REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 2227/2014-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Mirjane Magud, predsjednice vijeća, Ljiljane Hrastinski Jurčec, članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Đure Sesse, člana vijeća, mr. sc. Dražena Jakovine, člana vijeća i Goranke Barać Ručević, članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja IR iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] kojeg zastupa punomoćnik Zlatko Šmitran, odvjetnik u Rijeci, protiv tuženika Grada Opatije, kojega zastupaju punomoćnici iz Zajedničkog odvjetničkog ureda Veljka Kneževića, Edija Bradamantea, Mire Hinića, Ivane Radić i Bojane Pavković iz Rijeke, radi isplate i naknade štete, odlučujući o reviziji tuženika protiv presude Županijskog suda u Rijeci posl. br. Gž-902/2013 od 4. lipnja 2014. kojim je djelomično potvrđena i djelomično preinačena presuda Općinskog suda u Opatiji posl. br. P-199/10-48 od 9. studenoga 2012., u sjednici održanoj 28. rujna 2022.

p r e s u d i o  j e :

Odbija se revizija tuženika Grada Opatije, protiv presude Županijskog suda u Rijeci posl. br. Gž-902/2013 od 4. lipnja 2014., kao neosnovana.

r i j e š i o  j e:

I. Odbacuje se revizija tuženika Grada Opatije protiv rješenja o parničnom trošku sadržanog u presudi Županijskog suda u Rijeci posl. br. Gž- 902/2013 od 4. lipnja 2014., kao nedopuštena.

II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadom troškova sastava odgovora na reviziju.

Obrazloženje

1. Presudom Općinskog suda u Opatiji posl. br. P-199/10-48 od 9. studenoga 2012. suđeno je:

"I – Nalaže se tuženiku GRADU OPATIJI da tužitelju GR isplati pravičnu novčanu naknadu za dio k. č. br. [katastarska čestica], upisanu u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], u površini od 379 m2, te da mu isplati novčanu naknadu od 278,18 eura po m2 u protuvrijednosti u kunama prema srednjem tečaju HNB-a na dan plaćanja, za dio kč. br. [katastarska čestica], upisanu u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], u površini od 481 m2, da mu isplati novčanu naknadu od 169,38 eura po m2 u protuvrijednosti u kunama prema srednjem tečaju HNB-a na dan plaćanja, zajedno sa pripadajućom zateznom kamatom od dana podnošenja tužbe, tj. od 30.03.2010. do 29.06.2011. godine po stopi od 14% godišnje, od 30.06.2011. pa sve do isplate po stopi od 12% godišnje, a u slučaju promjene stope zateznih kamata tada prema eskontnoj stopi Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za 5 (pet) postotnih poena.

II – Nalaže se tuženiku GRADU OPATIJI da tužitelju GR isplati pravičnu novčanu naknadu za k. č. br. [katastarska čestica] upisanu u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], ukupne površine 129 m2, te da mu isplati novčanu naknadu od 169,38 eura po m2 u protuvrijednosti u kunama prema srednjem tečaju HNB na dan plaćanja, zajedno sa pripadajućom zateznom kamatom i to od dana podnošenja tužbe, tj. od dana 30.03.2010.godine do 29.06.2011. godine po stopi od 14% godišnje, od 30.06.2011. godine do isplate po stopi od 12% godišnje, a u slučaju promjene stope zateznih kamata tada prema eskontnoj stopi Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za 5 (pet) postotnih poena.

III - Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja GR u preostalom dijelu, kojim traži isplatu za cijelu površinu kč. br. [katastarska čestica] tj. i u preostalom dijelu od 481m2 upisanu u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] i za k. č. br. [katastarska čestica] od 129 m2 upisanu u zk. ul. [broj ZK uloška] k.o. [adresa],18 eura, tj. preko dosuđenog iznosa od 169,38 eur u protuvrijednosti u kunama prema srednjem tečaju HNB-a na dan plaćanja, kao i u dijelu tijeka zakonske zatezne kamate od deposedacije prijepora, pa sve do podnošenja tužbe tj. do 29.ožujka 2010.godine i to sa zakonskom zateznom kamatom do 1994. godine temeljem zakona, od 01.04.1994. godine do 30.06.1994. godine po stopi od 30% godišnje, od 01.07.1994. godine do 07.05.1996. godine po stopi od 22% godišnje, od 08.05.1996. do 10.09. 1996. godine po stopi od 24% godišnje, od 11.09.1996. do 30.06.2002. gode po stopi od 18% godišnje, od 01.07.2002. do 31.12.2007. godine po stopi od 15% godišnje, od 01.01.2008. do 29.03.2010. godine po stopi od 14%.

III – Nalaže se tuženiku GRADU OPATIJI da tužitelju GR nadoknadi prouzročeni parnični trošak u iznosu od 143.524,93 kn, sve u roku od 15 dana, pod prijetnjom ovrhe, a odbija se tužitelj sa preostalim dijelom zatraženog troška."

2. Presudom Županijskog suda u Rijeci posl. br. Gž-902/2013 od 4. lipnja 2014. suđeno je:

"1. Odbija se žalba tuženika kao neosnovana i presuda Općinskog suda u Opatiji, poslovni broj P-199/10-48 od 9. studenoga 2012. godine p o t v r đ u j e u točkama I., II. i dosuđujućem dijelu odluke o parničnom trošku sadržanim u točki IV. izreke za iznos od 139.416,01 kn, uz istovremeni ispravak citirane presude tako da ispred odluke o parničnom trošku umjesto "III." ima pisati "IV."

2. Dijelomičnim uvaženjem žalbe tuženika p r e i n a č u j e se citirana presuda u dosuđujućem dijelu točke IV. izreke za iznos od 4.108,92 kn (preko iznosa od 139.416,01 kn do iznosa od 143.524,93 kn), i sudi na način da se zahtjev tužitelja za naknadu parničnog troška u navedenom dijelu odbija kao neosnovan."

3. Protiv ove drugostupanjske presude reviziju je podnio tuženik, zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava. Predlaže Vrhovnom sudu Republike Hrvatske prihvatiti reviziju i odbiti tužbeni zahtjev u cijelosti, a podredno ukinuti presudu u pobijanom dijelu i predmet vratiti na ponovno suđenje. Pobija i odluku o troškovima parničnog postupka.

4. U odgovoru na reviziju, tužitelj predlaže reviziju odbiti kao neosnovanu. Tužitelj potražuje troškove sastava odgovora na reviziju.

5. Revizija protiv presude u dijelu kojim je odlučeno o žalbi tuženika protiv prvostupanjske presude u odnosu na glavnu stvar (dalje: revizija protiv presude) nije osnovana, dok revizija protiv presude u dijelu kojim je odlučeno o žalbi tuženika protiv odluke o troškovima postupka sadržano u prvostupanjskoj presudi (dalje: revizija protiv rješenja) nije dopuštena.

O reviziji protiv presude

6. Prema odredbi čl. 392.a Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 88/08, 123/08, 57/11, 148/11 - proč. tekst, 25/13 i 28/13, - dalje: ZPP), Vrhovni sud Republike Hrvatske ispituje drugostupanjsku presudu samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.

7. Nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz odredbe čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP na koju u reviziji ukazuje tuženik. Suprotno tvrdnji tuženika pobijana presuda sadrži razloge o odlučnim činjenicama, ti razlozi imaju podlogu u izvedenim dokazima pa presuda nema nedostataka zbog kojih se ne bi mogla ispitati. Drugostupanjski sud je u obrazloženju svoje presude (prihvaćajući činjenična utvrđenja prvostupanjskog suda) odgovorio na žalbene navode relevantne za odluku u sporu pa nije ostvarena niti bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. ZPP u vezi s odredbom čl. 375. st. 1. ZPP na koju sadržajno ukazuje tuženik u reviziji.

8. Neosnovano tuženik prigovara da je došlo do povrede odredaba čl. 261. st. 3. ZPP zbog toga što nije prihvaćen njegov prijedlog za provođenjem novog (drugog) građevinskog vještačenja. Iz obrazloženja revizije proizlazi da tuženik smatra kako je do bitne povrede postupka iz odredbe čl. 354. st. 1. ZPP u vezi s odredbom čl. 261. st. 3. ZPP došlo i pred drugostupanjskim sudom, zbog toga što je drugostupanjski sud "... potvrdio pogrešan stav prvostupanjskog suda i nije utvrdio da u nalazu građevinskog vještaka ima proturječnosti i nedostataka, što je sve dovelo do osnovane sumnje u pravilnost danog mišljenja, koji nedostaci se nisu mogli otkloniti ponovnim saslušanjem vještaka, već je trebalo zatražiti mišljenje drugog vještaka,

...".

9. Naime, u ocjeni ovoga prigovora treba poći od toga da u pravilu prvostupanjski sud odlučuje o tome koje će od predloženih dokaza izvesti radi utvrđivanja odlučnih činjenica (čl. 220. st. 2. ZPP) te prema svom uvjerenju na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, a i na temelju rezultata cjelokupnog postupka odlučuje o tome koje će činjenice uzeti kao dokazane (čl. 8. ZPP). Također, u slučaju kada u mišljenju jednog ili više vještaka ima proturječnosti ili nedostataka ili se pojavi osnovana sumnja u pravilnost danog mišljenja, a ti se nedostaci ili sumnja ne mogu otkloniti ponovnim saslušanjem vještaka, zatražit će se mišljenje drugih vještaka (čl. 261. st. 3. ZPP).

10. Iz stanja spisa proizlazi da je građevinski vještak RR dipl. arh., dodatnim izjašnjenjima pisano i usmeno odgovorio na sve prigovore tuženika u odnosu na nalaz i mišljenje, a sudovi su u svojim odlukama valjano otklonili sve prigovore tuženika, nalazu sudskog vještaka i obrazložili svoje uvjerenje o tome da radi potpunog i pravilnog utvrđivanja relevantnih činjenica nije potrebno novo vještačenje. Zbog toga u postupku pred nižestupanjskim sudovima nije došlo do povrede postupka u smislu odredbe čl. 354. st. 1. ZPP u vezi s odredbom čl. 261. st. 3. ZPP koja bi bila ili je mogla biti od utjecaja na donošenje zakonite i pravilne presude.

11. S obzirom na to da u činjeničnim utvrđenjima na kojima su nižestupanjski sudovi temeljili svoje odluke, ovaj sud ne nalazi nikakvih protivnosti, nelogičnosti ili nejasnoća u odnosu na dokaze ili zapisnike o provedenim dokazima, to su (u reviziji ponovno iznijeti) prigovori nalazu sudskog vještaka (u odnosu na "... očiti nesrazmjer u procjeni vrijednosti po m2 iskazanoj od strane Porezne uprave i sudskog vještaka, ali i zbog pogrešne metodologije procjene.") ocijenjeni su kao prigovori koji u svojoj biti predstavljaju revizijski razlog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja.

12. Prema odredbi čl. 385. ZPP pogrešno i nepotpuno utvrđeno činjenično stanje nije dopušten revizijski razlog, pa revizijski navodi kojima tuženik prigovara činjeničnim utvrđenjima nižestupanjskih sudova i time dovodi u pitanje postojanje uvjeta za donošenje osporenih presuda odnosno navodi kojima iznosi svoje stavove o ocjeni provedenih dokaza koji su različiti od ocjene na kojoj je osporena odluka zasnovana, ne mogu biti razmatrani po ovome sudu.

13. Nije ostvaren ni revizijski razlog pogrešne primjene materijalnog prava koja postoji kada sud nije primijenio materijalno pravo koje je trebao primijeniti ili kad takvu odredbu nije pravilno primijenio (čl. 356. ZPP).

14. Predmet spora je zahtjev za isplatom naknade tržišne vrijednosti nekretnine (dijel k. č. br. [katastarska čestica], upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina]) i naknade razlike izgubljene vrijednosti nekretnine (dijela k. č. br. [katastarska čestica], upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] i k. č. br. [katastarska čestica] upisane u zk. ul. [broj ZK uloška], sve k. o. [katastarska općina]).

15. Tijekom postupka je utvrđeno:

- da je na dijelu k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] (površine 379 m2), koje je zemljišnoknjižni vlasnik tužitelj, izgrađen pristupni put 90-tih godina prošlog stoljeća, a potom i asfaltirana cesta (dio Ulice Brdo, na području grada Opatije, područje naselja Poljane), s time da u odnosu na oduzeto zemljište nije doneseno rješenje o deposedaciji ni prednicima tužitelja isplaćena nikakva naknada;

- da tijekom postupka tuženik nije dokazao da bi prednik tužitelja dozvolio trećim osobama koristiti se prijeporom odnosno cestom te se utvrđuje da su treće osobe započele gradnju puta u čemu ih je prednik tužitelja pokušao spriječiti prijavom građevinskoj inspekciji koja je naredila obustavu daljnje gradnje;

- da je cesta koja sada postoji – ulica Brdo, u neupitnom vlasništvu tuženika prema Odluci o popisu nerazvrstanih cesta na području Grada Opatije i Popisa uz tu odluku kao sastavnog dijela u kojem se ulica Brdo navodi kao nerazvrstana cesta oznake 678 (Službene novine Primorsko-goranske županije br. 15/07) i predstavlja javno dobro;

- da tuženik u svojoj odluci od 25. listopada 2009. godine ne poriče obvezu da sa tužiteljem razriješi imovinskopravne odnose vezane za predmetnu nekretninu, te da su se u godinama po izgradnji ceste, vodili pregovori, kojom prilikom tuženik nije osporavao svoju obvezu obeštetiti vlasnika nekretnine (s time da je tužitelj pristajao i na zamjenu zemljišta umjesto isplate);

- da prilazni put koji se nalazi na k. č. br. [katastarska čestica] k.o. [adresa], a sastoji se od asfaltiranog dijela u površini od 282 m2 i bankine u površini od 97 m2 i da ne zauzima niti jedan dio k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina];

- da se obje čestice k. č. br. [katastarska čestica] i k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], nalaze u građevinskoj zoni i da bi zajedno u površini od 989 m2 činile potencijalno gradilište, s time da je k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] prije probijanja puta, svojom površinom od 860 m2 udovoljavala zakonskim propisima o stambenoj izgradnji na tom području;

- da su predmetne nekretnine bile vrijedno građevinsko zemljište prije no što je po k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] ucrtana cesta za okolna građevinska zemljišta, čime se predmetna nekretnina pretvorila u "bezvrijednu" livadu;

- da sadašnja tržišna vrijednost predmetnih nekretnina, temeljem stanja prije probijanja sporne ceste iznosi 2.073,60 kn ili 278,18 EUR/m2.

16. S obzirom na to da je dio čestice k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] (na kojoj je tužitelj upisani zemljišnoknjižni vlasnik) zauzet cestom u površini od 379 m2 (koji dio nekretnine je temeljem Zakona o cestama vlasništvo tuženika, na koji će se on moći upisati kao vlasnik tog dijela nekretnine kada se pripremi dokumentacija za legalizaciju) sudovi zaključuju da tužitelj ima pravo na isplatu u visini tržišne vrijednosti nekretnina kao da je ona prema svojoj namjeni građevinska, (a prema procjeni vještaka za 1 m2 iznos od 278,18 EUR-a u protuvrijednosti kuna na dan plaćanja), dok za preostali dio nekretnine k. č. br. [katastarska čestica] k.o. u površini od 481 m2 i k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] koji zbog izgrađene ceste nije više podoban za gradnju, ali na kojem tužitelj nije izgubio vlasništvo i neće ga izgubiti zbog ceste, tužitelju pripada naknada u visini koja predstavlja razliku između vrijednosti građevinskog zemljišta od 278,18 EUR-a u protuvrijednosti kuna i današnje prosječne vrijednosti nekretnine prema podatku pribavljenog od porezne uprave 811,08 kn/m2.

17. Pozivom na odredbe čl. 1085., čl. 1089. i čl. 1090. Zakona o obveznim odnosima (“Narodne novine” br. 35/05, 41/08 i 125/11 – dalje: ZOO) drugostupanjski sud donosi pobijanu presudu.

18. Revizijskim prigovorima nije dovedena u pitanje pravilnost primjene materijalnog prava.

19. S obzirom na to da revizijski prigovori u cjelini predstavljaju ponovljene žalbene prigovore (koji se odnose na prigovor prekluzije i zastare) o kojima se drugostupanjski sud vrlo razložno i detaljno izjasnio, to ovaj sud u cijelosti prihvaća razloge drugostupanjske presude pa se tuženik (umjesto ponavljanja razloga u ovom obrazloženju) upućuje na razloge drugostupanjske presude.

20. Odredbom čl. 396.a st. 1. ZPP dano je ovlaštenje ovome sudu da se u slučaju kada odbija reviziju iz čl. 382. st. 1. ZPP umjesto posebnog obrazloženja pozove na razloge iz prvostupanjske odnosno drugostupanjske odluke. U tom je slučaju dužan uz svoju presudu na internetskim stranicama objaviti i odluku na koju se poziva (čl. 396.a st. 2. ZPP).

21. Na internetskim stranicama uz ovu presudu objavit će se presuda Županijskog suda u Rijeci posl. br. Gž-902/2013 od 4. lipnja 2014.

22. Slijedom navedenog, valjalo je presuditi kao u izreci ove presude, na temelju odredbe čl. 393. u vezi sa čl. 396.a ZPP.

O reviziji protiv rješenja o troškovima postupka

23. S obzirom na to da se revizijom osporava i odluka o troškovima parnice, ovdje u odnosu na taj dio revizije (protiv odluke o troškovima postupka) treba navesti da rješenje drugostupanjskog suda o troškovima parničnog postupka nije rješenje iz čl. 400. st. 1. ZPP protiv kojega je dopuštena revizija, jer u pogledu parničnih troškova spor nije počeo niti se dovršava. Parnične troškove čine izdaci učinjeni u tijeku ili u povodu postupka (čl. 151. st. 1. ZPP) i o njima sud odlučuje u presudi ili rješenju u kojem se završava postupak pred tim sudom (čl. 164. st. 1. i 2. ZPP) ali nemaju karakter rješenja iz čl. 400. st. 1. ZPP.

24. Još se naglašava kako je u pogledu nedopuštenosti revizije protiv pravomoćnog rješenja o troškovima parničnog postupka zauzeto pravno shvaćanje na sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 16. studenog 2015. koje glasi: "Pravomoćno rješenje o troškovima parničnog postupka nije rješenje protiv kojeg bi bila dopuštena revizija."

25. Na osnovu izloženoga, valjalo je na temelju odredbe čl. 400. st. 1. ZPP reviziju tuženika u dijelu protiv rješenja o troškovima parničnog postupka sadržanog u presudi odbaciti kao nedopuštenu i riješiti kao u izreci ovog rješenja pod toč. I.

26. Kako odgovor na reviziju nije bio potreban za odlučivanje, tako je valjalo odbiti tužiteljev zahtjev za naknadom troška odgovora na reviziju (čl. 155. st. 1. ZPP) i odlučiti kao u toč. II. izreke ovog rješenja.

Zagreb, 28. rujna 2022.

Predsjednica vijeća:

Mirjana Magud