Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj 5 Gž-2696/2022-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, po sutkinji toga suda Kseniji Grgić, kao sucu pojedincu u pravnoj stvari tužitelja S. društvo s ograničenom odgovornošću za upravljanje nekretninama iz P., OIB…, zastupanog po punomoćniku D. K., odvjetniku u P., protiv tuženice B. J. iz Z. B., OIB…, zastupane po punomoćniku V. T., odvjetniku u Odvjetničkom društvu T. & P. iz Z., radi isplate, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Općinskog suda u Zlataru, poslovni broj Povrv-271/2021-10 od 5. srpnja 2022., dana 28. rujna 2022.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se kao neosnovana žalba tužitelja i potvrđuje presuda Općinskog suda u Zlataru, poslovni broj poslovni broj Povrv-271/2021-10 od 5. srpnja 2022.

Odbija se kao neosnovan zahtjev tuženika za naknadu troškova odgovora na žalbu.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom ukinut je u cijelosti platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika Đ. P. iz Z.¹, poslovni broj Ovr- 2120/2021 od 22. srpnja 2021., te je tužbeni zahtjev odbijen kao neosnovan (toč. I. izreke). Odbijen je zahtjev tužitelja za naknadu troškova parničnog postupka (toč. II. izreke). Naloženo je tužitelju naknaditi tuženiku parnični trošak u iznosu od 3.112,50 kn (toč. III. izreke).

2. Protiv navedene presude žalbu je podnio tužitelj iz svih žalbenih razloga predviđenih odredbom čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14 – Odluka USRH, 70/19 i 80/22- dalje: ZPP) uz prijedlog da se platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave održi na snazi i prihvati tužbeni zahtjev u cijelosti, uz naknadu parničnog troška, ili da se presuda ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje, uz naknadu troškova žalbe.

3. U odgovoru na žalbu tuženik osporava osnovanost žalbenih navoda tužitelja i predlaže njihovu žalbu odbiti kao neosnovanu, uz naknadu troškova tog odgovora.

4. Žalba je neosnovana.

5. Predmet spora je zahtjev tužitelja za isplatu neplaćenih iznosa zajedničke pričuve za stan u P., za razdoblje od 1. listopada 2018. do 1. veljače 2021. u ukupnom iznosu od 7.640,63 kn.

6. Ovaj je postupak započeo povodom prigovora protiv rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave, a nastavljen je kao povodom prigovora protiv platnog naloga u smislu odredbe čl. 58. st. 3. Ovršnog zakona („Narodne novine“, br. 112/12, 25/13, 93/14, 55/16 – Odluka USRH, 73/17 i 131/20 – dalje: OZ).

7. Ispitujući pobijanu presudu i postupak koji joj je prethodio, nisu počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz odredbe čl. 354. st. 2. ZPP na koje ovaj sud u smislu odredbe čl. 365. st. 2. ZPP pazi po službenoj dužnosti, pa tako niti ona iz odredbe čl. 365. st. 2. toč. 11. ZPP na koju u žalbi ukazuje tužitelj. Presuda sadrži jasne i valjane o svim odlučnim činjenicama i ne postoji proturječnost između onoga što se navodi o sadržaju isprava i zapisnika, i samih tih isprava i zapisnika, te nije osnovan ovaj žalbeni razlog.

8. Iz utvrđenja prvostupanjskog suda proizlazi da prema otvorenim stavkama tužitelja od 17.6.2021. postoji nepodmireno potraživanje tuženice s osnova neplaćene zajedničke pričuve na suvlasnički dio nekretnine – stan u stambenoj zgradi u P., za razdoblje od 1. listopada 2018. do 1. veljače 2021. u iznosu od 7.640,63 kn. da je tuženica zajedno sa S., D. i M. D. u utuženom razdoblju bila upisana u zemljišnim knjigama kao suvlasnica navedene stambene zgrade na k.č.br. 234, upisane u z.k.ul.br. 45 k.o. P. – etažno vlasništvo – stana na 1. katu, te da iz priloženog povijesnog zemljišnoknjižnog izvatka (list 16 spisa), koji je tužitelj (ranije ovrhovoditelj) dostavio uz prijedlog za ovrhu proizlazi da je temeljem Ugovora o kupoprodaji od 21. ožujka 2018. i 10. travnja 2018. koji su tuženica i ostali suvlasnici predmetne nekretnine zaključili s kupcem X. A. i izdane tabularne izjave od 17.9.2018., izvršena uknjižba prava vlasništva na kupca 12. ožujka 2021.

9. Polazeći od utvrđenja da je tuženica nekretninu na koju se odnose nepodmireni iznosi zajedničke pričuve prodala zajedno s ostalim suvlasnicima kupcu X. A. 21. ožujka 2018., te mu tabularnom izjavom od 17.9.2018. dozvolila uknjižbu prava vlasništva u zemljišnim knjigama, i da su ove činjenice tužitelju (ranije ovrhovoditelju) bile poznate u vrijeme pokretanja ovršnog postupka, jer je uz prijedlog za ovrhu priložio prednje navedeni zemljišnoknjižni izvadak, pravilno prvostupanjski sud zaključuje da tuženica nije obveznik plaćanja utuženih iznosa zajedničke pričuve u smislu odredbi čl. 90. st. 1. i 2., u vezi čl. 380. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“, broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09 - dalje: ZV) koji se odnose na razdoblje nakon izvršene prodaje nekretnine novom vlasniku, te je ukinuo u cijelosti platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave u cijelosti i presudio kao u izreci (čl. 451. st. 3. ZPP).

10. Žalbene navode tužitelja koji se svode na tvrdnju da je činjenično stanje ostalo pogrešno i nepotpuno utvrđeno i da je zbog toga u postupku pred prvostupanjskim sudom počinjena relativno bitna povreda odredba parničnog postupka iz čl. 354. st.

1., u vezi čl. 7. i 8. ZPP, ovaj sud kao nedopuštene nije uzeo u razmatranje, jer se presuda kojom se završava spor u sporovima male vrijednosti u smislu čl. 458. st. 1. ZPP može se pobijati samo zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 1., 2., 4., 5., 6., 8., 9., 10. i 11. ZPP i zbog pogrešne primjene materijalnog prava (čl. 467. st. 1. ZPP), a ne i zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja.

11. Zajednička pričuva namjenski je vezana zajednička imovina svih suvlasnika određene nekretnine namijenjene za pokriće troškova održavanja i poboljšanja nekretnine te za otplaćivane zajma za pokriće tih troškova (čl. 90. st. 2. ZV).

12. Prema odredbi čl. 380. ZV sredstva zajedničke pričuve suvlasnici su dužni uplaćivati na račun koji će se u tu svrhu otvoriti prema uređenom godišnjem, odnosno višegodišnjem programu (st. 1.). Sredstva iz st. 1. ovog članka suvlasnici su dužni uplaćivati mjesečno (st. 4.).

13. Na žalbene navode tužitelja da pasivna legitimacija tuženice proizlazi iz činjenice da je u utuženom razdoblju bila uknjižena u zemljišnim knjigama kao suvlasnica nekretnine i da je za trenutak stjecanja prava vlasništva u smislu odredbe čl. 120. st. 1. ZV odlučan trenutak uknjižbe prava vlasništva na nekretnini u zemljišnu knjigu, a ne trenutak sklapanja kupoprodajnog ugovora i izdavanja tabularne isprave, valja odgovoriti da obveza plaćanja zajedničke pričuve ne tereti samo suvlasnike nekretnine čije pravo vlasništva je upisano u zemljišnu knjigu, već i predmnijevane vlasnike.

14. Predmnijevano vlasništvo definirano je odredbom članka 166. stavak 1. ZV kao vlasništvo za koje je dokazan pravni temelj i istinit način stjecanja.

15. Tuženica je formalno bila upisana kao suvlasnica predmetne nekretnine – stana do 12. ožujka 2021., kada provedena uknjižba prava vlasništva na kupca nekretnine.

16. U pravu je žalitelj da podnošenje prijedloga za uknjižbu prava vlasništva na nekretnini, nije rezervirano samo za kupca nekretnine, kako to smatra sud prvog stupnja, već je prijedlog za upis, koji bi imao značenje uknjižbe ili predbilježbe, sukladno odredbi čl. 103. st. 1 Zakona o zemljišnim knjigama („Narodne novine“, broj 63/19 – dalje: ZZK) ovlaštena staviti osoba koja predloženim upisom stječe, mijenja ili gubi knjižno pravo.

17. Dakle, i tuženica, kao osoba koja gubi knjižno pravo, bila je ovlaštena nakon prodaje nekretnine podnijeti prijedlog za upis u smislu citirane odredbe ZZK, no neovisno o tome, pravilno zaključuje sud prvog stupnja da je tužitelju u vrijeme pokretanja ovršnog postupka (sada tužbe) iz sadržaja zemljišnoknjižnog izvatka, koji je priložio uz prijedlog, bilo poznato da je novi zemljišnoknjižni vlasnik predmetne nekretnine X. A., koju ju je Ugovorima o kupoprodaji od 21. ožujka 2018. i 10. travnja 2018. kupio od tuženice i ostalih suvlasnika, i na istoj se uknjižio kao vlasnik tek 21. ožujka 2021. Kako se sporno potraživanje odnosi na nepodmirene mjesečne iznose zajedničke pričuve koji obuhvaćaju razdoblje nakon izvršene prodaje nekretnine, obveznik plaćanja istih je kupac nekretnine X. A., koji je u utuženom razdoblju bio predmnijevani vlasnik, jer su imao valjani pravni temelj za stjecanje vlasništva i istinit način stjecanja, a ne tuženica.

18.Stoga je pravilno primijenjeno materijalno pravo kada je platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi ukinut u cijelosti (čl. 451. st. 3. ZPP).

19. Odluka o troškovima postupka kojoj tužitelj u žalbi određeno ne prigovara, pravilno je utemeljena na odredbi čl. 154. st. 1. ZPP.

20. Slijedom iznijetog, žalbu tužitelja valjalo je odbiti kao neosnovanu i temeljem odredbe čl. 368. st. 1. ZPP potvrditi prvostupanjsku presudu.

21. Odbijen je zahtjev tuženika za naknadu troškova odgovora na žalbu, jer navedena radnja nije bila potrebna za vođenje ove parnice (čl. 155. ZPP).

U Zagrebu 28. rujna 2022.

Sutkinja:

Ksenija Grgić, v.r.