REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd 313/2022-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Mirjane Magud predsjednice vijeća, Goranke Barać-Ručević članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Đura Sesse člana vijeća, Ljiljane Hrastinski Jurčec članice vijeća i mr. sc. Dražena Jakovine člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice HO iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj] zustupane po punomoćniku Darku Maržiću, odvjetniku u Odvjetničkom društvu Maržić i partneri d.o.o. Zagreb protiv tuženice ČO iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj] zastupane po punomoćnici Ivki Dropučić, odvjetnici u Sv. Ivanu Zelini, radi isplate, odlučujući o prijedlogu tužiteljice za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž-1741/2020-2 od 20. siječnja 2021., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Sesvetama, Stale službe u Sv. Ivanu Zelini, poslovni broj P-777/2019-16 od 10. veljače 2020., na sjednici održanoj 28. rujna 2022.,
r i j e š i o j e
Prijedlog tužiteljice za dopuštenje revizije se odbacuje.
Obrazloženje
1. Tužiteljica je podnijela prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Zagrebu, poslovni broj Gž-1741/2020-2 od 20. siječnja 2021., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Sesvetama, Stale službe u Sv. Ivanu Zelini, poslovni broj P-777/2019-16 od 10. veljače 2020. zbog šest pitanja (s potpitanjima) koja smatra važnim za odluku u sporu i za jedinstvenu primjenu prava i ravnopravnost svih u njegovoj primjeni.
2. Na prijedlog tuženica nije odgovorila.
3. Prijedlog nije dopušten.
4. Postupajući po odredbi čl. 387. st. 1. i 5. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 88/08 i 123/08, 57/11, 25/13, 89/14 i 70/19 - dalje: ZPP) vijeće Vrhovnog suda Republike Hrvatske je ocijenilo da niti jedno naznačeno pitanje u prijedlogu nije važno pitanje u smislu odredbe čl. 385.a. st. 1. ZPP.
5. Tužiteljica je postavila više pitanja koja nisu formulirana u skladu s citiranim propisima i u većem dijelu odnose se na činjenice za koje tužiteljica tvrdi da su utvrđene (a ne na one koje je utvrdio sud) te na ocjenu dokaza koja nije u skladu s ocjenom suda te takva pitanja ne mogu biti važna pitanja za odluku u sporu i za jedinstvenu primjenu prava i ravnopravnost svih u njegovoj primjeni.
5.1. Naime, na pitanje koje se odnosi na primjenu odredbe čl. 104. st. 1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj 53/91, 73/91, 3/94, 111/93, 107/95, 7/96, 91/96 i 112/99 - dalje: ZOO/91), a prema kojoj je u slučaju ništavosti ugovora svaka strana dužna vratiti drugoj ono što je primila, odgovor je u utvrđenoj činjenici tijekom postupka pred nižestupanjskim sudovima, a za koju je revizijski sud vezan, da „tuženica nije primila ništa“. Stoga i sva daljnja pitanja nisu odlučna za ishod spora jer ako tuženica na temelju prividnog ugovora nije primila ništa, onda nije ništa ni dužna vratiti. Nadalje, u vezi preostalih pitanja valja još reći da, neovisno od toga je li sud pravilno utvrdio činjenicu da tuženica nije primila ništa ili nije, podnošenje revizije ne može se dopustiti zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja jer to nije razlog za podnošenje revizije. Pri tom se ukazuje da je u obrazloženju drugostupanjske presude navedeno utvrđenje (temeljeno na utvrđenju prvostupanjskog suda) „da ni predaja nekretnine u posjed tužiteljici HO, niti isplata kupovne cijene tuženici NO nisu izvršene“, te da je stambeni kredit (zbog čega je i sklopljen fiktivni ugovor o kupoprodaji nekretnine) „podignut tijekom trajanja braka tužiteljice i PO, unuka tuženice, koji su bili u braku od 1998. do 2005. i isti je iskorišten za podmirenje dugova obitelji PO nastalih prije i tijekom trajanja braka tužiteljice i svjedoka PO“.
5.2. Postavljena postupovno pravna pitanja se suštinski odnose na to je li drugostupanjski sud u pobijanoj odluci propustio obrazložiti neke činjenice odnosno neki žalbeni prigovor, koje predlagatelj smatra odlučnima, a sud ne, ali i na način koji predlagatelj smatra pravilnim što je pitanje postojanja ili nepostojanja bitne povrede odredaba parničnog postupka u ovom konkretnom slučaju, pa u situaciji kad takva eventualno počinjena bitna povreda nije posljedica izraženog pravnog shvaćanja suda u pobijanoj odluci koje bi bilo nepodudarno sa shvaćanjem revizijskog suda (kao što je upravo u ovom predmetu slučaj) ne radi se važnim pitanjima u smislu odredbe čl. 385.a st. 1. ZPP.
5.3. Naposljetku, sudske odluke na koje se tužiteljica poziva u prijedlogu kao razlog važnosti navedenih pitanja ne dovode u sumnju izraženo pravno shvaćanje drugostupanjskog suda jer je ono podudarno s tim odlukama. I prema citiranoj odredbi čl. 104. st. 1. ZOO/91 i prema sudskoj praksi na koju tužiteljica ukazuje, ona strana koja je nešto primila na osnovi ništetnog ugovora to što je primila dužna je vratiti, a suprotan stav (da ne bi bila dužna vratiti u situaciji da je nešto primila) nije zauzet ni u drugostupanjskoj presudi (jer je utvrđeno da tuženica nije primila ništa).
6. Stoga je riješeno kao u izreci ovog rješenja na temelju odredbe čl. 387. st. 4. ZPP.
Zagreb, 28. rujna 2022.
Predsjednica vijeća:
Mirjana Magud
