje u tekstu: ZPP, »Narodne novine«, br. 53/91., 91/92., 112/99., 88/2001., 117/2003., 88/2005., 2/2007., 84/2008., 96/2008., 123/2008., 57/2011. 148/11., 25/13), objavio je dana 28. rujna 2022. godine i

p r e s u d i o  j e:

I. Održava se na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave kojeg je donio javni bilježnik I. M., iz V. G.,

poslovnog broja Ovrv-… od 21.rujna 2021.godine, u dijelu u kojem je naloženo tuženiku F. M., OIB:… , S. platiti tužitelju

P. U. d.o.o. K., OIB:… , iznos od 650,88 kn/86,39

EUR, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku:

- na iznos od 54,24 kn od dana 26.09.2020. godine do isplate

- na iznos od 10,02 kn od dana 24.10.2020. godine do isplate

- na iznos od 44,22 kn od dana 24.10.2020. godine do isplate

- na iznos od 16,12 kn od dana 26.11.2020. godine do isplate

- na iznos od 38,12 kn od dana 26.11.2020. godine do isplate

- na iznos od 16,12 kn od dana 25.12.2020. godine do isplate

- na iznos od 38,12 kn od dana 25.12.2020. godine do isplate

- na iznos od 54,24 kn od dana 26.01.2021. godine do isplate

- na iznos od 16,12 kn od dana 26.02.2021. godine do isplate

- na iznos od 38,12 kn od dana 26.02.2021. godine do isplate

- na iznos od 16,12 kn od dana 26.03.2021. godine do isplate

- na iznos od 38,12 kn od dana 26.03.2021. godine do isplate

- na iznos od 14,90 kn od dana 24.04.2021. godine do isplate

- na iznos od 39,34 kn od dana 24.04.2021. godine do isplate

- na iznos od 10,02 kn od dana 26.05.2021. godine do isplate

- na iznos od 44,22 kn od dana 26.05.2021. godine do isplate

- na iznos od 10,02 kn od dana 26.06.2021. godine do isplate

- na iznos od 44,22 kn od dana 26.06.2021. godine do isplate

- na iznos od 54,24 kn od dana 27.07.2021. godine do isplate

- na iznos od 54,24 kn od dana 26.08.2021. godine do isplate

po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 (tri) postotna poena, sve u roku od 8 dana.

II. Nalaže se tuženiku isplatiti tužitelju troškove prouzrokovane ovom parnicom u iznosu od 912,50 kn/121,11 EUR u roku od 8 dana.

Obrazloženje

1.Tužitelj P. U. d.o.o. K. (dalje: tužitelj) je temeljem izvatka iz ovjerovljenih poslovnih knjiga podnio prijedlog za ovrhu javnom bilježniku I. M. iz V. G. za isplatu iznosa od 650,88 kn sa pripadajućim kamatama koja tražbina je dospjela, a tuženik F. M. (dalje: tuženik) je nije podmirio, sve ovrhom općenito na imovini ovršenika.

2.Rješenjem o ovrsi javnog bilježnika I. M., iz V. G.,

poslovnog broja Ovrv-… od 21. rujna 2021. godine, određena je predložena ovrha te naloženo tuženiku platež utužene tražbine.

3.Tuženik je dana 01. listopada 2021. (list 11) izjavio prigovor u kojem navodi da od tužitelja nije primao nikakve usluge a niti sa tužiteljem ima sklopljen kakav ugovor.

4.Rješenjem posl. broj Povrv-… od 04. travnja 2022. ( list 14) godine stavljeno je izvan snage rješenje o ovrsi navedenog javnog bilježnika, te je određeno da će se postupak nastaviti kao povodom prigovora protiv platnog naloga sukladno odredbi čl. 58. st. 3. Ovršnog zakona (Narodne novine, broj: 112/12).

5.U odgovoru na prigovor podneskom od 21. travnja 2022. (list 17 spisa) tužitelj ponajprije ističe da su predmetom tužbenog zahtjeva računi za komunalne usluge za nekretninu u tuženikovom vlasništvu na adresi Z. … , O. i to za razdoblje od

01. kolovoza 2020. godine do 31. srpnja 2021. godine, a radi se o vodnim uslugama te o uslugama gospodarenja komunalnim otpadom. Nadalje da su sukladno odredbi članka 42. st. 1. Zakona o vodnim uslugama (NN 66/19, dalje u tekstu: ZVU) sredstva cijene vodnih usluga prihod isporučitelja vodnih usluga, a obveznik plaćanja je korisnik vodnih usluga. Sukladno čl. 3. st. 1. t. 6. ZVU-a da je korisnik vodnih usluga vlasnik nekretnine u koju se isporučuje voda za ljudsku potrošnju, iz koje se otpadna voda, neizravno ili izravno, ispušta u građevine za javnu odvodnju odnosno vlasnik individualnog sustava odvodnje. Vodne usluge da se obračunavaju i naplaćuju sukladno Odluci o cijeni vodnih usluga (Sl. novine PGŽ br. 48/11, 36/14, 23/15 i 3/17), donesenoj u skladu s Uredbom o najnižoj osnovnoj cijeni vodnih usluga i vrsti troškova koje cijena vodnih usluga pokriva („NN“ br. 112/10). Cijena vodne usluge „opskrba vodom“ da se sastoji od varijabilnog i fiksnog dijela. Varijabilni dio se plaća u skladu s potrošnjom očitanom na vodomjeru, a fiksni dio se obračunava mjesečno, neovisno o potrošnji.

Tužitelj nadalje navodi da se javna usluga gospodarenja komunalnim otpadom obračunava i naplaćuje u skladu s Odlukom o načinu pružanja javne usluge prikupljanja miješanog komunalnog otpada i biorazgradivog komunalnog otpada koju je donijelo Općinsko vijeće O. O. (Sl. novine PGŽ br. … i … ) i Cjenikom javne usluge prikupljanja miješanog i biorazgradivog komunalnog otpada (dalje u tekstu: Cjenik), na koji je Općina Omišalj dala suglasnost.

6. Tuženik u podnesku od 23. lipnja 2022. ( list 78 spisa) prvenstveno ističe da je tražbina za usluge gospodarenja komunalnim otpadom za razdoblje od 1. kolovoza 2020. do 31. srpnja 2021. godine, a čija je prisilna naplata određena predmetnom ovrhom u cijelosti ispunjena, te u prilog tome dostavlja potvrde o plaćanju za tražene mjesece.

Tuženik ne osporava da je vlasnik građevinskog objekta i da je tužitelj pravna osoba koja je dužna opskrbljivati vodom pravne i fizičke osobe. Međutim navodi da je tužitelj u jednom trenutku, bez ikakvog obrazloženja, demontirao vodomjer i time uništio mjerno mjesto i mogućnost njegove opskrbe vodom. Stoga da nije u obvezi plaćanja vodne naknade.

Također navodi kako tužitelj nije ovlašten naplatiti tuženiku trošak fiksnog djela vodnih usluga koji, sukladno Uredbi o najnižoj osnovnoj cijeni vodnih usluga i vrsti troškova koje cijena vodnih usluga pokriva, nastaju kao posljedica priključenja nekretnine na komunalne vodne građevine, i to troškova: očitanja vodomjera, obrade očitanih podataka te izrade i dostave računa korisnicima vodnih usluga, umjeravanja i servisiranja vodomjera sukladno važećim propisima, tekućeg i investicijskog održavanja priključka nekretnine na komunalne vodne građevine vodoopskrbe i/ili odvodnje, redovitog održavanja funkcionalne ispravnosti komunalnih vodnih građevina vodoopskrbe i/ili odvodnje, redovitog održavanja funkcionalne ispravnosti komunalnih vodnih građevina za isporuku vodnih usluga i ispitivanja i održavanja funkcionalne ispravnosti komunalnih vodnih građevina za isporuku vodnih usluga i ispitivanja i održavanja zdravstvene ispravnosti vode za piće. Tužitelj tako da nije ovlašten ispostavljati tuženiku račune za fiksni trošak vodne usluge s obzirom na činjenicu da tuženik nije korisnik vodnih usluga na predmetnoj nekretnini, da predmetna nekretnina nije priključena na komunalne vodne građevine i to od dana 09. lipnja 2006. godine kada je tužitelj samovoljno skinuo vodomjer.

Tuženik navodi da je sukladno odredbi članka 41. stavak 4. Zakona o vodnim uslugama propisano da je opskrbljivač vodom koji je građaninu ukinuo opskrbu vodom dužan ipak isporučiti najmanje 50 litara vode dnevno. Time da navedeni Zakon implicitno zabranjuje skidanje vodomjera, jer kako bi se drukčije moglo isporučiti 50 litara vode dnevno, ako ne preko vodomjera i kroz cijevi. Tuženik osporava osnovu i visinu također i iz razloga što računi, dostavljeni uz podnesak tužitelja od 21. travnja 2022. godine, nisu vjerodostojni i to upravo iz razloga što isti nisu sastavljeni sukladno odredbi članka 7. Uredbe o najnižoj osnovnoj cijeni vodnih usluga i vrsti troškova koje cijena vodnih usluga pokriva, kojim je propisano što se sve iskazuje na računu za vodne usluge, a što je tužitelj bio dužan iskazati upravo na temelju odredbe članka 8. navedene Uredbe.

U odnosu na postupanje tužitelja kojim je jednostrano i protupravno uklonio vodomjer sa tuženikove nekretnine tuženik ističe da navedeno predstavlja kazneno djelo iz odredbe članka 216. Kaznenog zakona: "Tko uništi, ošteti, izmijeni, učini neuporabljivim, ukloni, isključi ili ometa u radu napravu javne uporabe za vodu, toplinu, plin, električnu ili drugu energiju, ili elektroničku komunikacijsku opremu i time izazove poremećaj u redovitom životu stanovništva, kaznit će se kaznom zatvora od šest mjeseci do pet godina. Tuženik tvrdi kako tužitelj nije imao zakonske ovlasti ukloniti vodomjer sa nekretnine tuženika bez njegove suglasnosti. Konačno navodi tuženik, da nije bio u ugovornom odnosu s tužiteljem i da nije korisnik usluga tužitelja, te predlaže ukinuti predmetni platni nalog u cijelosti uz naknadu ovršnog i parničnog troška.

7.Podneskom od 23. kolovoza 2022. ( list 93) tužitelj se očitovao na daljnje prigovore tuženika te ukazuje kako je tuženik u svojem prigovoru od dana 30. rujna 2021. godine prvotno navodio da od tužitelja nije primao nikakve usluge, niti je s istim sklopio bilo kakav ugovor, niti je na bilo koji način stupio u kontakt s tužiteljem i implicirao da želi usluge istoga, da bi u svom podnesku od dana 17. lipnja 2022. godine jasno naveo kako je od strane tužitelja primao određene usluge, koje je djelomično i platio.

Tužitelj ističe kako je predmet ove parnice upravo iznos računa koji nije podmiren. Dakle, da plaćeni iznosi od strane tuženika, koje isti prilaže u svojem posljednjem podnesku, u ovoj parnici uopće nisu utuženi. Tužitelj navodi kako je točna je tvrdnja tuženika kako je vodomjer uklonjen 2006. upravo zbog neplaćanja računa. Iz tog razloga da se od tada tuženiku fakturiraju samo računi za fiksni dio cijene, a ne i varijabilni dio cijene, jer je tuženik fiksni dio cijene i dalje dužan plaćati.

Naime, uklanjanje („demontiranje“) vodomjera samo po sebi ne upućuje na zaključak da je odjavljen cijeli vodovodni priključak, budući da se priključak sastoji od više dijelova, a vodomjer je tek jedan dio. Sukladno odredbi čl. 2. st. 7. Općih i tehničkih uvjeta isporuke vodnih usluga („Službene novine Primorsko-goranske županije“ br. … , dalje u tekstu: Opći i tehnički uvjeti) propisano je kako „Priključak na vodoopskrbni sustav čini ogranak na vodovodnoj mreži, zasun s uličnom kapom, dovodna cijev do vodomjera smještenog u vodomjernom oknu, zaporni ventil ispred vodomjera, zaporni ventil s ispustom iza vodomjera, vodomjer, nepovratni ventil i spojni komadi.“ Vodomjer je definiran odredbom čl. 2. st. 10. istih uvjeta: „Vodomjer služi za mjerenje potrošnje vode, a nalazi se neposredno na završetku spojnog voda priključka.“ Dakle, sama činjenica kako je vodomjer uklonjen, svakako ne znači i da tuženik nije spojen na vodovodnu mrežu, što isti pogrešno navodi u svojem podnesku. Uklanjanje vodomjera ne znači uklanjanje cijelog vodovodnog priključka obzirom da je vodomjer samo jedan od sastavnih elemenata vodovodnog priključka, čl. 22. st. 1. Općih i tehničkih uvjeta, propisuje kako svaka nekretnina mora biti priključena na javnu vodoopskrbnu mrežu izravnim priključkom.

Nadalje, sukladno odredbi čl. 6. st. 1. Uredbe o najnižoj osnovnoj cijeni vodnih usluga i vrsti troškova koje cijena vodnih usluga pokriva (NN, br. 112/10), propisano je kako se najniža osnovna cijena vodnih usluga sastoji od fiksnog i varijabilnog dijela. Fiksni dio najniže osnovne cijene vodnih usluga služi pokriću troškova koji ne ovise o količini isporučenih vodnih usluga, a nastaju kao posljedica priključenja nekretnine na komunalne vodne građevine, i to troškova očitanja vodomjera, obrade očitanih podataka te izrade i dostave računa korisnicima vodnih usluga, umjeravanja i servisiranja vodomjera sukladno važećim propisima, tekućeg i investicijskog održavanja priključka nekretnine na komunalne vodne građevine vodoopskrbe i/ili odvodnje, redovitog održavanja funkcionalne ispravnosti komunalnih vodnih građevina za isporuku vodnih usluga, ispitivanja i održavanja zdravstvene ispravnosti vode za piće.

Iz navedenog, tvrdi tužitelj, kako se sredstvima naplate fiksnog dijela naknade, suprotno navodima tuženika, ne pokrivaju samo troškovi povezani s postojanjem vodomjera, već i ostali troškovi povezani s postojanjem vodovodnog priključka. Stoga da je tuženik dužan podmiriti takvu fiksnu naknadu vodne usluge, neovisno o činjenici da je vodomjer za predmetnu nekretninu uklonjen.

Nadalje da ispostavljeni račune sadrže sve zakonom i pravilnicima propisane podatke. Konačno tužitelj navodi da je ovlašten sukladno čl. 78. st. 9. Općih i tehničkih uvjeta, obustaviti isporuku vode korisnicima ako isti ne podmiruju obvezu plaćanja javne vodoopskrbe, što je ovdje slučaj. Slijedom svega prethodno navedenog, predlaže usvojiti tužbu i tužbeni zahtjev u cijelosti i naložiti tuženiku da tužitelju nadoknadi troškove ovršnog i parničnog postupka.

8. U postupku sud je izveo dokaze - izvršen je uvid u saldo karticu partnera ( list 5 ), utužene račune od 1. klvooza2020. do 31. srpnja 2021. ( list 21 do 32), Zapisnik o izvršenoj izmjeri stambenih i poslovnih prostora, te izvršenom popisu vlasnika i korisnika na području O. K. od G. Z. R. d.o.o. ( dalje u tekstu:

zapisnik ) list 33, Odluku o cijeni vodnih usluga ( list 36 ), sa izmjenama i dopunama, odluku o načinu pružanja javne usluge prikupljanja miješanog komunalnog i biorazgradivog komunalnog otpada ( list 51 ) sa izmjenama, U cjenik javne usluge prikupljanja miješanog i biorazgradivog komunalnog otpada ( list 73 ) Potvrde o uplatama tuženika ( list 81 do 92), Opće i tehničke uvjete isporuke vodnih usluga (list 96).

9.Sud je donio odluku temeljem savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza posebno i svih dokaza zajedno, kao i na temelju rezultata cjelokupno provedenog postupka, sukladno čl. 8. ZPP-a.

10.U postupku nije bilo sporno da je tuženik vlasnik stambenog objekta ( kuće za odmor) u O. na otoku K., za koji se obračunavaju utužene naknade., da

je tužitelj pravna osoba ovlaštena za pružanje utuženih usluga. Sporno je, je li tuženik dužan plaćati vodne usluge, obzirom tvrdi da mu je tužitelj uklonio ( "demontirao") vodomjer. Nije sporno da je tuženik dužan plaćati usluge gospodarenja komunalnim otpadom, ali je sporno je li tuženik podmirio sve tražbine koje se odnose na usluge gospodarenja komunalnim otpadom.

11.Temeljem provedenog dokaznog postupka, sud je utvrdio da je tužiteljev zahtjev osnovan u svezi glavnice i zateznih kamata.

12. Predmetom ovog postupka jest isplata dospjelog potraživanja za vodne usluge te usluge gospodarenja komunalnim otpadom za nekretninu na adresi, O. i to

za razdoblje

od 1. kolovoza 2020. do 31. srpnja 2021. u iznosu od

650,88 kn sa pripadajućim zateznim kamatama i troškovima postupka.

13.Uvidom u preslike utuženih računa utvrđeno je da se odnose za razdoblje od 01. kolovoza 2020. do 31. srpnja 2021., a potraživanje tužitelja na fiksni dio vodne usluge i komunalni otpad.

14.Naime tužitelj svoje potraživanje temelji na odredbama Zakona vodnim uslugama ( NN 66/19, dalje u tekstu: ZVU), Uredbi o najnižoj cijeni vodnih usluga i vrsti troškova koje cijena vodnih usluga pokriva ( Narodne novine, 112/2010 ) na Odluci o načinu pružanja javne usluge prikupljanja miješanog komunalnog otpada i biorazgradivog komunalnog otpada i Cjeniku javne usluge prikupljanja komunalnog otpada i odluke o cijeni vodnih usluga tužitelja smatrajući da je tuženik obveznik plaćanja njegovih usluga i naknada ( tzv. fiksni dio) bez obzira što tuženik nije trošio vodu

15. Sukladno odredbi članka 42. stavak 1. Zakona o vodnim uslugama sredstva cijene vodnih usluga prihod su isporučitelja vodnih usluga, a obveznik plaćanja je korisnik vodnih usluga. Nastavno, sukladno čl. 3. st. 1. t.6. ZVU korisnik vodnih usluga je vlasnik nekretnine u koju se isporučuje voda za ljudsku potrošnju, iz koje se otpadna voda, neizravno ili izravno, ispušta u građevine za javnu odvodnju odnosno vlasnik individualnog sustava odvodnje. Vodne usluge da se obračunavaju i naplaćuju sukladno Odluci o cijeni vodnih usluga (Sl. novine PGŽ br. … , … , … i … ),

donesenoj u skladu s Uredbom o najnižoj osnovnoj cijeni vodnih usluga i vrsti troškova koje cijena vodnih usluga pokriva („NN“ br. 112/10). Cijena vodne usluge „opskrba vodom“ da se sastoji od varijabilnog i fiksnog dijela. Varijabilni dio se plaća u skladu s potrošnjom očitanom na vodomjeru, a fiksni dio se obračunava mjesečno, neovisno o potrošnji.

16.Tuženik ne osporava da je vlasnik nekretnine na adresi, O.,

na koju se računi odnose. Navedeno proizlazi iz Zapisnika o izvršenoj izmjeri stambenih i poslovnih prostora, te izvršenom popisu vlasnika i korisnika na području O. K. od G. Z. R. d.o.o. ( dalje u tekstu: zapisnik ) na temelju

kojeg popisa je tuženik evidentiran kao korisnik vodnih usluga kod P. U.

d.o.o.

17.Plaćanje fiksne naknade propisano je čl.6 Uredbe Vlade RH o najnižoj osnovnoj cijeni vodnih usluga i vrsti troškova koje cijena vodnih usluga pokriva (NN 112/10). Sukladno navedenom članku fiksni dio najniže osnovne cijene vodnih usluga služi pokriću troškova koji ne ovise o količini isporučenih vodnih usluga a nastaju kao posljedica priključenja nekretnine na komunalne vodne građevine, i to troškova: očitanja vodomjera, obrade čitanih podataka, te izrade i dostave računa korisnicima vodnih usluga, umjeravanja i servisiranja vodomjera sukladno važećim propisima tekućeg i investicijskog održavanja priključka nekretnine na komunalne vodne građevine vodoopskrbe i/ili odvodnje, redovitog održavanja funkcionalne ispravnosti komunalnih vodnih građevina za isporuku vodnih usluga i ispitivanja i održavanja zdravstvene ispravnosti vode za piće, dok je člankom 7. naprijed navedene uredbe propisano što se iskazuje na računu za vodne usluge.

18.Slijedom navedenih citiranih odredbi, a pored nesporne činjenice da je tuženik u utuženom razdoblju bio vlasnik nekretnine na adresi , O. s

priključkom za vodu, na koju nekretninu se utuženi računi odnose, time je obveznik plaćanja fiksnog dijela cijene vodnih usluga sukladno odredbama Zakona o vodama čl.206.st.7 i Uredbe o najnižoj osnovnoj cijeni vodnih usluga i vrsti troškova koje cijene vodnih usluga pokriva (NN.112/10).

19.Kako je tuženik u utuženom razdoblju bio u obvezno-pravnom odnosu s tužiteljem, dužan je izvršavati obveze iz tog odnosa sukladno čl. 9 ZOO-a kojim je propisano da je sudionik u obveznom odnosu dužan ispuniti svoju obvezu i odgovoran je za njeno ispunjenje, a kako je utvrđeno da utužene račune, u ukupnom iznosu od kn 650,88 nije podmirio, odlučeno je kao stavku I. izreke.

20.Nije osnovan prigovor tuženika da je u cijelosti podmirio tražbine o uslugama gospodarenja komunalnim otpadom za razdoblje od 01. kolovoza 2020. do 31. srpnja 2021.Ovo stoga što se potvrde o plaćanju koje je priložio uz prigovor ( list 81 do 92) ne odnose na utužene račune.

21. Nema pravnog uporišta ni prigovor tuženika da utuženi računi nisu u skladu sa zakonskim propisima jer isti sadrže sve zakonom i pravilnicima propisane podatke.

22.Nastavno na tvrdnju tuženika kako je tužitelj protupravno uklonio vodomjer tuženiku valja odgovoriti da to nije predmetom ovog postupka već isplata dugovanja s osnova fiksnog dijela vodne naknade i usluge odvoza komunalnog otpada.

23.Odluka o zateznoj kamati temelji se na čl. 29. st 1. 7 ZOO-a, a odluka o visini stope temelji se na odredbi čl. 29. st. 2. ZOO-a (''Narodne novine'', broj 35/05, 41/08,125/11 i 78/15.), pa je naloženo tuženiku platiti tužitelju zateznu kamatu koja teče od dospijeća računa, pa do isplate.

24.Odluka o trošku postupka donesena je temeljem čl. 154. st.1. ZPP i čl. 155. st. 1. ZPP-a. Ovršni trošak obračunava se kroz parnični trošak sukladno Zaključcima donesenim na sjednici Vrhovnog suda 02. lipnja 2017. i tužitelju ne pripada pravo zatezne kamate na ovršni trošak.

25.Na temelju čl. 154. st. 1. ZPP-a tužitelju je priznat trošak parničnog postupka koji se odnosi na trošak javnobilježničke nagrade od 150,00 kn s pripadajućim PDV u visini 25% - 37,50 kn, trošak parničnog postupka sukladno Tbr.7/8 u iznosu od 500,00 kn za cijeli prvostupanjski postupak, uvećano za PDV u visini 25% u iznosu od 125,00 kn, trošak sudske pristojbe na presudu u iznosu 100,00 kn ukupno 912,50 kn.

26.Stoga je odlučeno kao u točki II. ove presude.

U Samoboru, dana 28. rujna 2022. godine

Sutkinja:

Snježana Ivanković

Pouka o pravnom lijeku:

Protiv ove presude može se izjaviti žalba. Žalba se podnosi ovom sudu, pismeno u 3

istovjetna primjerka, u roku od 15 dana od dana objave ove presude a o istoj odlučuje

Županijski sud.

Ako stranka nije pristupila na ročište za objavu presude, a uredno je obaviještena o tom ročištu, smatrat će se da joj je dostava presude obavljena onoga dana kada je održano ročište na kojem je ova presuda objavljena. Stranci koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem je presuda objavljena, rok za žalbu od 15 dana teče

od dana dostave prijepisa ove presude.

Presuda u postupku u sporovima male vrijednosti može se pobijati samo zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz. čl. 354 st. 2 t. 1., 2., 4., 5., 6., 8., 9., 10., i

11. ZPP-a i zbog pogrešne primjene materijalnog prava.

DNA:

1. odvj. P. P.

2. odvj. M. K.