Poslovni broj: UsI-1180/21-6
REPUBLIKA HRVATSKA
UPRAVNI SUD U ZAGREBU
Avenija Dubrovnik 6 i 8
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Upravni sud u Zagrebu, po sutkinji toga suda Lidiji Prica, uz sudjelovanje Gordane Katarine Ronyi, zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja PROFI LINE ZAGREB d.o.o., Z., OIB: …, kojeg zastupa direktor K. V., zastupan po opunomoćeniku Ž. A., odvjetniku u Z., OIB: …, protiv tuženika Ministarstva financija Republike Hrvatske, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak, Z., OIB: …, radi zadržavanja vozila, 28. rujna 2022.,
p r e s u d i o j e
I. Poništava se rješenje Ministarstva financija Republike Hrvatske, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak, KLASA: UP/II-471-01/21- 01/40, URBROJ: 513-04-21-3 od 26. veljače 2021.
II. Poništava se rješenje Ministarstva financija Republike Hrvatske, Carinske uprave, Središnjeg ureda, Sektora za mobilne jedinice, Službe za mobilne jedinice Z., KLASA: UP/I-471-01/20-18/660, URBROJ: 513-02-1973/23-20-1 od 12. studenoga 2020.
III. Nalaže se Ministarstvu financija Republike Hrvatske, OIB …, da u roku od 15 dana od dostave pravomoćne presude nadoknadi tužitelju troškove upravnog spora u iznosu od[1] 2.500,00 kuna/331,80 eura, sa zakonskim zateznim kamatama, koje ako tuženik dobrovoljno ne plati trošak u određenom roku, teku od dana donošenja presude do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena.
Obrazloženje
1. Osporenim rješenjem tuženika, KLASA: UP/II-471-01/21-01/40, URBROJ: 513-04-21-3 od 26. veljače 2021. odbijena je žalba tužitelja protiv rješenja Ministarstva financija Republike Hrvatske, Carinske uprave, Središnjeg ureda, Sektora za mobilne jedinice, Službe za mobilne jedinice Z., KLASA: UP/I-471-01/20- 18/660, URBROJ: 513-02-1973/23-20-1 od 12. studenoga 2020., kojim se određuje zadržavanje teretnog kombi vozila marke/tipa Fiat Ducato, VIN oznake:
ZFA25000001108624, registarskih oznaka …, u vlasništvu tužitelja, koje je korišteno za nezakonit prijevoz trošarinskih proizvoda tj. naftnih derivata u ukupnoj količini od 3000 litara, radi osiguranja naplate trošarine. Utvrđuje se rok zadržavanja do okončanja postupka obračuna i naplate trošarinskog duga. Ukoliko nije podnesen instrument osiguranja ili nije podnesen u visini pripadajućeg trošarinskog duga, privremeno oduzeti predmeti i sredstva će se rješenjem trajno oduzeti radi prodaje i namirenja trošarinskog duga.
2. Tužitelj u tužbi navodi da je predmet postupka zapljena i zadržavanje vozila u vlasništvu tužitelja iz razloga što je treća osoba, M. Č. iz N., OIB: …, kao korisnik vozila neovlašteno i protuzakonito prevozio tri PVC spremnika zapremnine od po 1000 litara ispunjenih naftnim derivatom, a sve kao mjera osiguranja naplate trošarine s trajanjem do okončanja postupka obračuna i naplate trošarine. Obrazlaže da je kao vlasnik vozila s korisnikom vozila sklopio ugovor o korištenju vozila, slijedom čega je korisnik vozila bez znanja vlasnika prevozio naftne derivate za koje ne posjeduje popratnu dokumentaciju. S tim u vezi, prvostupanjsko je tijelo donijelo rješenje o zadržavanju vozila, pozivajući se samo paušalno na zakonske odredbe Zakona o trošarinama, bez da je prethodno ispitalo, provjerilo i utvrdilo činjenice koje bi opravdale donošenje prvostupanjskog rješenja. Ističe kako same odredbe članka 122. st. 1. i 2. Zakona o trošarinama, a bez provjere određenih činjenica koje bi se možebitno mogle podvesti pod navedeni članak, ne predstavljaju valjanu pravnu osnovu za oduzimanje i zadržavanje vozila. Upravo suprotno, ako su postojale osnove sumnje za zadržavanje vozila, prvostupanjsko tijelo je bilo dužno ispitati, provjeriti i nesporno utvrditi te obrazložiti činjenice i razloge takvog postupanja, što je propustilo učiniti. Obrazlaže da čl. 122. st. 1. i 2. Zakona propisuju kumulativne pretpostavke čijim ispunjenjem Carinska uprava može (ali ne mora) oduzeti predmete i sredstva uporabljena za nezakonito postupanje, a to su: a) ako postoji opasnost da će raspolaganjem imovinom, dogovorom s trećim osobama ili na drugi način spriječiti ili znatno otežati izvršenje naplate trošarine; b) ako je to razmjerno svrsi koja se želi postići.
2.1. Tužitelj navodi kako sukladno navedenoj odredbi, nezakonito postupanje te sami, također neprovjereni navodi korisnika vozila da bi naftni derivati bili namijenjeni daljnjoj nelegalnoj prodaji, ne predstavlja opravdanu opasnost od sprječavanja ili znatnog otežavanja izvršenja obveze plaćanja trošarine. Dodatno, prvostupanjsko je tijelo propustilo utvrditi na koji način bi upravo te činjenice dovele do opravdane opasnosti od sprječavanja ili znatnog otežavanja plaćanja trošarine. S druge strane, stavak 2. istog članka propisuje koje okolnosti se smatraju postojanjem opasanosti, a prethodna utvrđenja prvostupanjskog tijela zasigurno ne predstavljaju niti jedan od pobrojanih navoda. Tužitelj zaključuje da je prvostupanjsko tijelo propustilo uzeti u obzir da korisnik vozila nije osoba koja je teže kršila ili ponavljano kršila odredbe trošarinskih propisa; da trošarinski dug iznosi cca 9.100,00 kuna te da zbog visine trošarinskog duga nije opravdano očekivati otežano izvršenje naplate; da korisnik vozila ima prebivalište na području Republike Hrvatske; da je korisnik vozila državljanin Republike Hrvatske; da je korisnik vozila potpuno poslovno sposobna osoba; da je korisnik vozila direktor i zakonski zastupnik trgovačkog društva T. n. i u. j.d.o.o., koje društvo ima sjedište u Republici Hrvatskoj; da li korisnik vozila raspolaže drugim sredstvima ili imovinom koja bi osiguravala izvjesnost naplate trošarinskog duga; kolika je financijska sposobnost korisnika vozila. Nastavno na navedeno, tvrdi kako nije razvidno na temelju kojih zaključaka i odlučnih činjenica je prvostupanjsko tijelo zauzelo stav da u predmetnom postupku postoji potencijalna opasnost naplate trošarine.
2.2. Također ističe kako nisu jasni navodi u pobijanom rješenju da bi činjenica da je opisanim postupanjem počinjen prekršaj predstavljala postojanje opasnosti, kako to neosnovano navodi drugostupanjsko tijelo na stranici 3. odlomak 4. obrazloženja. Nije jasno u kakvoj je korelaciji izdavanje prekršajnog naloga s postojanjem opasnosti naplate trošarine. Štoviše, recentna sudska praksa izričito navodi da postojanje, vođenje i obustava prekršajnog postupka ne stoji u nikakvoj vezi s vođenjem postupka za naplatu trošarine, radi čega je predmetno vozilo oduzeto. Zaključuje kako prvostupanjsko tijelo prilikom oduzimanja i zadržavanja vozila nije utvrdilo postojanje potencijalne opasnosti da bi se raspolaganjem imovinom, dogovorom s trećim osobama ili na drugi način spriječila ili otežala naplata trošarine, a čak i da se potencijalna opasnost uzme kao utvrđena, isto predstavlja samo jednu od dvije propisane kumulativne pretpostavke te kao takva ne može biti odlučna činjenica za oduzimanje i zapljenu vozila.
2.3. U odnosu na drugu pretpostavku, odnosno je Ii takvo postupanje prvostupanjskog tijela razmjerno svrsi koja se želi postići, pobijano rješenje ne sadrži ocjenu ovog žalbenog navoda. Tužitelj ističe da isto pretpostavlja prethodnu provedbu tzv. testa proporcionalnosti, odnosno ispitivanja je li određeno ograničenje prava vlasništva nad zaplijenjenim vozilom razmjerno svrsi s obzirom na nezakonito ponašanje korisnika vozila koje nije u korelaciji s vlasnikom vozila. U odnosu na navedeno, ističe kako prvostupanjsko tijelo nije utvrdio iznos potencijalnog trošarinskog duga, nije utvrdilo vrijednost vozila na dan zapljene i nije utvrdilo umanjenu vrijednost vozila po okončanju postupka, nije utvrdilo štetu koju vlasnik vozila trpi na ime izmakle dobiti, s obzirom da je onemogućen u raspolaganju i korištenju vozila, nije utvrdilo druge odlučne činjenice. Tužitelj zaključuje kako prvostupanjskim rješenjem nije postignuta tražena, poštena ravnoteža između općeg interesa zajednice i zaštite prava vlasništva tužitelja zajamčenog odredbama čl. 48. st. 1., čl. 3., čl. 16. i čl. 50. Ustava, jer u ovoj pravnoj stvari tužitelj kao vlasnik vozila snosi prekomjeran pojedinačni teret i miješanje u pravo vlasništva, a što se ne može smatrati razmjernim legitimnom cilju kojeg se željelo ostvariti. Zaključno tvrdi kako u predmetnom postupku nije dokazana niti jedna činjenica koja bi ukazivala na opasnost od naplate trošarine u budućnosti od obveznika trošarine - korisnika vozila, niti je dokazano da bi oduzimanje vozila od tužitelja bilo razmjerno svrsi koja se želi postići.
2.4. Navodi da je sukladno odredbi čl. 6. st. 2. t. 4. Zakona jedina osoba koja je dužna platiti trošarinu korisnik vozila te je prvostupanjsko tijelo neosnovano oduzelo vozilo vlasniku vozila radi naplate predmetne trošarine, u neutvrđenom iznosu. Nadalje, prvostupanjsko tijelo je iz zapisnika i provedenog ispitivanja korisnika vozila nedvojbeno moglo utvrditi da vlasnik vozila niti jednom svojom radnjom nije postupao nezakonito, a dodatno vlasnik vozila u trenutku predaje vozila na korištenje nije znao niti je mogao znati, a podredno nije imao razloga sumnjati da će s unajmljenim kombijem korisnik vozila neovlašteno prevoziti naftne derivate. Predlaže poništiti osporeno i prvostupanjsko rješenje, uz naknadu troška sa zakonskim zateznim kamatama od dana donošenja presude do isplate.
3. Tuženik u odgovoru na tužbu ostaje kod razloga navedenih u obrazloženju osporenog rješenja i predlaže sudu da odbije tužbeni zahtjev.
4. Tužbeni zahtjev je osnovan.
5. Tijekom postupka sud je izvršio uvid u sudski spis i spis tuženika dostavljen uz odgovor na tužbu te je održao raspravu 20. rujna 2022. u odsutnosti uredno pozvanog tuženika, koji izostanak nije opravdao, na temelju članka 39. stavka 2. u vezi članka 37. stavka 3. Zakona o upravnim sporovima (Narodne novine broj 20/10, 143/12, 152/14, 94/16, 29/17 i 110/21, dalje ZUS).
6. Iz obrazloženja osporenog rješenja proizlazi da su policijski službenici 5. studenoga 2020. zaustavili predmetno vozilo u vlasništvu tužitelja, kojim je upravljao M. Č. iz N. Nadzorom je utvrđeno da je imenovani vozač direktor i odgovorna osoba tvrtke T. n. i u. j.d.o.o., Z. te je pregledom navedenog teretnog/kombi vozila utvrđeno da se u istom prevozi ukupno 3 PVC spremnika zapremnine od po 1.000 litara, ispunjenih naftnim derivatom, za koje M. Č. ne posjeduje popratnu dokumentaciju tj. dokaz o stjecanju i za koje izjavljuje da je riječ o eurodizelu koje je njegova tvrtka dobila kao kompenzaciju za izvršene građevinske radove fizičkoj osobi, a koje je namijenjeno nelegalnoj prodaji trećoj osobi. Iz navedenih PVC spremnika uzeti su uzorci naftnih derivata radi laboratorijske analize, o čemu su sastavljeni zapisnici o uzimanju uzoraka. Uzimajući u obzir izneseno te da su navedeni naftni derivati predmet prekršaja sukladno Zakonu o trošarinama (Narodne novine broj 106/18 i 121/19), isti su u ukupnoj količini od 3.000,00 litara u pripadajućim PVC spremnicima i pumpom za pretakanje oduzeti do okončanja postupka, potvrdom o privremenom oduzimanju predmeta od 5. studenoga 2020. Također, sukladno članku 122. Zakona o trošarinama, kao mjera osiguranja naplate trošarine, do okončanja postupka potvrdom o privremenom oduzimanju predmeta od 5. studenoga 2020. oduzeto je predmetno teretno/kombi vozilo.
6.1. Tuženik navodi da je uzimajući u obzir utvrđeno činjenično stanje tj. da je spomenuti naftni derivat predmet nezakonitog postupanja prema odredbama Zakona o trošarinama i da je namijenjen daljnjoj nelegalnoj prodaji, utvrđeno postojanje opasnosti da će osoba koja je postupala protivno odredbama Zakona o trošarinama, raspolaganjem imovinom, dogovorom s trećim osobama ili na drugačiji način spriječiti ili znatno otežati izvršenje obveze plaćanja trošarine, odnosno proizlazi da bi izvršenje obveze plaćanja trošarine moglo biti neizvjesno. Tuženik napominje kako je člankom 122. stavkom 11. Zakona o trošarinama jasno određeno da će se predmeti i sredstva koji su privremeno oduzeti radi osiguranja naplate trošarine, oduzeti i kada nisu vlasništvo osobe koja je nezakonito postupala s trošarinskim proizvodima.
7. Prema članku 122. stavku 1. Zakona o trošarinama ako postoji opasnost da će se raspolaganjem imovinom, dogovorom s trećim osobama ili na drugi način spriječiti ili znatno otežati izvršenje naplate trošarine odnosno ako iz drugih okolnosti proizlazi da bi naplata trošarine mogla biti neizvjesna, Carinska uprava može, radi osiguranja naplate i ako je to razmjerno svrsi koja se želi postići, oduzeti sve predmete i sredstva koji su namijenjeni ili uporabljeni za nezakonito postupanje te predmete koji su nastali kao posljedica nezakonitog postupanja, uključujući i oduzimanje i prodaju motornih vozila, plovnih objekata, plovila, drugih motora ili strojeva koji su bili predmet nadzora ili provjere prema odredbama ovoga Zakona.
7.1. Člankom 122. stavkom 2. Zakona propisano je da se postojanjem opasnosti iz stavka 1. ovoga članka osobito smatra okolnost:
1. da je trošarinski obveznik ili obveznik plaćanja trošarine osoba koja je teže kršila ili ponavljano kršila odredbe trošarinskih, poreznih ili carinskih propisa 2. da se zbog visine trošarinskog duga opravdano očekuje otežano izvršenje naplate
3. da je trošarinski obveznik ili obveznik plaćanja trošarine osoba koja ne raspolaže drugim sredstvima ili imovinom koja bi osiguravala izvjesnost naplate trošarinskog duga ili osoba čija financijska sposobnost ne pruža dostatno jamstvo izvjesnosti naplate trošarinskog duga
4. da je trošarinski obveznik ili obveznik plaćanja trošarine osoba koja nema stalno prebivalište ili boravak u Republici Hrvatskoj ili
5. da je trošarinski obveznik ili obveznik plaćanja trošarine osoba koja nema sjedište u Republici Hrvatskoj.
7.3. Sukladno stavku 11. istoga članka predmeti i sredstva iz stavka 1. ovoga članka oduzet će se i kada nisu vlasništvo osobe koja je nezakonito postupala. Oduzimanje predmeta i sredstava iz stavka 1. ovoga članka ne utječe na prava trećih osoba za naknadu štete od osobe od koje su ti predmeti i sredstva oduzeti.
8. Prvostupanjsko tijelo i tuženik u obrazloženjima svojih rješenja nisu naveli na temelju kojih činjenica i okolnosti, u smislu citirane odredbe, su utvrdili da u konkretnom slučaju postoji opasnost da će se raspolaganjem imovinom, dogovorom s trećim osobama ili na drugi način spriječiti ili znatno otežati izvršenje naplate trošarine, odnosno iz kojih konkretnih okolnosti proizlazi da bi naplata trošarine mogla biti neizvjesna. Naime, okolnosti koje navodi tuženik (da je naftni derivat predmet nezakonitog postupanja prema odredbama Zakona o trošarinama i da je namijenjen daljnjoj nelegalnoj prodaji), nisu okolnosti koje ima u vidu čl. 122. Zakona, što je razvidno iz stavka 2. toga članka te je za pretpostaviti da okolnosti koje navodi tuženik (nezakonito postupanje s naftnim derivatima) postoje praktički u svakom predmetu naplate trošarine na naftne derivate povodom provedenog nadzora.
9. Nadalje, osim što nisu obrazložili na temelju kojih konkretnih okolnosti vezanih za trošarinskog obveznika su utvrdili postojanje opasnosti da bi naplata trošarine (u iznosu 9.180,00 kn) mogla biti neizvjesna, prvostupanjsko tijelo i tuženik nisu ni pokušali utvrditi i obrazložiti je li i zašto oduzimanje predmetnog vozila od tužitelja kao vlasnika, koji nije trošarinski obveznik, razmjerno svrsi koja se želi postići, a što je drugi uvjet koji propisuje čl. 122. Zakona.
10. Stoga sud nije mogao otkloniti prigovore iz tužbe niti osporeno rješenje ocijeniti zakonitim, jer prvostupanjsko tijelo ni tuženik u svojim rješenjima nisu utvrdili i obrazložili okolnosti koje bi dale povoda za primjenu čl. 122. Zakona na konkretan slučaj.
11. Sud je imao u vidu i odluku Ustavnog suda Republike Hrvatske broj: U-III- 926/2020 od 13. srpnja 2022., u kojoj Ustavni sud u usporedivom predmetu navodi: „U konkretnom slučaju utvrđeno je da Visoki upravni sud nije ni pokušao sagledati učinke svoga tumačenja odnosno primjene prava na osobnu situaciju podnositelja u svjetlu ustavnog jamstva zaštite vlasništva. Taj sud je odluku o oduzimanju vozila podnositeljima opravdao činjenicom da je ta mjera propisana člankom 50a. stavkom 1. Zakona o trošarinama, zanemarujući ustavni zahtjev za postizanjem pravedne ravnoteže između općeg interesa države i zaštite imovinskih prava podnositelja. Stoga je ocjena Ustavnog suda da u konkretnom slučaju upravna tijela i Visoki upravni sud nisu ni pokušali sagledati učinke svoga tumačenja odnosno primjene mjerodavnog prava na osobnu situaciju podnositelja u svjetlu ustavnog jamstva zaštite vlasništva, te su propustili uzeti u obzir ustavni zahtjev za postizanje pravedne ravnoteže između općeg interesa države i zaštite (pojedinačnih) imovinskih prava podnositelja, odnosno nisu obrazložili relevantnim i dostatnim razlozima odgovara li miješanje (oduzimanje vozila koje je koristila osoba koja nije vlasnik vozila) zajedno s izrečenom zabranom, u okolnostima konkretnog slučaja, težini konkretnog protupravnog postupanja.“
12. Slijedom navedenoga, sud je na temelju članka 58. stavka 1. ZUS-a poništio osporeno i prvostupanjsko rješenje kao nezakonito.
13. Sud je, s obzirom na uspjeh u sporu, dosudio tužitelju kao opravdan trošak u potraživanom iznosu od 2.500,00 kn, na temelju čl. 79. st. 1. i 4. ZUS-a te tbr. 23. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine broj 142/12, 103/14, 118/14 i 107/15).
13.1. O zakonskim zateznim kamatama na trošak spora, koje teku od dana donošenja presude do isplate, ako tuženik dobrovoljno ne plati trošak u određenom roku, odlučeno je u skladu s člankom 29. stavkom 2. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine, broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21) i člankom 30. stavkom 2. Ovršnog zakona (Narodne novine, broj: 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17, 131/20) te sukladno pravnom stajalištu Visokog upravnog suda Republike Hrvatske iz presude poslovni broj: Usž-1060/18-2 od 11. listopada 2018.
U Zagrebu 28. rujna 2022.
Sutkinja
Lidija Prica, v.r.
Uputa o pravnom lijeku:
Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda, u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu (četiri primjerka), u roku od 15 dana od dana dostave ove presude.
