Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: 13 Gž-3206/2022-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, po sutkinji toga suda Sabini Dugonjić, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužiteljice I. K. iz V. G., OIB: …, zastupane po punomoćnicima D. K. i I. B., odvjetnicima iz Zajedničkog odvjetničkog ureda D. K. i I. B. iz S., protiv tuženika E. B. d.d. R., OIB: …, zastupanog po punomoćniku D. M., odvjetniku iz Odvjetničkog društva H. & partneri d.o.o. iz Z., radi isplate, odlučujući o žalbi tužiteljice protiv rješenja Općinskog suda u Velikoj Gorici, poslovni broj P-176/2020-5 od 14. prosinca 2020., dana 28. rujna 2022.,

r i j e š i o  j e

Uvažava se žalba tužiteljice I. K. iz V. G. te se preinačuje rješenje Općinskog suda u Velikoj Gorici, poslovni broj P-176/2020-5 od 14. prosinca 2020.u točki I. i II. izreke i rješava:

Odbija se tuženikov prigovor mjesne nenadležnosti Općinskog suda u Velikoj Gorici kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Pobijanim rješenjem prvostupanjskog suda pod točkom I. izreke Općinski sud u Velikoj Gorici oglasio se mjesno nenadležnim u predmetnoj pravnoj stvari dok je pod točkom II. izreke riješeno da će se nakon pravomoćnosti ovog rješenja predmet ustupiti Općinskom sudu u Rijeci, kao mjesno nadležnom sudu.

2. Protiv navedenog rješenja žali se tužiteljica zbog žalbenih razloga iz odredbe čl. 353. st. 1. toč. 2. i 3. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj: 53/91., 91/92., 58/93., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07. – Odluka USRH, 84/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 28/13., 89/14. – Odluka USRH, 70/19., 80/22 – dalje: ZPP), s prijedlogom da se pobijano rješenje preinači odnosno ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovni postupak.

3. Žalba je osnovana.

4. Ispitujući prvostupanjsko rješenje kao i postupak koji mu je prethodio nije utvrđeno da bi bile počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti na temelju odredbe čl. 365. st. 2. ZPP sve u svezi odredbe čl. 381. ZPP.

5. Tužiteljica u ovom predmetu traži isplatu preplaćenih svota po predmetnom Ugovoru o kreditu, a tuženik je u odgovoru na tužbu istaknuo prigovor mjesne nenadležnosti pozivom na odredbu Ugovora gdje su stranke sporazumno odredile nadležnim sud u mjestu sjedišta kreditora.

6. Prvostupanjski sud po prigovoru tuženika donosi pobijano rješenje navodeći da mjesna nadležnost suda na području kojeg se nalazi prebivalište potrošača nije propisana Zakonom o zaštiti potrošača ("Narodne novine" broj 96/03) koji je bio na snazi u vrijeme sklapanja Ugovora o kreditu od 07.07.2004. godine, dok se odredba članka 19.l Zakona o potrošačkom kreditiranju ("Narodne novine" broj 75/09, 112/12, 143/13, 147/13, 09/15 i 52/16, dalje: ZOPK), primjenjuje isključivo na sporove iz članka 19.j ZOPK, odnosno, na sporove o ništetnosti ugovora i o posljedicama ništetnosti ugovora o kreditu koji je sklopio vjerovnik, odnosno, kreditni posrednik koji nema odobrenje za pružanje usluga potrošačkog kreditiranja, odnosno, za posredovanje pri potrošačkom kreditiranju, a što ovdje nije slučaj, tako da kraj takvog stanja stvari u ovom slučaju nema mjesta primjeni članka 59. ZPP o izberivoj nadležnosti, jer poslovnica tuženika u V. G. nije upisana u sudskom registru, slijedom čega odlučuje kao u izreci pobijanog rješenja.

7. Međutim, takav zaključak prvostupanjskog suda se ne može prihvatiti.

8. Najprije, valja reći da se odredbom čl. 1. st. 3. Direktive Vijeća 93/13 EEZ od 5. travnja 1993. (dalje: Direktiva) reguliraju nepošteni uvjeti u potrošačkim ugovorima te se smatra nepoštenom ona jednostrana određena klauzula koja suprotno načelu savjesnosti i poštenja prouzroči značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača. Pri tome, opća klauzula nepoštenosti obuhvaća tri glavna kriterija i to da ugovorna odredba mora biti takva da se o njoj nije pojedinačno pregovaralo, mora postojati značajna neravnoteža u stranačkim pravima i obvezama, mora se protiviti načelu savjesnosti i poštenja.

9. Tu treba napomenuti da je Direktiva, iako se ne može primjenjivati direktno, implementirana u zakonodavstvo Republike Hrvatske pa tako i u Zakon o zaštiti potrošača.

10. Međutim, imajući u vidu da je ugovorni odnos nastao 2004., valjalo je primijeniti odredbe Zakona o zaštiti potrošača iz 2003. ("Narodne novine", broj 96/03. - dalje: ZZP).

11. Prema odredbi čl. 81. ZZP ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra se nepoštenom ako, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača. Smatra se da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo ako je ta odredba bila unaprijed formulirana od strane trgovca te zbog toga potrošač nije imao utjecaja na njezin sadržaj, poglavito ako se radi o odredbi unaprijed formuliranoga standardnog ugovora trgovca.

12. Nadalje, odredbom čl. 83. ZZP propisano je da prilikom ocjene je li određena ugovorna odredba poštena uzimat će se u obzir narav robe ili usluge koji predstavljaju predmet ugovora, sve okolnosti prije i prilikom sklapanja ugovora, ostale ugovorne odredbe, kao i neki drugi ugovor koji, u odnosu na ugovor koji se ocjenjuje, predstavlja glavni ugovor.

13. U konkretnom slučaju ugovor o kreditu je sklopljen na unaprijed formuliranom obrascu pa se ima uzeti da je odredba ugovora o mjesnoj nadležnosti, koja je bila unaprijed formulirana od strane tuženika, slijedom čega tužiteljica, na koju se kao potrošača primjenjuju odredbe ZZP, nije imala nikakav utjecaj na njen sadržaj. Pravna posljedica takvih odredbi propisana je odredbom čl. 87. st. 1. ZZP kojom je određeno da je nepoštena ugovorna odredba ništava.

14. Prema tome, uzimajući u obzir da je spor pokrenut radi ostvarivanja prava tužiteljice iz ugovora, kao i okolnosti prilikom sklapanja ugovora, po ocjeni ovog suda odredba o ugovorenoj mjesnoj nadležnosti (čl. 16. st. 7. Ugovora) predstavlja nepoštenu ugovornu odredbu, s obzirom na to da se radi o odredbi o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo i koja je sročena od strane tuženika sa svrhom da se nadležnost za sve sporove iz ugovora povjeri sudu svog sjedišta te si time ostvari pogodnost i bitno manje troškove.

15. Također treba ukazati na praksu Suda Europske unije, odnosno presudu Oceano Grupo Editorial SA i Salvat Editores SA v Rocio Murciano Quintero i drugi kojom je utvrđena obveza nacionalnih sudova da ex offo ispituju nepoštenost spornih odredbi bez obzira radi li se o materijalnim ili postupovnim odredbama. U toj je odluci sud zaključio da se prorogacijska klauzula u potrošačkom ugovoru kojom je ugovorena isključiva nadležnost suda u mjestu glavnog poslovnog mjesta prodavatelja ili pružatelja usluga treba smatrati nepoštenom u smislu čl. 3. Direktive ako su ispunjene temeljne pretpostavke: da nije bila posebno pregovarana te da suprotno načelu savjesnosti i poštenja uzrokuje znatnu ravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača.

16. Slijedom navedenog, među strankama nije sklopljena valjana prorogacijska klauzula u smislu odredbe čl. 70. st. 1. do 4. ZPP.

17. Prema tome, kako je navedena odredba ništetna, to je pitanje mjesne nadležnosti u ovoj pravnoj stvari treba odrediti imajući u vidu odredbe iz čl. 46. st. 1. i čl. 48. st. 1. ZPP, odnosno odredbu iz čl. 59. ZPP.

18. Odredbom iz čl. 46. st. 1. ZPP propisano je da je, ako zakonom nije određena isključiva mjesna nadležnost kojeg drugog suda, za suđenje nadležan sud koji je općemjesno nadležan za tuženika. Prema odredbi iz čl. 48. st. 1. ZPP za suđenje u sporovima protiv pravnih osoba općemjesno je nadležan sud na čijem se području nalazi njihovo registrirano sjedište.

19. Međutim, prema odredbi iz čl. 59. ZPP, za suđenje u sporovima protiv pravne osobe koja ima poslovnu jedinicu izvan svog sjedišta, ako spor nastane u povodu djelatnosti te jedinice, pored suda općemjesne nadležnosti, nadležan je i sud na čijem se području ta poslovna jedinca nalazi.

20. Stoga, upravo podnošenjem tužbe navedenom sudu tužiteljica je postupila sukladno odredbi čl. 59. ZPP izabravši Općinski sud u Velikoj Gorici kao nadležan sud za postupanje u predmetnom postupku budući da je Ugovor, kao i Anex ugovoru o kreditu kao i sve poslove te Obavijesti o promjeni kamatne stope (list 45-54 spisa) obrađivala poslovnica u V. G., dok navodi tuženika da nema mjesta primjeni odredbe čl. 59. ZPP iz razloga što poslovnica u V. G. zasigurno nije upisana u sudski registar su neosnovani.

21. Naime, činjenica da je u sudskom registru upisano samo sjedište tuženika, a da nije upisana poslovna jedinica, nije odlučna za ocjenu mjesne nadležnosti suda u smislu odredbe članka 59. ZPP-a, a to iz razloga što se svaka poslovna jedinica za razliku od podružnice ne upisuje u sudski registar, odnosno pojam podružnice ne može se poistovjetiti s pojmom poslovne jedinice. Naime, svako obavljanje djelatnosti izvan sjedišta društva ne znači da društvo mora imati podružnicu.

22. Slijedom svega navedenog prigovor mjesne nenadležnosti nije osnovan pa je na temelju odredbe čl. 380. t. 3. ZPP valjalo uvažiti žalbu tužiteljice i preinačiti pobijano rješenje prvostupanjskog suda u točki I. i II. izreke te odlučiti kao u izreci ovog rješenja.

U Zagrebu 28. rujna 2022.

Sutkinja:

Sabina Dugonjić, v.r.