REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Rev 1115/2021-2
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Renate Šantek predsjednice vijeća, Željka Glušića člana vijeća i suca izvjestitelja, Željka Šarića člana vijeća, dr. sc. Ante Perkušića člana vijeća i Željka Pajalića člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice Općine Gradište, Gradište, Trg Hrvatskih velikana 5, OIB: 30153586831, koju zastupa punomoćnik Dražen Štivić, odvjetnik u Županji, protiv tuženice Republike Hrvatske, OIB: 52634238587, koju zastupa Županijsko državno odvjetništvo u Vukovaru, radi utvrđenja, odlučujući o reviziji tužiteljice protiv presude i rješenja Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž-676/2019-3 od 23. srpnja 2020., kojima je u točki 2. i dijelu točke 1. izreke potvrđena presuda Trgovačkog suda u Osijeku broj P-302/2018-8 od 5. prosinca 2018., a u dijelu točke 1. izreke ista prvostupanjska presuda ukinuta i tužba odbačena, u sjednici održanoj 28. rujna 2022.,
r i j e š i o j e:
I. Ukida se rješenje Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž- 676/2019-3 od 23. srpnja 2020. te se predmet u tom dijelu vraća drugostupanjskom sudu na ponovno suđenje.
II. Revizija tužiteljice protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž-676/2019-3 od 23. srpnja 2020. odbacuje se, kao nedopuštena.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskom presudom odbijen je tužbeni zahtjev za utvrđenje da rješenje o ovrsi Ministarstva financija – Porezne uprave, Područnog ureda Vukovar, Klasa: UPI- 415-02/2009-001/00130, Urbroj: 513-007-16/2009-01 od 18. ožujka 2009. nema značaj ovršne isprave, što je tuženica dužna priznati, slijedom čega tuženica nije niti ovlaštenica ovršive hipotekarne tražbine u pogledu nekretnine upisane u zk.ul.br. 3454/15 Sodoli k.o. Gradište, oranica površine 7000 m2; odbijen je i tužbeni zahtjev za utvrđenje da je prestalo pravo tuženice na naplatu potraživanja osiguranog hipotekom na nekretnini upisanoj u zk.ul. br. 3454/15 Solodi k.o. Gradište, oranica površine 7000 m2 temeljem rješenja Općinskog suda u Županji broj Ovr-856/09-7 od 7. srpnja 2009. za iznos od 415.447,41 kn s kamatama od 18. ožujka 2009. i troškova postupka od 5.000,00 kn; a odbijen je zahtjev tužiteljice za naknadu parničnih troškova (točka I. izreke). Tužiteljica je obvezana naknaditi tuženici parnične troškove od 12.500,00 kn (točka II. izreke).
2. Drugostupanjskom presudom potvrđena je prvostupanjska presuda u točki 2. izreke i u dijelu točke 1. izreke kojim je utvrđeno da tuženica nije ovlaštenica ovršive hipoteke i u dijelu kojim je utvrđeno da je prestalo pravo tuženice na naplatu potraživanja osiguranog hipotekom.
3. Drugostupanjskim rješenjem ukinuta je prvostupanjska presuda u dijelu kojim je utvrđeno da rješenje Ministarstva financija – Porezne uprave, Područnog ureda Vukovar od 18. ožujka 2009. nema značaj ovršne isprave, u kojem dijelu je tužba odbačena.
4. Rješenjem Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Revd 4099/2020-2 od 2. ožujka 2021. dopušteno je tužiteljici podnošenje revizije protiv presude i rješenja Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž-676/2019-3 od 23. srpnja 2020. zbog pravnog pitanja:
„Je li parnični sud nadležan/ovlašten za odlučivanje o tužbenom zahtjevu kojim se traži utvrđenje da li neka isprava ima, odnosno nema značaj ovršne isprave i je li takav tužbeni zahtjev dopušten?“.
5. Tužiteljica je po dopuštenju, u roku iz članka 382. stavak 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14 i 70/19 - dalje: ZPP), podnijela reviziju protiv drugostupanjske odluke (presude i rješenja) s prijedlogom da se pobijana odluka preinači prihvaćanjem tužbenog zahtjeva tužiteljice u cijelosti, uz naknadu troškova cijelog postupka, uključujući i trošak revizije, a podredno da se pobijana odluka ukine i predmet vrati drugostupanjskom sudu na ponovno suđenje.
6. Na reviziju nije odgovoreno.
7. Revizija je djelomično osnovana, a djelomično nedopuštena.
8. Predmet spora je zahtjev za utvrđenje da rješenje o ovrsi Ministarstva financija – Porezne uprave od 18. ožujka 2009. nema značaj ovršne isprave, zahtjev za utvrđenje da tuženica nije ovlaštenica ovršive hipotekarne tražbine na nekretnini pobliže opisanoj u izrekama nižestupanjskih presuda te zahtjev da je prestalo pravo tuženice na naplatu potraživanja osiguranog hipotekom na predmetnoj nekretnini temeljem rješenja Općinskog suda u Županji broj Ovr-856/09-2 od 7. srpnja 2009. za iznos od 415.447,41 kn s kamatama i troškovima postupka.
9. Polazeći od toga da rješenje Porezne uprave od 18. ožujka 2009. ima značaj ovršne isprave u smislu odredbe članka 21. stavak 1. točka 3. Ovršnog zakona („Narodne novine“ broj 57/96, 29/99, 173/03, 194/03, 151/04 i 88/05 – dalje: OZ), prvostupanjski je sud odbio tužbeni zahtjev za utvrđenje da predmetno porezno rješenje nema značaj ovršne isprave.
9.1. Nadalje, polazeći od toga da je potraživanje tuženice utvrđeno pravomoćnom sudskom odlukom, jer je ista ishodila rješenje o ovrsi Općinskog suda u Županji broj Ovr-865/09, kojim je određeno osiguranje njezina potraživanja uknjižbom založnog prava na nekretninama tužiteljice upisanim u zk.ul.br. 2268 k.o. Gradište, a imajući na umu i da je u zemljišnim knjigama uknjiženo založno pravo u korist tuženice, prvostupanjski sud smatra da potraživanje tuženice ne zastarjeva u smislu odredbe članka 251. stavak 4. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“ broj („Narodne novine“ broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09 i 153/09 – dalje: ZV), odnosno da se tuženica, kao vjerovnica, može, neovisno o tome je li nastupila zastara, namiriti iz opterećene stvari (članak 222. stavak 1. Zakona o obveznim odnosima – „Narodne novine“ broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 i 29/18 – dalje: ZOO). Zbog navedenoga, odbijen je i tužbeni zahtjev za utvrđenje da je prestalo pravo tuženice na naplatu potraživanja osiguranog hipotekom na nekretnini tužiteljice.
10. Odlučujući o žalbi tužiteljice, drugostupanjski je sud prvostupanjsku presudu u dijelu kojim je (meritorno) odlučeno o zahtjevu za utvrđenje da rješenje Porezne uprave nema značaj ovršne isprave ukinuo i tom dijelu tužbu odbacio, uz obrazloženje da takav zahtjev predstavlja pravnu kvalifikaciju za koju se na temelju odredbe članka 187. stavak 1. ZPP ne može tražiti sudska zaštita, jer se ne radi o utvrđenju postojanja kakvog prava ili pravnog odnosa ili istinitosti odnosno neistinitosti kakve isprave. U preostalom je dijelu žalbu tužiteljice odbio, prihvativši shvaćanje prvostupanjskog suda da tuženica svoju tražbinu, koja je osigurana/upisana u javnoj knjizi, može namiriti iz nekretnine tužiteljice na kojoj je u njezinu korist upisana hipoteka čak i ako je nastupila zastara.
11. U pravu je revidentica kada navodi da pravno shvaćanje na kojemu je utemeljeno pobijano drugostupanjsko rješenje odstupa od shvaćanja koje je o tom pravnom pitanju (dopuštenosti tužbe za utvrđenje da određena isprava ima značaj ovršne isprave) revizijski sud već izrazio, kada je u svojoj odluci Rev-162/05-2 od 2. listopada 2006., ne dovodeći u pitanje dopuštenost takve tužbe, meritorno odlučio o identičnom tužbenom zahtjevu.
12. Kako je, dakle, riječ o odlučivanju koje spada u sudsku nadležnost i kako je tužba za utvrđenje da rješenje Porezne uprave predstavlja ovršnu ispravu dopuštena u smislu odredbe članka 187. stavak 1. ZPP, nepravilno je drugostupanjski sud, donoseći pobijano rješenje, primijenio odredbu članka 187. stavak 1. ZPP, čime je počinjena bitna povreda odredba parničnog postupka iz članka 354. stavak 1. ZPP, jer je takva (nepravilna) primjena odredbe članka 187. stavak 1. ZPP utjecala na donošenje zakonite i pravilne presude.
13. Zbog navedene bitne postupovne povrede, drugostupanjski je sud propustio cijeniti osnovanost žalbenih navoda u odnosu na odluku prvostupanjskog suda da rješenje Porezne uprave, bez obzira što isto ne sadrži nalog dužniku za plaćanje, predstavlja ovršnu ispravu u smislu odredbe članka 21. stavak 1. točka 3. OZ.
14. Valjalo je, stoga, na temelju odredbe članka 394. stavak 1. ZPP, odlučiti kao pod stavkom I. izreke ovog rješenja.
14. Iako je rješenjem Vrhovnog suda broj Revd 4099/2020-2 od 2. ožujka 2021. tužiteljici dopušteno podnošenje revizije i protiv drugostupanjske presude, imajući na umu sadržaj prijedloga za dopuštenje revizije, ali i pravno pitanje zbog kojeg je tužiteljici dopušteno podnošenje revizije, nedvojbeno je da se rješenje o dopuštenju revizije odnosilo isključivo na pobijano drugostupanjsko rješenje. S obzirom na to da tužiteljica u odnosu na drugostupanjsku presudu (kojom je odlučeno o zahtjevu za utvrđenje da tuženica nije ovlaštenica ovršive hipoteke odnosno o zahtjevu da je prestalo njezino pravo naplatiti potraživanje osigurano hipotekom) nije bila određeno naznačila nijedno pravno pitanje, ni revizijski sud u odnosu na neko drugo pitanje (izvan pravnog pitanja koje se odnosilo na dopuštenost tužbe za utvrđenje da porezno rješenje predstavlja ovršnu ispravu), nije mogao dopustiti podnošenje revizije, zbog čega je, primjenom odredbe članka 392. stavak 7. ZPP, odlučeno kao pod stavkom II. izreke ovog rješenja.
Zagreb, 28. rujna 2022.
Predsjednica vijeća:
Renata Šantek, v. r.
