REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd 1331/2022-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Mirjane Magud predsjednice vijeća, Đura Sesse člana vijeća i suca izvjestitelja, Ljiljane Hrastinski Jurčec članice vijeća, Gordane Jalšovečki članice vijeća i Goranke Barać- Ručević članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice LZ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnik Petar Krnić, odvjetnik u Slavonskom Brodu, protiv prvotuženika VZ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], drugotuženika Stečajna masa iza UNI- BROD d.o.o. u stečaju, Slavonski Brod, OIB: 84696732243, kojeg zastupa stečajni upravitelj Mate Šimunović, a stečajnog upravitelja punomoćnik Ivan Žalac, odvjetnik u Slavonskom Brodu i trećetuženika TZ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa privremena zastupnica Sandra Petrović Jakovina, odvjetnica u Slavonskom Brodu, radi priznanja prava vlasništva, odlučujući o prijedlogu drugotuženika za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Velikoj Gorici poslovni broj Gž-983/2021-2 od 19. listopada 2021., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Slavonskom Brodu poslovni broj P-134/2018- 39 od 18. lipnja 2021., u sjednici održanoj 28. rujna 2022.,
r i j e š i o j e:
Prijedlog za dopuštenje revizije drugotuženika Stečajna masa iza UNI-BROD d.o.o. u stečaju odbacuje se.
Obrazloženje
1. Drugotuženik je podnio prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Velikoj Gorici poslovni broj Gž-983/2021-2 od 19. listopada 2021., kojom je odbijena žalba drugotuženika Stečajna masa iz UNI-BROD d.o.o. u stečaju i trećetuženika TZ kao neosnovana i potvrđena je presuda Općinskog suda u Slavonskom Brodu poslovni broj P-134/2018-39 od 18. lipnja 2021. u pobijanom dijelu pod stavkom I., II. i IV. izreke.
2. U prijedlogu za dopuštenje revizije drugotuženik postavlja sljedeća pitanja:
"1. Da li pravo vlasništva bračnog druga stečenog temeljem zakona (u ovoj pravnoj stvari zajedničkog vlasništva) na imovini koja je bračna stečevina s upisanim pravom vlasništva u zemljišnim knjigama na drugog bračnog druga, uživa jaču pravnu zaštitu i proizvodi pravne učinke erga omnes u odnosu na pravo stjecatelja koji je postupio s povjerenjem u zemljišne knjige i nije bio dužan istraživati izvanknjižno vlasništvo, i koji je u dobroj vjeri upisao svoje pravo vlasništva ili drugo stvarno pravo na nekretnini dok još pravo drugog bračnog druga nije bilo upisano (čl. 124. i čl. 130. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima "Narodne novine" broj 91/96, 68/09, 137/99, 22/00, 73/00, 129/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12 i 152/14 – dalje: ZV)?
2. Da li pravo stjecatelja koji je postupao s povjerenjem u zemljišne knjige ima jaču pravnu zaštitu od suvlasnika ili zajedničkog vlasnika čije pravo vlasništva je stečeno na temelju zakona, a u vrijeme stjecanja upisa prava vlasništva u zemljišnu knjigu pravo vlasništva stvarnog vlasništva nije bilo upisano?
3. Da li je stjecatelj koji je postupao s povjerenjem u zemljišne knjige, te kad je drugi bračni drug koji je upisan samovlasnikom decidirano u ugovoru izjavio da je predmetna nekretnina njegovo isključivo vlasništvo, stjecatelj prava vlasništva ili drugog stvarnog prava bio dužan istraživati vanknjižno vlasništvo trećih osoba, bez obzira što je stjecatelja zastupao odvjetnik kao stečajni upravitelj, jer isti iako je odvjetnik i stečajni upravitelj ne znači da mora poznavati stvarno i obiteljsko pravo?
4. Da li znanje da je netko u bračnoj zajednici ima za posljedicu nesavjesnost glede imovine bračnih drugova, iako je jedan od bračnih drugova izjavio da je predmetna nekretnina njegovo isključivo vlasništvo, te da li se takvo postupanje jednog bračnog druga ima smatrati prijevarnim postupanjem obaju bračnih drugova, te da li u takvom slučaju bračni drug ima pravo na naknadu štete od drugog bračnog druga u smislu odredbe čl. 37. st. 3. Obiteljskog zakona?"
2.1. Drugotuženik predlaže da se dopusti izjavljivanje revizije protiv pobijane presude glede naprijed navedenih pitanje, iz razloga što je pobijana presuda suprotna praksi revizijskog suda, kao i zbog toga što je sudska praksa viših sudova nejedinstvena. Kao razlog važnosti postavljenih pitanja poziva se na odluke ovog suda broj Rev- 1867/12-2 od 29. listopada 2013., Rev-1031/2020 od 21. listopada 2020., na odluke Ustavnog suda Republike Hrvatske broj U-III-103/2008 od 14. lipnja 2011. i U-III- 1719/2014 od 10. prosinca 2015. , kao i na odluku Županijskog suda u Velikoj Gorici poslovni broj Gž-488/2021-2 od 18. svibnja 2021.
3. Odgovor na prijedlog nije podnesen.
4. Prema odredbi čl. 387. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11 - proč. tekst, 25/13, 28/13, 89/14 i 70/19 - dalje: ZPP) Vrhovni sud Republike Hrvatske odlučuje o dopuštenosti revizije na temelju prijedloga za dopuštenje revizije. U prijedlogu stranka mora određeno naznačiti pravno pitanje zbog kojeg predlaže da joj se dopusti podnošenje revizije, te određeno izložiti razloge zbog kojih smatra da je ono važno u smislu odredaba čl. 385.a st. 1. ZPP. Nadalje, temeljem odredbe čl. 385.a ZPP, Vrhovni sud Republike Hrvatske dopustit će reviziju ako se može očekivati da bi odgovor o nekom pravnom pitanju bio važan za odluku u sporu te (naročito) za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu.
5. Postupajući u skladu s odredbom čl. 385., čl. 385.a i čl. 387. ZPP), ocijenjeno je da prvo, drugo i treće postavljena pravna pitanja koje je drugotuženik postavio u prijedlogu za dopuštenje revizije nisu važna za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu. Navedeno stoga što je riječ o pitanju glede kojeg pobijana odluka ne odstupa od prakse revizijskog suda i zauzetog pravnog shvaćanja primjerice u odlukama ovog suda broj Rev-1216/2016-2 od 11. listopada 2021., Rev-1796/2018-2 od 3. svibnja 2022. i dr.
5.1. Osim toga, niti odluke na koje se drugotuženik pozvao dajući značaj važnosti tim pitanjima, ne daju važnost istima, jer u odlukama na koje se tuženik pozvao nije izraženo pravno shvaćanje koje bi bilo u suprotnosti s izraženim pravnim shvaćanjem na kojem se temelji pobijana presuda. Stoga drugotuženik nije izložio valjane razloge važnosti navedenih pitanja.
5.2. Nadalje, u odnosu na četvrto postavljeno pitanje ocijenjeno je da isto također nije važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu. To stoga što odgovor na postavljeno pitanje ovisi o posebnim okolnostima svakog konkretnog slučaja. Osim toga, podnositelj prijedloga nije u odnosu na to pitanje određeno izložio razloge zbog kojih smatra da je postavljeno pitanje važno u smislu odredbe čl. 385.a st. 1. ZPP.
6. Slijedom navedenog, s obzirom da u ovoj pravnoj stvari nisu ispunjene pretpostavke za intervenciju revizijskog suda iz čl. 385.a st. 1. ZPP i za dopuštenost revizije, valjalo je na temelju odredbe čl. 387. st. 5. ZPP riješiti kao u izreci ovog rješenja.
Zagreb, 28. rujna 2022.
Predsjednica vijeća:
Mirjana Magud
