Republika Hrvatska

Županijski sud Dubrovniku

Dubrovnik

Poslovni broj: Gž-63/2019-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V AT S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Dubrovniku, u vijeću sastavljenom od sudaca Noemi Butorac kao predsjednice vijeća, Srđana Kuzmanića kao člana vijeća i suca izvjestitelja i Emira Čustovića kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja B. P. iz R., I. 25, OIB:, kojega zastupaju punomoćnici iz odvjetničkog društva V., J., Š. i dr., odvjetnika u R., protiv tuženika 1. F. Ž. iz P., P. B. 11, OIB: …, kojeg zastupa punomoćnik D. V., odvjetnik u P., 2. E. R. iz V., V. 24, OIB: 01214526480, koju zastupa V., odvjetnica u P. i 3. - B.V., S.90, A, N., OIB: 26630125291, kojeg zastupa punomoćnik V. Š., odvjetnik u R., radi utvrđenja i činidbe, odlučujući o tužiteljevoj žalbi podnesenoj protiv presude Općinskog suda u Puli-Pola, Stalne služba u Rovinju-Rovigno poslovni broj P-127/18-33 od 19. studenog 2018., u sjednici održanoj 28. rujna 2022.

p r e s u d i o  j e

Žalba se odbija kao neosnovana i potvrđuje se presuda Općinskog suda u Puli-Pola, Stalne služba u Rovinju-Rovigno poslovni broj P-127/18-33 od 19. studenog 2018.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom odlučeno je doslovno:

„I. Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:

"1. Utvrđuje se kako je tužitelj B. P. iz R., , OIB: …, stvarni izvanknjižni vlasnik čestice …/., kuća, upisano u zk.ul. …. k.o. B. te je ovlašten na temelju ove presude, a što su tuženici dužni trpjeti, ishoditi uknjižbu prava vlasništva na 223/Z, kuća, upisano u zk.ul. 7678 k.o. B sa imena tuženika u korist i na ime tužitelja.

2. Nalaže se tuženicima da tužitelju naknade troškove postupka u iznosu od 16.350,00 kuna u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe".

II. Nalaže se tužitelju da naknadi prvotuženiku F. Ž. parnični trošak u iznosu od 3.000,00 u roku 15 dana.

III. Nalaže se tužitelju da naknadi drugotuženiku E. R. parnični trošak u iznosu od 4.919,37 kuna u roku 15 dana.

IV. Nalaže se tužitelju da naknadi trećetuženiku W.-M. H. B..V parnični trošak u iznosu od 6.015,62 kune u roku 15 dana.“

2. Protiv navedene presude tužitelj je podnio pravovremenu i dopuštenu žalbu zbog svih žalbenih razloga predviđenih odredbom članka 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 96/08, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11 i 25/13, 89/14, 70/19 i 80/22 – u daljnjem tekstu: ZPP) s prijedlogom presudu u pobijanom dijelu ukinuti i u tom dijelu predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

3. Na žalbu nije odgovoreno.

4. Žalba nije osnovana.

5. Predmetni spor je deklaratorni zahtjev na utvrđenje prava vlasništva čestice /., kuća z.ul. k.o. B i kondemnatorni zahtjev na trpljenje uknjižbe. U tužbi se tvrdi da je tužitelj 15. ožujka1970. kupio od Stambenog poduzeća R. zgradu u B., zgr.č. z. ul. k.o. B., platio za nju kupoprodajnu cijenu i porez na promet nekretnina i ušao u posjed. Predmetna nekretnina je tad bila ruševina, a tužitelj je na njoj popravio krov te postavio prozor i vrata u namjeri osposobiti je za stanovanje, ali je uslijed drugih životnih planova odustao od njenog daljnjeg uređenja, te zazidao na njoj prozore i vrata. Kad je prije podnošenja predmetne tužbe namjeravao obnoviti kuću utvrdio kako su tuženici upisani kao vlasnici iste. Ističe se da je tužitelj u neprekinutom savjesnom posjedu predmetne nekretnine dulje od 40 godina, a da su tuženici samo formalno upisani kao vlasnici te nekretnine.

6. Prvostupanjski sud je tijekom postupka utvrdio:

-da su Stambeno poduzeće R. kao prodavatelj, a tužitelj kao kupac 15. ožujka 1970. sklopili kupoprodajni ugovor za predmetnu nekretninu (nadalje: Ugovor)

- da je tužitelj kao kupac platio kupoprodajnu cijenu, a uknjižba je odgođena po nacionalizaciji predmetne nekretnine kako proizlazi iz toč. 4. predmetnog ugovora

- da je tužitelj nakon sklapanja Ugovora stupio u posjed predmetne nekretnine i pristupio čišćenju objekta i sanaciji krova, a kasnije i zatvaranju otvora, a da je nakon toga zastao sa svim investicijama 47 godina, tako da je krov opet urušen i iz zgrade se vidi nebo kakva situacija je bila kad je nekretninu kupio

- da je knjižni vlasnik na predmetnoj nekretnini u vrijeme sklapanja Ugovora bio H. D. pok. M. za kojeg nije bilo osnove za nacionalizaciju, pa je takvim i ostao upisan sve do provedenog ostavinskog postupka iza njegove smrti, nakon čega su na nekretnini upisani proglašeni nasljednici koji su svojim suvlasničkim dijelovima raspolagali u korist ovdje trećetuženika izuzev pok. E. Ž. čiji su nasljednici sad prvo i drugotuženi i kao takvi ostali suvlasnicima uz trećetuženika

7. Pobijanom presudom prvostupanjski sud je odbio tužbeni zahtjev utvrdivši da tužitelj nije stekao vlasništvo predmetne nekretnine, jer se ono ne može steći od nevlasnika temeljem sklopljenog kupoprodajnog ugovora, a da nije stečeno ni dosjelošću, jer je tužitelj bio nesavjestan posjednik s obzirom je znao na uvjete iz Ugovora i pristao na taj rizik i u slučaju da se nekretnina ne prenese u društveno vlasništvo, što je izostalo.

7.a Naime, iz sadržaja članka 4. Ugovora proizlazi da je osim uplate kupoprodajne cijene uvjet da bi se tužitelj mogao upisati kao vlasnik predmetne nekretnine bila i prethodna nacionalizacija nekretnine do koje nije došlo, a da je odredbama članka 5. Ugovora predviđeno da ako se tužitelj kroz 10 godina od potpisivanja tog Ugovora ne bude mogao uknjižiti na predmetnoj nekretnini, jer nekretnina nije prešla u društveno vlasništvo, da će prodavatelj na tužiteljev zahtjev pristati na raskid tog ugovora u svako doba, te da će se smatrati da je do raskida ugovora došlo bez ičije krivnje. Iz navedenih odredbi prvostupanjski sud zaključuje da je tužitelj znao da kupuje nekretninu koja nije u društvenom vlasništvu i za koju postoji mogućnost da ne bude nacionalizirana, te da je pristao na rizik da ne stekne vlasništvo te nekretnine (upisom u zemljišnu knjigu) s obzirom na povoljnost kupoprodajne cijene, a ugovoreno je i da tužitelj u slučaju raskida Ugovora ima pravo na povrat uloženih sredstava u slučaju adaptacije i održavanja zgrade. Prvostupanjski sud zaključuje da budući prodavatelj nije bio vlasnik ni u trenutku sklapanja Ugovora niti je to kasnije postao nacionalizacijom, a da je vlasništvo prednika jedan od kumulativnih uvjeta za valjanost stjecanja prava vlasništva, pa da onda ni tužitelj nije mogao to pravo steći od nevlasnika.

7.b Prvostupanjski sud nadalje utvrđuje da tužitelj nije mogao pravo vlasništva predmetne nekretnine steći ni dosjelošću, jer je znao da kupuje nekretninu od nevlasnika i bio je svjestan rizika kupoprodaje u slučaju da se nekretnina ne nacionalizira, a da je savjesnost (poštenje) uvjet za stjecanje prava vlasništva dosjelošću i na temelju odredbi članka 28. Zakona o osnovnim vlasničkopravnim odnosima ("Službeni list SFRJ", broj 6/1980, 36/1990, "Narodne novine", broj 53/91, 91/96) kao i odredbi članka 159. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine", broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 90/10, 143/12, 152/14, 81/15 i 94/17 – dalje u tekstu: ZV), posebno imajući na umu da je tužitelj po struci arhitekt i da je bio zaposlen u Odjelu za urbanizam O. R., pa mu nisu mogle ostati nepoznate činjenice postupka nacionalizacije i svih ostalih popratnih okolnosti koje su mu bile dostupne i izvan sadržaja ugovora.

8. Ispitujući prvostupanjsku presudu u granicama žalbenih razloga, kao i razloga na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti (odredba članka 365. stavka 2. ZPP-a), ovaj sud je utvrdio da nisu ostvarene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 2, 4, 8, 9, 11, 13. i 14. ZPP-a na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti, niti da je pogrešno primijenjeno materijalno pravo.

9. Ovaj sud u cijelosti prihvaća kao pravilna naprijed navedena činjenična utvrđenja i činjenično-pravne zaključke prvostupanjskog suda, koji žalbenim navodima nisu dovedeni u sumnju.

10. Protivno žalbenim navodima, prvostupanjski sud je činjenicu tužiteljeve nesavjesnosti utvrdio pregledom predmetnog Ugovora, koji je sklopljen uz uvjet da predmetna nekretnina pređe u društveno vlasništvo, do čega evidentno nije nikad došlo, pa ni kroz ugovoreni rok od 10 godina od dana potpisivanja predmetnog Ugovora u kojem se to trebalo dogoditi, što je tužitelju očito bilo poznato, budući je tek nakon gotovo 47 godina i gotovo 37 godina od isteka ugovorenog roka od sklapanja tog Ugovora podnio tužbu u ovom predmetu.

11. I odluka o parničnom trošku je u svemu zakonita i pravilna.

12. Budući žalba nema opravdanja, odlučeno je kao u izreci temeljem odredbe članka 368. stavka 1. ZPP-a.

Dubrovnik, 28. rujna 2022.

Predsjednica vijeća:

Noemi Butorac