Republika Hrvatska

Županijski sud u Dubrovniku

Dubrovnik

Poslovni broj: Gž-1156/2020-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

i

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Dubrovniku, u vijeću sastavljenom od sudaca Noemi Butorac, predsjednice vijeća, Marija Vetme sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća i Emira Čustovića, člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice M. K. iz K., N. M. ., OIB: ., koju zastupa punomoćnica L. S., odvjetnica u P., protiv tuženika: 1. H. A.R. .. iz A., A.-A.- P. .., … K. a. W., OIB: …, kojeg kao punomoćnici zastupaju odvjetnici u O. d. M. P. R. R. d.o.o. u Z., 2. C. d. s .iz K., M. N. …, OIB: ., kojeg zastupa stečajni upravitelj Š. R., 3. A. B.d. d. iz Z., S. a. ., OIB: ., kojeg kao punomoćnici zastupaju odvjetnici u O. d. K. & P. d.o.o., i 4. M. K. iz K., N. M. ., OIB: …, radi proglašenja ovrhe nedopuštenom, odlučujući o tužiteljičinoj žalbi izjavljenoj protiv presude i rješenja Općinskog suda u Pazinu, Stalne službe u Poreču – Parenzo, broj P - 282/2019 od 20. studenog 2020., u sjednici održanoj 28. rujna 2022.

p r e s u d i o  j e

I. Žalba izjavljena protiv presude Općinskog suda u Pazinu, Stalne službe u Poreču – Parenzo, broj P - 282/2019 od 20. studenog 2020. djelomično se uvažava protiv odluke o troškovima postupka, a u preostalom dijelu se odbija kao neosnovana tako da se presude Općinskog suda u Pazinu, Stalne službe u Poreču – Parenzo, broj P-282/2019 od 20. studenog 2020. u pobijanom dijelu (točka 1., dio točke 2.a i 2.b izreke kojom je naloženo tužiteljici nadoknaditi parnični trošak):

a) potvrđuje u točki 1. i pobijanom dijelu točke 2.b izreke ;

b) preinačuje u pobijanom dijelu točke 2.a izreke kojim je naloženo tužiteljici naknaditi prvotuženiku H. A. R. .. parnični trošak u svoti od iz 31.500,00 kn /4.180,768 EUR/ tako da u tom dijelu točka 2. a izreke glasi:

„Nalaže se tužiteljici naknaditi prvotuženiku H. A. R. . parnični trošak u svoti od 26.562,50 kn / 3.525,45 Eura";

i  r i j e š i o

Žalba izjavljena protiv rješenja Općinskog suda u Pazinu, Stalne službe u Poreču – Parenzo, broj P-282/2019 od 20. studenog 2020., kojim je odbačena tužba u odnosu na tuženika M. K., odbija se kao neosnovana.

Obrazloženje

1. Prvostupanjski je sud 20. studenog 2020. pod brojem P- 282/19 donio

p r e s u d u

" 1.) Odbija se tužbeni zahtjev u odnosu na tuženike ad1 H. A. R. AG, ad2 C. d.o.o i ad3 A. B. d.d. koji glasi:

'I Utvrđuje se da nekretnina na k.č. br. 978 u k.o. N. M. iz z.k. ul. br. 1141, upisano kao vinograd, kuća i dvorište površine 2610 m2, predstavlja bračnu stečevinu M. K. iz K., M. N. .., OIB: … i M. K. iz K., M. N. ./., OIB…., te da su oni suvlasnici te nekretnine svaki u ½ dijela.

II Proglašava se nedopuštenom ovrha određena rješenjem o ovrsi Općinskog suda u Pazinu posl. br. Ovr-429/11-2 od dana 17. kolovoza 2011. godine, koja se kod Općinskog suda u Puli – Pola, Stalne službe u Pazinu, vodi pod posl. br. Ovr- 2055/15, u odnosu na ½ dijela nekretnine oznake k.č. br. 978 u k.o. N. M. iz z.k. ul. br. 1141, u naravi vinograd, kuća i dvorište površine 2610 m2, upisano kao vlasništvo H. A.-A.-B. d.d. P., P. ./. (fiducijara), odnosno M. K. iz K., M. N. ./., OIB: .. (fiducijanta).

III Određuje se zemljišnoj knjizi kod Općinskog suda u Puli – Pola, Stalne službe u Pazinu, da izvrši brisanje zabilježbe ovrhe iz točke II ove presude na ½ dijela nekretnine oznake k.č. br. 978 u k.o. N. M. iz z.k. ul. br. 1141, u naravi vinograd, kuća i dvorište površine 2610 m2, upisano kao vlasništvo H. A.-A.-B. d.d. P., P. ./. (fiducijara), odnosno M. K. iz K., M. N. 25/a, OIB: .(fiducijanta).

IV Dužni su tuženici naknaditi tužiteljici prouzročeni parnični trošak, u roku od 15 dana.'

2.) a) Dužna je tužiteljica naknaditi tuženiku ad1 H. A. R. .. parnični trošak u iznosu 31.500,00 kn, u roku 15 dana, dok se u preostalom dijelu zahtjev tuženika ad1 H. A. R. .. za nadoknadu parničnog troška odbija.

b) Dužna je tužiteljica naknaditi tuženiku ad3 A. B. d.d parnični trošak u iznosu 25.640,00 kn u uvećano za zakonske zatezne kamate koje na taj iznos teku od 20. studenog 2020. do isplate po stopi koja se određuje u visini prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, u roku 15 dana, dok se u preostalom dijelu zahtjev tuženika ad3 A. B. d.d. za nadoknadu parničnog troška odbija., i

r j e š e n j e

Odbacuje se tužba u odnosu na tuženika ad4 M. K. s tužbenim zahtjevom u dijelu koji glasi:

'I Proglašava se nedopuštenom ovrha određena rješenjem o ovrsi Općinskog suda u Pazinu posl. br. Ovr-429/11-2 od dana 17. kolovoza 2011. godine, koja se kod Općinskog suda u Puli – Pola, Stalne službe u Pazinu, vodi pod posl. br. Ovr- 2055/15, u odnosu na ½ dijela nekretnine oznake k.č. br. 978 u k.o. N. M. iz z.k. ul. br. 1141, u naravi vinograd, kuća i dvorište površine 2610 m2, upisano kao vlasništvo H. A.-A.-B. d.d. P., P. ./. (fiducijara), odnosno M. K. iz K., M. N…/a, OIB: .(fiducijanta). II Određuje se zemljišnoj knjizi kod Općinskog suda u Puli – Pola, Stalne službe u Pazinu, da izvrši brisanje zabilježbe ovrhe iz točke II ove presude na ½ dijela nekretnine oznake k.č. br. 978 u k.o. N. M. iz z.k. ul. br. 1141, u naravi vinograd, kuća i dvorište površine 2610 m2, upisano kao vlasništvo H. A.-A.-B. d.d. P., P.

./.(fiducijara), odnosno M. K. iz K., M. N. ./., OIB: . (fiducijanta)." i ukidaju se sve provedene radnje u postupku.' "

2. Protiv navedene presude i rješenja pravovremenu i dopuštenu žalbu izjavila je tužiteljica zbog svih žalbenih razloga predviđenih odredbom članka 353. stavak 1. Zakonom o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 96/08, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11 i 25/13, 89/14, 70/19 i 80/22 – u daljnjem tekstu: ZPP). Žaliteljica u žalbi, i to u točki 3. žalbe osporava pravilnost zaključka prvostupanjskog suda da bi tužba u odnosu na četvrtotuženika M. C.bila nedopuštena, uz obrazloženje da četvrtotuženik nikada nije prestao biti vlasnik prijeporne nekretnine, obzirom da je vlasništvo na trećetuženika, kao slijednika ranije H. A. A. B. d.d. upisano kao osiguranje, odnosno da je prijenos prava vlasništva s imena četvrtotuženika na trećetuženika upisan kao zabilježba osiguranja u formi prijenosa vlasništva na njegovoj nekretnini radi osiguranja tražbine prema drugotuženiku. U točki 4. žalbe, žaliteljice navodi da je nakon odluke Županijskog suda u Dubrovniku broj Gž-571/18 u pripremnom podnesku od 4. listopada 2020. kao tuženike označila prvotuženika, drugotuženika i trećetuženika, a predložila je da se četvrtotuženik sasluša kao svjedok, kojom procesnom statusu su prigovarali tuženici. Žaliteljica navodi da je sud četvrtotuženika pozvao kao stranku i saslušao ga kao stranku, a u pobijanoj presudi ne navodi da bi proveo dokaz saslušanjem M. K. ni kao stranke ni kao svjedoka pa i u slučaju da bi odluka o odbačaju tužbe prema M. K. bila pravilna, da to ne mijenja dokaznu snagu njegovog saslušanja. Obzirom da je sud propustio navesti da je proveo dokaz saslušanjem M. K. kao stranke, i njegov iskaz ocijeniti, da je ostvarena bitna povreda postupka zbog koje je pobijana presuda i rješenje nezakonito. U točki 5. žaliteljica u bitnom ističe da je protivno utvrđenju suda, ona u dobroj vjeri, a tuženici da nisu u dobroj vjeri. U žalbi izražava nezadovoljstvo zbog različitog odnosa suda prema tužiteljici i njoj sličnim osobama u tumačenju propisa od odnosa prema društvenom vlasništvu koje sud štiti dosjedanja. U točki 6. obrazlaže žalbeni razlog pogrešne primjene materijalnog prava na štetu tužiteljice, ukazuje na pravnu poziciju predmnijevanog vlasnika i poziva se na odluke Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Rev-621/05, Revt-219/13, Revt-267/13, Rev- 919/17 kao i rješenje Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž-6931/16, iz kojih izvodi zaključak da ona, kao predmnijevani vlasnik, ima pravo tražiti da se ovrha proglasi nedopuštenom, tj. da ima pravo koje sprječava ovrhu. Prema žaliteljičinom poimanju pobijanom presudom povrijeđeno je pravo na mirno uživanje dobara prema članku 1. Protokola 1. uz Europsku konvenciju za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda, a počinjene se i grube povrede temeljnih odredaba Ustava Republike Hrvatske. Posebno napominje i da prema Zakonu o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine", broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12 i 152/14 - dalje: ZV) i to odredbama članka 166. i 167., treća osoba se smatra predmnijevanim vlasnikom i uživa jednako vlasničko pravnu zaštitu kao i uknjiženi vlasnik . Žaliteljica upućuje i na shvaćanje sa II. sjednice Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 22. veljače 2018. iz kojeg proizlazi da predmnijevani vlasnik može uspješno štititi svoje pravo na predmetu ovrhe kada u postupku dokaže da je ovrhovoditelj bio nesavjestan, nepošten, odnosno da je zloupotrijebio svoje pravo.

2.1. U točki 7 žalbe žaliteljica osporava pravilnost odluke o parničnim troškovima tvrdeći da je trošak zastupanja na ročištu 8. ožujka 2016. previsoko određen obzirom da se na tom ročištu raspravljalo isključivo o procesnim pitanjima, da je trošak zastupanja na ročištu 30. kolovoza 2016. koje je odgođeno prije početka raspravljanja previsoko određen, da sastav odgovora na žalbu protiv rješenja od 08. ožujka 2016. nije bio potreban za vođenje parnice i da tuženicima ne pripada trošak ročišta za objavu presude 20. studenog 2020. obzirom da nisu na to ročište pristupili.

3. Prvotuženik je odgovorio na žalbu i predložio žalbu odbiti kao neosnovanu.

4. Žalba izjavljena protiv odluke o glavnoj stvari i pobijanog rješenja nije osnovana, a samo je djelomično osnovana u odnosu na odluku o parničnim troškovima u odnosu na prvotuženika.

5. Ispitujući prvostupanjske odluke, kao i postupak koji je prethodio njihovom donošenju, ovaj sud je utvrdio da nisu ostvarene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a na koju ovaj sud pazi po službenoj dužnosti.

6. Nisu osnovani ni ostali žalbeni razlozi kojima se pobija odluka o glavnoj stvari.

7. Iz utvrđenja u prvostupanjskom postupku proizlazi da je tužiteljicu uputio ovršni sud na parnicu radi proglašenja ovrhe nedopuštenom na nekretnini pobliže označenoj u tužbi i to je parnicu tužiteljica pokrenula.

8. Dakle, predmet spora je utvrđenje da je nedopuštena ovrha određena rješenjem o ovrsi Općinskog suda u Pazinu broj Ovr-429/11-2 od 17. kolovoza 2011. na jednoj polovici dijela prava vlasništva nekretnine, označene kao kč.br. 978, vinograd, kuća i dvorište površine 2610 m² upisane u z.ul 1141 u K.O. N M.

9. Tužiteljica je od ovršnog suda upućena u parnicu protiv ovrhovoditelja H. A. A. B. ., prvoovršenika K. d.o.o. i drugoovršenika H. A. A. B. d.d., dakle ne i protiv četvrtotuženika M.K., koji nije sudjelovao u ovršnom postupku.

10. Tužba protiv četvrtotuženika M. K. pravomoćno je odbačena zbog procesne smetnje u dijelu deklaratornog zahtjeva za utvrđenje da nekretnina, koja je predmet ovrhe, predstavlja bračnu stečevinu tužiteljice i četvrtotuženika (stranica 220-223 i stranica254- 255 spisa) pa su neosnovani žalbeni navodi kojima žaliteljica ukazuje da je četvrtotuženik M. K., protiv kojeg je tužiteljica ishodila pravomoćnu presudu da prijeporna nekretnina predstavlja tužiteljičinu bračnu stečevinu u odnosu na tuženika za jednu polovicu dijela, i da je četvrtotuženik vlasnik nekretnine koja je predmet ovrhe, jer tim žalbenim navodima ne dovodi u sumnju pravilnost pobijanog rješenje o odbačaju tužbe za proglašenju ovrhe nedopuštenom u odnosu na četvrtotuženika M. K., koji nije ovršenik u ovršnom postupku iz kojeg je tužiteljica upućena u parnicu.

10.1. stoga je odlučeno kao u izreci ovog drugostupanjskog rješenja temeljem odredbe članka 380. točka 2. ZPP-a.

11. Prvostupanjski je sud utvrdio i pravilnost tih utvrđenja nije dovedena u sumnju žalbenim navodima:

- da je tužiteljica rješenjem ovršnog suda upućena u roku 15 dana pokrenuti parnicu protiv stranaka ovršnog postupka u predmetu posl. br. Ovr-429/11 i to: ovrhovoditelja H. A.-A.-B. ., iz A., K., A.-A.-. (čiji je pravni slijednik ovdje tuženik ad1 H. A. R. .), ovršenika ad1 C. d.o.o. (ovdje tuženik ad2 C. d.o.o. u stečaju), te ovršenika ad2 H. A.-A. B. d.d. (čiji je pravni slijednik ovdje tuženik ad3 A. B. d.d.) i to radi proglašenja nedopuštenom ovrhe određene rješenjem o ovrsi posl. br. Ovr-429/11-2 od 17. kolovoza 2011. na ½ suvlasničkog udjela na nekretnini označenoj kao k.č. br. 978 vinograd, kuća i dvorište površine 2610 m2, upisane u z.k. ul. br. 1141, k.o. N. M. ( rješenje Općinskog suda u Pazinu posl. br. Ovr-429/11-37 od 18. srpnja 2013. prileži na str. 5-6 spisa);

- da je kao vlasnik prijeporne nekretnina upisana H. A. A. B. d.d. (prednik trećetuženika A. B. d.d.);

- da četvrtotuženik, M. K., nije stranka ovršnog postupka broj Ovr - 429/11 niti upisani vlasnik nekretnine koja je predmetom ovrhe;

- da je presudom Općinskog suda u Pazinu broj P-110/12 od 24. listopada 2012. (stranica 8 do11 spisa) u odnosu na tuženika M. K. (ovdje četvrtotuženika) utvrđeno da prijeporna nekretnina predstavlja bračnu stečevinu tužiteljice i četvrtotuženika i da su oni suvlasnici svaki u jednoj polovici dijela, a odbijen je tužbeni zahtjev kojim tužiteljica traži od tuženika izdavanje tabularne isprave podobne za uknjižbu njezinog prava vlasništva u jednoj polovici dijela na toj nekretnini;

- da su Ugovor o kreditu broj 31/2003 (prileži na stranici 48 do 56 spisa) sa Sporazumom o osiguranju novčane tražbine prijenosom vlasništva nekretnina sklopili 20. veljače 2003. pravni prednik trećetuženika A. b. (H. A. A. B. d.d.) kao kreditor (banka) i drugotuženik K. d.o.o., sada u stečaju, kao korisnik kredita i fiducijarni dužnik, te četvrtotuženik M. K., također kao fiducijarni dužnik, i da su stranke ugovorile da se, radi osiguranja tražbine koje kreditor ima prema tom ugovoru, na kreditora (banku) prenese vlasništvo (između ostalog) nekretnine kč.br. 978 K.O. N. M. u naravi vinograd kuća i dvorište u vlasništvu fiducijarnog dužnika M. K. u cijelosti te da je fiducijarni dužnik M. K. (vezano za nekretninu koja je predmet ovršnog postupka) izjavio da nema zapreke u smislu odredbe članka 201. Ovršnog zakona ("Narodne novine", broj 57/96, 29/99, 42/00, 173/03, 194/03, 151/04, 88/05, 121/05 i 67/08 - dalje: OZ) da se na predmetnoj nekretnini provede ovrhe, te je dao izričitu suglasnost da se na temelju navedenog ugovora može provesti uknjižba prijenosa prava vlasništva na kreditora bez ikakvog njegovog daljnjeg odobrenja ili dozvole uz zabilježbu da je prijenos obavljen radi osiguranja (clausula intabulandi) – odredba članka 10. i 11. ugovora;

- da je tuženik A. B. d.o.o. – H. A. A. B. d.d. ishodio zabilježbu da je prijenos prava vlasništva s nekretnine kč.br. 978 K.O. N. M. s imena M. K. izvršen na navedenu banku za kreditno potraživanje prema trgovačkom društvu K. d.o.o. za iznos glavnice u kunskoj protuvrijednosti od 200.000,00 EUR sa ugovorenom kamatom, rokom otplate i sporednim tražbinama kako je navedeno u ugovoru i da je nakon tog dana, 26. veljače 2003., ishođen i upis zabilježbe da je na temelju ranije opisanog Ugovora o kreditu broj 32/03 prijenos prava vlasništva izvršen u svrhu osiguranja tražbine pored već postojeće i za novi iznos u kunskoj protuvrijednosti 65.000,00 EUR sa ugovorenom kamatom, rokom otplate i sporednim tražbinama kako je navedeno u ugovoru;

- da je 8. kolovoza 2006. na temelju Ugovora o kreditu broj 311/06 sa Sporazumom o osiguranju novčane tražbine (stranica 57 do 67 spisa) sklopljenog između pravnog prednika trećetuženika A. B. d.d. – H. A. A. B. d.d. kao kreditora (banke), K. T.d.o.o. kao korisnika kredita te drugotuženika K. d.o.o. sada u stečaju, drugotuženika sada u stečaju u četvrtotuženika M. K. kao fiducijarnog dužnika, a koji je sklopljen 03. kolovoza 2006. te suglasnosti za uknjižbu založnog prava od 27. srpnja 2006. upisana zabilježba na nekretnini koja je predmet ovog postupka da je prijenos vlasništva na ovdje trećetuženika A. B. d.d. d.d.- H. A. A.B. d.d. izvršen u svrhu osiguranja tražbine pored već ranije opisanih i za iznos tražbine u kunskoj protuvrijednosti 65.000,00 EUR s ugovorenom kamatom, rokom otplate i sporednih potraživanja kako je navedeno u ugovoru, te upis zabilježbe zabrane opterećenja u korist drugih vjerovnika bez suglasnosti banke;

- da je 09. siječnja 2012. na temelju rješenja o ovrsi Ovrv-429/11 od 17. kolovoza 2011. upisana zabilježba ovrhe na nekretnini koja je predmet ovog postupka;

- da su pravni prednik prvotuženika H. A.R. .. – H. A.-A.-B. ..kao vjerovnik i založni vjerovnik, drugotuženik C.. d.o.o., sada u stečaju, kao dužnik i založni dužnik, četvrtotuženik M. K. kao založnoi dužnik i H. A.-A.-B. d.d. kao fiducijarnoi vlasnik (pravni prednik trećetuženika A. B. d.d.) sklopili sporazuma radi osiguranja novčane tražbine osnivanjem založnog prava na nekretninama (prileži na stranici. 98-103) solemniziran 06. svibnja 2003. kojim su stranke ugovorile da postoji tražbina u iznosu 147.000,00 eura uvećano za pripadajuće kamate i troškove na temelju ugovora o kreditu broj HR/643, a koja dospijeva do 01. travnja 2011., pa da su stranke suglasne da se u svrhu osiguranja te tražbine uknjiži založno pravo, između ostalog i na nekretnini koja je predmetom ovog postupka, uz izjavu dužnika, založnih dužnika i fiducijarnog vlasnika kako dozvoljavaju da vjerovnik može bez njihovog posebnog odobrenja ili naknadne suglasnosti uknjižiti to založno pravo na predmetnoj nekretnini za iznos 147.000,00 eura, uvećano za pripadajuće redovne i zatezne kamate, te sve ostale troškove (clausula intabulandi), te da ovlašćuju vjerovnika da na temelju tog sporazuma može neposredno tražiti ovrhu na predmetnoj nekretnini radi naplate osigurane tražbine po dospijeću nakon što javni bilježnik stavi potvrdu ovršnosti (clausula exequendi) i kojim su dužnik i založni dužnici izričito izjavili da su suglasni da se na temelju tog sporazuma (kao ovršne javnobilježničke isprave) protiv njih može neposredno provesti prisilna ovrha radi naplate osigurane tražbine prodajom, između ostalih i nekretnine koja je predmetom ovog parničnog postupka. Ujedno su se obvezali redovito izvješćivati vjerovnika o svim okolnostima koje su važne za nekretnine koje su predmetom tog sporazuma (između ostalog i vezano za nekretninu koja je predmetom ovog parničnog postupka), a poglavito o većim oštećenjima, smanjenju vrijednosti i drugo.

- da je na temelju sporazuma iz prethodnog podstavka, kao i ugovora o kreditu HR/643 ishođeno rješenje o ovrsi u predmetu Ovr-429/11.

- da je ugovorom o kreditnom poslovanju s inozemstvom ( prileži na stranici. 104-120 spisa) broj HR/643 kojeg su sklopili pravni prednik ovdje prvotuženika H. A. R. . – H. A.-A.-B. .. (banka) i ovdje drugotuženik C. d.o.o., sada u stečaju (korisnik kredita), reguliran kreditni posao između inozemne banke i korisnika kredita iz Republike Hrvatske, te osiguranje povrata kredita. Za osiguranje kredita (čl. X. predmetnog ugovora) korisnik kredita se obvezao zaključiti sporazum radi osiguranja novčane tražbine zasnivanjem založnog prava na nekretninama u I redu namirenja temeljem kojeg će se zasnovati založno pravo u korist banke i to na nekretnini, između ostalih, k.č. br. 978, k.o. N. M. (nekretnina koja je predmetom ovog postupka), pa je ranije navedeni sporazum radi osiguranja novčane tražbine osnivanjem založnog prava na nekretninama (str. 98-103) rezultat te preuzete obveze.

- da su tužiteljica i četvrtotuženik M. K. sklopili brak 25. travnja 1981., dakle, da su u vrijeme sklapanja opisanih ugovora i sporazuma bili u braku (vjenčani list prileži na stranici

7.

spisa).

12. Na temelju tako utvrđenog činjeničnog stanja prvostupanjski je sud pobijanom presudom pravilno odbio tužbeni zahtjev za proglašenje ovrhe nedopuštenom, zaključivši da su pravni prednici tuženika, prvotuženika H. A. R.. – H. A. A. B. .. i treće tuženik A. B. – H. A. A. B. d.d. prilikom sklapanja Ugovora o kreditu i Sporazuma (stranica 48-56,57-67, 98-103, 104-220) postupali u dobroj vjeri tj. da nisu znali, a s obzirom na okolnosti (koje izlaže tužiteljica, a ne tvrdi da je to njima moglo biti poznato niti da je bilo) da nisu imali dovoljno razloga posumnjati da ono što je upisano nije potpuno i istinito pa je pravilno sud zaključio da su stekli sva prava prema navedenim ugovorima i sporazumima i uživaju pravnu zaštitu u odnosu na tužiteljicu koja je imala mogućnosti zaštititi svoja eventualno stečena prava prije sklapanja predmetnih ugovora o kreditu i sporazuma jer je isključivo o njezinoj inicijativi ovisilo hoće li poduzeti odgovarajuće pravne radnje a što od 1979., od kada su ona i četvrtotuženik započeli zajedničku izgradnju kuće nije učinila niti je kako tvrdi imala takvu namjeru.

13. Kako dakle tužiteljica nakon sklapanja predmetnih ugovora o kreditu nije s obzirom na sve navedeno ovlaštena ishoditi uknjižbu svog eventualnog prava suvlasništva u zemljišnoj knjizi, nema pravo koje sprječava ovrhu određenu rješenjem o ovrsi broj Ovrv-429/11-2 od 17. kolovoza 2011. pravilno je sud odbio tužbeni zahtjev. Neovisno od činjenice da bi tužiteljica bila predmnijevani vlasnik, odnosno suvlasnik nekretnine, ta činjenica ne čini ovrhu nedopuštenom, a shvaćanje Vrhovnog suda na koje se poziva žaliteljica u žalbi ima u vidu situaciju da je ovrhovoditelj nesavjestan što je u ovom predmetu nije slučaj.

14. U odnosu na žalbene navode kojima tužiteljica ukazuje na brojnu praksu Vrhovnog suda, ukazuje se na odluku Ustavnog suda Republike Hrvatske U-III- 103/2011, od 14. lipnja 2011. Ustavni sud djelomično odstupa od svog dotadašnjeg stajališta o apsolutnoj ništavosti pravnog posla sklopljenog s (samo) jednom bračnim drugom, predmet kojeg je zajednička imovina bračnih drugova, uslijed koje (ništetnosti) kod takvih raspolaganja ne vrijedi (derogira se) načelo povjerenja u zemljišne knjige u korist trećih osoba (odluka broj U- III- 493/2002 od 13. listopada 2004., i U-III - 821/2007 od 18. lipnja 2008.). Prvostupanjski je sud pravilno ocijenio ponašanje, savjesnost, dobru volju i vjeru svih sudionika ovog pravnog odnosa uključujući bračnog druga koji bar formalno nije sudjelovao u tim ugovorima, pa i pod pretpostavkom da tužiteljica nije znala da je njezin bračni drug raspolagao imovinom koja je prema navodima tužiteljice u jednoj polovici dijela u njezinom vlasništvu, to ne utječe na treće osobe koje su savjesne i nisu imali osnove sumnjati da četvrtotuženik, kao uknjiženi vlasnik nekretnine, nije bio ovlašten raspolagati s nekretninom u cijelosti.

15. Za svoja činjenična utvrđenja i činjenično pravne zaključke prvostupanjski je sud dao valjane razloge koje prihvaća i ovaj sud pa se žaliteljica radi izbjegavanja nepotrebnog ponavljanja upućuje na razloge prvostupanjske presude.

16. Zbog neosnovanosti tužbenog zahtjeva radi proglašenja ovrhe nedopuštenom, neosnovan je i zahtjev iz točke 1.III. izreke prvostupanjske presude, pa je primjenom odredbe 368. stavak 1. ZPP-a odlučeno kao u točki a izreke ove drugostupanjske presude.

17. Osnovan je žalbeni razlog pogrešne primjene materijalnog prava u odluci o parničnim troškovima i to u dijelu točke 2. kojem je naloženo tužiteljici naknaditi prvotuženiku H. A. R. .. parnični trošak u svoti od 31.500,00 kn, dok je u preostalom dijelu u kojem se napada odluku o parničnim troškovima žalba neosnovana.

18. Naime, s pravom žaliteljica navodi da tuženiku H. A. R. .. ne pripada trošak zastupanja na ročištu 30. kolovoza 2016. od 100 % jer je ročište odgođeno prije početka raspravljanja pa mu pripada 25 %, a ne pripada mu ni trošak sastava odgovora na žalbu protiv rješenja od 08. ožujka 2016. jer taj trošak nije bio nužan za vođenje parnice, kao što mu ne pripada ni trošak pristupa ročištu za objavu presude 20. studenog 2020. na koju nije nitko pristupio.

18.1. Prvotuženiku, dakle, pripada trošak postupka u ukupnoj svoti 26.562,50 kn i to: za sastav odgovora na tužbu 5.000,00 kn, za zastupanje na ročištu 8. ožujka 2016., 5.000,00 kn, za zastupanje na ročištu 30. kolovoza 2016., 1.250,00 kn za zastupanje na ročištu 15. ožujka 2018. 5.000,00 kn, 5. listopada 2020. 5.000,00 kn (ukupno 21.250,00). Kad se ta svota uveća za PDV od 25 % (5.312,50 kn) trošak koji pripada prvotuženiku iznosi 26.562,50 kn, pa je je odlučeno kao u točki b izreke ove drugostupanjske presude temeljem odredbe članka 373. točka 3. ZPP-a.

19. Za razliku od parničnog troška koji pripada prvotuženiku, odlukom o troškovima koji pripadaju trećetuženiku nije povrijeđeno materijalno pravo na štetu žaliteljice jer je sud pogrešno zbrojio (na štetu trećetuženika) troškove koji mu pripadaju za pristup na ročištu 8. ožujka 2016., 30 kolovoza 2016., 15. ožujka 2018., 05. listopada 2020. Stoga je u tom dijelu točkom a izreke ove drugostupanjske presude potvrđena pobijana točka 2.b izreke prvostupanjske presude.

U Dubrovniku, 28. rujna 2022.

Predsjednica vijeća

Noemi Butorac