1

                            Poslovni broj 33 Gž-396/2024-2

 

 

Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

 

Poslovni broj 33 Gž-396/2024-2

 

 

 

U   I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

 

P R E S U D A

             

 

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca tog suda Milene Frankić, kao predsjednika vijeća, te Gordane Bošković Majerović kao člana vijeća i suca izvjestitelja i Vlaste Mrzljak, kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice 1/Đ. T. iz Š., OIB… i 2/Ž. O. iz J., OIB…, obje zastupane po odvjetnicima iz ZOU K. F. i B. L. iz C., protiv tuženika 1/M. J. iz J. i 2/N. J. iz J., oboje kao nasljednici iza pok. S. B., zastupani po ZOU D. Č., D. Č. i J. B. Č. iz R., radi utvrđenja prava vlasništva, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog suda u Rijeci poslovni broj P-1571/2022-6 od 6. studenoga 2023., u sjednici vijeća održanoj dana 19. ožujka 2024.,

 

 

p r e s u d i o   j e

 

              I Odbija se žalba tuženika 1/M. J. i 2/N. J. kao neosnovana te se potvrđuje presuda Općinskog suda u Rijeci poslovni broj P-1571/2022-6 od 6. studenoga 2023.

 

II Odbija se zahtjev tuženika 1/M. J. i 2/N. J. za naknadu troškova žalbenog postupka.

 

 

Obrazloženje

 

1. Prvostupanjskom presudom odlučeno je:

 

„I. Utvrđuje se da su tužiteljice u podjednakim dijelovima, svaka u 1⁄2 dijela vlasnice dijela nekretnine k.č.br. 1318, površine 131 m2, koji je u nalazu i mišljenju stalnog sudskog vještaka dipl. ing. N. V. koji je sastavni dio ove presude omeđen točkama (CA – CD – CE – CF – BZ – BŽ), dijela nekretnine oznake k.č.br. 1319, površine 207 m2 koji je u istom nalazu i mišljenju stalnog sudskog vještaka omeđen točkama (A – B – E – F – G – H – I – J – DU – BN – BO), dijela nekretnine oznake k.č.br. 1320, površine 162 m2, koji je u istom nalazu i mišljenju vještaka omeđen točkama (I – J – DU – DT – R – P – O – N – M – L – K), nekretnine k.č.br. 1321 površine 112 m2, koja je u nalazu i mišljenju stalnog sudskog vještaka omeđena točkama (R – S – Š – AU – AV – AZ – DT), dijela nekretnine k.č.br. 1322 površine 406 m2, koji je u nalazu i mišljenju vještaka omeđen točkama (T – U – V – Z – Ž – AA – AB – AC – AD – AL – AK – AM – AN – AO – AP – AR – AS – AŠ), Dijela nekretnine k.č.br. 1328, površine 202 m2, koji je u nalazu i mišljenju vještaka Omeđen točkama (DK – DL – DM – DN – DO – DP – DR – DS), nekretnine k.č.br. 1371 površine 1150 m2, koja je u nalazu vještaka omeđen točkama (CP – CR – CS – CŠ –CT – CU – DE – DB – DC – CG – CH – CI – CJ – CK – DF), sve upisane u k.o. Sveti Jakov, što su tuženici dužni priznati i trpjeti da tužiteljice na temelju ove sudske presude po pravomoćnosti ishode uknjižbu prava vlasništva na predmetnim dijelovima nekretnina, odnosno na nekretninama sa imena tuženika na svoje ime u zemljišnim knjigama Općinskog suda u Crikvenici.

II. Tuženici su dužni naknaditi tužiteljicama prouzročeni parnični trošak u ukupnom iznosu od 2.461,77 EUR (dvije tisuće četiristo šezdeset jedan euro i sedamdeset sedam centa)/ 18.548,21 HRK (osamnaest tisuća petsto četrdeset osam kuna i dvadeset jedna lipa) zajedno sa zakonskim zateznim kamatama od 6. studeni 2023. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe.

 

2. Protiv navedene presude tuženici 1/M. J. i 2/N. J. (dalje: tuženici) su podnijeli žalbu zbog svih žalbenih razloga iz čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine br. 53/91, 91/92, 112/99, 117/03, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 70/19, 80/22 – dalje: ZPP). Žalitelji predlažu da se presuda ukine i odbaci tužba, odnosno preinači u smislu žalbenih navoda a tuženicima dosudi trošak žalbenog postupka.

 

3. Tužiteljice nisu odgovorile na žalbu.

 

4. Žalba nije osnovana.

 

5. U postupku nisu ostvarene bitne povrede ZPP na koje ovaj sud, na temelju čl. 365. st. 2. ZPP, pazi po službenoj dužnosti. Tuženici u žalbi ističu bitne povrede iz čl. 354. st. 2. t. 9. ZPP, koja nije ostvarena, budući da nije odlučeno o zahtjevu o kojem je već pravomoćno sklopljena sudska nagodba, a kako će biti naknadno obrazloženo, te se pozivaju na povredu iz čl. 354. st. 2. t. 10. ZPP, iako istu ne obrazlažu niti iz spisa predmeta proizlazi da bi bila ostvarena.

 

6. U predmetnom postupku tužiteljice traže da sud utvrdi njihovo pravo vlasništva na spornim nekretninama, a budući da zemljišnoknjižno stanje ne odgovara stvarnom, te se pozivaju na činjenicu dugogodišnjeg posjeda svoje pok. majke M., supruge pokojnog I. B., koji je bio brat S. B., prednika tuženika, te nagodbu sklopljenu između istih 11. studenoga 1976. godine, dok se tuženici istom protive.

 

7. Sporno je i u ovoj žalbenoj fazi postupka je li nagodba pravno obvezujuća, te poštenje posjeda tužiteljica, odnosno njihovih prednika.

 

8. U postupku pred prvostupanjskim sudom utvrđeno je:

- da između stranaka nije sporno da su tuženici upisani kao suvlasnici predmetnih nekretnina u 14/16 dijela, dok su tužiteljice upisane u preostalom suvlasničkom dijelu u 2/16 dijela kao suvlasnice,

- da iz iskaza saslušanih stranaka u postupku proizlazi da predmetne nekretnine u kojima je obitavala obitelj pokojnog S. B. i I. B. su dvije kuće koje međusobno dijeli zajednički zid. U kući kbr. 44 obitavala je obitelj pokojnog Ivana Ban, dok u kući kbr. 46 obitavala je obitelj pokojnog S. B..

Nije sporno između stranaka da je nakon smrti pokojnog I. B. u kući br. 44 živjela njegova supruga, a majka i baka tužiteljica pokojna M. B. sve do svoje smrti koja je uslijedila 2012., nakon čega u navedenoj kući više nitko ne živi.

Također, nije sporno da na predmetnoj kući br. 44 postoje dva ulaza kroz koje je moguće ući izvana u unutrašnjost nekretnine, a koja se sastoji od prostora u prizemlju i katnoga prostora do kojeg se dolazi unutrašnjim stepenicama.

Komunikacija u unutrašnjosti predmetne kuće omogućuje nesmetan prolaz kroz cijelu kuću korištenjem bilo kojih od ulaznih vrata,

- da iz kupoprodajnog ugovora od 2. srpnja 1963. proizlazi, da M. B. prodaje S. B. između ostalog, ½ dijela nekretnine kčbr. 1320 površine 1126 čhv, u stvarnosti kuću i okućnicu na kbr. 46,

- da su 11. studenoga 1976. godine pred Općinskim sudom u Crikvenici I. B. i S. B. sklopili nagodbu o diobi nekretnina upisan u z.k.ul. 49 .k.o. S. J., te je S. B. pred Mjesnom zajednicom J. 20. prosinca 1976. tvrdio da nagodba nije pravovaljana te su stranke upućene na parnični postupak,

- da je pred Općinskim sudom u Crikvenici u postupku P-591/81 vođen postupak između I. B. kao tužitelja i ovdje tuženih radi uspostave prvobitnog stanja,

- da je I. B. darovao M. B. ugovorom od 18. travnja 1983. nekretnine koje se vode na njegovo ime ili kojih je izvanknjižni vlasnik,

- da je pred prvostupanjskim sudom vođen izvanparnični postupak radi razvrgnuća suvlasništva koji je obustavljen rješenjem od 6. srpnja 1992 posl. br. R1-53/78,

- da na kbr. 44 sporne kuće postoje dva odvojena ulaza,

- da iz nalaza i mišljenja vještaka geodeta proizlazi da su površine pokazane po tužiteljicama zahvaćene predmetnim nekretninama u površini od cca 2370 m2, od čega 131 m2 na kčbr. 1318, 207 m2 na kčbr. 1319, 162 m2 na kčbr. 1320, 112 m2 na kčbr. 1321, 406 m2 na kčbr. 1322, 202 m2 na kčbr. 1328 i 1150 m2 na kčbr. 1371, te na susjednim nekretninama koje nisu predmet spora,

- da sporne nekretnine prema katastarskom planu odgovaraju kčbr. 1318, 319, 1320, 1321, 1322, 1327 i 1371 k.o. Jadranovo a prema gruntovnom planu kčbr.1318, 1319 1320, 1321, 1322, 1328 i 1372 k.o. S. J.,

- da iz iskaza 1/tužiteljice proizlazi da je pok. I. B. bio suprug njezine majke, s kojom je živjela do 1975. godine u Sv. Jakovu u kući podijeljenoj između I. i S. B. te potom odselila a majka i I. B. su nastavili živjeti u kući i koristiti „lihice“ koje je majka kopala i sadila cvijeće a bile su podijeljene između braće B.,

- da je majka živjela u toj kući do 2012. sama te je sa S. B. bilo nešto problema oko „šterne“ i ljetne kuhinjice, da su Č. i M. J. unuci S. B. ali nikad nisu osporavali življenje u nekretnini, da su ona i majka sadile krumpir do smrti majke,

- da je nakon majčine smrti kuća broj 44 je zatvorena te u njoj nitko ne obitava već ju je povremeno obilazi prvotužiteljica i nastoji održavati cvijetnjak ispred kuće,

- da iz iskaza 1/tužiteljice proizlazi da pokojni S. nikada nije osporavao korištenje okućnice i same kuće br. 44 od strane njezine obitelji. Nakon njegove smrti koja je uslijedila za života njezine majke, prvotužiteljica je istakla da se njegovi nasljednici nisu bunili vezano za posjed prijepora, ali nakon majčine smrti počeli su osporavati korištenje i ometati ga, iako nikad nisu dolazili kod njezinog očuha i majke ističući da je to njihovo.

I. i S. B. stalno su se svađali i nikad nije bilo mira, a svađali su se valjda oko podjele, ali nikad S. nije rekao I. i M. da kuća ne bi pripadala I.,

- da iz iskaza 1/tuženice proizlazi da živi u kući br. 46 od rođenja, a u kući na kbr. 44 su živjeli I. B. i supruga M., da su okućnicu koristili za sadnju krumpira, parkiranje vozila i vrt te iz pričanja zna da je bilo problema oko korištenja nekretnina i svađa jer je Ivan koristio cijelu nekretninu kbr. 44 iako je imao samo polovinu radi čega je sagradio zaseban ulaz i ljetnu kuhinjicu u koju se ulazilo kroz novi ulaz a ključ su imali svi, tužitelji i tuženici, te su svađe počele nakon smrti S. B. jer je M. koristila i okućnicu, te da je majka tužitelja znala da je samo polovina kuće njihova,

- da iz iskaza tuženika N. J. proizlazi da živi u kući br. 46 od rođenja, u kući kbr. 44 je živio I. B. i žena M., znao je da su postojali neki problemi i svađe ali nema puno saznanja o sporu, u kući na kbr. 44 nitko ne živi a povremeno dolazi 1/tužiteljica,

- da iz iskaza tužiteljice Ž. O. proizlazi da je živjela u kući br. 44 od rođenja s roditeljima, bakom i I. B., dok je na kčbr. 46 živio S. B., da kuća br. 44 ima dvoje vrata i baka M. ih je koristila oboje, ovisno o godišnjem dobu, da oko korištenja kuće nije bilo problema a spor je pokrenut nakon što su ona i 1/tužiteljica dogovarale prodaju kuće, čemu su se tuženici usprotivili,

- da iz iskaza D. T. proizlazi da je živio s roditeljima na kbr. 44 do 80-te, a ostala je živjeti nona M. koja je koristila cijelu kuću br. 44, da nije bilo razmirica osim problema oko dimnjaka,

- da iz iskaza svjedokinje A. G., koja živi na kbr. 48, proizlazi da je M. živjela u kući i koristila cijelu kuću br. 44, sadila cvijeće i koristila „lihu“, da je postojao problem oko dimnjaka ali ne zna detalje,

- da iz iskaza svjedoka Lj. S. proizlazi da joj je iz pričanja bake poznato da je kuća u kojoj je živio Ivan bila pola njegova pola S., da je bilo problema između njihovih supruga, dok je svjedokinja I. R. iskazala da su tuženici njezini nećaci te da je svađa uvijek postojala “oko svačega“ između supruga S. i I. B. ali ne zna točno oko čega.

 

9. Iz zapisnika o održanom ročištu na licu mjesta u predmetu pod poslovnim brojem R1-53/76 vođen pred Općinskim sudom u Crikvenici povodom razvrgnuća suvlasničke zajednice nekretnina (list 5 spisa), utvrđeno je da su ročištu na licu mjesta pristupili oba predlagatelja B. kao i raspravni sudac. Prisutan je građevinski vještak, kao i mjernički vještak te gospodarstveni vještaci.

 

Sudac u zapisniku konstatira kao nesporno između stranaka da su u z.k.ul. 49 k.o. S. J. kao suvlasnici upisani predlagatelj I. B. u 1⁄4 dijela, a protustranka S. B. u 3⁄4 dijela.

Sudac konstatira da se odmah na licu mjesta stranke "saglašavaju u pogledu diobe kuće" koja ima jedan zajednički dio i to na način kao što u naravi isti i uživaju kuće, a na isti način rješava se i pitanje zemljišta iza kuće te suvlasničkoga puta i zemljišta preko kojeg prelazi taj put, dok se u pogledu ostalih čestica stranke nagađaju respektirajući suvlasničke omjere koji pripadaju svakoj od njih."

 

10. Potom nakon definitivnog dogovora stranaka sudac ispisuje nagodbu u kojoj se navodi da stranke sporazumno dogovaraju podjelu nekretnina upisanih u z.k.ul. 49 k.o. S. J. i to na način da I. B. pripada u vlasništvo dio k.č.br. 1320 i 1319 sa kućom koju sada uživa, sa točno određenom međašnom linijom koja graniči sa nekretninom koja pripada B. S., u naravi radi se o pravcu koji se proteže od puta iza kuća stranaka, do zadnjeg lijevog ugla šterne iza kuće B. I. te rubom šterne do zadnjeg zida kuće stranaka te zatim sredinom zajedničkog zida te rubom šterne B. S. koja je djelomično također izbačena u zemljište predlagatelja, a sve na pravcu određenom slovima. Ističe se zajednički put koji se kasnije proširuje te potom taksativno navode zemljišno knjižne oznake kao k.č.br. 1321, 1322, 1328, 604, 318, 371, 1978 i 1079.

 

11. Stavkom 4. citirane nagodbe navodi se da svaka stranka stupa odmah u posjed dijelova koji su joj pripali točkom 1. nagodbe jer su dijelovi u naravi odvojeni, odnosno poznati bez obzira na potrebu naknadnog cijepanja pojedinih čestica.

U članku 7. ističe se da je nagodba strankama pročitana i protumačena te ju u znak suglasnosti stranke odmah potpisuju i proglašavaju pravovaljanom, a izvršnom nakon sačinjavanja konačnog rješenja.

 

12. Iz sadržaja nagodbe je razvidno da prethodno sačinjavanju konačnog rješenja valja postupiti skladno članku 5. nagodbe u smislu izrade nacrta od strane mjerničkog vještaka koji će biti osnov za donošenje takvog rješenja.

 

Iz daljnjeg sadržaja predmetnog spisa koji prileži u preslici predmetnom spisu proizlazi da do izrade nalaza i mišljenja mjerničkog vještaka nije došlo te je sudac na ročištu 6. srpnja 1992. donio odluku o obustavi izvanparničnog postupka s obzirom da niti jedna strana kako predlagatelj, odnosno protustranka nije pristupio ročištu.

 

13. Budući da predmetni izvanparnični postupak pokrenut od strane pokojnog Ivana Ban kao predlagatelja nije okončan već je obustavljen, dioba nije u smislu izvršenja provedena u zemljišnim knjigama.

 

14. Nije pri tom počinjena u žalbi istaknuta bitna povreda ZPP iz čl. 354. st. 2. t. 9., jer citirana nagodba, postignuta u postupku razvrgnuća suvlasničke zajednice između prednika stranaka, nije identična tužbenom zahtjevu u ovom postupku, u kojem se traži utvrđenje vlasništva nekretnina u dijelovima određenim nalazom i mišljenjem stalnog sudskog vještaka, izrađenog u ovom postupku.

 

15. Takva nagodba međutim predstavlja građanskopravni ugovor među strankama koje je sklapaju. Sudska nagodba je mješoviti procesno-pravni i građansko-pravni ugovor, koja ima značaj pravomoćne sudske odluke, pa bi se u konkretnom slučaju, da je doneseno rješenje o diobi, mogla zahtijevati uknjižba.

 

16. U konkretnom slučaju nije doneseno rješenje na temelju kojeg bi bila moguća uknjižba, ali navedeni pravni akt i dalje predstavlja građansko-pravni ugovor između stranaka.

 

17. Pri tom prvostupanjski sud pravilno u obrazloženju navodi, da se radi o sudskoj nagodbi koja je sačinjena u sudskom postupku pokrenutom radi razvrgnuća suvlasničke zajednice, sastavljenoj od strane raspravnog suca koji je vodio predmet te je potpisana ne samo od strane suca, već i od obiju stranaka u postupku, odnosno predlagatelja I. B. i protustranke S. B., što nije niti sporno.

 

18. Ista međutim nije ona odluka koja bi bila donesena u postupku između stranaka u smislu odredaba čl. 321. ZPP, jer je postupak obustavljen, pa se može smatrati samo ugovorom između stranaka koje su je sklopile.

 

U članku 7. citirane nagodbe ističe se da je strankama sadržaj pročitan i protumačen te ga stranke u znak prihvata "suglasnosti" i potpisuju.

 

19. Iz navedenog i po mišljenju ovog drugostupanjskog suda, proizlazi da su se stranke nagodbe sporazumjele u pogledu diobe nekretnina upisanih u z.k.ul. 49 k.o. S. J.. Iz navedenoga sadržaja proizlazi prava volja stranaka, a koji sadržaj je sud ovlašten ocijeniti, a stranke nagodbe u istoj, kako je već citirano, navode da je znak suglasnosti odmah potpisuju i proglašavaju pravovaljanom.

 

20. Činjenica da nije sačinjen vještački nalaz i da nije donesena odluka povodom razvrgnuća suvlasničke zajednice, već je postupak obustavljen odlukom suda u navedenom predmetu je irelevantna za ocjenu prave volje stranaka koja proizlazi iz sadržaja potpisane nagodbe.

 

21. Nije odlučna pri tom činjenica, istaknuta u žalbi, da je do obustave postupka došlo uslijed neaktivnosti I. B., jer je isto uzrokovalo izostanak donošenja ovršne sudske odluke, kao temelja za uknjižbu, ali ne utječe na valjanost same nagodbe kao ugovora između stranaka.

 

22. Iz sadržaja nagodbe je razvidno da kuća broj 44 u kojoj je obitavao tada pokojni I. B. ima pripasti istome sa dijelom okućnice koje su upravo tužiteljice i pokazale na licu mjesta prilikom održavanja očevida u predmetnom postupku, a u čijem posjedu je bila njihova majka, odnosno baka, a supruga pokojnog I. B., sve do njezine smrti 2012.

 

Člankom 6. navedene nagodbe postignut je sporazum, da stranke odmah stupaju u posjed dijelova koji im pripadaju temeljem nagodbe pa tako i posjed sporne kuće.

 

23. Iz navedenoga slijeda proizlazi osnovanost navoda tužiteljica da je I. B. prethodno zaključenju nagodbe 80-tih godina pa i ranije kada se doselio u J. zajedno sa svojom obitelji koristio sporne nekretnine koje svojim zahtjevom označavaju tužiteljice i to na način da je u kući broj 44 živio i boravio, a dijelove okućnice označene konačno postavljenim zahtjevom koristio za sadnju kultura, odnosno prolaz, a što je nakon njegove smrti činila i njegova supruga pokojna M. B. sve do svoje smrti 2012. godine.

 

24. Tuženici su tijekom postupka tvrdili, ali nisu dokazali da bi bili u posjedu ključeva kuće broj 44 i to kako prethodno nastupu smrti pokojne M. B., kao i u daljnjem vremenskom tijeku, a što bi bilo logično da su bili suvlasnici iste u ½ dijela, kako navode.

 

25. Citirana nagodba kao građanskopravni ugovor predstavlja samo pravni temelj za stjecanje vlasništva, a ne i ovršnu ispravu u smislu čl. 114. st. 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (Narodne novine br. 91/96, 68/98, 137/99, 22/0, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12, 152/14, 81/15, 97/17, dalje: ZV), kako je prethodno obrazloženo.

 

26. S obzirom na to, da su se tužiteljice pozvale na pravni temelj svog posjeda, te tvrde da je sporna nekretnina u posjedu njihove obitelji, sud je pravni odnos stranaka razriješio na temelju pravila o dosjelosti, važećih od vremena sklapanja nagodbe nadalje, pri čemu je na predmet spora, s obzirom na navode stranaka o vremenu početka posjeda, primijenio pravna pravila Općeg građanskog zakonika (OGZ) koja su se primjenjivala temeljem odredbe čl. 4. Zakona o nevažnosti pravnih propisa donesenim prije 06. travnja 1941. i za vrijeme neprijateljske okupacije, a do stupanja na snagu Zakona o osnovnim vlasničkopravnim odnosima 1980. godine.

 

27. U primjeni pravnih pravila OGZ-a vlasništvo nekretnina temeljem pravnog posla mogla se steći i bez upisa u zemljišne knjige, ako je ugovor bio izvršen.

 

28. Iz svih provedenih dokaza proizlazi da su pok. I. B. i njegova supruga M. živjeli u kući na kbr. 44, koristeći cijelu kuću, da su taj posjed nastavili i njihovi nasljednici, a imajući na umu sadržaj nagodbe od 11. studenoga 1976., kao ugovora između stranaka, osnovano sud zaključuje da su isti bili kvalificirani posjednici spornih nekretnina te su tužiteljice mogle steći vlasništvo istih dosjelošću.

 

29. Pri tom je sud razriješio razlike u iskazima 1/tužiteljice oko sukoba između stranaka oko korištenja nekretnina, te je, imajući na umu i iskaze drugih saslušanih stranaka i svjedoka, osnovano zaključio da se radilo o problemima oko pojedinih susjedskih odnosa kao što su problemi s dimnjakom i „šternom“ koji se redovito susreću u susjedskim odnosima, ali da nije bilo spora oko prava na korištenje same nekretnine, odnosno stanovanja i korištenje vrta. Navedeno proizlazi i iz iskaza svjedoka, na koje se tuženici pozivaju u žalbi, a koji su također iskazivali o problemima oko dimnjaka, odnosno „svađama između šogorica“, ali iz svih provedenih dokaza proizlazi da su I. B. i njegova supruga M. i njihovi slijednici koristili sporne nekretnine za zajedničko življenje, od nagodbe sklopljene 1976., pa je prošao zakonski rok od 20 godina za stjecanje vlasništva dosjelošću.

 

30. Opseg korištenja utvrđen je na temelju nalaza i mišljenja vještaka geodeta, kojem stranke nisu prigovarale, pa se u tom smislu ne može prigovarati pogrešno i nepotpuno utvrđenom činjeničnom stanju.

 

31. Radi toga je na pravilno utvrđeno činjenično stanje, pravilno primijenjeno materijalno pravo kada je tužbeni zahtjev prihvaćen.

 

32. Na temelju odredbe čl. 368. st. 1. ZPP, te u odnosu na troškove žalbenog postupka, na temelju čl. 166. st. 1. u vezi čl. 154. st. 1. ZPP, a budući da tuženici nisu uspjeli sa žalbom, odlučeno je kao u izreci.

 

 

U Zagrebu, 19. ožujka 2024.

 

 

 

                                                                                                                                     Predsjednik vijeća:

                                                                                                                                          Milena Frankić, v.r.