REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd 608/2022-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Mirjane Magud predsjednice vijeća, Đura Sesse člana vijeća i suca izvjestitelja, Ljiljane Hrastinski Jurčec članice vijeća, mr. sc. Dražena Jakovine člana vijeća i Goranke Barać-Ručević članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice H. r., OIB … , Z., koju zastupa punomoćnica N. O., odvjetnica u Odvjetničkom društvu O. i H. u Z., protiv tužene M. T. Ž., OIB … , iz S., koju zastupa punomoćnik D. S., odvjetnik u Z., radi isplate, odlučujući o prijedlogu za dopuštenje revizije tužitelja protiv presude Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž-2321/2021-2 od 23. studenog 2021., kojom je preinačena presuda Općinskog suda u Sesvetama, Stalna služba u Dugom Selu poslovni broj P-43/2021-6 od 1. travnja 2021., u sjednici održanoj 28. rujna 2022.,
r i j e š i o j e:
Odbacuje se prijedlog za dopuštenje revizije tužitelja.
Obrazloženje
1. Presudom suda drugog stupnja preinačena je presuda suda prvog stupnja te je tužitelj odbijen sa zahtjevom na isplatu 43.089,09 kuna s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom tekućom na pojedine iznose kao u izreci presude.
2. Protiv presude suda drugog stupnja prijedlog za dopuštenje revizije podnosi tužitelj zbog pitanja koja glase:
„Jesu li sudovi potpuno slobodni u ocjeni provedenih dokaza te stanja spisa i ocjeni o tome kada je predmet spora dovoljno raspravljen da se o njemu može donijeti pravilna odluka, uz to i slobodni u odabiru razloga obrazloženja svoje ocjene?
Da li radnik koji prema Ugovoru o radu može samo po nalogu pretpostavljenog vršiti isplate za račun poslodavca predstavlja ovlaštenu osobu poslodavca u smislu članka 43. Zakona o trgovačkim društvima?
Drugim riječima, predstavlja li takav radnik ovlaštenu osobu poslodavca u smislu članka 43. Zakona o trgovačkim društvima u slučajevima kad ne postoji nalog pretpostavljenog?“,
ističući da se radi o pitanjima koje udovoljavaju uvjetima dopuštenosti iz članka 385.a Zakona o parničnom postupku.
3. Na prijedlog nije odgovoreno.
4. Prijedlog nije osnovan.
5. Ovaj sud je u identičnim sporovima istog tužitelja protiv drugih tuženika zauzeo pravno shvaćanje u primjerice odluci poslovni broj Rev 1905/2016-2 od 12. svibnja 2020. gdje je rečeno da ne može glede konkretnog potraživanja primijeniti institut vraćanja stečenog bez osnove iz čl. 1112. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 i 29/18 - dalje: ZOO/05) zbog čega je odlučeno kao u izreci na temelju odredbe čl. 392. u svezi s čl. 387. st. 5. ZPP-a.
6. Također ovaj sud je povodom prijedloga za dopuštenje revizije tužitelja rješenjem poslovni broj Revd 2141/2020-2 od 15. rujna 2020. glede suštinski identičnih pitanja odbacio prijedlog za dopuštenje revizije tužitelja.
7. Kako je presuda suda drugog stupnja donesena sukladno tom pravnom shvaćanju to ne postoje uvjeti za dopuštenje revizije iz čl. 385.a ZPP-a. zbog čega je odlučeno kao u izreci na temelju odredbe čl. 392. u svezi s čl. 387. st. 5. ZPP-a.
Zagreb, 28. rujna 2022.
Predsjednica vijeća:
Mirjana Magud, v.r.
