REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Revd 4497/2021-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Mirjane Magud predsjednice vijeća, Ljiljane Hrastinski Jurčec članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Đura Sesse člana vijeća, mr. sc. Dražena Jakovine člana vijeća i Goranke Barać-Ručević članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja S. B. iz V., OIB …, kojeg zastupa punomoćnik Z. B., odvjetnik u V. G., protiv tuženice R. H., OIB …, koju zastupa Općinsko državno odvjetništvo u Zagrebu, radi utvrđenja prava vlasništva, odlučujući o prijedlogu tuženice za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Bjelovaru poslovni broj Gž-711/2020-2 od 7. siječnja 2021., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Velikoj Gorici poslovni broj P-332/2018-8 od 29. studenog 2019., u sjednici održanoj 28. rujna 2022.,

r i j e š i o  j e:

Odbacuje se prijedlog tuženice za dopuštenje revizije.

Obrazloženje

1. Presudom Županijskog suda u Bjelovaru poslovni broj Gž-711/2020-2 od 7. siječnja 2021., potvrđena je presuda Općinskog suda u Velikoj Gorici poslovni broj P- 332/2018-8 od 29. studenog 2019.

2. Protiv ove presude suda drugog stupnja tuženica je podnijela prijedlog za dopuštenje revizije u kojem postavlja pitanje za koje navodi da je važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu.

3. Prema odredbi čl. 385.a Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11- pročišćeni tekst, 25/13, 28/13, 89/14 i 70/19 - dalje: ZPP) Vrhovni sud Republike Hrvatske dopustiti će reviziju ako se može očekivati odluka o nekom pravnom pitanju koje je važno za odluku u sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu, a neki razlozi su u toj odredbi navedeni kao osobito važni.

3.1. Prema odredbi čl. 387. st. 1. ZPP Vrhovni sud Republike Hrvatske odlučuje o dopuštenosti revizije na temelju prijedloga za dopuštenje revizije. U prijedlogu stranka mora određeno naznačiti pravno pitanje zbog kojeg predlaže da joj se dopusti podnošenje revizije, te određeno izložiti razloge zbog kojih smatra da je ono važno u smislu odredaba čl. 385.a st. 1. ZPP.

4. Ovaj sud je, postupajući sukladno odredbama čl. 385., čl. 385.a i čl. 387. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11-proč.tekst, 25/13, 28/13, 89/14 i 70/19 - dalje: ZPP) ocijenio kako postavljeno pitanje nije važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu.

5. Takvu ocjenu o važnosti postavljenog pitanja ovo vijeće je donijelo stoga što je pobijana odluka i pravno shvaćanje koje je u njoj izraženo u odnosu na pitanje računanja rokova dosjelosti za stjecanje vlasništva na nekretninama u društvenom vlasništvu i prije 8. listopada 1991., u skladu s pravnim shvaćanjem revizijskog suda zauzetom u više odluka.

5.1. Tako npr. u odluci poslovni broj Rev-291/14 od 17. travnja 2018., ovaj revizijski sud izražava shvaćanje koje glasi:

"Kod stjecanja prava vlasništva dosjelošću na stvarima koje su prije 8. listopada 1991. bile u društvenom vlasništvu treba u vrijeme dosjelosti računati i vrijeme prije 8. listopada 1991., ako se time ne vrijeđaju vlasnička prava osoba koja ta prava nisu stekla na temelju odredbe čl. 388. st. 4. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“, broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08 i 38/09 - dalje: ZVDSP), nego na temelju drugih odredaba tog Zakona.

Rizik bilo kakve greške koju su počinila državna tijela, mora snositi država i ne smiju se ispravljati na teret pojedinca koji je stekao pravo vlasništva dosjelošću na temelju zakonske odredbe koju je Ustavni sud RH naknadno ukinuo, posebice u onom slučaju kada ne postoji drugi suprotstavljeni privatni interes trećih osoba.".

5.2. Obrazloženje navedenog pravnog shvaćanja polazi od odredbe čl. 3. Zakona o preuzimanju Zakona o osnovnim vlasničkopravnim odnosima ("Narodne novine Republike Hrvatske", broj 53/1991 od 8. listopada 1991.) kojom je stavljen izvan snage čl. 29. Zakona o osnovnim vlasničkopravnim odnosima.

5.3. Nakon toga je ZVDSP-a., u čl. 388. st. 4. bilo propisano da se u rok za stjecanje dosjelošću nekretnina koje su na dan 8. listopada 1991. bile u društvenom vlasništvu računa i vrijeme posjedovanja proteklo prije toga dana.

5.4. Ustavni sud je 17. studenoga 1999., ukinuo čl. 388. st. 4. ZVDSP-a iz 1996. (odluke br. U-I-58/1997, U-I235/1997, U-I-237/1997, U-I-1053/1997 i U-I-1054/1997 od 17. studenoga 1999., "Narodne novine" broj 137/99 od 4. prosinca 1999.).

5.5. Citirano shvaćanje u vezi s propisima i pravima stranaka koja su stečena na temelju ukinutih zakonskih odredbi temelji se i na pravnom shvaćanju Europskog suda za ljudska prava (ESLJP) izraženog u presudi Trgo protiv Hrvatske, ali i na presudama toga suda u predmetima Jakeljić protiv Hrvatske, Radomilja i drugi protiv Hrvatske i Gashi proti Hrvatske.

5.6. Prema pravnom shvaćanju ESLJP iz navedenih odluka "(…) u tim okolnostima, Sud smatra da podnositelj zahtjeva koji se razumno oslonio na zakonodavstvo koje je kasnije ukinuto kao neustavno ne bi trebao - s obzirom na izostanak bilo kakve štete u odnosu na prava drugih osoba - snositi posljedice greške koju je počinila sama država, donijevši takav neustavan propis. Zapravo, kao posljedica njegovog ukidanja, vlasništvo imovine koje je podnositelj zahtjeva stekao dosjelošću na temelju odredbe koja je kasnije ukinuta kao neustavna, vraćeno je državi kojoj je time pogodovala njezina vlastita greška. U svezi s tim, Sud ponavlja da rizik bilo kakve greške koju su počinila državna tijela mora snositi država te da se greške ne smiju ispravljati na trošak dotičnog pojedinca, posebice kada ne postoji drugi suprotstavljeni privatni interes.".

6. Slijedom navedenog, u ovoj pravnoj stvari nisu ispunjene pretpostavke za intervenciju revizijskog suda iz čl. 385.a st. 1. ZPP i za dopuštenost revizije, pa je na temelju odredbe čl. 387. st. 5. ZPP u vezi s odredbom riješeno kao u izreci.

Zagreb, 28. rujna 2022.

Predsjednica vijeća:

Mirjana Magud, v.r.