Republika Hrvatska

Županijski sud u Bjelovaru

Bjelovar, Josipa Jelačića 1

Poslovni broj: Kž-68/2022-4

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Bjelovaru kao drugostupanjski sud, u vijeću sastavljenom od sutkinja Milenke Slivar kao predsjednice vijeća, Sandre Galjar kao članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i Antonije Bagarić kao članice vijeća, u kaznenom predmetu protiv optužene J. Š., zbog kaznenog djela iz čl. 233. st. 2. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj 125/11. i 144/12. – dalje u tekstu: KZ/11.) i dr., odlučujući o žalbi optuženice protiv presude Općinskog suda u Rijeci poslovni broj K-506/2011 od 22. veljače 2021., u sjednici vijeća održanoj 28. rujna 2022.,

p r e s u d i o  j e

I. U povodu žalbe optužene J. Š., po službenoj dužnosti, preinačuje se prvostupanjska presuda u pravnoj oznaci kaznenog djela tako da se utvrđuje da je optuženica činjeničnim radnjama opisanim pod toč. 1. i toč. 4. izreke presude počinila kazneno djelo pronevjere iz čl. 233. st. 2. u vezi st. 1. i u vezi čl. 52. KZ/11.,

te se preinačuje prvostupanjska presuda u odnosu na kazneno djelo iz čl. 248. KZ/11. iz toč. 3. izreke presude te se izriče:

Na temelju čl. 452. toč. 6. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine", broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12., 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19. i 80/22. – dalje u tekstu: ZKP) protiv optužene J. Š. (osobni podaci kao u prvostupanjskoj presudi)

o d b i j a s e o p t u ž b a

da bi u vremenu od 1. siječnja 2009. do 31. prosinca 2009., u mjestu i u svojstvu kao pod 1), protivno odredbi čl. 4. Uredbe o računovodstvu neprofitnih organizacija (NN 10/08, 7/09), čl. 5. i čl. 24. Pravilnika o financiranju i financijsko-materijalnom poslovanju Sindikata i sindikalnih podružnica od 20. veljače 2008. godine nije vodila knjigu blagajne, niti evidentirala gotovinske uplate članova sindikata za izlete, dakle, da nije vodila poslovne knjige koje je po zakonu obvezna voditi,

pa da bi time djelom pod toč. 3. počinila kazneno djelo protiv gospodarstva – povredu obveze vođenja trgovačkih i poslovnih knjiga iz čl. 248. KZ/11.

II. Uslijed odluke pod toč. I. preinačuje se prvostupanjska presuda u odluci o kazni, na način da se optuženoj J. Š. zbog kaznenog djela iz čl. 233. st. 2. u vezi st. 1. i čl. 52. KZ/11 utvrđuje kazna zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine, te se uzima kao utvrđena kazna zatvora u trajanju od 6 (šest) mjeseci za kazneno djelo iz čl. 312. st. 1. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj 110/97., 27/98., 50/00., 129/00., 51/01., 111/03., 190/03. – odluka Ustavnog suda, 105/04., 84/05., 71/06., 110/07., 152/08. i 57/11. – dalje u tekstu: KZ/97.) iz točke 2. izreke presude, pa se temeljem čl. 51. st. 1. i 2. KZ/11. osuđuje na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine i 2 (dva) mjeseca, a na temelju čl. 57. KZ/11. optuženoj J. Š. izriče se djelomična uvjetna osuda time da se neuvjetovani dio kazne u trajanju od 7 (sedam) mjeseci ima izvršiti, a uvjetovani dio kazne u trajanju od 7 (sedam) mjeseci neće se izvršiti ukoliko optuženica u vremenu provjeravanja od 3 (tri) godine ne počini novo kazneno djelo.

III. Žalba optužene J. Š. odbija se kao neosnovana, te se u pobijanom, a nepreinačenom dijelu, potvrđuje prvostupanjska presuda.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom Općinski sud u Rijeci proglasio je krivom optuženu J. Š. zbog kaznenog djela pronevjere iz čl. 233. st. 1. KZ/11. za koje joj je utvrdio kaznu zatvora u trajanju od šest mjeseci, kaznenog djela krivotvorenja službene isprave iz čl. 312. st. 1. KZ/97. za koje joj je utvrdio kaznu zatvora u trajanju od šest mjeseci, kaznenog djela povrede obveze vođenja trgovačkih i poslovnih knjiga iz čl. 248. KZ/11. za koje joj je utvrdio kaznu zatvora u trajanju od tri mjeseca i kaznenog djela pronevjere iz čl. 233. st. 2. KZ/11. za koje joj je utvrdio kaznu zatvora u trajanju od jedne godine, pa je temeljem čl. 51. st. 1. KZ/11. osuđena na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od jedne godine i četiri mjeseca. Na temelju čl. 57. KZ/11. izrečena joj je djelomična uvjetna osuda na način da se neuvjetovani dio kazne zatvora u trajanju od osam mjeseci ima izvršiti dok se uvjetovani dio kazne u trajanju od osam mjeseci neće izvršiti ukoliko optuženica u roku od tri godine ne počini novo kazneno djelo.

1.1. Na temelju čl. 158. st. 2. ZKP-a oštećeniku Sindikalnoj podružnici KD V. i k. d.o.o. R. dosuđuje se imovinskopravni zahtjev, pa je optuženica dužna platiti oštećeniku iznos od 149.361,32 kune, dok se s preostalim dijelom oštećenik upućuje u parnicu.

1.2. Na temelju čl. 148. st. 1. u vezi čl. 145. st. 1. i 2. toč. 1. i 6. ZKP-a optuženica je dužan naknaditi troškove kaznenog postupka s naslova paušala u iznosu od 1.000,00 kuna, te na ime troškova provedenog financijsko-knjigovodstvenog vještačenja iznos od 9.515,00 kuna.

2. Protiv te presude žalbu je podnijela optuženica po braniteljici J. V., odvjetnici iz R., zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, povrede kaznenog zakona, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjenično stanja, odluke o kaznenoj sankciji i imovinskopravnom zahtjevu s prijedlogom da se presuda „preinači, podredno ukine i vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje“.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Sukladno čl. 474. st. 1. ZKP-a spis je dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u Bjelovaru.

5. Ispitujući pobijanu presudu po službenoj dužnosti, u povodu izjavljene žalbe optuženice, sukladno čl. 476. st. 1. toč. 2. ZKP-a, ovaj drugostupanjski sud utvrdio je povredu kaznenog zakona na štetu optuženice, dok žalba optuženice nije osnovana.

6. Optuženici se u toč. 3. izreke prvostupanjske presude stavlja na teret kazneno djelo povrede obveze vođenja trgovačkih i poslovnih knjiga iz čl. 248. KZ/11., sukladno izmijeni optužbe od 5. lipnja 2017., za koje je propisana kazna zatvora u trajanju do tri godine. Budući je odredbom čl. 81. st. 1. KZ/11. propisano da kazneni progon zastarijeva nakon deset godina za kaznena djela za koja se može izreći kazna zatvora u trajanju dužem od jedne godine, odnosno do tri godine zatvora, u konkretnom slučaju za to kazneno djelo počinjeno u vremenu od 1. siječnja 2009. do 31. prosinca 2009., zastara je nastupila 31. prosinca 2019., a kako je nepravomoćna prvostupanjska presuda donesena 22. veljače 2021., dakle nakon što je nastupila zastara za ovo kazneno djelo, ne postoji mogućnost produljenja zastarnog roka za to djelo u smislu čl. 81. st. 3. KZ/11.

7. Iz navedenih razloga, na temelju čl. 486. st. 1. ZKP-a povodom žalbe optuženice, a po službenoj dužnosti, drugostupanjski sud je preinačio prvostupanjsku presudu i na temelju čl. 452. toč. 6. ZKP-a protiv optužene J. Š. odbio optužbu da bi počinila kazneno djelo iz čl. 248. KZ/11. iz toč. 3. izreke prvostupanjske presude jer je nastupila zastara kaznenog progona za to kazneno djelo.

8. Pobijajući prvostupanjsku presudu zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka optuženica tvrdi da je odluka proturječna sama sebi, da nisu navedeni razlozi o odlučnim činjenicama, odnosno da su razlozi presude nejasni i proturječni. Suprotno tome, ovaj drugostupanjski sud nalazi da je u pobijanoj presudi sud naveo koje je odlučne činjenice utvrdio kojim dokazima i za svoja utvrđenja dao je odgovarajuće razloge, dok je pitanje jesu li razlozi uvjerljivi i prihvatljivi pitanje pravilnosti i potpunosti utvrđenog činjeničnog stanja.

9. U žalbenim navodima zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, optuženica tvrdi da nije bila pravilno obučena za posao blagajnice sindikalne podružnice, da nije bilo pravilne primopredaje prilikom preuzimanja blagajne, da nije bilo zaštite blagajne od pristupa trećih osoba, kao niti valjanog nadzora materijalno- financijskog poslovanja sindikata, a što je sve temelj obrane optuženice tijekom postupka, te da su problemi u radu optuženice kao blagajnice sindikalne podružnice rezultat naivnosti i neobučenosti optuženice.

9.1. U odnosu na te navode prvostupanjski je sud pravilno utvrdio da se iz materijalne dokumentacije, koju je analizirao i knjigovodstveno-financijski vještak moglo utvrditi stvarno stanje financijskih sredstava sindikalne podružnice u spornom razdoblju, dok je nesporno optuženica bila ovlaštene za korištenje bankovne kartice, uplate i isplate gotovine s računa sindikalne podružnice, tako da je imala nadzor nad raspolaganjem sredstava sindikalne podružnice, dok je neuvjerljiva njena obrana da bi neke treće osobe otuđile novac iz blagajne, a da ona o tome ne bi nikoga izvijestila, posebno zato što je blagajna bila pod njenim nadzorom. Iz iskaza svjedoka N. F., sindikalnog povjerenika i D. L., predsjednice nadzornog odbora sindikalne podružnice, koje je analizirao prvostupanjski sud, proizlazi da je uistinu nedostajao neki kontrolni mehanizam nad vođenjem blagajne, a što je u stvari olakšalo optuženici da na inkriminirani način protupravno prisvoji novac koji joj je povjeren na radu i da pronevjeri sredstva velike vrijednosti. Osim toga, optuženica je po struci ekonomski tehničar, radila je na takvim poslovima u trgovačkom društvu V. i k. d.o.o. R., tako da se nikako ne može pozivati na „neupućenost“ u obavljanju ovih poslova, već je pravilno prvostupanjski sud zaključio da je optuženica postupala s izravnom namjerom, kada dio novca zaprimljenog u blagajnu sindikalne podružnice nije polagala na račun i kad je sa računa sindikalne podružnice podizala novčana sredstva bez da je na isplatnicama evidentirala stvarnu svrhu podizanja novca kao i primatelja, u cilju prikrivanja stvarnog tijeka novca i tako podignute novčane iznose zadržala za sebe.

10. U žalbi se posebno ističe da je optuženica izvršila povrat novca u iznosu od 83.000,00 kuna, što je razvidno iz uplata od 14. prosinca 2009. u iznosu od 15.000,00 kuna, od 1. ožujka 2010. u iznosu od 36.000,00 kuna, od 12. veljače 2010. u iznosu od 15.000,00 kuna, od 26. veljače 2010. u iznosu od 12.000,00 kuna i 26. veljače 2010. u iznosu od 5.000,00 kuna, a da to sud nije uzeo u obzir, između ostalog, prilikom odluke o imovinskopravnom zahtjevu oštećenika, te dovodi u pitanje kako se uopće došlo do ukupnog iznosa šteta od 149.361,32 kune.

10.1. Prvostupanjski sud je pravilno analizom nalaza i mišljenja knjigovodstveno- financijskog vještaka A. S., koji je stručno i nepristrano vještačio relevantnu financijsku dokumentaciju utvrdio da je optuženica u razdoblju od 20. veljače 2008. do 22. veljače 2010. podigla sa računa sindikalne podružnice ukupan iznos od 120.361,32 kune, po isplatnicama za koje nije moguće utvrditi primatelja gotovine niti svrhu podizanja, pri čemu je uzeo u obzir i obračunao pravo optuženici na mjesečnu naknadu u visini od 4 % prikupljene sindikalne članarine, te je nadalje utvrdio da su u razdoblju od 19. veljače 2009. do 17. veljače 2010. članovi sindikata uplatili iznos od 112.450,00 kuna, dok je od ukupno uplaćenog novca položen na žiro-račun upravo ovaj iznos od 83.000,00 kuna na koji se poziva optuženica da su uplaćeni spornih datuma od 14. prosinca 2009. do 26. veljače 2010., tako da je umanjen iznos za koju se teretilo optuženicu s osnova nepoloženog iznosa na način da je zadržala samo 29.000,00 kuna. Upravo zbrojanjem nepoloženog novca u iznosu od 29.000,00 kuna, za kojeg nema dokaza u što je utrošen i novca koji je optuženica podigla sa računa sindikalne podružnice na temelju nevjerodostojnih isplatnica u iznosu od 120.361,32 kune, došlo se do iznosa od 149.361,32 kuna, a koji iznos je optuženica protupravno prisvojila za sebe, tako da je neosnovan žalbeni navod u odnosu na dosuđeni imovinskopravni zahtjev u tom iznosu za koji je oštećenik nesporno oštećen.

10.2. Iz navedenih razloga, ovaj sud nalazi činjenično stanje u pobijanoj presudi pravilno i potpuno utvrđenim.

11. Nadalje, drugostupanjski sud nalazi da je prvostupanjskom presudom povrijeđen kazneni zakon na štetu optuženice zbog toga što su pojedine radnje za koje je proglašena krivom u toč. 1. i toč. 4. izreke presude označena kao zasebna kaznena djela, te su na njih primijenjene odredbe o stjecaju kaznenih djela, umjesto da ih je sud, sukladno čl. 52. KZ/11., pravno označio kao jedno kazneno djelo pronevjere iz čl. 233. st. 2. u vezi st. 1. i čl. 52. KZ/11.

12. Naime, odredba čl. 52. KZ/11. propisuje da je produljeno kazneno djelo počinjeno kada je počinitelj s namjerom izvršio više odvojenih radnji u prirodnom smislu kojima se ostvaruju bića istih ili istovrsnih kaznenih djela koja, s obzirom na njihovu prostornu i vremensku povezanost čine jedinstvenu cjelinu u pravnom smislu. Ostvaruju li se takvim radnjama više istovrsnih kaznenih djela, produljeno kazneno djelo će se pravno označiti prema najtežem od tih kaznenih djela.

13. Imajući u vidu da je optuženica oba kaznena djela pronevjere za koja je proglašena krivom počinila u istom svojstvu blagajnice Sindikalne podružnice KD „V. i k.“ d.o.o. R., u kontinuiranom vremenskom razdoblju s izravnom namjerom, na način da nije polagala zaprimljeni novac članova sindikata na račun sindikalne podružnice, odnosno da je podizala novčana sredstva s računa sindikalne podružnice, a sve s ciljem da protupravno prisvoji novčana sredstva sindikalne podružnice, kako je to činjenično opisano pod. toč. 1. i 4. izreke prvostupanjske presude, optuženica je tim radnjama počinila jedno produljeno kazneno djelo pronevjere iz čl. 233. st. 2. KZ/11., pa je u tom pravcu preinačena prvostupanjska presuda u pravnoj oznaci djela, time da je utvrđeno postojanje pravnog kontinuiteta između kaznenog djela pronevjere iz čl. 345. st. 3. KZ/97. koji je zakon bio na snazi u vrijeme počinjenja djela i kaznenog djela pronevjere iz čl. 233. st. 2. KZ/11. te primijenio KZ/11. budući je u tom zakonu zapriječena blaža kazna za to kazneno djelo i stoga je blaži za počinitelja.

14. S obzirom da je preinačena presuda na način da je za kazneno djelo iz čl. 248. KZ/11. optužba odbijena, a da je za kazneno djelo pronevjere preinačena presuda u pravnoj oznaci djela tako da je optuženica proglašena krivom za jedno produljeno kazneno djelo pronevjere iz čl. 233. st. 2. u vezi st. 1. i čl. 52. KZ/11. umjesto za dva kaznena djela pronevjere, i to jedno iz čl. 233. st. 1. KZ/11. i jedno iz čl. 233. st. 2. KZ/11., preinačena je i odluka o kaznenoj sankciji. Imajući u vidu sve okolnosti od značaja za odmjeravanje kazne utvrđene tijekom prvostupanjskog postupka, ovaj drugostupanjski sud nalazi da je utvrđena kazna zatvora u trajanju od jedne godine za kazneno djelo pronevjere iz čl. 233. st. 2. u vezi st. 1. i čl. 52. KZ /11. i utvrđena kazna zatvora u trajanju od šest mjeseci za kazneno djelo krivotvorenja službene isprave iz čl. 312. st. 1. KZ/97. te temeljem čl. 51. KZ/11. izrečena jedinstvena kazna zatvora u trajanju od jedne godine i dva mjeseca, primjerena težini počinjenih kaznenih djela i stupnju krivnje optuženice, uz izricanje temeljem čl. 57. KZ/11. djelomične uvjetne osude na način da se neuvjetovani dio kazne u trajanju od 7 (sedam) mjeseci ima izvršiti, a uvjetovani dio kazne u trajanju od 7 (sedam) mjeseci neće se izvršiti ukoliko optuženica u vremenu provjeravanja od 3 (tri) godine ne počini novo kazneno djelo. Ovo vijeće nalazi da će se izrečenom sankcijom ostvariti svrha kažnjavanja iz čl. 41. KZ/11. i utjecati na optuženicu da ne čini nova kaznena djela, ali i jačati svijest o pogibeljnosti činjenja kaznenih djela i o pravednosti kažnjavanja.

15. Iz navedenih razloga na temelju čl. 486. st. 1. ZKP-a odlučeno je kao u izreci.

Bjelovar, 28. rujna 2022.

Predsjednica vijeća

Milenka Slivar v. r.