REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev-x 908/2017-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Željka Glušića predsjednika vijeća, Renate Šantek članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Željka Šarića člana vijeća, dr. sc. Ante Perkušića člana vijeća i Željka Pajalića člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Grada Zagreba, Z., OIB: … , kojeg zastupa punomoćnik J. M., odvjetnik u Odvjetničkom društvu M. i L. u Z., protiv tuženika Stečajne mase H. E. d.d. u stečaju, Z., OIB: … , kojeg zastupaju L. A. i B. K. Ž., odvjetnici u Odvjetničkom društvu A. i P. u Z., radi isplate, odlučujući o reviziji tuženika protiv presude Županijskog suda u Zagrebu broj Gž-4696/16-2 od 16. svibnja 2017. kojom je potvrđena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj P-2318/96-85 od 11. veljače 2011., ispravljena rješenjem istoga suda poslovni broj P-2318/96-88 od 24. svibnja 2011., u sjednici održanoj 28. rujna 2022.,

r i j e š i o  j e :

Prihvaća se revizija tuženika, ukida se presuda Županijskog suda u Zagrebu u pobijanim točkama I. i III. izreke, pa se predmet se u tom dijelu vraća sudu drugog stupnja na ponovno suđenje.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja suđeno je:

"I Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:

"Nalaže se tuženiku H. E. isplatiti tužitelju Gradu Zagrebu iznos od 620.150,84 kn sa zakonskom zateznom kamatom na iznos od 117.839,97 kn od 1. listopada 1993.g. pa do isplate, na iznos od 139.562,18 kn od 31. listopada 1993.g. pa do isplate, na iznos od 129.635,81 kn od 1. siječnja 1994.g. pa do isplate, na iznos od 193.085,14 kn od 1. veljače 1994.g. pa do isplate, te na iznos od 40.027,74 kn od 17. studenog 1994.g. pa do isplate po kamatnoj stopi za razdoblje od 1. listopada 1993.g. do 31. prosinca 2007.g. određenoj Uredbama o visini stope zatezne kamate, a od 1. siječnja 2008.g. pa do isplate po kamatnoj stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem eskontne stope HNB koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta, koje je prethodilo tekućem polugodištu, za pet postotnih poena." II Nalaže se tuženiku H. E. isplatiti tužitelju Gradu Zagrebu iznos 77.378,99 € u protuvrijednosti u kunama po srednjem tečaju HNB na dan isplate, sa zateznom kamatom tekućom na iznos od 31.995,65 DEM od 1. listopada 1993.g. do 31. prosinca 2001.g. po kamatnoj stopi koju banka u mjestu ispunjenja plaća na devizne štedne uloge po viđenju u DEM, a na iznos od 16.359,12 € tekuću od 1. siječnja 2002.g. do 31. prosinca 2007.g. po kamatnoj stopi koju banka u mjestu ispunjenja isplaćuje na devizne štedne uloge po viđenju u €, te na isti iznos od 1. siječnja 2008.g. pa do isplate po kamatnoj stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem eskontne stope HNB koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta, koje je prethodilo tekućem polugodištu, za pet postotnih poena, zatim na iznos od 34.098,43 DEM tekućom od 31. listopada 1993.g. do 31. prosinca 2001.g. po kamatnoj stopi koju banka u mjestu ispunjenja plaća na devizne štedne uloge po viđenju u DEM, a na iznos od 17.434,25 € tekuću od 1. siječnja 2002.g. do 31. prosinca 2007.g. po kamatnoj stopi koju banka u mjestu ispunjenja isplaćuje na devizne štedne uloge po viđenju u €, te na isti iznos od 1. siječnja 2008.g. pa do isplate po kamatnoj stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem eskontne stope HNB koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta, koje je prethodilo tekućem polugodištu, za pet postotnih poena, na iznos od 34.098,43 DEM od 1. siječnja 1994.g. do 31. prosinca 2001.g. po kamatnoj stopi koju banka u mjestu ispunjenja plaća na devizne štedne uloge po viđenju u DEM, a na iznos od 17.434,25 € tekuću od 1. siječnja 2002.g. do 31. prosinca 2007.g. po kamatnoj stopi koju banka u mjestu ispunjenja isplaćuje na devizne štedne uloge po viđenju u €, te na isti iznos od 1. siječnja 2008.g. pa do isplate po kamatnoj stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem eskontne stope HNB koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta, koje je prethodilo tekućem polugodištu, za pet postotnih poena, na iznos od 51.141,65 DEM od 1. veljače 1994.g. do 31. prosinca 2001.g. po kamatnoj stopi koju banka u mjestu ispunjenja plaća na devizne štedne uloge po viđenju u DEM, a na iznos od 26.151,38 € tekuću od 1. siječnja 2002.g. do 31. prosinca 2007.g. po kamatnoj stopi koju banka u mjestu ispunjenja isplaćuje na devizne štedne uloge po viđenju u €, te na isti iznos od 1. siječnja 2008.g. pa do isplate po kamatnoj stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem eskontne stope HNB koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta, koje je prethodilo tekućem polugodištu, za pet postotnih poena, te mu se nalaže da tužitelju naknadi trošak parničnog postupka u iznosu od 177.416,57 kn, sa zateznom kamatom po kamatnoj stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem eskontne stope HNB koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta, koje je prethodilo tekućem polugodištu, za pet postotnih poena, tekućom od 11. veljače 2011.g. pa do isplate, sve u roku od 15 dana.

III Odbija se dio tužbenog zahtjeva u iznosu od 5.601,41 €."

2. Presudom suda drugog stupnja suđeno je:

"I. Odbija se kao neosnovana žalba tuženika Stečajne mase H. E. d.d. u stečaju i potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj P- 2318/96-85 od 11. veljače 2011., ispravljena rješenjem istoga suda poslovni broj P- 2318/96-88 od 24. svibnja 2011., u pobijanom dijelu pod točkom II. izreke.

II. Uvažava se žalba tuženika Stečajne mase H. E. d.d. u stečaju i preinačava odluka o troškovima parničnog postupka sadržana u točki II. izreke pobijane presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj P-2318/96-85 od 11. veljače 2011., ispravljena rješenjem istoga suda poslovni broj P-2318/96-88 od 24. svibnja 2011. i sudi:

Odbija se zahtjev tužitelja Grada Zagreba za naknadu troška postupka preko iznosa od 164.589,35 kuna, odnosno za iznos od 12.827,22 kuna.

III. Odbija se kao neosnovan zahtjev tuženika Stečajne mase H. E. d.d. u stečaju za nadoknadom troškova žalbenog postupka."

3. Protiv drugostupanjske presude tuženik je podnio reviziju na temelju čl. 382. st.1. Zakona o parničnom postupku zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava. Predložio je reviziju prihvatiti, ukinuti nižestupanjske presude i predmet vratiti na ponovno suđenje.

4. Odgovor na reviziju nije podnesen.

5. Revizija je osnovana.

6. Na temelju odredbe čl. 392.a st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11 i 148/11, 25/13 i 89/14 - dalje: ZPP), ovaj sud je pobijanu presudu ispitao samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i samo u granicama razloga navedenih u reviziji.

7. Predmet spora jest zahtjev tužitelja za isplatu s osnova Ugovora o udjelu u financiranju komunalnih objekata i uređaja individualne potrošnje (KIP) na građevinskom zemljištu, za lokacije … i … u Z. od 29. rujna 1993. (Shopping centar i podzemne garaže E.) i 27. listopada 1994. ( P. O.).

8. U postupku je utvrđeno:

- da su tužitelj, H. E. Z. i C. Z., radi realizacije izgradnje podzemnog objekta – prodajno poslovnog prostora i javne garaže uz h. E., sklopili ugovor 5. ožujka 1992. kojim je ugovoreno plaćanje troškova pripreme građevinskog zemljišta i troška gradske rente,

- da je pravni prednik tužitelja s tuženikom i I. d.o.o. Z., kao suinvestitorima, sklopio ugovor 29. rujna 1993. i Utanačenje uz taj ugovor, kojima su ugovorili međusobne odnose i obveze u svezi troškova izgradnje komunalnih objekata i uređaja individualne potrošnje (dalje - KIP). Tim ugovorom ugovorena je valutna klauzula prema kojoj se obveza ispunjava plaćanjem u valuti Republike Hrvatske prema prodajnom tečaju ovlaštene banke u mjestu ispunjenja obveze koji vrijedi tog dana (dan plaćanja rate) ako stranke nisu ugovorile drugi tečaj. U ovom slučaju stranke su ugovorile plaćanje prema srednjem tečaju Hrvatske narodne banke,

- pravni prednik tužitelja i tuženik sklopili su 27. listopada 1994. ugovor kojim su regulirali pitanje financiranja KIP koji se odnosi na izgradnju paviljona O. Prema tom ugovoru tuženik se obvezao platiti tužitelju iznos od 10.955,40 DEM u protuvrijednosti u kunama, na dan dospijeća utvrđene obveze koja obveza je dospjela po proteku roka od 15 dana od dana sklapanja ugovora,

- za izgradnju paviljona O. tuženik nikada nije dobio građevinsku dozvolu niti je isti sagrađen, a nije bilo sporno da tužitelj iz tog razloga nije ispunio svoju ugovornu obvezu koja se sastojala u opremanju zemljišta objektima i uređajima KIP za potrebe izgradnje paviljona O.,

- provedenim građevinskim vještačenjem je utvrđeno da je BRP za koju je tuženik u prema konačno izvedenom stanju u obvezi platiti troškove KIP, 2387,96 m2. Ta površina umanjena je za 612 m2 BRP O. terase, koju površinu je vještak je utvrdio iz čl. 1. Ugovora od 5. ožujka 1992. u kojem je taj podatak naveden, a potpisale su ga obje stranke i C. Z., pa je preostala razlika za obračun plaćanja KIP od 1775,96 m2 BRP,

- financijskim vještačenjem je utvrđeno da prema odredbama ugovora od 29. rujna 1993. i 27. listopada 1994., s obzirom na površinu koja ulazi u obračun KIP utvrđenu građevinskim vještačenjem, obveza tuženika iznosi ukupno 162.295,56 DEM odnosno 82.980,40 EUR. Od toga se iznos od 5.601,40 EUR (protuvrijednost od 10.955,40 DEM) odnosi na ugovor sklopljen 27. listopada 1994., dok se ostali iznosi odnose na ugovor sklopljen 29. rujna 1993. u odnosu na koji ugovor je vještak uzeo u obzir da je tuženik djelomice ispunio obvezu uplatom iznosa o d 19.152 DEM što nije bilo sporno i čime je podmirena prva dugovana rata,

- strojarskim vještačenjem je utvrđeno da je prije početka radova na izgradnji I. c., prilikom rušenja O. terase, izvršeno izmještanje dizel agregata koji je bio u podrumskom prostoru izgrađenom ispod O. terase, te ventilacijskih žaluzina, rešetaka i mreža na prozorskih otvorima (usis zraka) koje su služile za potrebe sustava ventilacija i klimatizacije. Nadalje je utvrđeno je da je nakon izgradnje I. c., O. terasa ponovno izgrađena, promijenjenih dimenzija i oblika, instalirano je elektroagregatsko postrojenje (dizel agregat) za potrebe hotela E., izgrađena su tri prozorska otvora na koja su ugrađene fiksne metalne žaluzine sa zaštitnim mrežama (usis zraka) koje služe za ulaz vanjskog svježeg zraka u prostoriju iz koje se zrak usisava u instalirani sustav ventilacije i klimatizacije koji u potpunosti zadovoljava sve potrebe hotela E. Vještak je naveo da mu niti jedna od stranaka na njegovo traženje, nije dostavila tehničku i drugu dokumentaciju na temelju koje bi mogao zaključiti koja je od stranaka izvela opisane radove,

- tuženik nije dokazao svoju tvrdnju da je tužitelj samo djelomično izvršio elektroenergetiku, niti tvrdnju je sam tuženik izveo neke od radova na objektima i uređajima izgradnje komunalnih objekata i uređaja individualne potrošnje. Jednako tako tuženik nije dokazao svoju tvrdnju da je imao troškove u svezi izmještanja dizel agregata i usisa svježeg zraka, a iz provedenih dokaza ne proizlazi niti da tužitelj nije izvršio svoju obvezu toplifikacije.

9. Sudovi su, na temelju odredbe čl. 17. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj: 53/91, 73/91, 3/94, 111/93, 107/95, 7/96, 91/96, 112/99 – dalje: ZOO/91), u odnosu na potraživanje koje se odnosi na ugovor od 29. rujna 1993. prihvatili eventualno postavljeni tužbeni zahtjev, za isplatu iznosa u EUR, i naložili tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 77.378,99 EUR u protuvrijednosti u kunama po srednjem tečaju HNB na dan isplate i zateznom kamatom tekućom na taj iznos kako je naznačeno u točki II. prvostupanjske presude. Glavni tužbeni zahtjev za isplatu iznosa od 580.123,10 kuna koji se odnosi na potraživanje po ugovoru od 29. rujna 1993., u cijelosti je odbijen. U odnosu na potraživanje po ugovoru od 27. listopada 1994., sudovi su na temelju čl. 122. st. 1. ZOO/91, odbili dio tužbenog zahtjeva u iznosu od 40.027,74 kune prema glavnom tužbenom zahtjevu, odnosno u iznosu od 5.601,41 EUR prema eventualno postavljenom tužbenom zahtjevu.

10. Tuženik u reviziji navodi da su sudovi počinili apsolutno bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP i relativno bitnu povredu iz čl. 354. st. 1. ZPP u svezi s čl. 221.a ZPP.

11. U okviru revizijskog razloga pogrešne primjene materijalnog prava tuženik u reviziji osporava pravilnost zaključka sudova u svezi njegovog prigovora djelomičnog ispunjenja i neispunjenja ugovornih obveza od strane tužitelja, kao i zaključak da nije dokazao da je snosio troškove koje je trebao snositi tužitelj. Tvrdi da je sud pogrešno primijenio čl. 122. st. 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj: 53/91, 73/91, 3/94, 111/93, 107/95, 7/96, 91/96, 112/99, 88/01 – dalje: ZOO/91) i u odnosu na ugovor od 29. rujna 1993.

11.1. Navodi i da je sud pogrešno odlučio o prigovoru zastare jer je tužitelj u tužbi podnesenoj 19. travnja 1996. zatražio isplatu zatezne kamate na glavnicu, od podnošenja tužbe do isplate, a tek podneskom od 21. ožujka 2000. je zatražena isplata zatezne kamate na iznose glavnice dospjele još krajem 1993. i početkom 1994.

12. Osnovano revident ističe da je u postupku pred drugostupanjskim sudom počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP.

13. Iz spisa proizlazi da je tužitelj tužbenim zahtjevom postavljenim u tužbi od 19. travnja 1996. zahtijevao isplatu iznosa od 530.536,36 kuna, kuna sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od dana podnošenja tužbe do isplate. Tijekom postupka, podneskom od 21. ožujka 2000. tužitelj preinačuje tužbeni zahtjev na način da zahtjeva isplatu iznosa od 10.955,40 DEM u protuvrijednosti u kunama sa zakonskom zateznom kamatom od 16. studenoga 1994. do isplate i to po ugovoru od 27. listopada 1994. Po ugovoru od 29. rujna 1993. zahtjeva isplatu ukupno 172.363,00 DEM u protuvrijednosti u kunama sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dospijeća svake pojedine rate dugovanja do isplate.

13.1. Sud je dopustio preinaku tužbenog zahtjeva cijeneći da je to svrsishodno za konačno rješenje odnosa među strankama, a tuženik je stavio prigovor zastare.

14. Prvostupanjski sud je prigovor zastare ocijenio neosnovanim s obrazloženjem da je prvi nepodmireni iznos prema ugovoru od 19. rujna 1993. dospio a naplatu 30. rujna 1993. a tužba je podnesena 19. travnja 1996., pa je tužba podnesena prije proteka zastarnog roka iz čl. 374. st. 1. ZOO/91.

14.1. Drugostupanjski sud je, odlučujući o žalbi tuženika, u odnosu na prigovor zastare naveo da je neosnovan jer je sud prvog stupnja pravilno primijenio materijalno pravo iz čl. 374. st. 1. ZOO/91. Međutim, ostaje nejasno na temelju čega je drugostupanjski sud zaključio da je prigovor zastare neosnovan budući da obrazloženje drugostupanjske presude ne sadrži razloge o tome. Naime, tuženik u žalbi izrijekom navodi da je tek preinačenim tužbenim zahtjevom od 21. ožujka 2000. tužitelj postavio zahtjev za isplatu zakonske zatezne kamate na glavnicu i za razdoblje prije podnošenja tužbe u ovoj parnici odnosno od dospijeća svake pojedine dugovane rate što znači od 1993. i 1994., a tužba u ovom postupku je podnesena 19. travnja 1996. Na navedeni žalbeni razlog drugostupanjski sud nije obrazloženo odgovorio, niti je dao razloge o svom zaključku.

15. S obzirom da je za pravilnu i zakonitu odluku o tužbenom zahtjevu tužitelja, nužno ocijeniti osnovanost istaknutog prigovora zastare potraživanja tužitelja, a drugostupanjski sud u obrazloženju pobijane presude nije naveo nikakve razloge u pogledu ocjene osnovanosti ili neosnovanosti iznesenog prigovora zastare, presuda ima nedostataka zbog kojih je nije moguće ispitati, čime je počinjena bitna povreda postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP.

16. Stoga je na temelju čl. 394. st. 1. ZPP valjalo ukinuti drugostupanjsku presudu i predmet vratiti drugostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

17. U ponovljenom postupku, drugostupanjski sud će otkloniti počinjenu bitnu povredu odredaba parničnog postupka, tako što će odlučiti o osnovanost žalbenog razloga u svezi prigovora zastare potraživanja, dajući za svoju ocjenu valjane i obrazložene razloge, te odlučiti o osnovanosti žalbe u okviru žalbenih razloga i odredbe čl. 365. st. 2. ZPP.

Zagreb, 28. rujna 2022.

Predsjednik vijeća:

Željko Glušić, v.r.