REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Rev 187/2022-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Mirjane Magud predsjednice vijeća, Goranke Barać – Ručević članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Đura Sesse člana vijeća, Ljiljane Hrastinski Jurčec članice vijeća i mr. sc. Dražena Jakovine člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice M. H. iz S. I. Z., OIB …, zastupane po punomoćnici I. D., odvjetnici u S.. I. Z., protiv tuženice Z. M. iz H., OIB …, zastupane po punomoćniku D. M., odvjetniku iz Z., radi utvrđenja, odlučujući o reviziji tuženice protiv presude Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž- 3860/2016-4 od 28. studenoga 2017. kojom je djelomično potvrđena presuda Općinskog suda u Sesvetama, Stale službe u Sv. Ivanu Zelini, poslovni broj P-674/09 od 12. svibnja 2014. na sjednici vijeća održanoj 28. rujna 2022.
p r e s u d i o j e
Odbija se revizija kao neosnovana.
Obrazloženje
1. Presudom Općinskog građanskog suda u Sesvetama Stale službe u Sv. Ivanu Zelini, poslovni broj P-674/09 od 12. svibnja 2014., u dijelu koji je predmet revizijskog postupka, prihvaćen je tužbeni zahtjev na utvrđenje da je ništav ugovor o kupoprodaji što ga je 01.12.1999. sklopila tužiteljica M. H. kao prodavateljica i tužena M. Z. ranije B. kao kupac, a koji ugovor se odnosi na kupoprodaju nekretnina ranijih oznaka čkbr.1011/47 površine 188čhv, čkbr.1011/48 površine 12čhv i čkbr.1011/3 površine 205čhv, a koje nekretnine sada odgovaraju sadašnjim oznakama nekretnina … u M. ukupne površine 467m2, upisane u z.k.ul.28 k.o.Z. i čkbr…., kuća, dvorište i voćnjak u M. ukupne površine 1114m2, upisane u z.k.ul.27 k.o.Z. (točka I. izreke) kao i zahtjev na utvrđenje da je tužiteljica vlasnica nekretnina i to …, oranica u M. ukupne površine 467m2 upisane u z.k.ul.28 k.o.Z. i …, kuća, dvorište i voćnjak u M., ukupne površine 1114m2 upisane u z.k.ul.27 k.o.Z., pa se slijedom toga nalaže uspostava zemljišnoknjižnog stanja naznačenih nekretnina kakvo je bilo prije provedbe ugovora o kupoprodaji iz točke I ove presude, tako da se briše pravo vlasništva na tim nekretninama s imena tužena uz istovremeni upis tih nekretnina u vlasništvo tužiteljice (točka II. izreke). Ujedno je bio odbijen postavljeni protutužbeni zahtjev za isplatu 76.693,78 € sa zatraženim zateznim kamatama (točka III. izreke), a djelomično prihvaćen zahtjev na isplatu 102.657,09 kn sa zatraženim zateznim kamatama (točka IV. izreke), dok je u preostalom dijelu protutužbeni zahtjev na isplatu 489.302,91 kn odbijen (točka V. izreke).
2. Presudom Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž-3860/2016-4 od 28. studenoga 2017. odbijena je žalba tuženice kao djelomično neosnovana te potvrđena citirana prvostupanjska presuda u točkama I. i II. izreke. Ujedno je rješenjem drugostupanjskog suda ukinuta pobijana prvostupanjska presuda u točkama III. – V. izreke i u tom je dijelu predmet vraćen na ponovno suđenje.
3. Protiv te drugostupanjske presude reviziju je izjavila tuženica pobijajući je u „u dijelu kojim je pravomoćno odlučeno o tužbenom zahtjevu“ zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91. 91/92, 112/99, 129/00, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 96/08, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11. - službeni pročišćeni tekst, 25/13. i 89/14 dalje: ZPP) te iz čl. 354. st. 1. u vezi s čl. 338. st. 3. ZPP, kao i zbog pogrešne primjene materijalnog prava „i to na pogrešno i nepotpuno utvrđeno činjenično stanje“, s prijedlogom da se pobijana presuda preinači i tužbeni zahtjev odbije ili da se ukine i predmet vrati na ponovno suđenje. Traži i naknadu troškova revizije.
4. Odgovor na reviziju nije podnesen.
5. Revizija nije osnovana.
6. Ovaj sud ispitao je pobijanu presudu u smislu odredbe čl. 392. a ZPP u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.
7. Nižestupanjski sudovi su na temelju činjeničnih utvrđenja zaključili da prava volja stranaka prilikom zaključenja predmetnog kupoprodajnog ugovora nije bila usmjerena na to da se realizira sadržaj sklopljenog ugovora, već da je nastao suglasnošću volja ugovorenih stranaka da se samo stvori privid, odnosno fikcija o sklapanju kupoprodajnog ugovora pa da se radi o prividnom ugovoru odredbi reguliranom odredbom čl. 66. st. 1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine, broj 53/91, 73/91, 3/94, 111/93,107/95, 7/96, 91/96. i 112/99, dalje: ZOO/91) jer je zajednička volja stranaka bila, a na temelju obiteljskog dogovora, da se omogući tuženici dobivanje kredita, a ostvarenim novčanim sredstvima da se namire dugovi supruga tuženice i tuženice.
8. Budući da se najveći dio revizije odnosi na činjenice za koje tuženica tvrdi da su pogrešno ili nepotpuno utvrđene treba reći da se revizija može podnijeti zbog određenih bitnih povreda odredaba parničnog postupka i zbog pogrešne primjene materijalnog prava (čl. 385. st 1., 2. i 3. ZPP), pa slijedom toga opsežno elaboriranje o pogrešno ili nepotpuno utvrđenom stanju nije moglo biti predmet razmatranja u ovom, revizijskom stadiju postupka. Pri tom valja ukazati da i u odnosu na dopuštene revizijske razloge stranka ih u reviziji treba određeno navesti i obrazložiti, a ako nisu tako obrazloženi neće se uzeti u obzir (čl. 386. ZPP).
9. Suprotno tvrdnji tuženice nije učinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP jer presude sudova nižeg stupnja nemaju nedostataka uslijed kojih se ne bi mogle ispitati. U obrazloženju ovog revizijskog razloga u toč. VI. u četvrtom pasusu revizije samo je prepričan sadržaj te zakonske odredbe, a to nije određeno navedeni revizijski razlog u smislu čl. 386. ZPP. Preostali dio obrazloženja ovog revizijskog razloga odnosi se na bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 338. st. 3. ZPP jer se navodi da prvostupanjska presuda uopće „ne cijeni provedene dokaze – iskaze svjedoka, niti isprave koje prilože spisu. Sud samo nabraja koje je je svjedoke saslušao, pa da je iz toga utvrđeno kako prava volja stranaka nije bila kupoprodaja nego fikcija kako bi A. B. i tuženica, tada bračni drugovi došli do novca“.
10. Prema odredbi čl. 338. st. 3. ZPP u obrazloženju sud će izložiti zahtjeve stranaka, činjenice koje iznijele i dokaze koje su predložile, koje je od tih činjenica utvrđivao, zašto i kako ih je utvrdio, a ako ih je utvrdio dokazivanjem, koje je dokaze izvodio i zašto te kako ih je ocijenio. Prvostupanjska presuda je sastavljena prema toj zakonskoj odredbi, pri čemu treba reći da tuženica nije navela određeno iskaz svjedoka ili sadržaj određene isprave koji bi ukazivali na zaključak koji bio u suprotnosti sa zaključkom sudova nižeg stupnja, tj. da ugovor o kupoprodaji nije
Stoga revizijski navodi ni ne prividan (fiktivan) kako su zaključili sudovi nižeg stupnja.
mogu dovesti u sumnju činjenična utvrđenja sudova, kao ni pravni zaključak utemeljen na istima.
11. U postupku je utvrđeno, kako se navodi u obrazloženju pobijane presude, da su stranke 1. prosinca 1999. sklopile prividan ugovor o kupoprodaji nekretnina na temelju kojeg se tuženica uknjižila kao zemljišnoknjižni vlasnik tih nekretnina, međutim stranke uistinu nisu željele sklopiti nikakav pravni posao, već je to učinjeno u svrhu da tuženica, kao jedina kreditno spodobna u obitelji, ishodi kredit kod banke, a dobivenim sredstvima da se podmire dugovi. U prilog zaključku da su obje ugovorne strane prividno sklopile ugovor i očitovale ono što nije u skladu s njihovom pravom voljom, drugostupanjski sud ukazuje da je tužiteljica, odnosno njezina kćerka V. B. i nadalje ostala u neposrednom posjedu predmetnih nekretnina, a da se tuženica nije nikad ponašala kao vlasnik tih nekretnina.
12. Tuženica revizijski razlog pogrešne primjene materijalnog prava posebno ne obrazlaže, osim što navodi da su sudovi pogrešno primijenili čl. 66. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine, broj 53/91, 73/91, 3/94, 111/93, 107/95, 7/96, 91/96. i 112/99., dalje: ZOO/91), ali takav stav temelji na tvrdnji da su činjenice pogrešno utvrđene. Prema toj zakonskoj odredbi (st. 1.) prividan ugovor nema učinak među ugovornim stranama. Prividan (simuliran ili fiktivan) ugovor nastaje kad ugovorne strane svjesno očituju volju da sklapaju određeni ugovor iako ga nijedna od njih ne želi sklopiti. Pritom svaka od njih zna da ni ona druga strana ne želi sklopiti ugovor, dakle, traži se da postoji svjestan nesklad između volje i očitovanja na strani oba ugovaratelja. U ovom slučaju, suprotno tvrdnji revidentice, na temelju rezultata provedenog dokazivanja, utvrđeno je da su očitovanja stranaka o sklapanju ugovora o kupoprodaji bila u neskladu s njihovom voljom jer ni jedna od njih nije htjela sklopiti takav ugovor. Stoga su sudovi nižeg stupnja pravilno primijenili odredbu čl. 66. st. 1. ZOO. U reviziji tuženica niti tvrdi niti dokazuje da bi bio sklopljen koji drugi valjani ugovor koji bi među strankama vrijedio, a u smislu odredbe čl. 66. st. 2. ZOO/91.
13. Zbog tih razloga odlučeno je kao u izreci na temelju odredbe čl. 393. ZPP.
Zagreb, 28. rujna 2022.
Predsjednica vijeća:
Mirjana Magud, v.r.
