REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 353/2021-3

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Mirjane Magud, predsjednice vijeća, Ljiljane Hrastinski Jurčec, članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Đure Sesse, člana vijeća, mr. sc. Dražena Jakovine, člana vijeća i Goranke Barać Ručević, članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja G. Š., iz Z., VI, OIB: …, kojeg zastupa punomoćnik M. D., odvjetnik u Z., protiv tuženika C. o. d.d. Z., OIB: …, radi naknade štete po tužbi, te u pravnoj stvari tužitelja C. o . d.d. Z. OIB: … , protiv tuženika G. Š., iz Z., OIB: …, kojeg zastupa punomoćnik M. D., odvjetnik u Z., radi utvrđenja po protutužbi, odlučujući o reviziji tužitelja G. Š. protiv presude Županijskog suda u Zagrebu posl. br. Gž-2360/19-2 od 10. prosinca 2019. kojom je potvrđena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu posl. br. Pn-1859/14-82 od 19. travnja 2019., u sjednici održanoj 28. rujna 2022.,

r i j e š i o  j e:

I. Prihvaća se revizija tužitelja G. Š. te se ukidaju presuda Županijskog suda u Zagrebu posl. br. Gž-2360/19-2 od 10. prosinca 2019. i presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu posl. br. Pn-1859/14-82 od 19. travnja 2019., i predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

II. Odluka o troškovima postupka u povodu revizije ostavlja se za konačnu odluku.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja, odbijen je kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja G. Š., za isplatom rente s naslova izgubljene zarade u iznosu od 616.301,02 kn sa zakonskom zateznom kamatom, rente s naslova tuđe pomoći u iznosu od 37.248,40 kn sa zakonskom zateznom kamatom i zahtjev za naknadom parničnog troška, dok je usvojen protutužbeni zahtjev za utvrđenjem da je polica osiguranja od automobilske odgovornosti br. … ugovaratelja M. L. za vozilo reg. oznake … u vezi štetnog događaja od 21. listopada 1992. u cijelosti isplaćena, po osigurateljnom proširenom pokriću za dobrovoljno osiguranje, tuženiku G. Š. kao i drugim oštećenicima iz toga štetnog događaja s naslova naknade štete te je utvrđeno da je utrnula obveza tužitelja C. o. d.d. za plaćanjem renta utvrđenih presudom Općinskog suda u Zagrebu posl. br. Pn-5226/94 od 13. studenoga 2000. i to s naslova plaćanja rente za tuđu pomoć i njegu kao i rente za izgubljenu zaradu kao i svako daljnje plaćanje s naslova druge nematerijalne štete te je naloženo tuženiku G. Š. isplatiti tužitelju C. o. d.d. parnični trošak u iznosu od 750,00 kn.

2. Presudom suda drugog stupnja, odbijena je žalba tužitelja G. Š. te je potvrđena prvostupanjska presuda.

3. Ovaj sud je rješenjem posl. br. Revd-674/2020-2 od 9. prosinca 2020. dopustio izjavljivanje revizije protiv drugostupanjske presude zbog pravnog pitanja:

"S obzirom na činjenicu da se štetni događaj dogodio 21. listopada 1992. te da tuženik odgovara tužitelju po osnovi tzv. „B“ pokrića – osiguranja, primjenjuju li se na isti pravila osiguranja tuženika važeća od 1. siječnja 1991. koja su bila na snazi u vrijeme zaključenja ugovora o osiguranju 31. siječnja 1992., a koja pravila nisu predviđala revalorizaciju ugovorne svote osiguranja, ili se na isti primjenjuju uvjeti za osiguranje od automobilske odgovornosti tuženika koji su u primjeni od 1. travnja 1992. dakle u vrijeme nastanka štetnog događaja, a kojim uvjetima je određeno da će se iznos osiguranja za prošireno osiguranje revalorizirati na isti način kao i iznos osnovnog pokrića (čl. 1. st. 5. Uvjeta za osiguranje od automobilske odgovornosti tuženika)?"

4. Postupajući po dopuštenju za izjavljivanje revizije, protiv drugostupanjske presude tužitelj je podnio reviziju, pozivom na odredbe čl. 382. i čl. 385.a st. 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11 - proč. tekst, 25/13, 28/13, 89/14 i 70/19 - dalje: ZPP) zbog materijalnopravnog pitanja zbog kojega je dopuštena revizija te u reviziji predlaže preinačiti pobijanu presudu a podredno ukinuti prvostupanjsku i drugostupanjsku presudu i predmet vratiti na ponovno suđenje.

5. U odgovoru na reviziju, tuženik predlaže odbiti reviziju tužitelja i potvrditi pobijanu drugostupanjsku presudu.

6. Predmet spora po tužbi je zahtjev za naknadom materijalne štete i to povišenje mjesečne rente s naslova izgubljene zarade i povišenje mjesečne rente s naslova tuđe pomoći i njege, temeljem police osiguranja od automobilske odgovornosti br. … izdane 31. siječnja 1992. kojom je u vrijeme štetnog događaja kod tuženika bilo osigurano vozilo reg. oznake … uz dodatnu premiju AO s proširenim pokrićem (tzv. "B" kombinacija) sa ugovorenom svotom osiguranja u iznosu od 2,000.000,00 din. Predmet postupka po protutužbi je zahtjev za utvrđenjem da je polica osiguranja od automobilske odgovornosti ugovaratelja M. L. za vozilo reg. oznake … , u vezi predmetnog štetnog događaja u cijelosti isplaćena tužitelju kao i drugim oštećenicima (po osigurateljnom proširenom pokriću za dobrovoljno osiguranje) s naslova naknade štete te utvrđenje da je utrnula obveza tuženika za plaćanje renti utvrđenih presudom Općinskog suda u Zagrebu posl. br. Pn-5226/94 od 13. studenoga 2000. i svako daljnje plaćanje s naslova nematerijalne štete.

7. Nižestupanjski sudovi u tijeku postupka u bitnome utvrđuju:

- da je tužitelj ozlijeđen u prometnoj nezgodi od 21. listopada 1992.,

- da je vozilo u kojem je kao vozač stradao tužitelj u trenutku nezgode bilo kod tuženika osigurano od automobilske odgovornosti s proširenim pokrićem (tzv. "B" kombinacija), prema polici osiguranja broj … od 31. siječnja 1992. sa ugovorenom svotom osiguranja u iznosu od 2,000.000 din,

- da je odgovornost tuženika za nastalu štetu utvrđena u postupku koji se vodio pred sudom prvoga stupnja pod posl. br. Pn-3762/93 te da je u postupku koji se vodio pod posl. br. Pn-5226/94 utvrđena obveza tuženika na plaćanje rente s naslova izgubljene zarade.

8. Uz utvrđenje da sastavni dio Ugovora o osiguranju (kojim je uz obvezno osiguranje od automobilske odgovornosti ugovoreno i prošireno osiguranje) čine pravila osiguranja tuženika (pravila su stupila na snagu 1. siječnja 1991.) prema kojima nije bila predviđena mogućnost revalorizacije osigurane svote, nižestupanjski sudovi prihvaćaju osnovan istaknuti prigovor iscrpljene svote osiguranja i odbijaju tužbeni zahtjev kao neosnovan. Ujedno, nižestupanjski sudovi prihvaćaju protutužbeni zahtjev pozivom na odredbu čl. 196. ovdje mjerodavnog Zakona o obveznim odnosima (“Narodne novine” br. 53/91, 73/91, 111/93, 3/94, 7/96, 91/96, 112/99 i 88/01 – dalje: ZOO/91).

9. S obzirom na sadržaj pitanja zbog kojeg je revizija dopuštena, proizlazi da je u ovom stadiju postupka sporno, revalorizira li se u konkretnom slučaju iznos osiguranja za prošireno osiguranje na isti način kao i iznos osnovnog pokrića (čl. 1. st. 5. Uvjeta za osiguranje od automobilske odgovornosti tuženika koji su u primjeni od 1. travnja 1992. dakle u vrijeme nastanka štetnog događaja,).

10. U vrijeme izdavanja predmetne police osiguranja bila su na snazi Pravila tuženika za osiguranje od automobilske odgovornosti, koja su stupila na snagu 1. siječnja 1991. kojim pravilima nije bila predviđena revalorizacija ugovorene svote osiguranja za prošireno osiguranje (tzv. „B“ kombinacija). Odredbom čl. 17. st. 5. navedenih Pravila, propisano je da je svota osiguranja za prošireno osiguravajuće pokriće samostalna i neovisna o iznosu osiguranja za temeljno osiguranje, a njena visina je utvrđena iznosom osiguranja u polici osiguranja od automobilske odgovornosti, kako je to propisano čl. 17. st. 3. Pravila. Iz navedenoga proizlazi da se svim oštećenicima iz štetnog događaja koji se ne smatraju trećim osobama ne može isplatiti iznos štete u većem iznosu od ugovorenog po polici osiguranja. Prvog travnja 1992. na snagu su stupili Uvjeti osiguranja od automobilske odgovornosti, kojima je određeno da će se iznos osiguranja za prošireno osiguranje revalorizirati na isti način kao i iznos osnovnog pokrića. Pogrešan je zaključak nižestupanjskih sudova da se odredbe Uvjeta za osiguranje od automobilske odgovornosti koje su stupile na snagu 1. travnja 1992. (kojima je predviđena mogućnost revalorizacije iznosa osiguranja za prošireno osiguranje) ne primjenjuju na konkretni slučaj.

11. Jedno od svojstava ugovora o osiguranju je to što je to ugovor po pristupu (adhezioni ugovor) s time da osiguratelj, kao jedna ugovorna strana koja se profesionalno bavi ovakvom djelatnošću, sam jednostrano donosi opće uvjete osiguranja, pravila osiguranja kojima druga strana pristupa prilikom sklapanja ugovora. Takav pravni karakter ugovora, predstavlja osnovu za zaključak prema kojem kasnija promjena pravila – u načelu, utječe na ugovaratelja osiguranja tek kod isteka perioda osiguranja, izuzev u pogledu onih odredaba pravila koja su za ugovaratelja osiguranja povoljnija. Takve se odredbe pravila primjenjuju odmah nakon njihova stupanja na snagu uz uvjet da je sam štetni događaj (a kao što je i predmetni slučaj) uslijedio nakon stupanja na snagu takvih pravila.

12. Ovakvo pravno shvaćanje izraženo je i u odlukama Vrhovnog suda Republike Hrvatske posl. br. Rev-1232/2002-2 od 23. travnja 2003., Rev-1351/1994-2 od 8. prosinca 1999. i Rev-1109/2002-2 od 12. veljače 2004.

13. Zbog pogrešnog pravnog pristupa, nižestupanjski sudovi nisu uzeli u obzir sadržaj Uvjeta za osiguranje od automobilske odgovornosti koje tuženik primjenjuje od 1. travnja 1992. koje predviđaju revalorizaciju svote osiguranja, pa je posljedično i činjenično stanje ostalo nepotpuno utvrđeno.

14. Slijedom navedenog, valjalo je na temelju odredbe čl. 395. st. 2. ZPP ukinuti nižestupanjske presude i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.

15. Odluka o troškovima postupka u povodu revizije temelji se na odredbi čl. 166. st. 3. ZPP.

Zagreb, 28. rujna 2022.

Predsjednica vijeća:

Mirjana Magud, v.r.